SMRDLJIVA PUPAVKA

Amanita virosa Bertill.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Amanita > Vrsta: Amanita virosa Bertill. (GBIF ID 5240323)

Infragenerička taksonomija: sekcija Phalloideae

Etimologija: virosus (lat.) = jakog mirisa, smrdljivo, gadno. Po neugodnom mirisu.

Engleski naziv: Destroying Angel

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je kuglast, stožast ili zvonolik, na kraju je raširen, po vlažnom je vremenu lagano ljepljiv, po suhom je sjajan i svilenkast, kožica se lako guli, površina je s nekoliko je ljuskica ili bez njih, bijel do krem, osobito na sredini kod starijih primjeraka, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 6-16 cm visok i 0.6-2 cm debeo, valjkast, na bazi je s gomoljem širokim 2-4 cm, na vrhu je tanji, vitak, prvo je pun pa šupalj, vrh se lako odvoji od mesa u klobuku, bijel, ispod vjenčića je ljuskav, često sa zakrivljenim šiljastim ljuskama raspoređenim u koncentrične pojaseve koji se donekle preklapaju, ljuske su u nekim slučajevima ljuske robusne; vjenčić je bijel, opnast, viseći, krhak, osjetljiv, te brzo prolazan ili iskrzan; na bazi je s uočljivom poluslobodnom, bijelom i opnastom volvom, koja je obično podijeljena na 1-2 režnja.

Listići: Gusti, pomiješani su s mnogo lamelula, zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli do svijetlokrem.

Spore: Kuglaste, amiloidne, 7-11 µm, Q je oko 1.05, baze bazidija su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijelo, ispod kožice klobuka lagano žuto-zelenkasto; vrlo je neugodnog mirisa na rotkvice, a okus je neugodan i blag, ne smije se kušati.

Kemijske reakcije: Listići i meso sa sumpornom kiselinom postanu svijetlocrveni, dok sve površine s KOH požute.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko u bjelogoričnim šumama bukve, breze i hrasta, isključivo na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom jer uzrokuje faloidinski sindrom trovanja kao i zelena pupavka (Amanita phalloides).

Napomena: Slične su usamljena muhara (Amanita strobiliformis), koja je mesnatija, ima drugačiji oblik klobuka i trajne ostatke ovoja na klobuku i bijeli varijetet zelene pupavke (Amanita phalloides var. alba), koja nema ljuskave pojaseve na stručku, ima spljošteniji klobuk i raste u crnogoričnim šumama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 5. Smrdljiva pupavka (Amanita virosa Lamb. ex Secr.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.