![]() |
![]() | ![]() |
LABIRINTNA ŽILNICA
Phlebia rufa (Pers.) M.P.Christ.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Polyporales >
Porodica: Meruliaceae >
Rod: Phlebia >
Vrsta: Phlebia rufa (Pers.) M.P.Christ. (GBIF ID 2545043)
Etimologija: rufa (lat.) = crvenkasto-smeđe, grimizno. Po boji. Plodno tijelo: 4-30 (> 50) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je srašteno s podlogom, u ranoj mladosti izgleda poput kružne mrlje ili sitne bijele hrpice, poslije može narasti i nekoliko decimetara široko; površina je grbava, nabrana i valovita, češljasta, himenijalna je površina valovito naborana ili je nepravilno porozna, meruloidna, ponekad je s gutacijskim kapljicama čak i po vlažnom vremenu, krem, žuto-smeđa, smećkasta do crvenkasto-smeđa, rubna je zona bjelkasta i resasta. Spore: Valjkaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, nisu amiloidne, 4.4-5.5 x 1.7-2.9 µm; otrusina je bijela. Meso: Žućkasto je do crvenkasto-smeđe, više je ili manje ljubičastog tona, pomalo želatinozno, hrskavičavo, voštano, mekano, kada se posuši postane kožasto i tvrdo; miris i okus su blago kiselkasti, na voće ili gljive. Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta; uzrokuje bijelu trulež drva. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Napomena: Povećano plodno tijelo ima vrlo lijep izgled, a posebno se ističe s bijelim rubom. Bijele mrlje se mogu pojaviti i na površini himenija. Može se zamijeniti s donekle sličnom narančastom žilnicom (Phlebia radiata), ali njezino plodno tijelo nema bijeli rub te je površina narančaste ili ružičaste boje s blagom ljubičastom nijansom.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1325. Phlebia rufa (Fr.) Christ., Sinonim: Merulius rufus Pers. ex Fr.