O autoru

Ja sam Ognjen Romac, dizajner i programer CROmushrooms.eu. Rođen sam u Sinju, a posljednjih tridesetak godina živim u Zagrebu. Član sam i determinator GD Krasnica iz Krapine.

Prije mnogo godina, sredinom 80-ih godina jedan prijatelj iz Slovenije upoznao me s vrganjima i lisičicama koje smo pronašli u obližnjoj šumi. Poslije smo ih pripremali i konzumirali, što mi se naravno jako svidjelo. Kad sam se vratio u Sinj, gdje sam u to vrijeme živio, naišao sam i tamo na lisičice, bar sam tako mislio. Međutim to su bile zavodnice (Omphalotus olearius) i moje prvo samostalno branje gljiva je završilo trovanjem. Pridržavao sam se pravila o probi malog komadića klobuka gljive, dobro ispržio taj mali komadić, manji od četvornog centimetra, ali on je ipak uzrokovao dosta ozbiljno trovanje. Nisam završio u bolnici, jer se u to vrijeme i nije išlo u bolnicu za svaku sitnicu, ali se sjećam da je to trovanje bilo prilično neugodno, prvo je počelo povraćanjem, gastrointestinalnim tegobama i općom slabošću, a poslije proljevom. Na sreću sve je završilo za nekoliko sati bez ikakvih ozbiljnih posljedica. Kad danas za neku gljivu pročitam da izaziva gastrointestinalni sindrom trovanja, znam točno što to znači.

To trovanje mi je vjerojatno bilo okidač da se malo ozbiljnije uhvatim u koštac s tim izazovom. U svakom slučaju brzo sam shvatio da će mi za slijedeće sakupljanje i konzumiranje gljiva trebati puno ozbiljnija priprema pa sam nekako nabavio svoje prve knjige o gljivama. To su bile Fochtov Ključ za gljive i Gljive – 600 gljiva naših krajeva od Romana Božca koje su mi otkrile potpuno novi svijet gljiva.

Kako su se u to vrijeme pojavila prva računala, a ja sam na fakultetu zavolio i dosta dobro svladao programiranje odmah sam napravio svoju prvu web stranicu „Svijet gljiva“ što je u to vrijeme vjerojatno bila prva hrvatska stranica o gljivama koja je trajala nekoliko godina. Sadržavala je taksonomiju i opis vrsta sa slikama koje sam pronašao na internetu.

Ubrzo mi je brat od svog poslovnog partnera, gospodina Romana Ozimeca, nabavio svih sedam tomova knjiga o gljivama talijanskog autora Bruna Cetta „I funghi dal vero“. To je već bilo pravo blago, odmah sam se uhvatio prevođenja i skeniranja slika. Tako se polako oblikovala malo ozbiljnija građa od oko 3500 opisanih vrsta koja je na neki način osnova svega što imam danas.

Poslije sam na internetu pregledap gotovo sve važnije stranice o gljivama. S obzirom da kod nas postoje određene ustanove koje se bave gljivama, ubrzo sam se počeo pitati zašto ne postoji niti jedna hrvatska stranica koja bi bila središnja točka za edukaciju i popularizaciju mikologije, kao što to imaju Njemačka, Italija, Španjolska, Velika Britanija, sve skandinavske zemlje, Kanada, SAD, kao i gotovo sve europske zemlje. Rekao sam sebi da ćemo i mi jednog dana imati jednu takvu stranicu. Brzo sam shvatio da ću, ako želim da imamo takvu stranicu, to uglavnom sve morati uraditi sam.

Ideja je bila da takva stranica bude preglednik svih gljiva koje rastu kod nas, a izvor su bile razne knjige o gljivama od Božca, Fochta, Josipovića, kao i Crvena knjiga. Međutim i sama izrada tog popisa je bio problem, jer je detaljnom analizom prvog popisa vrsta izvučenih iz postojeće literature odmah otpalo oko 20% vrsta koje su bile ili sinonimi ili uopće nisu bile priznate kao vrste. Slijedeći korak je bio sređivanje taksonomije koja je u dostupnim izvorima bila poprilično zastarjela, kao i imenovanje vrsta koje nisu imale hrvatski naziv. I konačno, po meni najvažniji dio stranice, trebalo je razviti neku vrstu filtera vrsta, pomoću kojeg bi se na jednostavan način determinirala neka nepoznata vrsta na koju naiđemo, ili barem suzio broj potencijalnih kandidata. Još bolje ako bi se to moglo uraditi na licu mjesta u šumi ili negdje drugo u prirodi. Glavnina sadržaja stranice je u funkciji što lakše determinacije različitih vrsta gljiva, a i sadržaji koji će biti razvijeni u budućnosti će imati istu svrhu.

