![]() |
|
Spongiporus undosus - created in Norway by Erik Kagge |
![]() |
![]() |
VALOVITA SOČNA RUPIČARKA
Osteina undosa (Peck) Zmitr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Polyporales >
Porodica: Dacryobolaceae >
Rod: Osteina >
Vrsta: Osteina undosa (Peck) Zmitr. (GBIF ID 10698482)
Etimologija: undosus (lat.) = valovit. Po obliku. Plodno tijelo: 1-5 (6) cm široko i do 1 cm debelo, razrašteno, kao izliveno, izdižu se mali izduženi vijugavi klobučići, međusobno su lateralno spojeni, bijeli, kasnije su krem i svijetlooker, sitno su baršunasti, nisu ili su jedva pojasasti, rub je valovit, donja je himenijalna površina prekrivena rupičastim slojem. Rupice/cjevčice: Višekutne, labirintne, dosta su široke, 1-3/mm2, rastrgane, nekad izgledaju poput šiljaka, bijele; cjevčice su do 10 mm duge. Spore: Valjkaste, glatke, s tankim pregradama, nisu amiloidne, 4-6 x 1-2.1 µm, Q = 2.2-2.9, Qav = 2.5; bazidiji su batinasti, tanki, 12-15 x 3.5-4.5 µm, nose 6 spora; hife su s tankim i u sadržaju s debelim pregradama, 5-8 µm; otrusina je bijela. Meso: Bjelkasto, 1-2 mm debelo, u starosti je tvrdo i lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag do gorkast. Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili bora, a rjeđe bjelogoričnog drveća, obično jasike, breze i vrbe; izaziva smeđu trulež drva. Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije i gorkog okusa mesa. Napomena: Smatra se rijetkom vrstom koja raste na predplaninskim područjima u prisutnosti smreke i na vlažnijim terenima. Razvija se na strani suprotnoj od izvora svjetlosti, obično na dosta trulim deblima.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1253. Valovita sočna rupičarka (Postia unduosa (Peck) Jülich)