PAPIGASTA VLAŽNICA

Gliophorus psittacinus (Schaeff.) Herink

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Hygrophoraceae > Rod: Gliophorus > Vrsta: Gliophorus psittacinus (Schaeff.) Herink (GBIF ID 3345400)

Infragenerička taksonomija: sekcija Gliophorus

Etimologija: psittacus (lat.) = papiga. Po živim bojama.

Engleski naziv: Parrot Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, konveksan, zvonoliko-stožast pa otvoren i ispupčen, na kraju je ulegnut, površina je jako sluzava, u mladosti je uglavnom zelen ili žuto-zelenkast, kasnije narančasto-zelen, žuto-smeđ, žut, a vrlo rijetko crvenkasto-zelen, u starosti izgubi boju i izblijedi, rub je izraženo prozirno narebran.

Stručak: 5-7 cm visok i 3-8 mm debeo, tanak, šupalj, vrlo je lomljiv, često je zakrivljen, sjajan, mazav, prekriven je zelenom sluzi, u mladosti je zelenkast, kasnije je više ili manje žut ili žuto-narančast.

Listići: Rijetki, široki, trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žućkasti, žuto-zeleni ili narančasti, u blizini mesa klobuka su zeleni, oštrica je žuta, nije sluzava.

Mikroskopija: Eliptične, zrnaste, 7-9.5 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, staklasto vodenasto, žućkasto ili zelenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i početkom zime, od lipnja do siječnja, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, pašnjacima, uz rubove šuma, po šumskim putevima i parkovima. Slike je snimio Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 11.11.2020., na lokalitetu Velić kod Trilja, u šumi hrasta medunca i bijelog graba.

Doba rasta: 1, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Dio autora navodi da je blago otrovna vrsta.

Napomena: Karakteristična je zbog sjajnog, sluzavog i prozirnog plodnog tijela zelene boje koja se poslije pretvori u žutu. Zbog svojih je boja i dobila ime. Malih je dimenzija i nevjerojatno promjenljive boje u svim stadijima razvoja. Slične su klizava vlažnica (Gliophorus laetus), koja ima sluzavu oštricu listića, listiće koji se spuštaju po stručku i jak miris na spaljenu gumu, kraljičina vlažnica (Gliophorus reginae), koja je gotovo ljubičasto-smeđa, te sinonim opisane vrste Gliophorus perplexus, koja je crveno-smeđa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 964. Papigasta vlažnica (Hygrocybe psittacina (Schff. ex Fr.) Karst.); 965. Sjenovita vlažnica (Hygrocybe sciophana (Fr.) Karsten), Sinonim: Hygrocybe perplexa (Arnolds) Bon

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.