![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
![]() | ![]() |
TAMNOGLAVA PLAVULJA
Hebeloma mesophaeum (Pers.) Quél.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hymenogastraceae >
Rod: Hebeloma >
Vrsta: Hebeloma mesophaeum (Pers.) Quél. (GBIF ID 2533062)
Etimologija: mesos (gr.) = pola + phalos (gr.) = tamno. Po tamnoj sredini klobuka. Engleski naziv: Veiled Poisonpie Klobuk: 2-8 (10) cm širok, slabo mesnat, prvo je stožast pa zvonolik kasnije se raširi i ispupči na sredini, mazav; žuto-smeđ, oker-smeđ ili tamnosmeđ, nešto je tamnije crvenkasto-smeđe boje na sredini, rub je svjetliji, kremast ili smećkast, često sa žućkastim ostacima ovoja na rubu koji je u mladosti spojen za stručak, na kraju je gol. Stručak: 4-7 (8) cm visok i 3-7 (8) cm debeo, šupljikav; bjelkast ili blijedokremast, s ostacima je ovoja blijedookeraste boje, svjetliji je na vrhu, često s vlaknastim prstenastim pojasom. Listići: Skoro su gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su na stručak; najprije su bjelkasti ili sivkasto-smeđi, kasnije su smećkasti ili tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta. Spore: Eliptične do bademaste, jako bradavičave, 7.9-10.5 x 4.6-6 µm; otrusina je svijetlosmeđa. Meso: Bjelkasto je ili kremasto u klobuku i gornjoj polovici stručka, a svijetlosmeđe u donjoj polovici stručka, debelo; miriše na rotkvice ili lagano na voće, a okus je gorak. Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, obično u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa smrekom, a rijetko s brezom. Prve tri slike snimio je Danijel Mulc, sredinom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, a posljednje tri Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži manju količinu toksina. Ako se konzumira u većoj količini uzrokuje gastrointestinalne tegobe. Napomena: Dio je osrednje velikih gljiva iz roda Hebeloma, a karakteristična je po tamnijoj boji na sredini klobuka zbog okrugle smećkaste mrlje, ostali je dio upadljivo svjetliji, miriše na rotkvice, dok su druge vrste iz ovog roda obično drugačijeg mirisa. Slična je šećerma plavulja (Hebeloma sacchariolens) koja je manja rastom, smećkasta i miriše na cvijet naranče ili na zaprženi (karamelizirani) šećer. Druge vrste iz ovog roda često mirišu na kakao.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 278. Tamnoglava plavulja (Hebeloma mesophaeum (Pers. ex Fr.) Quélet)