![]() |
|
Hygrophorus gliocyclus - created in Finland by Tapio Kekki |
![]() |
![]() |
SLUZAVOBIJELA PUŽEVICA
Hygrophorus ligatus Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus ligatus Fr. (GBIF ID 3344548)
Etimologija: ligatus (lat.) = zavezano, opasano. Po prisutnosti upadljivog vjenčića. Klobuk: 3-7 (8) cm širok, prilično je mesnat, konveksan, često je upadljivo ispupčen na sredini, mazav, sluzav; bjelkasto-žućkast, sredina je u starosti žućkasto-oker, nikad nije potpuno slamnatožut do žuto-narančast, prisutni su vlaknasti ostaci ovoja, rub je jako podvijen. Stručak: 4-7 x 0.8-2 cm, valjkast, sužen je na bazi, lagano je zakrivljen, jako je sluzav, gladak; bijel je ili blijedokremast, na vrhu su uočljivi kratkotrajni prstenasti sitno čehasti ostaci ovoja. Listići: Bijeli su ili kremasti, dosta su razmaknuti, spuštaju se po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, na osnovi su žiličasto spojeni. Spore: Eliptične, prozirne, 6-8.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela. Meso: Prilično je čvrsto, mekano, vodenasto, bjelkasto je ili svijetložućkasto; miris nije izražen, a okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom; rijetka je vrsta. Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Napomena: Na stručku su prisutni prstenasti ostaci ovoja, a raste u crnogoričnim šumama.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 929. Sluzavobijela puževica (Hygrophorus gliocyclus Perd. ex Fries)