Inocybe griseovelata - created on October 2021 in Lilleborg, Denmark by Thomas Læssøe

SIVOOVOJNA CJEPAČA

Inocybe griseovelata Kühner

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe griseovelata Kühner (GBIF ID 3331674)

Etimologija: griseo (lat.) = siva + velum (lat.) = veo, zastor, ovoj. Po boji ovoja.

Klobuk: 2.5-4.2 cm širok, izravnato-konveksan do izravnat, bez grbice na sredini, površina je s raspršenim svjetlijim mrljama zbog sivkastih ostataka ovoja, glatka na sredini, kasnije se razlaže i postaje blago ljuskava ili sa stršećim ljuskama, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna se ne razdvajaju ili su jedva razdvojena, nije brazdasta na rubu, nije sjajna, smeđ, ponekad je s oker nijansom ili više tamnosmeđ, rub je u mladosti malo podvijen, ubrzo se izravna.

Stručak: 2.5-4.5 cm visok i 5-9 mm debeo, čvrst, valjkast, izraženo je zadebljan na bazi, nije pahuljast ili je samo nejasno dlakavo-pahuljast na krajnjem vrhu, manje od 1/10 dužine, ispod je uzdužno bijelo vlaknast, ponekad izraženo, bjelkast do svijetlo žućkasto-smeđ, na vrhu je ponekad sa slabom ružičastom nijansom.

Listići: Gusti do razmaknuti, 30-70 ih dopire do stručka, široki su do 5 mm, usko do široko prirasli, sivkasto-smeđi, žućkasto-smeđi do oker-smeđi, bez izraženih maslinastih nijansi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, ponekad su ulegnute na sredini, stožaste na jednom kraju, glatke, 9-11 x 5.5-7 µm, Q = 1.6-1.8, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 27-38 x 9-12 µm, pleurocistide su 51-74 x 10-25 µm, valjkaste, usko vretenaste, usko do široko trbušaste, ponekad su nejasnog oblika boce, gotovo bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 2 µm, s vršnim kristalima, vrlo su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, nisu česte do vrlo rijetke, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, vrlo brojne, caulocistide su odsutne ili su prisutne samo na krajnjem vrhu stručka, spuštaju se na manje od 1/10 dužine stručka, pomiješane su s rijetkim cauloparacistidama, često je samo u uskom pojasu na sredini s prilično jasno izraženim caulocistioidnim hifama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, svijetlosmeđe u stručku, osobito u vrhu, bez izražene ružičaste nijanse; miris i okus su slabi na spermu.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i zimu, od srpnja do kolovoza, u mediteranskom području od prosinca do travnja, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, lipom, hrastom, borom ili duglazijom (Pseudotsuga).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 7, 8, 12

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Oblik pleurocistida kod opisane vrste je prilično varijabilan i može biti od široko trbušastog do valjkastog oblika. Valjkaste pleurocistide ima i tamnosmeđa cjepača (Inocybe obscurobadia), koja je nešto manjih dimenzija, s tanjim stručkom, užim sporama, bezbojnim stijenkama paracistida i drugačijim mirisom mesa.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 41. Inocybe griseovelata Kühner

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.