![]() |
|
Inocutis rheades - created in Finland by Mikko Veräjänkorva |
![]() |
![]() |
LISIČJI KOPITAR
Inocutis rheades (Pers.) Fiasson & Niemelä
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Hymenochaetales >
Porodica: Hymenochaetaceae >
Rod: Inocutis >
Vrsta: Inocutis rheades (Pers.) Fiasson & Niemelä (GBIF ID 2520997)
Plodno tijelo: 4-12 (15) cm široko, najprije je kuglasto pa se otvori i rastegne u obliku polumjeseca, školjkasto, gornji je dio konveksan i ponekad kvrgav, a donji prilično trbušast; žute, žuto-narančaste, narančaste ili crvenkasto-narančaste boje, površina je najprije pamučasto-dlakava, dekoracija kasnije djelomično otpadne, rub je bjelkast ili žut, tanak, kružno zakrivljen i rastegnut. Rupice/cjevčice: Nisu široke, višekutne, izdužene, postanu labirintne, najprije su bjelkaste do žuto-narančaste, kasnije su smeđe ili tamnosmeđe, na pritisak posmeđe; cjevčice su 3-15 mm duge. Spore: Eliptične, 5-6 x 3.5-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa. Meso: Vlaknasto, žilavo, plutasto, o starosti je tvrdo, žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak. Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (podnožje trupaca) raznog bjelogoričnog drveća, kao i parazit na živom drveću, osobito na jasiki, topoli ili kestenu. Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Napomena: Gljiva u mladosti ima dosta svijetlu boju površine klobuka i himenija. Samo kod razvijenih primjeraka postane riđkasta ili tamnosmeđa. Sličan je tamarisov kopitar (Inocutis tamaricis).
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1273. Lisičji kopitar (Inonotus rheades (Pers.) Karst.), Sinonim: Polyporus vulpinus Fr.