SLAVONSKI LONČIĆ

Strossmayeria basitricha (Sacc.) Dennis

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 mm široko, jastučasto, tanjurasto; bjelkasto, krem do sivo, na bazi je smeđe.

Mikroskopija: Eliptične do vretenaste, duguljaste, prozirne, 26-40 x 2.9-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Malo je želatinozno, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kolovozu i rujnu, raštrkano, u malim skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) isključivo poljskog jasena (Fraxinus angustifolia) u poplavnim šumama hrasta lužnjaka i poljskog jasena. U Hrvatskoj je poznata s tri međusobno bliska lokaliteta, u okolici Vinkovaca. Vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Tatraea dumbirensis - created on September 2008 in Le Preuil, Lans-en-Vercors, France by Nicolas Van Vooren

PRAŠUMSKA PLANINKA

Tatraea dumbirensis (Velen.) Svrček

Engleski naziv: Beechwood Goblet

Plodno tijelo (apotecij): 10-18 (25) mm, tanjurasto je do pločasto s vrlo kratkim ili nepostojećim stalkom, često je savijeno, gotovo je pupčasto, valovito; bjelkasto je do žućkasto, rub je oker.

Mikroskopija: Eliptične do vretemaste, 18-30 x 5.5-7.5 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Tanko, bjelkasto je do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, urujnu i listopadu, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve ili hrasta, rjeđe gorskog jasena, breze ili planinske oskoruše (Sorbus aucuparia). U Hrvatskoj je poznata s 11 lokaliteta, od kojih je većina na zaštićenim područjima, Nacionalnom parku Plitvička jezera, Nacionalnom parku Sjeverni Velebit i Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za determinaciju je potrebna mikroskopska analiza spora.

Lachnellula calyciformis - created in Norway by Siv Moen

ČAŠASTA ZDJELIČARKA

Lachnellula calyciformis (Batsch) Dharne

Etimologija: calyx (lat.) = čašica, latica cvijeta + formis (lat.) = sličan, u obliku. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 1-7 (9) mm široko, slično je zdjelici čašici ili peharu, poslije se otvori i zaravna, s malim je stručkom preko kojeg je spojen na supstrat; unutarnja je himenijalna površina žuta, žuto-narančasta do narančasto-crvena, glatka, vanjska sterilna strana je bjelkasta do svijetložuta, rub je s bijelim dlačicama.

Stručak: 1-1.5 (1.8) mm visok i 0.2-0.3 mm debeo, kratak, sužava se prema dnu, bjelkast do svijetložut, na spoju sa supstratom je crno-smeđ do crn.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, bez uljnih kapljica, prozirne, 4.8-8 x 2.4-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do žuto, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili jele, izbija iz kore.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Lachnellula raste niz sličnih mješinarki koje imaju žutu ili žuto-narančastu himenijalnu površinu. Na mrtvim granama i grančicama ariša raste mješinarka Lachnellula occidentalis. Na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) čempresa raste žuta mješinarka Lachnellula flavovirens koja s vanjske strane ima smećkaste dlačice. Nadalje, na krupnim drvnim ostacima planinskog bora (Pinus mugo) raste žuta vrsta Lachnellula suecica i vrsta Lachnellula fuscosanguinea, koja ima žutu do žuto-crvenkastu himenijalnu površinu, a dlačice su hrđastosmeđe. Sve navedene mješinarke imaju znatno veće spore (oko 10-17 x 4-6 µm) od naše opisane vrste. Trenutno se vrše intenzivna znanstvena istraživanja s ovom vrstom jer neke slične vrste sadrže određene sastojke za koje je utvrđeno da imaju antibiotičko djelovanje.

Capitotricha bicolor - created in Estonia by Kadri Pärtel

DVOBOJNA DLAKOČAŠKA

Capitotricha bicolor (Bull.) Baral

Etimologija: bicolor (lat.) = dvobojno. Po dvije boje.

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (3) mm široko, u obliku je čašice, zdjelice ili pehara, u starosti postane pločasto, s malim je stručkom preko kojeg je spojen na supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka, limunastožuta, žuto-narančasta ili narančasto-crvena, vanjska je sterilna strana obrasla je gustim i dugim bijelim dlačicama, rub je po suhom vremenu jako uvijen prema gore.

Stručak: Vrlo kratak, vidljiv je tek u starosti, relativno je kratak; žućkast do narančasto-žut, uglavnom je dlakav.

Mikroskopija: Vretenaste, glatke, prozirne, nisu pregrađene, nemaju uljne kaplje, 7-10 x 1-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (otpale grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta ili bukve.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je čašasta zdjeličarka (Lachnellula calyciformis), ali ona raste samo na granama i grančicama crnogoričnog drveća (smreka, jela).

