Inocybe appendiculata - created on August 2017 in Asserbo Plantage, Denmark by Thomas Kehlet

RESASTA CJEPAČA

Inocybe appendiculata Kühner

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe appendiculata Kühner (GBIF ID 2527882)

Etimologija: appendiculatus (lat.) = opremljen malim dodatkom ili privjeskom. Po resastim ostacima ovoja na rubu klobuka.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je konveksan ili izravnato-konveksan, na kraju je izravnat i s grbicom na sredini, u mladosti je bez grbice, površina je u mladosti glatka do slabo ljuskava, ubrzo je vlaknasta, na vanjskoj polovici postaje ljuskava, vremenom se lagano razlaže na sredini i postaje pomalo ljuskava, ovoj je prisutan samo u mladosti, kasnije je s ostacima na sredini ili na čitavoj površini, prvo je gotovo bjelkast, zatim je svijetlo žućkasto-smeđ do okerast, na kraju je okerasto-smeđ, rub je jako podvijen u mladosti, kasnije je nazubljeno-resast, ponekad samo blago.

Stručak: 1.5-9 cm visok i 2-10 mm debeo, čvrst, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, nije gomoljast, slabo je dlakav na vrhu, nije pahuljast, prema dolje je uzdužno vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, bijel, zatim postaje oker ili svijetlosmeđ, osobito na donjoj polovici.

Listići: Osrednje su gusti, 30-55 ih dopire do stručka, široki su 1-4 mm, nisu trbušasti, usko su prirasli, prvo su bijeli, zatim su žućkasto-smeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je resasta do pahuljasta i bijela.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, glatke, 7.5-11.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.4-1.8, bazidije su 4-sporne, 24-35 x 8-11 µm, pleurocistide su brojne, široko do usko batinaste, debelih su stijenki debljine do 2 µm, bezbojne do svijetložute, s kristalima na vrhu, 33-58 x 14-23 µm, cheilocistide su brojne i nešto uže batinaste od pleurocistida, paracistide su brojne, kruškolike do široko batinaste, tankih stijenki, prozirne, caulocistide su odsutne, vrh stručka je s jasno ili slabo izraženim valjkasto-batinastim do valjkasto caulocistidoidnim dlačicama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, na prerezu je nepromjenjivo; miris je u mladosti na spermu, u starosti je neugodan, na pokvareno meso ili lešinu, ponekad se zadržava u eksikatima, a okus je malo neugodan, na plijesan.

Kemijske reakcije: Meso s amonijevim hidroksidom (NH4OH) prvo postane narančasto do ciglastocrveno, pa konačno crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, uglavnom ispod crnogoričnog drveća, ponekad i ispod bjelogoričnog drveća, u simbiozi sa smrekom, hrastom ili grabom, često u planinskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Debljina i krutost ovoja imaju važan utjecaj na boju klobuka i resastost rub. Ovoj je u lošim vremenskim uvjetima krut, a na rubu samo blago nazubljeno-resast. Po mikroskopskim je značajkama vrlo slična Inocybe ochroleuca, ali se po nekim autorima razlikuje po makroskopskim značajkama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 17. Inocybe appendiculata Kühner