![]() |
TURSKA PEČURKOVICA
Pholiota pudica (Bull.) Gillet
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Strophariaceae >
Rod: Pholiota >
Vrsta: Pholiota pudica (Bull.) Gillet (GBIF ID 8652228)
Klobuk: 4-8 (10) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori; bijel, kasnije je sivkast, čitava je površina prekrivena finim čehicama koje se kasnije gube, na dodir postaje žućkasto-zelenkast. Stručak: 5-8 (10) cm visok, valjkast, zadebljan je na bazi, redovito je zakrivljen, najprije je pun, zatim je šupalj; bijel; vjenčić je tkaninast i gladak. Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak na kratki ovratnik (collarium), slobodni; bijeli, vodenasti, mogu biti crvenkasto naprašeni od otrusine. Spore: Eliptične, 7-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela do crvenkasta. Meso: Žilavo, vlaknasto, bijelo, na spoju klobuka i stručka dobiva laganu crvenkastu nijansu; miris je oštar i prilično neugodan, a okus je na rotkvice i malo trpak. Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u vrtovima, vinogradima, na kukuruzištima, grobljima itd. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a prije uporabe treba je prokuhati da izgubi neugodan miris. Napomena: Donekle je slična svilena štitarka (Leucocoprinus cretaceus), koja ima žuto-crvenkaste listiće. Na početku uvelike podsjeća na ovčarsku pečurku (Agaricus arvensis). Zbog staništa se teško može zamijeniti s nekom otrovnom gljivom. Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 127. Turska pečurkovica (Leucoagaricus pudicus Bull.), Sinonim: Lepiota naucina Quélet