![]() |
|
Coprinellus bipellis - created on February 2017 in monte arci, Italy by Davide Puddu |
![]() |
![]() |
PJEGAVA GNOJIŠTARKA
Coprinellus bipellis (Romagn.) P.Roux, Guy García & Borgarino
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Psathyrellaceae >
Rod: Coprinellus >
Vrsta: Coprinellus bipellis (Romagn.) P.Roux, Guy García & Borgarino (GBIF ID 2534563)
Etimologija: bi (lat.) = dva, dvostruk + pellis (lat.) = koža, opna. Po ostacima ovoja na klobuku. Klobuk: 1-7 cm širok, prvo je kuglast, zatim je jajolik ili eliptičan, kasnije je stožast ili konveksan, sredina je žuta, svijetlooker ili hrđastosmeđa, svjetliji je prema rubu, brazdasto-narebran, prekriven je slojem baršunastog, bjelkastog ovoja, koji se razlaže na ljuske, kao kod pupavki (Amanita), koje postaju krem, oker ili nešto tamnije smeđe na sredini. Stručak: 3-8 cm visok i 2-7 mm, valjkast, bijel, baza je izraženo batinasto zadebljana, ponekad je obrubljena poput volve, na osnovi je dosta uočljiva hrđastosmeđa, baršunasta, micelijska dekoracija (ozonij). Listići: Široki su 3-10 mm, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivo-smeđi do crni. Spore: Jajolike do eliptične, klični otvor je ekscentričan, širok oko 1.3 µm, 7-9.5 x 4.5-6 µm, bazidije su 4-sporne, 18-34 x 8-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične ili široko jajolike, 30-100 x 30-60 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične, široko jajolike ili gotovo valjkaste, 50-120 x 30-65 µm, caulocistidije su u obliku boce, 35-100 x 10-28 x 7-12 µm; otrusina je crna. Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, ubrzo postaje crno; miris i okus nisu izraženi. Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit oko drveća ili na krupnijim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog crnogoričnog drveća, često na opožarenom drvu. Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Napomena: Veličina spora je tipična za žućkastu gnojištarku (Coprinellus xanthothrix), koja je također često u mladosti u potpunosti prekrivena vrlo debelim ovojem, ali je manja i uglavnom raste na otpalim granama raznog bjelogoričnog drveća.