|
BEKEROVA PRESLICA
Amanita beckeri Huijsman
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Amanitaceae >
Rod: Amanita >
Vrsta: Amanita beckeri Huijsman (GBIF ID 5451688)
Infragenerička taksonomija: sekcija Vaginatae > linija Ceciliae > loza Beckeri
Etimologija: Po odgovarajućem imenu.
Engleski naziv: Becker's Ringless Amanita
Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, nije zvonolik, poslije je konveksan i otvoren, blago je ljepljiv, zlatno žuto-smeđ do smeđ, u mladosti je često malo svjetliji prema rubu, oker, s bradavičavim je ostacima bijelog ovoja, bradavice su isprva bjelkaste, kasnije su smeđe do cimetasto-smeđe, nikada ne postanu sive ili crne, rub je često radijalno raspucan, izraženo je narebran do 1/3 promjera.
Stručak: 8-20 cm visok i 1.2-2 cm debeo, valjkast, lagano se sužava prema vrhu, prvo je pun, kasnije je šupalj, bijel do svijetlosmećkast, skoro čitavom dužinom je s mnogobrojnim ljuskavim i pojasasto raspoređenim ostacima ovoja koji su isprva bijeli, a zatim postaju smeđi; volva je bijela, krhka kasnije postaje smećkasta, ostavlja pojas tkiva na dnu blizu baze i tvori malu šalicu.
Listići: Gusti, široki su do 12.5 mm, zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli do krem, na kraju postaju srebrnosivi, nekad su sa smećkastim mrljama, oštrica je blago nazubljena.
Spore: Kuglaste, neamiloidne, 10-12 x 9-11 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.04-1.05, bazidije su 4-sporne, ali prisutne su i 1-2-sporne, batinaste do izduženo batinaste, 37-54 x 8-14.3 µm, sterigme su duge do 4 µm, baze bazidija su bez kopči, cheilocistide su kruškolike, 14.2-23.1 x 7.8-13.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, lomljivo, bijelo, na prerezu lagano posmeđi; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, najčešće u mediteranskom području, ali se pronađe i u unutrašnjosti, primjerice na Plješivici.
Doba rasta: 7, 8, 9
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Vrlo je dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.
Napomena: Slična je johina preslica (Amanita friabilis), koja je tamnija na sredini klobuka i s bjelkastim rubom.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 34. Bekerova preslica (Amanita beckeri Huijsman)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Prirodoslovni muzej - Split
