Pseudosperma amoris - created in on September 2023 in Vestre Kirkegård, København, Denmark by Jørgen Mikkelsen

LJUBAVNA CJEPAČA

Pseudosperma amoris Bandini & B.Oertel

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Pseudosperma > Vrsta: Pseudosperma amoris Bandini & B.Oertel (GBIF ID 12232521)

Etimologija: amoris (lat.) = od ljubavi, ljubavni. Po krhkim plodnim tijelima s kojima treba rukovati s ljubavlju.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprvaje gotovo stožast, zatim je stožasto-konveksan ili raširen, u mladosti je bez, a kasnije s manje ili više izraženom grbicom na sredini i ulegnut oko grbice, površina je u mladosti bez ili samo s vrlo slabim bjelkastim ostacima ovoja, često je gola, zatim je fino vlaknasta s vlaknima koja se uglavnom jedva razilaze, ponekad tamnija vlakna djelomično prekrivaju svjetlija, svijetlo slamnatožut, žućkast, zlatnožut do oker, na sredini je često s više ili manje intenzivnom narančastom do crvenkastom nijansom ili čak crvenkastom, ponekad je malo crtast prema rubu, rub je prvo podvijen, kasnije je izravnat ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-6 mm debeo, često je prilično debeo, valjkast, često je zakrivljen, ponekad se širi prema bazi, u mladosti je čitav bjelkasto maljav, kasnije je uzdužno crtast, a zatim u potpunosti sitno ljuskav, pahuljast samo na vrha, isprva je bjelkast, kasnije je svijetlo slamnatožut.

Listići: Umjereno su gusti, 45-60 ih dopire do stručka, prirasli, isprva su bjelkasti, sa ili bez žućkastog odsjaja, zatim su krem sa žućkastim nijansama i oker u starosti, oštrica je onekad neravna, resasta, bjelkasta.

Spore: Eliptične, gotovo bademaste do gotovo valjkaste, rijetko su ulegnute na sredini, na krajevima su tupe, glatke, 9-12.6 x 5-7.2 μm, Me =10.3 x 6.2 μm, Q = 1.4-2.1, Qe = 1.7, bazidije su općenito 4-sporne, ponekad su 2-sporne, 25-34 × 8-11 μm, ceilocistide su uglavnom valjkaste do batinaste, ponekad su jajolike, često su s mnogo kraćim segmentima ispod terminalnog segmenta, tankih stijenki, često su ispunjene gotovo bezbojnim amorfnim uljnim kapljicama, pleurocistide nisu uočene, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 4-14 μm, inkrustiranih i sa žućkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim segmentima, caulocistide se nalaze samo blizu vrha, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris je slab, nije na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po svijetloj slamnatožutoj do svijetlo oker boji klobuka, često s narančastim do crvenkastim nijansama na sredini, glatkoj do vlaknastoj površini i potpuno sitno ljuskavom stručku, listićima i stručku iste ili malo svjetlije boje i rastu ispod bjelogoričnog drveća. Primjerci koji su samo žuti bez narančaste nijanse mogle bi se možda zamijeniti sa zlatnožutom cjepačom (Pseudosperma aureocitrinum), koja često raste uz bukvu, klobuk je u mladosti s obilnim bjelkastim ostacima ovoja, a cheilocistide su duže. Kada su primjerci s narančasto-crvenkastim nijansama na sredini, mogu sličiti ljuskavoj cjepači (Pseudosperma squamatum), koja je često većih dimenzija, s kraćim sporama i dužim cheilocistidama. Žućkasta cjepača (Pseudosperma flavellum) je sa žućkastim do oker klobukom s glatkijom površinim i izrazito užim sporama s većim prosječnim Q. Plodna tijela ušiljene cjepače (Pseudosperma rimosum) su obično veća, boja klobuka je više svijetlosmeđa ili žućkasto-smeđa, ali ne intenzivno žućkasta, a površina je s izraženim priraštenim vlaknima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.