Inocybe armeniaca - created on September 2023 in Väyrylä, Surkea, Finland by Tapio Kekki

MARELIČNA CJEPAČA

Inocybe armeniaca Huijsman

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe armeniaca Huijsman (GBIF ID 3330811)

Etimologija: armeniacus (lat.) = boje marelice. Po boji.

Klobuk: 8-3.2 cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, stožasto-konveksan do konveksan, kasnije se raširi, na kraju je izravnato-konveksan do izravnat i s vrlo izraženom, tupom do gotovo šiljastom kvržicom ili grbicom na sredini, osobito kod starijih primjeraka, površina je glatka na sredini, na vanjskom dijelu je žućkasto vlaknasta, malo je mazava kada je vlažna, bijel do svijetlokrem u mladosti, vremenom mijenja boju, isprva oko kvržice, postaje ružičast ili žuto-narančast, na kraju čak narančasto-crvenkast, na sredini je žućkast, rubu nije ili je jedva raspucan, ponekad je nazubljeno-resast.

Stručak: 2-5.5 cm visok i 1.5-5 mm debeo, čvrst, gotovo je valjkast do blago gomoljast, gomolj nije obrubljen, pahuljast do blago dlakav na 1/6 od vrha, ispod je uzdužno vlaknast, u mladosti je prisutna koprena, kasnije je bez ostataka, bjelkast, polako postaje okerasto-narančast, poput boje klobuka.

Listići: Umjereno su gusti, 25-40 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, nisu trbušasti do vretenasti, usko su prirasli, sivkasto-žućkasti do sivkasto-smeđi ili žućkasto-smeđi, ponekad su s ružičastim mrljama, na ozlijeđenim su mjestima crvenkastih nijansa, oštrica je resasta do gotovo pahuljasta, bjelkasta.

Spore: Eliptične, tupe na jednoj strani, 7-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su 4-sporne, 23-32 x 7-9 µm, pleurocistide su vretenaste do trbušaste, debelih stijenki do 2 µm, bezbojne ili svijetložute, s kristalima na vrhu, brojne, 43-70 x 12-22 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, slične su cheilocistidama, prisutne su i cauloparacistide, često je samo s pravim caulocistidama na krajnjem vrhu, a srednja je zona s nejasnim do jasnim caulocistoidnim hifama; otrusina je smeđa.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto, na prerezu je nepromjenjivo ili samo polako postaje svijetlonarančasto; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, u šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom, smrekom, hrastom ili grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta:  9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je crveno-bijela cjepača (Inocybe whitei), koja pri sušenju plodnih tijala potpuno i snažno crveni, dok kod opisane vrste nepotpuno i samo nejasno crveni. Imati u vidu da ta tendencija crvenjenja ponekad može biti spora pa time i nepouzdana značajka za determinaciju.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.