![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
GLATKONOGA KORJENJAČA
Hymenopellis radicata (Relhan) R.H.Petersen
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Physalacriaceae >
Rod: Hymenopellis >
Vrsta: Hymenopellis radicata (Relhan) R.H.Petersen (GBIF ID 8031042)
Etimologija: radicatus (lat.) = opskrbljen korjenom, korjenast. Po korjenastom stručku. Engleski naziv: Rooting Shank Klobuk: 3-10 (13) cm širok, tankomesnat, najprije je konveksan, kasnije se izravna ili ulegne i lagano ispupči, ljepljiv, kožica se lako ljušti; žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, radijalno je naboran i hrapav, mjestimično je s mrljama, rub je u starosti izvrnut. Stručak: 7-20 cm visok i 0.4-1 cm debeo, vitak, izdužen, žilav, malo je zadebljan na bazi, završava duboko u zemlji s tankim i dugim korijenom; smećkast, na vrhu je svjetliji, s dugim je zavijenim brazdama. Listići: Široki, razmaknuti, prirasli su s jarkom, pomiješani su s kraćim, na osnovi su poprečno povezani žilicama; bijeli su pa zatim s ružičastim odsjajem, oštrica je nazubljena. Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, (12) 13.1 - 16.2 (17.6) × (7.9) 9 - 10.8 (11.7) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 14.5 × 9.9 µm, Qe = 1.5; otrusina je bijela. Meso: Bijelo, tanko, elastično, žilavo; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je blag, rijetko je blago gorkast. Kemijske reakcije: Listići i meso u dodiru sa sulfovanilinom trenutno postanu ljubičasto-crveni, dok meso s kalijevom lužinom polako posmeđi. Stanište: Raste u proljeća, ljeto i jesen, po nekoliko primjeraka zajedno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) hrasta i bukve, a ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili uz panjeve i na korijenju, vrlo se rijetko pronađe na drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk. Napomena: Vrlo je slična samo dugonoga korjenjača (Xerula pudens) koja ima drvenasti produžetak stručka, koji je čitavom dužinom sitno baršunast i sa sivo-kestenjastom bojom klobuka. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama, jer su sve slične vrste jestive.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 521. Glatkonoga korjenjača (Oudemansiella radicata (Relhan ex Fr.) Sing.), Sinonim: Xerula radicata (Relhan: Fr.) Dörfelt