Iako sam po prirodi dosta matematički nastrojen i sve volim matematički definirati, tako sam u početku pristupio i determinaciji gljiva. Međutim, svatko tko malo bolje poznaje gljive zna da to s njima i ne ide baš tako. U prirodi se često nailazi na gljive koje se bitno razlikuju od svog tipičnog izgleda i opisa, što nekad može uzrokovati dosta ozbiljne dvojbe i eventualne probleme. Navest ću jedan jednostavan primjer. Pupavke su rod gljiva u kojima se nalaze najotrovnije vrste, kao što su zelena, bijela i smrdljiva pupavka. Na drugoj strani, dio istog roda su i preslice, koje su sve odreda jestive, ali ih uglavnom gotovo nitko ne konzumira zbog opasnosti od zamijene s otrovnim pupavkama. Preslice su dosta lako prepoznatljive po izostanku vjenčića i narebranom rubu klobuka. Međutim nerijetko i otrovne pupavke zbog nekog razloga mogu ostati bez vjenčića, a neke, kao što je primjerice elijeva muhara, imaju i narebran rub klobuka. Elijevu muharu neki autori smatraju čak i jestivom, ali ipak sadrži malu količinu amanitinskih toksina, koji kod nekih ljudi ne moraju izazvati nikakvu reakciju, ali kod osjetljivijih osoba mogu izazvati gastrointestinalne tegobe pa se ipak smatra otrovnom vrstom.

Neki rodovi gljiva sadrže mnoštvo vrsta koje je vrlo teško razlikovati samo na temelju makroskopskih karakteristika pa sam u određenom trenutku bio primoran kupiti i mikroskop koji ipak dosta pomaže u determinaciji gljiva. Međutim, neke vrste gljiva, osim što su izgledom vrlo slične, imaju i gotovo iste spore pa u nekim slučajevima ni mikroskop ne pomaže. Danas su stvari otišle malo dalje od mikroskopa pa je za determinaciju određene vrste mjerodavna isključivo DNA analiza.

Uz neprekidno nadograđivanje stranice posljednje dvije godine sam dosta vremena utrošio i na fotografiranje gljiva na prirodnom staništu. U početku je stranica sadržavala po jednu fotografiju svake vrste, dok danas određena vrsta može sadržavati i više fotografija. Cilj je da što je moguće veći broj vrsta sadrži fotografije koje su snimljene kod nas, a ne po drugim zemljama. Trenutno je gotovo 40 % vrsta snimljeno kod nas i taj se broj neprekidno povećava, prvenstveno zahvaljujući velikim entuzijastima i ljubiteljima prirode koji su mi nesebično stavili na raspolaganje slike gljiva iz svojih privatnih i službenih zbirka:

• Nevenu Ferenčaku, članu GU Ivanec, determinatoru i administratoru nekoliko gljivarskih foruma,
• Mirni Katičić, koja razvija aplikaciju za evidenciju nalaza, biljaka i gljiva kod nas, po uzoru na iNaturalist,
• Darku Stermšeku iz Prirodoslovnog muzeja iz Splita,
• Antunu Kišu, determinatoru GD Kamilo Blagaić iz Zagreba,
• Aniti Paliski, iz Labina, administratorici gljivarskog foruma „Gljive šuma i livada iz Labinštine“.
• Ivani Mandić Mihaljević, aktivnoj članici nekoliko gljivarskih foruma
• Heleni Petrić, aktivnoj članici nekoliko gljivarskih foruma

Bez obzira što nemam nikakve finacijske koristi i dalje ću trošiti svoje slobodno vrijeme na nadogradnju stranice. Ona služi isključivo za popularizaciju i širenje znanja o gljivama i nikada neće biti komercijalizirana.

Ognjen Romac