 |
|
|
Elaphomyces anthracinus - created in Norway by Wenche Eli Johansen |
 |
 |
|
CRNA JELEN-GLJIVA
Elaphomyces anthracinus Vittad.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Ascomycota >
Razred: Eurotiomycetes >
Red: Eurotiales >
Porodica: Elaphomycetaceae >
Rod: Elaphomyces >
Vrsta: Elaphomyces anthracinus Vittad. (GBIF ID 2598360)
Engleski naziv: Smooth-Coated Elaphomyces Plodno tijelo: 1-3 cm široko, okruglasto, često ima pupčani nastavak, nema sterilnu osnovu i prekriveno je tankom krastom maljavog micelija i ostacima tla; površina je tamnosmeđa, omotač često mjestimice nestaje, ispod spomenute kore površina je peridija glatka ili posve sitno bradavičava, što je uočljivo pomoću leće, peridij je debeo 2-3 mm, vanjski je sloj mnogo tanji i crn kao ugljen, struktura je hifa jako kompaktna, ispod se nalazi deblji bjelkasti sloj koji je prema starosti sve tanji i tanji. Spore: Kruglaste, 15-19 µm; otrusina je crna do crno-smeđa. Meso: Bjelkasto-sivkasto, poslije crno-smeđe, pod starost se pretvara u praškastu masu; miris je jak i oštar samo kod starih primjeraka, okus nije izražen. Stanište: Raste u ljeto i jesen podzemno u površinskom humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati eventualnu konzumaciju ove vrste. Napomena: Po tamnosmeđoj su površini plodnog tijela slične morettijeva jelengljiva (Elaphomyces morettii), koja ima crnkasto-smeđu glebu, te modrosporna jelengljiva (Elaphomyces cyanosporus), koja ima plavu do crno-smeđu glebu s plavkastom nijansom. Pri pronalaženju podzemnih gomoljača od velike su pomoći šumske životinje koje ih iskopavaju i jedu. Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je okruglasto; 2. površina je tamnosmeđa; 3. površina je glatka; 4. peridij je debeo 2-3 mm, vanjski je sloj tanak i crn, unutarnji je sloj deblji i bjelkast; 5. meso je bjelkasto-sivkasto do crno-smeđe; 6. miris mesa je jak i oštar samo kod starih primjeraka; 7. raste podzemno u površinskom humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1653. Ugljenarska jelengljiva (Elaphomyces anthracinus Vittadini); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crna jelen-gljiva (Elaphomyces anthracinus Vittad.)
Prirodoslovni muzej - Split
