Inocybe amethystina - created on December 2019 in La Rioja, Spain by Luis Ballester

AMETISTNA CJEPAČA

Inocybe amethystina Kuyper

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe amethystina Kuyper (GBIF ID 2528146)

Etimologija: amethystinus (lat.) = boje ametista, ljubičast. Po boji.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, bez ili s niskom širokom grbicom, površina je u mladosti gotovo glatka, zatim postaje vunasto-ljuskava, ljuske su na sredini sitne i prilegnute, nikada nisu stršeće, prema rubu je vlaknasta, vlakna se ne razilaze ili se jedva razilaze, na rubu nije raspucana, ostaci ovoja su odsutni ili nejasni, tamno crvenkasto-smeđ, prema rubu je ponekad s crvenkasto-ljubičastim nijansama, rub je u mladosti blago podvijen, ubrzo se izravna.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 2.5-5 mm debeo, čvrst, valjkast, na vrhu je pahuljast na uskom pojasu, manje od 1/10 dužine, prema dolje je gotovo gladak do uzdužno bijelo vlaknast, nije smeđe ljuskav, koprena je prisutna u mladosti, blizu vrha je svijetloljubičast, ponekad je veći dio s ljubičastim nijansama, prema dolje je žućkasto-oker, bez ljubičastih nijansi.

Listići: Umjereno su gusti, 30-35 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, nisu ili su nejasno trbušasti, umjereno su široko do usko prirasli, u mladosti su žućkasti, ponekad su sa svijetloljubičastom nijansom, zatim su sivkasto-žućkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta, rijetko je svijetlosmeđa.

Spore: Eliptične do bademaste, stožaste na jednom kraju, iznimno su nejasno zašiljene, glatke, 8-11.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 25-32 x 8-10 µm, pleurocistide su 58-88 x 14-21 µm, oblika boce, rjeđe su valjkaste, debelih stijenki, debljine do 2 µm, žutih stijenki, ali nešto manjeg intenziteta nego kod kovrčaste cjepače (Inocybe cincinnata), s kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, nisu brojne, paracistide su kruškolike do usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, iznimno su s blago smećkastim stijenkama, caulocistide su prisutne na vršnom dijelu stručka, spuštaju se do 1/10 stručka, slične su cheilocistidama, pomiješane su s cauloparacistidama, a prave caulocistidije ponekad nedostaju i tada je prisutna samo uski pojas donekle jasno izraženih caulocistoidnih hifa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-ljubičasto u vrhu stručka, prema dolje je bjelkasto; na prerezu miriše na spermu, sušenjem postaje malo kiseo, slabo podsjeća na pelargonije, a okus je također na spermu.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, brezom, hrastom ili lipom, na donekle vapnenastom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta:  5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Od slične se kovrčaste cjepače razlikuje po glatkijoj površini klobuka s crvenkasto-smeđim nijansama, glatkijem stručku bez smeđih ljuskica i pleurocistidama koje su izraženije u obliku boce. Slična se ljubičastonoga cjepača (Inocybe pusio) razlikuje po izraženo pahuljastom vrhu stručka, raspucanom rubu klobuka i bezbojnim pleurocistidama. Opisana je vrsta prethodno bila nazvana Inocybe obscuroides, ali je istraživanjem otkriveno da je to bio samo varijetet kovrčaste cjepače. Stuntz je poslije opisao vrstu Inocybe obscura i spomenuo sličnost s Inocybe obscura var. purpurea, pa se a vjerojatno radilo o opisanoj vrsti.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 49. Inocybe amethystina Kuyp.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.