O autoru
Ja sam Ognjen Romac, autor stranice CROmushrooms. Rođen sam u Sinju, a posljednjih tridesetak godina živim u Zagrebu. Član sam i determinator HMGS-a i GD Krasnica iz Krapine.
Prije mnogo godina, sredinom 80-ih godina jedan prijatelj iz Slovenije upoznao me s vrganjima i lisičicama koje smo pronašli u obližnjoj šumi u blizini Boveca, u Sloveniji. Poslije smo ih pripremali i konzumirali, što mi se naravno jako svidjelo. Kad sam se vratio u Sinj, gdje sam u to vrijeme živio, pronašao sam i tamo lisičice, bar sam tako mislio. Međutim to su bile zavodnice (Omphalotus olearius) i moje prvo samostalno branje gljiva završilo je trovanjem. Pridržavao sam se pravila o probi malog komadića klobuka gljive, dobro ispržio i pojeo taj mali komadić, manji od četvornog centimetra, ali on je ipak uzrokovao dosta ozbiljno trovanje. Nisam završio u bolnici, jer se u to vrijeme i nije išlo u bolnicu za svaku sitnicu, ali se sjećam da je to trovanje bilo prilično neugodno, popraćeno povraćanjem, gastrointestinalnim tegobama i općom slabošću. Na sreću sve je završilo za 2-3 sata bez ikakvih ozbiljnijih posljedica. Kad danas za neku gljivu pročitam da izaziva gastrointestinalni sindrom trovanja, znam točno što to znači, to nije samo lagana bol u trbuhu, već može biti mnogo ozbiljnije od toga.
To trovanje mi je vjerojatno bilo okidač da se malo ozbiljnije uhvatim u koštac s tim izazovom. U svakom slučaju naučio sam lekciju i shvatio da će mi za slijedeće sakupljanje i konzumiranje gljiva trebati puno ozbiljnija priprema pa sam nekako nabavio svoje prve knjige o gljivama. To su bile Fochtov Ključ za gljive i Gljive – 600 gljiva naših krajeva od Romana Božca koje su mi otkrile potpuno novi svijet gljiva.
Kako su se sredinom 90-ih godina pojavila prva ozbiljnija računala, a na fakultetu sam zavolio i dosta dobro svladao programiranje, odmah sam napravio svoju prvu web stranicu o gljivama, koju sam nazvao „Svijet gljiva“, što je u to vrijeme vjerojatno bila prva hrvatska stranica o gljivama koja je trajala nekoliko godina. Sadržavala je taksonomiju i pregled vrsta sa opisma i slikama koje sam pronašao na internetu.
Ubrzo mi je brat od svog poslovnog partnera, gospodina Romana Ozimeca, nabavio svih sedam tomova knjiga o gljivama talijanskog autora Bruna Cetta „I funghi dal vero“. To je već bilo pravo blago, odmah sam se uhvatio prevođenja i skeniranja slika. Tako se polako oblikovala malo ozbiljnija građa od oko 3500 opisanih vrsta koja je na neki način osnova svega što imam danas.
Poslije sam na internetu pregledao gotovo sve važnije stranice o gljivama. S obzirom da kod nas postoje određene ustanove koje se bave gljivama, ubrzo sam se počeo pitati zašto ne postoji niti jedna hrvatska stranica koja bi bila središnja točka za edukaciju i popularizaciju mikologije, kao što to imaju Njemačka, Italija, Španjolska, Velika Britanija, sve skandinavske zemlje, Kanada, SAD, kao i gotovo sve druge europske zemlje. Rekao sam sebi da ćemo i mi jednog dana imati jednu takvu stranicu. Brzo sam shvatio da ću, ako želim složiti takvu stranicu, uglavnom sve morati uraditi sam.
