![]() |
![]() | ![]() |
KESTENJASTA ŠTITARKA
Lepiota castanea Quél.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Lepiota >
Vrsta: Lepiota castanea Quél. (GBIF ID 2535310)
Etimologija: kastanos (tur.) = kesten. Po kestenjastoj boji klobuka. Engleski naziv: Chestnut Dapperling Klobuk: 1-5 (7) cm širok, stožast je i tupo ispupčen na sredini, kožica se lako guli; tamnosmeđ, kožica se brzo raspucava na male koncentrično raspoređene čehice na bjelkastoj ili žutoj osnovi, rub je uglavnom povijen prema dolje. Stručak: 2-5 (6) cm visok i 2-3 (5) mm debeo, sredina je djelomično šuplja, samo je malo bulbozan na bazi; može biti više bijel ili više smeđ ili crvenkasto-smeđ, na gornjem je dijelu uglavnom blijedosmeđ ili krem, površina je više ili manje bjelkasto vlaknasto-čehasta, ispod prstenaste je zone smećkastiji i u starosti rijetko čehast, u starosti ili na ozlijeđenim mjestima posmeđi; obično je bez vjenčića, a rijetko s prstenastom zonom ili vrlo rijetko s jednim ili više vjenčića koji se kod većih gljiva mogu odvojiti i kliziti gore-dolje po stručku. Listići: Gusti, bjelkasti, blijedokremasti, kasnije su smećkasti, oštrica je bjelkasta, na pritisak se stvaraju crvenkasto-smeđe pjegice. Spore: Eliptične, duguljaste, 9-13 x 3.4-5 µm; otrusina je bijela. Meso: Tanko, bijelo je u klobuku i u dnu stručka, u stručku je blijedooker do narančasto-smeđe i vlaknasto; miris je ugodan na travu ili na voće, poput zelene jabuke, a okus je blag na gljive, samo je u starosti malo neugodno, ne smije se probati. Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po šumskim stazama, šumskim čistinama, parkovima, vrtovima, na sloju lišća i iglica, najčešće raste u blizini smreke i bukve; rijetka je vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom jer sadrži amatoksine. Manji dio autora navodi da u ovoj vrsti nisu pronađeni amatoksini, ali ih treba izbjegavati zbog opasnosti od zabune sa sličnim otrovnim vrstama. Napomena: Dio je skupine sunčanica koje je teško determinirati samo na temelju izgleda. Ova vrsta je najkarakterističnija po tendenciji listića, a ponekad i stručka da pocrvene. Slična je jako otrovna mesnatocrvenkasta štitarka (Lepiota helveola).
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 79. Kestenjasta štitarka (Lepiota castanea Quélet)