Inocybe transitoria - created on October 2017 in Sorgenfri Slotspark, Denmark by Tobias Bøllingtoft

PARKOVNA CJEPAČA

Inocybe transitoria (Britzelm.) Sacc.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe caprimulgi Vauras & E.Larss. (GBIF ID 8529661)

Etimologija: transitorius (lat.) = prolazan, kratkotrajan, koji prolazi.

Klobuk: 0.5–3 cm širok, isprva je gotovo zvonolik, kasnije je široko konveksan ili proširen, bez ili samo s niskom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti sa slabim bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja, gola, kasnije je vlaknasta i raspucana prema rubu, u mladosti je s ostacima bjelkaste koprene, smeđ do tamno crveno-smeđ, vremenom malo izblijedi prema rubu, rub je prvo podvijen, kasnije je zakrivljen do ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 2–4 cm visok i 1–3 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, baza je s gotovo obrubljenim gomoljem, u mladosti je prekriven bjelkastim dlačicama, kasnije je uzdužno crtast ili gol, pahuljast samo blizu vrha, svijetlosmeđ do smeđ s crvenkastom nijansom.

Listići: Umjereno su gusti, oko 50–65 ih dopire do stručka, gotovo su slobodni do prirasli, isprva su bjelkasti, kasnije su svijetlo krem-smećkasti do smeđi, s ili bez crvenkaste nijanse, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Spore: Višekutne, nepravilne grbave, sa 7–10 često prilično izraženih tupih grbica, 6.3–8.6 x 4.8–6.5 µm, Me = 7.7 x 5.6 µm, Q = 1.2–1.7, Qe = 1.4, bazidije su uglavnom 4-sporne, 23–28 × 7–9 µm, oštrica listića sastavljena je od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 31–60 x 11–17 µm, uglavnom su vretenaste do batinaste, uglavnom su široke na vrhu, uglavnom bez vrata, ponekad su glavičaste, s kratkim su bazalnim stalkom ili krnjom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 3 µm na vrhu, uglavnom su naglo zadebljane prema vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine i oblikakao kod pleurocistida, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4–11 µm, inkrustirane i s povcršinskim smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su samo na vrhu stručka, 50–80 × 10–15 µm, usko vretenaste do trbušaste s nezadebljanim stijenkama, ponekad su glavičaste, s kratkim su bazalnim stalkom, vrh je obično bez ili samo s vrlo malim kristalima, sa stijenkama debljine do 0.5 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto smećkasto u klobuku, nešto je tamnije u stručku, osušeno je tamnosmeđe u klobuku, a u stručku je iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miris je na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima i po rubovima livada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično lipom, lijeskom, jasenom ili topolom, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smeđoj do tamno crveno-smeđoj boji klobuka, koja vremenom izblijedi prema rubu, slabim bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja, goloj površini klobuka, prilično malim sporama prosječne dužine manje od 8 µm i pretežno vretenastim do batinastim, te prosječno prilično kratkim cheilocistidama. Čini se da je uglavnom povezana s bjelogoričnim drvećem, obično lipom ili lijeskom. Na prvi se pogled može zamijeniti s maglastom cjepačom (Inocybe assimilata), koja se razlikuje po sivkastim ostacima ovoja, gotovo vodenastoj površini klobuka, prosječno dužim cheilocistidama i staništu na kiselom tlu, često ispod smreke. Također su slične ćelava cjepača (Inocybe glabrodisca), koja se razlikuje po sivkastim ostacima ovoja, prosječno većim sporama i dužim cheilocistidama, Inocybe gandalfiana, koja je sa izraženom grbicom na sredini klobuka, jasnijom vodenastom površinom klobuka i većim sporama, gomoljasta cjepača (Inocybe globulina), koja je obično tamnije smeđe boje klobuka, kuglastim gomoljem na bazi stručka, prosječno dužim sporama i dužim cheilocistidama, repasta cjepača (Inocybe napipes), koja je s repastim gomoljem, većim sporama s izraženijim grbicama i većim cheilocistidama s tanjim stijenkama, te šumska cjepača (Inocybe silvae-herbaceae), koja je bez ostataka ovoja, većim sporama i dužim, često trbušastim cheilocistidama e s tanjim stijenkama. Genetski je najsličnija Inocybe abdita, koja se razlikuje po svjetlijoj boji klobuka, nebljeđenju površine klobuka u starosti, prosječno širim sporama i dužim cheilocistidama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.