![]() |
|
Lactarius rufus - created in Finland by Allar Antson |
![]() |
![]() |
RIĐA MLIJEČNICA
Lactarius rufus (Scop.) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Lactarius >
Vrsta: Lactarius rufus (Scop.) Fr. (GBIF ID 5248684)
Etimologija: rufus (lat.) = crveno. Po boji Engleski naziv: Rufous Milkcap Klobuk: 2-9 (12) cm širok, dosta je konveksan i skoro stožast sa šiljatom postojanom grbicom na sredini, kasnije je otvoren i ulegnut na sredini te široko ispupčen, lijevkast, neravan; tamnocrven, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, s dosta je svjetlijim rubom, površina je sitno pahuljasta, osobito na rubu, nema koncentrične krugove. Stručak: 2-7 (9) cm visok i 0.6-1.3 (1.6) cm debeo, valjkast, donekle je zakrivljen, najprije je pun, u starosti je šupalj, gladak; svjetliji je od klobuka, kod mladih gljiva je bjelkast s ružičastom ili crvenkasto-smeđom nijansom, kasnije sve više crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, na mjestu dodira postane više crvenkast ili smećkast, u donjem je dijelu obmotan micelijskim vlaknima. Listići: Gusti, nejednako su dugi, vrlo se kratko spuštaju po stručku; u mladosti su krem boje, kasnije su crvenkasto-okerasti, kod starijih su gljiva prekriveni bijelim poispadalim sporama; oštrica je glatka. Spore: Široko eliptične, mrežaste, 6.8-9.5 x 5.2-7.4 µm; otrusina je blijedokremasta s blagom ružičasto-narančastom nijansom. Meso: Čvrsto, krhko, bjelkasto, u bazi stručka je crvenkasto-smeđe; miriše na smolu, a okus je u početku blag, nakon otprilike jedne minute postane vrlo ljut, navodi se da kod osjetljivih ljudi može izazvati herpes; mlijeko je bijelo, obilno, veoma je ljuto, ne mijenja boju u dodiru sa zrakom. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikoj množini, u svim tipovima šuma, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, brezom i bukvom, na većim nadmorskim visinama, na kiselu tlu bogatom mahovinom. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Iako je ljutog okusa, u istočnoj se Europi nakon posebne pripreme konzerviraju u zaslađenom octu, slično kao i paprike. Vjerojatno je blago otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Napomena: Slična Breadolova mliječnica (Lactarius zonarioides) raste po smrekovim šumama, po nizinama ispod bjelogoričnog drveća trpka mliječnica (Lactarius acerrimus), a pod borovima u nizinama u kasnu jesen rastu jetrena mliječnica (Lactarius hepaticus) i kamforna mliječnica (Lactarius camphoratus).
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 776. Riđa mliječnica (Lactarius rufus (Scop.) Fries)