Početna ideja je bila da takva stranica bude jednostavan preglednik svih gljiva koje rastu kod nas, a izvor su bile najpopularnije knjige o gljivama od Romana Božca, Ivana Fochta, Matije Josipovića, kao i Crvena knjiga. Međutim i sama izrada popisa gljiva predstavljala je određeni problem, jer je detaljnom analizom prvog popisa vrsta izvučenog iz postojeće literature odmah otpalo oko 20% vrsta koje su bile ili sinonimi ili uopće nisu bile priznate kao zasebne vrste. Slijedeći korak je bio sređivanje taksonomije koja je u dostupnim izvorima bila poprilično zastarjela, kao i imenovanje vrsta koje nisu imale hrvatski naziv. I konačno, po meni najvažniji dio stranice, trebalo je razviti neku vrstu filtera vrsta, pomoću kojeg bi se na jednostavan način determinirala neka nepoznata vrsta koju pronađemo, ili barem suzio broj potencijalnih kandidata. Još bolje ako bi se to moglo uraditi na licu mjesta u šumi ili negdje drugo u prirodi. Glavnina sadržaja stranice je u funkciji što lakše determinacije različitih vrsta gljiva pa će i različiti novi sadržaji koji će se razvijati i objavljivati u budućnosti imati jednaku svrhu. Osim sakupljačima gljiva, stranica će pomoći i determinatorima pri postavljanju izložbi gljiva, kao i kandidatima za determinatore pri polaganju ispita, jer se filterom mogu selektirati vrste koje se mogu naći na ispitu.
Iako sam po prirodi dosta matematički nastrojen i sve volim matematički definirati, tako sam u početku pristupio i determinaciji gljiva. Međutim, svatko tko malo bolje poznaje gljive zna da to s njima i ne ide baš tako. U prirodi često nailazimo na gljive koje se dosta razlikuju od njihovog tipičnog izgleda i opisa u literaturi, što nekad može uzrokovati dosta ozbiljne dvojbe i eventualne probleme. Navest ću jedan jednostavan primjer. Pupavke su rod gljiva koji sadrži najotrovnije vrste, kao što su zelena, bijela i smrdljiva pupavka. Na drugoj strani, dio istog roda su i preslice, koje su sve odreda jestive, ali ih uglavnom gotovo nitko ne konzumira zbog opasnosti od zamijene s otrovnim pupavkama i zbog dosta krhke konzistencije. Preslice su dosta lako prepoznatljive po izostanku vjenčića i izraženo narebranom ili crtastom rubu klobuka. Međutim nerijetko i otrovne pupavke zbog nekog razloga mogu ostati bez vjenčića, a neke, među kojima je primjerice Elijeva muhara, imaju i narebran rub klobuka. Elijevu muharu neki autori smatraju čak i jestivom, ali ipak sadrži male količine amanitinskih toksina, koji kod nekih ljudi ne moraju izazvati nikakvu reakciju, ali kod osjetljivijih osoba mogu izazvati gastrointestinalne tegobe pa je ipak smatramo otrovnom vrstom. Gljive su vrlo promjenjivih karakteristika, najčešće boja i oblika, i vrlo rijetko će u prirodi izgledati točno onako kao što su opisane u literaturi. Zbog svega toga je najbolji savjet za gljivare početnike krenuti u šumu s iskusnim poznavateljem gljiva i svakako nabaviti što kvalitetniju literaturu od nekih hrvatskih autora. Pomoći će i proučavanje sadržaja prikazanih na ovoj stranici i razni gljivarski forumi, pogotovo ako ih administriraju iskusni determinatori.
Neki rodovi ili skupine gljiva sadrže mnoštvo vrsta koje je nemoguće razlikovati samo na temelju makroskopskih karakteristika pa sam u određenom trenutku bio primoran nabaviti i mikroskop koji u svakom slučaju dosta pomaže u determinaciji gljiva. Međutim, neke vrste gljiva, osim što su vrlo slične izgledom, imaju i gotovo iste spore i druge mikroskopske karakteristike pa u nekim slučajevima ne pomaže ni mikroskop. Danas su stvari otišle malo dalje od mikroskopa pa je za sigurnu determinaciju određene vrste mjerodavna isključivo DNA analiza.
Uz neprekidno nadograđivanje stranice posljednje dvije godine sam dosta vremena utrošio i na fotografiranje gljiva na prirodnom staništu. U početku je u opisu vrsta bila po jedna fotografija, dok danas određena vrsta može sadržavati i do 10 fotografija. Cilj je da što veći broj vrsta sadrži fotografije koje su snimljene kod nas, a ne po drugim zemljama. Zbog toga sam u nekim slučajevima dao prednost fotografijama i nešto lošije kvalitete, koje će biti tu do pribavljanja novih kvalitetnijih.
Na kraju svakako moram spomenuti i zahvaliti se velikim entuzijastima i istinskim ljubiteljima prirode, koji mi nesebično pomažu u razvijanju sadržaja stranice, stručnim mišljenjima, determinacijama i osiguravanju fotografija iz svojih privatnih i službenih zbirka iz svih krajeva Hrvatske, a to su:
Prirodoslovni muzej - Split
