Inocybe knautiana - created on October 2022 in Store Dam, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

LJUBIČASTONOGA CJEPAČA

Inocybe knautiana Bandini & B.Oertel

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe knautiana Bandini & B.Oertel (GBIF ID 11605918)

Etimologija: Knautia (lat.) = rod biljaka, obična prženica (Knautia arvensis). Po stručku koji je ljubičaste boje poput cvijeta biljke.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, isprva je gotovo stožast ili zvonolik, zatim je široko konveksan, kasnije je proširen i uglavnom s izraženom velikom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s obilnim bjelkastim ostacima ovoja uglavnom na grbici, ubrzo nestaje, fino pustenasta, kasnije je brazdasta do raspucana prema rubu, tako da je vidljiva svjetlija trama ispod, mlada plodna tijela su s ostacima sivkaste koprene, prvo je smeđ do tamnosmeđ sa ili bez crvenkaste nijanse, često je nešto tamnije smeđ na grbici kad ostaci ovoja nestanu, vremenom postaje mnogo svjetliji, do gotovo kremast, osobito prema rubu, rub je isprva blago podvijen, ubrzo se izravna ili čak izvrne prema gore.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, ponekad je prilično debeo, u mladosti je grubo bjelkasto dlakav, kasnije je crtast ili gol, samo je na vrhu pahuljast, isprva je na vrhu uglavnom intenzivno ljubičast, boje se zadržava, ali je slabo uočljiva u starosti, ponekad vremenom potpuno nestane, ispod je isprva bjelkast, kasnije je svijetlo slamnatožut.

Listići: Umjereno su gusti, 40-50 ih dopire do stručka, široko su zaokruženi uz stručak, prirasli, isprva su bjelkasti, kasnije su sivkasto-smeđi do sivo-smeđe, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Bademaste do eliptične, nekad su slabo ulegnute na sredini, na jednom su kraju tupe do gotovo zašiljene, glatke, 8.2-11 x 4.7-6.2 μm, Me = 9.8 x 5.5 μm, Q = 1.5–2.2, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, 25–34 × 7–11 μm, oštrica je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, duguljastih, batinastih, valjkastih paracistida s tankim  stijenkama, pleurocistide su 45–76 x 9–21 μm, vretenaste do trbušaste, bez vrata na gornjem dijelu, obično su sa prilično kratkim vratom, širim na vrhu i s kratkim stapkom na bazi, s vršnim su kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 4.5–11 μm, jakom inkrustiranim i s tamnosmeđim pigmentom, suckutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, 50–80 × 9–13 μm, obično su duge i prilično tanke, pomalo nepravilne, trbušaste, vretenaste ili valjkaste s nezadebljanim stijenkama, vršno su obično s kristalima, stijenke su debele do 1 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, pomiješane su s brojnim duguljastim batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, svjetloljubičasto ili intenzivno (u mladosti) ljubičasto u kori vrha stručka, a bjelkasto ispod, osušeno je tamnosmeđe s crvenkastom nijansom u klobuku, a u stručku svjetlije boje, ne pocrni; miris je neobičan, nije na spermu, a aokus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, uvijek na vapnenastom tlu ili tlu s visokim pH.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po fino baršunastoj do pustenastoj, smeđoj površini klobuka s obilnim bjelkastim ostacima ovoja u mladosti, ljubičastom stručku barem na vrhu ili u kori, glatkim sporama, cheilocistidama sa širokim vratovima, obično s prilično tankim stijenkama i kratkim stalkom na bazi, slaboj reakciji stijenki s KOH i rastu ispod bjelogoričnog drveća na vapnenastom tlu. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od svih drugih vrsta s ljubičastim stručkom, kao što su ljubičastonoga cjepača (Inocybe pusio), koja nema bjelkaste ostatke ovoja na površini klobuka, ima manje spore, a cheilocistide su više vretenaste i s užim vratovima, te sivoljubičasta cjepača (Inocybe griseolilacina), čija površina klobuka vremenom postaje ljuskava ili razložena, sredina klobuka je često s narančastom nijansom, spore manje, a cheilocistide su često batinaste. Inocybe dryadiana je s dosta pjegavim klobukom, nema ostake ovoja, grbica vremenom postaje raspucana, a spore su prosječno kraće. Vrste iz skupine kovrčaste cjepače (Inocybe cincinnata), kao što su Inocybe minima, Gejina cjepača (Inocybe gaiana), Inocybe lampetiana i Inocybe sitibunda, razlikuju se po kopljastim cheilocistidama s debljim stijenkama i jačom reakcijom s KOH.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.