Leucoagaricus jubilaei - created on September 1994 in Vosnæs Pynt, Denmark by Christian Lange

JUBILARNA PEČURKOVICA

Leucoagaricus jubilaei (P.D.Orton) Bon

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Agaricaceae > Rod: Leucoagaricus > Vrsta: Leucoagaricus jubilaei (Joss.) Bon (GBIF ID 3333569)

Infragenerička taksonomija: sekcija Leucoagaricus

Etimologija:  Josserand je 1973. godine ovu vrstu nazvao jubilaei, jer ju je želio objaviti u jubilarnom izdanju svog mentora prof. Roberta Kühnera, poznatog francuskog mikologa, na njegov sedamdeseti rođendan.

Klobuk: 4-8.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne ili tupo ispupči na sredini, bjelkast do krem, na sredini je tamniji, kožica se razlaže na sitne, šiljate, koncentrično razmještene, oker-smeđe do ljubičasto-smeđe ljuske na bjelkastoj osnovi, trljanjem postane crvenkasto-smeđ.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.3-1.5 cm debeo, valjkast, lagano se zadebljava prema bazi, isprva pun, zatim šupalj, vlaknast, na vrhu je bijel do krem, a ispod vjenčića je smećkast, trljanjem požuti, zatim postane narančasto-crven pa crno-smeđ; vjenčić je uzak, bjelkast, kratkotrajan.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, trljanjem postanu crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, bez kličnog otvora, prozirne, dekstrinoidne, 6-8 x 3.5-4.5 μm, Q = 1.4-1.7, cheilocistide su brojne, batinaste, bez produžetka na vrhu, prosječno su velike 80 x 20 μm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto, na prerezu poprima više ili manje intenzivnu ružičasto-narančastu boju; miris nije izražen, a okus je kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru s amonijakom intenzivno pozelene.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima i šumskim čistinama, na tlu bogatom hranjivim tvarima, na kompostu, te na nakupinama piljevine ili kore.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Dosta je rijetka vrsta pa nema preciznih podataka o njezinoj jestivosti.

Napomena: Uglavnom je prepoznatljiva po svojoj ljubičastoj do smeđe-ljubičastoj boji na sredini klobuka. Oblikom i bojom klobuka na prvi pogled jako podsjeća na grimiznu pečurku (Agaricus porphyrizon), koja u zrelosti nema bijele listiće, a vjenčić je trajan.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.