LJEVKASTI RUPIČAR

Picipes tubaeformis (P.Karst.) Zmitr. & Kovalenko

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Polyporales > Porodica: Polyporaceae > Rod: Picipes > Vrsta: Picipes tubaeformis (P.Karst.) Zmitr. & Kovalenko (GBIF ID 9519869)

Etimologija: tuba (lat.) = cijev, lijevak + formis (lat.) = oblik. Po obliku.

Klobuk: 2-12 cm širok, ljevkast, gladak, u mladosti je svijetlosmeđ, kasnije je crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, rub je svjetliji, bjelkast i valovit.

Stručak: Valjkast, bjelkast, u starosti je tamno crvenkasto-smeđ, na bazi je tamniji, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, spuštaju se po stručku, bjelkaste.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-8.5 x 2.8-3.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, cistide su vretenaste i često višesegmentne; otrusina je bjelkasta do krem.

Meso: Tanko, elastično, žilavo, kožasto, bijelo, kasnije je oker, na pritisak ne mijenja boju; miris je ugodan, a okus je blag, malo je gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično bukve, vrbe, topole, jasena ili johe, rijetko smreke. Sliku je snimio Matija Josipović, u drugoj polovici kolovoza, na lokalitetu Park prirode Lonjsko polje.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Slični su smeđi rupičar (Picipes badius), koji nema tako izraženo ljevkast klobuk, te svibanjski rupičar (Lentinus substrictus), koji nema glatku, već čekinjasto-dlakavu površinu klobuka, a stručak na dnu obično nije tamniji.