Ukupno vrsta gljiva: 2795
Hygrophorus discoxanthus

Hygrophorus discoxanthus - created on October 2023 in Genolier, Switzerland by Juan Carlos Zamora

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva

ZLATNOŠTITNA PUŽEVICA

Hygrophorus discoxanthus (Fr.) Rea

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Hygrophoraceae > Rod: Hygrophorus > Vrsta: Hygrophorus discoxanthus (Fr.) Rea (GBIF ID 2538815)

Infragenerička taksonomija: podrod Hygrophorus > sekcija Hygrophorus > podsekcija Hygrophorus

Engleski naziv: Yellowing Woodwax

Klobuk: 2-8 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se nepravilno raširi i ulegne na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu je sluzav i ljepljiv, ubrzo se osuši, najprije je bijel do kremast, kasnije postepeno žuti, od ruba postaje hrđastosmeđ do smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna i postane smeđ.

Stručak: 3-10 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, često je ekscentričan, mekan, vitak, valjkast, često je zakrivljen, na bazi je tanji i gotovo šiljast, na vrhu je sužen, šupljikav, po vlažnom je vremenu je ljepljiv, ubrzo se osuši, pahuljast na vrhu, bijel do oker, u starosti žuti.

Listići: Prilično su rijetki, razmaknuti, uski, tanki, mekani, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije postanu žuti, a na kraju su žućkasto-smeđi, osušeni su crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 5-6 µm, Q = 1.4-1.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, 33-40 x 6-7.5 µm, s bazalnom kopčom, cistide su odsutne, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2-4 µm, sa smeđim pigmentom i kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, bijelo, u starosti i na prerezu relativno brzo postane smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je neugodan, na smolu, podsjeća na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i listići s formolom postanu ljubičasto-smeđi, meso s gvajakovom tinkturom polako poplavi, s fenolanilinom postane vinskicrveno, a površina klobuka s KOH narančasto-smeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, na neutralnom do vapnenastom i muljevitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete. Nije osobito cijenjena zbog smolastog mirisa i neugodnog okusa pa skoro se može reći i da je nejestiva.

Napomena: Karakrteristična je po dosta neugodnom mirisu i mesu koje teži da postane žuto-crveno ili crveno-smeđe. Slične su smrekova puževica (Hygrophorus piceae), koja raste ispod smreke, bijele je boje, mazava, a stručak je na vrhu pahuljast, bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus), koja s KOH polako požuti, te gusjenična puževica (Hygrophorus cossus), koja raste isključivo ispod hrasta i više podsjeća na bjelokosnu puževicu nego na opisanu vrstu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 908. Zlatnoštitna puževica (Hygrophorus chrysaspis Métrod)

Hygrophorus discoxanthus

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži