 |
 |
VELIKA VLAŽNICA
Hygrocybe punicea (Fr.) P.Kumm.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrocybe >
Vrsta: Hygrocybe punicea (Fr.) P.Kumm. (GBIF ID 2538552)
Etimologija: puniceus (lat.) = jarkocrveno. Po boji. Engleski naziv: Crimson Waxcap Klobuk: 2-6 (7) cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan ili skoro izravnat, često je ispupčen, po vlažnom vremenu je mazav, a po suhom je vremenu lomljiv, gladak; lijepe je krvavocrvene boje, u sredini je blijeđe žuto-crvene boje, nikada ne pocrni, rub je malo narebran i često valovit. Stručak: 4-10 (12) cm visok i do 2 (2.5) cm debeo, valjkast, vijugav, sužen je na bazi, često je uvijen, čvrst, šupalj; žuto-crvenkast, s uzdužnim je crvenim vlakancima na žutoj osnovi s crveno-narančastim i žutim prugama, brojnijim prema bazi koja djeluje bjelkasto, s uzdužnim je crvenkastim vlakancima, crtast. Listići: Rijetki, trbušasti, debeli, najprije su prirasli za stručak, kasnije su gotovo slobodni, voštani, oštrica je u starosti nepravilno pilasta; blijedožuti, kasnije su narančasto-crvenkasti, oštrica je žuta. Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, 8-10.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela. Meso: Nježno, lomljivo, blijedo žućkasto, ispod kožice klobuka je crveno-smeđe, u stručku je žuto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, najčešće u brdskim i planinskim područjima, po parkovima, livadama, uz ceste i u šumama. U Hrvatskoj je poznata s trinaest lokaliteta, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu, Kordunu, otoku Košljunu, u Gorskom kotaru, Istri i Lici. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Napomena: Predstavnik je roda Hygrocybe crvene boje i velikih dimenzija. U ovom rodu ima dosta vrsta crvene boje, ali su obično mnogo manjih dimenzija, to su sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), suha vlažnica (Hygrocybe intermedia), Hygrocybe marchii, mahovinska vlažnica (Hygrocybe turunda) i najsličnija skerletna vlažnica (Hygrocybe coccinea) čije je plodno tijelo jarkocrvene boje, te druge vrste. Sve su navedene vrste jestive. Jedna je od najljepših gljiva. Često se pronađe na Velebitu.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 944. Velika vlažnica (Hygrocybe punicea (Fr.) Kummer); 949. Šiljastocrvena vlažnica (Hygrocybe acutopunicea R.Haller); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Velika vlažnica (Hygrocybe punicea (Fr.: Fr.) P.Kumm.)
Prirodoslovni muzej - Split
