|
Lepiota cingulum - created on September 2017 in Selsø, Denmark by Rasmus Riis-Hansen |
![]() |
![]() |
|

POJASASTA ŠTITARKA
Lepiota cingulum Kelderman
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Lepiota >
Vrsta: Lepiota cingulum Kelderman (GBIF ID 2535408)
Infragenerička taksonomija: sekcija Stenosporae
Etimologija: cingulum (lat.) = pojas, traka. Po izgledu.
Klobuk: 3-7.5 cm širok i 1-3 cm visok, isprva je polukuglast do zvonolik, zatim je konveksan, na kraju je raširen i tupo ispupčen na sredini, u mladosti je ravnomjerno fino vlaknasto-maljav, često s mrežastim crtežom od središta prema rubu, površina se poslije razlaže na sitne, koncentrično raspoređene ljuske na bijeloj do krem osnovi, smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, prema rubu je smeđ, crveno-smeđ do cimetastosmeđ, na oštećenim mjestima je ružičasto-crven, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je s visećim bijelim ostacima zastorka.
Stručak: 3.5-7 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, obično je batinasto ili lagano gomoljasto zadebljan na bazi, često je malo zašiljen na bazi, u starosti je krem i cijelom dužnom vlaknast s tamnosmeđim do crveno-smeđim bradavičavim ljuskama, osim na krajnjem vrhu ili samo u donjem dijelu, dekoracija je u jakom kontrastu s krem do lagano ružičasto-crvenom osnovom, s jasnim je bijelim rizomorfima na bazi.
Listići: Prilično su gusti, slobodni, u starosti su zupčasto prirasli za usku zonu poput ovratnika, široki su 4-8 mm, isprva su bjelkasto-krem, zatim su oker, u starosti su smećkasti, kod mladih plodnih tijela su obično sa zelenkastom nijansom, oštrica je nepravilno valovita i jako do slabo resasta, nešto bljeđa od površine listića.
Spore: U obliku su rakete do valjkaste, dekstrinoidne, 8.5-11 x 3.5-4.5, Q = 1.9-2.9, cheilocistide su brojne, vretenaste, valjkaste do batinaste, prozirne, (17) 22 - 38 (45) x (6) 7 - 13 (15) µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, bijelo do kremasto, u stručku je u mladosti ponekad sa zelenom nijansom, na kraju je lagano žućkasto-crvenkasto; miris je varijabilan, slab, podsjeća na krumpir, a okus je lagano brašnast.
Stanište: Raste u ljeto i jesen na otvorenim područjima, u blizini rudnika, u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, ispod raznog bjelogoričnog drveća, obično topole, graba, akacije, bukve ili vrbe, na glinenastom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice.
Napomena: Po makroskopskim karakteristikama donekle podsjeća na koprenastu štitarku (Lepiota cortinarius), ali nema tipičnu gomoljastu bazu stručka, te valjkaste spore.
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split