![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
![]() |
KASNA PUŽEVICA
Hygrophorus hypothejus (Fr.) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus hypothejus (Fr.) Fr. (GBIF ID 2538748)
Etimologija: hypo (gr.) = ispod, skoro + theion (gr.) = sumpor. Po sumporastožutoj boji, osobito listića i stručka. Engleski naziv: Herald of Winter Klobuk: 2-7 (9) cm širok, tankomesnat, elastičan, prvo je konveksno-zvonolik, kasnije je raširen i ulegnuto-ispupčen, na kraju je s jako uzdignutim rubom, sluzav je i mazav, kožica se lako guli; maslinasto-smeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, sredina je nešto tamnija, po suhom je vremenu žuto-smeđ ili narančasto-smeđ, lagano je radijalno vlaknast. Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.3-1 (1.5) cm debeo, valjkast, vitak, sužava se prema bazi, pun, kasnije je šupalj, sluzav je i mazav; žućkast je ili narančasto-crvenkast, fino je smećkasto čehast, pri vrhu je s vlaknast s ostacima zastorka u vidu prolaznog prstenka, sitno je crtast. Listići: Rijetki, debeli, razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti, zatim su izraženo žuto-narančasti ili narančasto-okerasti. Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, nisu amiloidne, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela. Meso: Čvrsto, žilavo, bjelkasto do blijedožuto, ispod kožice klobuka i stručka je je žuto ili narančasto-crvenkasto; miris je ugodan na gljive ili na voće, a okus je slatkast. Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu, od studenog do veljače, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama borova, na pjeskovitom tlu, često počinje rasti tek kad temperatura padne ispod 5 stupnjeva. U Hrvatskoj je nalažena prvenstveno uz šumski bor, ponekad uz crni bor, na dvadesetak lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Lici, na sjevernom Velebitu te na otocima Krku i Korčuli. Doba rasta: 1, 2, 11, 12 Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Napomena: Ova vrsta ima maslinasti klobuk i žute listiće koji se spuštaju po stručku, a raste u dosta kasnom periodu godine. Tijekom sušnih dana vrhovi klobuka se kovrčasto uzdignu tako da se žućkasti listići dugo spuštaju po stručku. Ne postoji opasnost od zamjene s nejestivim gljivama.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 923. Borova puževica (Hygrophorus hypotheius (Fr.) Fries), Sinonim: Hygrophorus vitellinus A. et S.; 924. Zlatna puževica (Hygrophorus aureus (Arrhr.) Fries); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Kasna puževica (Hygrophorus hypothejus (Fr.: Fr.) Fr.)