Ukupno vrsta gljiva: 2792
Amanita eliae

amanita-eliae1amanita-eliae2amanita-eliae3
amanita-eliae4amanita-eliae5amanita-eliae6
amanita-eliae7amanita-eliae8

Otrovna gljiva     Na listi za determinatore

ELIJEVA MUHARA

Amanita eliae Quél.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Amanita > Vrsta: Amanita eliae Quél. (GBIF ID 5240246)

Infragenerička taksonomija: sekcija Amanita > podsekcija Gemmatae > loza Eliae

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Elias Amanita

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, često je s rijetkim, malim, bijelim, bradavičavim ostacima ovoja koji se lako uklanjaju, kremasto-bijel, kremasto-žut, svijetložut, oker, svijetlosmeđ, smeđ ili ružičasto-smeđ, nešto je tamniji prema sredini, rub je jasno tipično narebran.

Stručak: 7-15 cm visok i 1-1.5 cm debeo, duboko je ukopan u zemlju gdje završava gomoljastim zadebljanjem i ovojem koji obično ostaje u zemlji, dug je i dosta tanak, šupalj, bijel do svijetložut, ispod vjenčića je ljuskav; na srednjem dijelu nosi prljavo bijeli do svijetložuti, tanki, viseći, prolazni, vlaknasti, nepravilni, malo crtasti i često rastrgani vjenčić.

Listići: Gusti, slobodni su uz stručak, s nepravilni su lamelulama, prirasli su za listiće uz rub klobuka, oštrica je nazubljena, bijeli do krem.

Spore: Eliptične, prozirne, neamiloidne, 10-13 x 6.5-8 µm, Q je oko 1.5, baze bazidija su bez kopči (cromushrooms: spore su (10.4) 11 - 13.7 (15.3) × (7.3) 7.6 - 9.2 (10.6) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 120, Me = 12.2 × 8.3 µm, Qe = 1.5, bazidije su 4-sporne, 41.1-52.3 × 9.3-13.3 µm, N = 12, cheilocistide su batinaste, 29.4-43.4 × 7.3-13.2 µm, N = 4, kuglasti elementi 33.7-49.1 × 18.2-30.2 µm, N = 4); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, čvrsto, elastično, ispod kožice klobuka je malo obojeno; miris nije izražen, okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s fenolom i fenolanilinom provo postane crveno, zatim smeđe, a listići s formolom ubrzo postanu prljavo crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom, lijeskom, hrastom ili brezom, a rjeđe u crnogoričnim šumama s borom, voli kiselo tlo i toplija staništa.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako je dio autora navodi kao jestivu vrstu, ipak se smatra otrovnom jer je utvrđeno da sadrži toksin amanitin.

Napomena: Najznačajnija karakteristika ove vrste je crtasti rub klobuka po čemu se lako razlikuje od sličnih muhara.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 27. Elijeva muhara (Amanita elieae Quélet)

Amanita eliae

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži