Neohygrocybe pseudoingrata - created on October 2020 in Krásno nad Kysucou, Slovakia by Filip Fuljer

LAŽNA CRVENEĆA VLAŽNICA

Neohygrocybe pseudoingrata Fuljer, Zajac, Boertm. & Kautman.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Hygrophoraceae > Rod: Neohygrocybe > Vrsta: Neohygrocybe pseudoingrata Fuljer, Zajac, Boertm. & Kautman. (GBIF ID 12219029)

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, neistinit, nalik + ingratus (lat.) = neprijatan, neugodan. Po neugodnom mirisu.

Klobuk: 2-8 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije konveksan do izravnat, nepravilan, često je nepravilno iskrivljen, ponekad je grbav ili sa stisnutom grbom na sredini, površina je glatka ili radijalno vlaknasta, suha, u starosti je vrlo često neravna, žućkasto-smeđ, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđa do tamno sivo-smeđ, rub se kasnije rascjepljuje.

Stručak: 3.5-10 cm visok i 0.8-3.2 cm debeo, vretenast, batinast, nepravilno je izbrazdan, stisnut, često je iskrivljen, šupalj, površina je glatka, suha, bijel s laganim sivkastim ili smeđim nijansama, često je žućkasto-smeđ.

Listići: Rijetki, prirasli, često su vrlo široki i debeli, trbušasti, lomljivi, bijeli sa smećkastom ili sivkastom nijansom, mnogo su svjetliji od klobuka i nešto svjetliji od stručka, oštrica je ponekad svjetlija.

Spore: Široko su do usko eliptične, tankih stijenki, glatke, prozirne, neamiloidne, ponekad su s jednom velikom vakuolom, 6.5-11.8 x 4.4-7.5 µm, Me = 8.4 x 5.5 µm, Q = 1.1-2.1, Qav = 1.56, bazidije su pretežno 4-sporne, usko batinaste do batinaste, 33.5-55 x 5.5-11.3 µm, sterigme šilaste, duge su 2.5-6.9 µm, bazidiole su batinaste do široko batinaste, 30.5-49 x 5.4-10.1 µm, cistide su odsutne, hife pileipelisa su 28-146 x 3.5-15 μm, vršni segmenti hifa stipitipelisa su 25-160 x 3.9-17 µm, hife trame listića su gotovo pravilne, uglavnom su valjkaste, crvolike i ponekad s blago napuhanim krajevima, s dugim vitkim segmentima na sredini i kraćim sa strane, 30-155 x 4-26.5 µm (neke do 400 µm), kopče su obilne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je lomljivo, vlaknasto, bijelo sa smeđkastom nijansom, osobito u klobuku, miris je neugodan, izražen na dušičnu kiselinu ili klor, a okus je neutralan, ponekad je na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno, u skupinama ili busenasto, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, livadama i pašnjacima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Zbog hladnih boja plodnog tijela i suhe površine stručka i klobuka, ova vlažnica očito pripada rodu Neohygrocybe, što je potvrđeno i filogenetskom analizom. Riječ je o lako prepoznatljivoj vrsti koju karakteriziraju robusna hladno obojena plodna tijela, dušični miris, meso koje na prerezu ne pocrveni, svijetlosmeđi i sivkasti, glatki ili fino vlaknasti klobuk, blago sivkasti ili smeđi, iskrivljeni, stisnuti i šuplji stručak, te široko eliptične do eliptične spore. Blisko srodne vrste su crveneća vlažnica (Hygrocybe ingrata), dušična vlažnica (Neohygrocybe nitrata) i crnosmeđa vlažnica (Neohygrocybe ovina). Najsličnija vrsta je crveneća vlažnica, kod koje meso na prerezu poprima crvenkastu boju. Mlada plodna tijela opisane vrste i crveneće vlažnice mogu biti vrlo slična, a razlikuju se samo po crvenjenju mesa na prerezu. Dušična vlažnica također ima miris na dušičnu kiselinu i meso joj na prerezu ne pocrveni, ali je obično manja, do 6-7 cm visoka, s manje ili više ljuskavim tamnosmeđim klobukom i tanjim stručkom debelim do 6 mm, koji je također tamnosmeđ. Crnosmeđa vlažnica je mnogo tamnija, s tamnosmeđim, tamnosivim ili gotovo crnim stručkom, klobukom i listićima, meso na prerezu jako pocrveni, a klobuk može biti ljuskav. Hladno obojene vrste iz roda Gliophorus razlikuju se po mazavim površinama klobuka i stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.