Inocybe aphroditeana - created on September 2025 in Marienlyst Slot, Denmark by Thomas Kehlet

AFRODITINA CJEPAČA

Inocybe aphroditeana Bandini & G.Bandini

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe aphroditeana Bandini & G.Bandini (GBIF ID 12194041)

Etimologija: Aphrodītē (gr.) = Afrodita, u grčkoj mitologiji božica ljubavi, ljepote i požude, često je povezivana s mirisima i parfemima, odnosno ljubičicama. Po ljubičastoj boji klobuka.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, zatim je raširen, u mladosti je s više ili manje izraženom šiljatom do širokom grbicom, površina je bez ostataka ovoja, u početku je glatka, kasnije ostaje glatka ili je raspucana prema rubu, intenzivno je ljubičast, često je s crvenkastom nijansom, ponekad je nešto tamniji do gotovo crnkasto-ljubičast ili smećkast do svijetlo oker-smeđ na sredini, u starosti je često nešto svjetliji prema rubu i s bjelkastom osnovom, rub je izravnat ili izvrnut prema gore.

Stručak: 3.5-5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, isprva je čitav bjelkasto vlaknast, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, na samom vrhu je pahuljast, intenzivno ljubičast, u starosti je nešto svjetliji.

Listići: Osrednje su gusti, oko 35-55 ih dopire do stručka, blago su trbušasti, prirasli, u početku su bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi ili svijetlo sivkasto-smeđi, oštrica je neravna, dosta je nazubljena, bjelkasta do iste boje lica.

Spore: Izduženo bademaste, također su eliptične, tupog vrha, glatke, 6.9-8.9 x 3.9-4.9 μm, Q = 1.6-2.1, bazidije su uglavnom 4-sporne, 21-32 x 7-9 μm, pleurocistide su uglavnom gotovo trbušaste, također vretenaste, bez ili samo s kratkim vratom, često su gotovo glavičaste, obično su široke na vrhu, općenito s kratkom bazom, vrh je obično s malim kristalima, stijenke su na vrhu debele do 2 μm, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 38-52 x 9-19 μm, cheilocistide su sličnog oblika i veličine kao pleurocistide, pomiješane su s brojnim bezbojnim gotovo batinastim ili valjkastim, ponekad i deformiranim, paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od 4-10 μm širokih hifa koje nisu prekrivene pigmentom, i subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su uglavnom vretenaste, ponekad su trbušaste, valjkaste ili glavičaste, 40-50 x 7-12 μm, uvijek su pomiješane s dugim i uskim cistidama, bez ili s kratkom bazom, vrh je obično s malim kristalima, stijenke su na vrhu debele do 1 μm, žućkasto-zelene s 3% KOH, pomiješane su s izduženim glavičastim cauloparistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do vodenasto bjelkasto u klobuku, bjelkasto do svijetloljubičasto u stručku, osobito u kori stručka, miris je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na travnjacima, uz puteve i po parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično, borom, lijeskom, johom, hrastom ili brezom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po intenzivnoj ljubičastoj boji klobuka, često crvenkastoj, glatkoj do raspucanoj površini klobuka bez ostataka ovoja, prosječno prilično malim, glatkim sporama, uglavnom trbušastim i glavičastim caulocistidama pomiješanim s dugim i vrlo uskim cistidama. Po ovoj se kombinaciji dosta razlikuje od drugih vrsta s ljubičastom bojom klobuka, kao što su Inocybe syringae, koja je s intenzivnom ružičastom bojom klobuka bez crvenkaste ili ljubičaste nijanse, većim sporama i prosječno dužim cheilocistidama, kao i neglavičastim caulocistidama, te Inocybe tyrii, koja je intenzivnije smećkasta do smeđa, više je ili manje ljubičasta na sredini klobuka, koji se vremenom raspucava, prosječno većim sporama i dužim, obično neglavičastim cheilocistidama .

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.