![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
TUPOGLAVA PUŽEVICA
Hygrophorus nemoreus (Pers.) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus nemoreus (Pers.) Fr. (GBIF ID 2538708)
Etimologija: nemus (lat.) = šuma. Jer raste u šumi. Engleski naziv: Oak Woodwax Klobuk: 4-7 (10) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan pa se raširi, jako je valovit i ispupčen, lagano je mazav; narančast, oker-narančast ili narančasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, površina je s finom srebrnastom glazurom, sitno je dlakav i radijalno je vlaknast, rub je najprije podvijen, a u starosti je izvrnut. Stručak: 3-10 (12) cm visok i 0.5-2 (2.5) cm debeo, valjkast, prema bazi se sužava i završava šiljasto, pun je ili šupalj; kremast, žućkast ili žućkasto-narančast na bijeloj osnovi, uzdužno je vlaknast, na vrhu je zrnast. Listići: Razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, nisu jako široki; bjelkasti, zatim su krem ili žućkasti s ružičastom ili žućkasto-narančastom nijansom. Spore: Eliptične, u obliku kapi, glatke, prozirne, (5) 5.3 - 6.7 (7.6) × (3.2) 3.6 - 4.2 (4.6) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 6 × 3.9 µm, Qe = 1.6; otrusina je bijela. Meso: Bijelo, mekano, ispod kožice klobuka je lagano žućkasto-narančasto; miris je ugodan na brašno, sličan kao kod bijele đurđevače (Calocybe gambosa), a okus je blag. Kemijske reakcije: Ako na kožicu klobuka nanesemo kap kalijeve lužine ona izblijedi. Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili hrastom, ali i drugim bjelogoričnim vrstama, voli vapnenasto tlo. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Napomena: Ova puževica ima smeđo-narančasti stručak i klobuk, te svjetlije ili kremaste listiće. Sliči jelovoj puževici (Hygrophorus pudorinus), koja raste uglavnom pod jelom i ima neugodan miris na smolu ili terpentin, smeđekoturnoj puževici (Hygrophorus discoideus) koja je nekad slična i po drugim karakteristikama. Također sliči i pjesničkoj puževici (Hygrophorus poetarum) koja ima jako uvijen rub klobuka i svjetlije je boje. Vlaknasta puževica (Hygrophorus arbustivus) raste u bjelogoričnim šumama, kompaktnija je, a listići se vrlo kratko spuštaju po stručku ili skoro prirasli. Sve su navedene vrste jestive.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 911. Tupoglava puževica (Hygrophorus nemoreus (Lasch) Fries)