![]() |
|
Russula ochroleuca - created on October 2019 in Hameln-Pyrmont, Niedersachsen, Germany by jsfoto |
![]() |
![]() |
ŽUĆKASTOBIJELA KRASNICA
Russula ochroleuca Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula ochroleuca Fr. (GBIF ID 2551419)
Etimologija: ochros (gr.) = oker boje + leukos (gr.) = bijelo. Po blijedoj oker boji. Engleski naziv: Ochre Brittlegill Klobuk: 3-10 (12) cm širok, prilično je krupan, lomljiv, prvo je konveksan, zatim se raširi i i ulegne na sredini, lijevkast, gol, gladak, bez sjaja, po vlažnom je vremenu samo malo sjajan, kožica se guli do polovice promjera; svijetložut, žut, žuto-oker, zeleno-oker, maslinasto-oker do crvenkasto-hrđastosmeđ, rub je lagano narebran. Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, prvo je pun, kasnije je šupalj; bijel, kasnije je žućkast ili sivkast, na bazi je obično smećkast, naboran. Listići: Prilično su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi; bijeli, kasnije su kremasti, u starosti su često sa smećkastim mrljama, oštrica u starosti posmeđi. Spore: Kuglaste do široko eliptične, uglavnom s jasno mrežasto povezanim bodljama, 6.8-10.5 x 5.2-6 µm; otrusina je gotovo bijela, krem ili svijetložuta. Meso: Najprije je čvrsto, kasnije je mekano i lomljivo, bijelo, kasnije je lagano posivi; miriše na voće, a okus varira od blagog do prilično ljutog, ponekad je i malo gorkast. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane sivo-crveno, s alfa-naftolom poplavi, dok s fenolom najprije pocrveni pa zatim posmeđi. Stanište: Raste u ljeto i jesen, često u velikoj množini, u svim tipovima šuma, uglavnom u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, ponekad i s bjelogoričnim drvećem, obično s jasikom ili johom, voli kiselo tlo. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog ljutog okusa mesa. Napomena: Ova lijepa gljiva može narasti prilično velika, rub klobuka je lagano narebran, ima ljut okus mesa, ponekad na klobuku može imati zelenkaste mrlje, klobuk je često sa zelenkastom nijansom, a kožica se guli do polovice promjera.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 858. Limunskožuta krasnica (Russula citrina Gillet); 862. Žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca (Pers.) Fries)