BARŠUNASTA MLIJEČNICA

Lactifluus vellereus (Fr.) Kuntze

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Lactifluus > Vrsta: Lactifluus vellereus (Fr.) Kuntze (GBIF ID 2551071)

Etimologija: vellereus (lat.) = baršunasto. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Fleecy Milkcap

Klobuk: 6-20 (25) cm širok, mesnat, izdašan, tvrd, suh, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne u sredini, lijevkast; bijel ili bjelkast, u starosti je oker, s mrljama oker boje, površina je baršunasta (pod povećalom izgleda kao okrečen), rub je u mladosti jako podvijen, a u starosti je slabije podvijen ili ravan.

Stručak: 3-6 x 1-2.5 cm, pun, tvrd, debeo, sitno je baršunast kao i klobuk; bijel, boje je klobuka.

Listići: Gusti, lagano se spuštaju po stručku, često se račvaju; bijeli, kasnije su prošarani s blijedookerastim mrljama, u starosti su žuti.

Spore: Kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 x 7-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bijelo, na prerezu poprimi krem-žućkastu do krem-narančastu boju; miris je ugodan, u starosti je na ribu, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta malo bijelog mlijeka, osušeno je oker boje, okus je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom trenutno trajno pozeleni, dok sa željeznim sulfatom odmah postane crvenkasto pa nakon 10-tak minuta poprimi prljavo jarkocrvenkastu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Svakako je nejestiva zbog paprenog okusa. Njezino je tanko bijelo meso čvrsto i vrlo ljutog i trpkog okusa što je prilično iznenađujuće, jer je mlijeko prilično blagog okusa, ali ljuto kad se kuša zajedno s mesom. Međutim, ovu je gljivu najbolje tretirati kao otrovnu, jer može uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne probleme, a ta se preporuka uporno zanemaruje u nekim dijelovima istočne Europe gdje se ljute gljive tradicionalno sakupljaju za jelo. Smatra se otrovnom i zbog sadržaja terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična je paprenoj mliječnici (Lactifluus piperatus) koja je jestiva i isto tako ljutog okusa, ali s mnogo gušćim listićima i na prerezu ispušta mnogo bijelog mlijeka. Ako pazimo samo na široko smještene i račvaste listiće, ne možemo je zamijeniti s jestivom paprenom mliječnicom. Meso pergamentne mliječnice (Lactifluus pergamenus) požuti, dok kod paprene mliječnice postane zeleno-plavkasto. Topolova mliječnica (Lactarius controversus) je mnogo većih dimenzija, ali joj je boja ružičastog tona, osobito listića, dok je klobuk gladak. Sve se navedene vrste smatraju jestivim, ako su ljutog okusa i mogu se konzervirati.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.