SNJEŽNOBIJELA DLAKOČAŠKA

Dasyscyphella nivea (R.Hedw.) Raitv.

Etimologija: niveus (lat.) = snježnobijelo, snježno. Po boji.

Klobuk (apotecij): 0.4-2.2 mm široko, posve mlado ima izgled pehara, a poslije se raširi i poprimi pločasti oblik, unutarnja je himenijalna površina glatka, bijela do svijetlokrem, vanjska je strana bijela i obrasla bijelim dlačicama dimenzija 60-110 x 2-4 µm, koje su većim dijelom zrnate, a vrh je gladak i zadebljan, ako raste na vlažnom staništu rub je nazubljen i često obložen bezbojnim kapljicama.

Stručak: Dug, valjkast, dlakav, bijel do svijetlokrem.

Mikroskopija: Vretenaste, glatke, prozirne, bez uljnih kapljica, 6-9 x 1.7-2.3 µm, parafize su uske, vršno zašiljene i kratke (cromushrooms: spore su (6.1) 6.6 - 8.8 (9.6) × (1.4) 1.6 - 2 (2.4) µm, Q = (2.8) 3.5 - 4.9 (5.8), N = 120, Me = 7.5 × 1.8 µm, Qe = 4.2, askusi su 8-sporni, 46-54 × 3.2-4.2 µm, N = 13, parafize su 62-70 × 1.7-2.6 µm, N = 10, dlačice su 72-112 × 2-3.3 µm, N = 13); otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo nepostojeće, bijelo do svijetlokrem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi, lišće) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u ožujku 2020., na lokalitetu Glogovac kod Koprivnice, na drvu hrasta, četvrta, peta i šesta su snimljene 23.2.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na trulom trupcu hrasta, a sedma 9.5.2026., na lokalitetu u blizini eko-centra Budinjak, u području Parka prirode Žumberak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka raste na istome staništu kao i slične bijele djevičanske čašice (Lachnum virgineum), koja nema glatke vrhove dlačica i tipično ima šire i duže parafize, te prozirne stakločaške (Hyaloscypha hyalina). Međutim, opisana se mješinarka bitno razlikuje po dlačicama, koje su većim dijelom zrnate, a vrh je gladak i zadebljan.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1811. Dasyscyphus niveus (Hedw. ex Fr.) Sacc.

NAJMEKŠA DLAKOČAŠKA

Lachnum mollissimum (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: mollissimum (lat.) = superlativ od mollis, mekan, nježan. Po vrlo mekanim dlačicama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 mm široko, prvo je kuglasto, zatim se otvori i izravna, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat; gornja je himenijalna površina glatka, bjelkasto-siva do siva, vanjska sterilna strana i rub su prekriveni dugim i vrlo gustim sumporastožutim dlačicama.

Mikroskopija: Vretenaste, glatke, prozirne, amiloidne, (9.8) 10.5 - 14.0 (16.9) × (1.1) 1.7 - 2.5 (2.8) µm, Q = 3.8 - 11.9, Me = 12.4 × 2.1 µm, Qav = 5.8; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto-sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, osobito u proljeće, po livadama i pašnjacima kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) raznih biljaka iz porodice štitarki. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u svibnju, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na koprivi (Urtica dioica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s vrlo sličnom sumporastožutom dlakočaškom (Lachnum sulphureum), koja ne raste na drugačijem staništu, na grančicama raznog bjelogoričnog drveća ili češerima crnogoričnog drveća.

SUMPORASTOŽUTA DLAKOČAŠKA

Lachnum sulphureum (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: sulphur (lat.) = sumpor. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 (5) mm široko, prvo je kuglasto, zatim se otvori i izravna, u obliku je šalice, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat; gornja je himenijalna površina glatka, bjelkasta do sivkasto-plavkasta, vanjska sterilna strana žuta do žuto-smeđa, rub je limunastožut, dlakav, a dlačice su do 160 µm duge i 3.5-5.5 µm debele.

Mikroskopija: Vretenaste, glatke, prozirne, amiloidne, 24-34 × 2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, prljavo bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, po svim tipovima šuma kao saprotrof drvnih ostataka (panjevi, trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, te na češerima crnogoričnog drveća, a pronađe se i na stabljikama koprive i drugih biljaka. Primjerci na slici snimljeni su u prosincu na stabljici koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s vrlo sličnom najmekšom dlakočaškom (Lachnum mollissimus), koja ne raste na drugačijem staništu, na stabljikama raznih štitarki.

Lachnum virgineum - created on August 2023 in Pyrénées-Atlantiques, Aquitaine, France by pacovillalonga

DJEVIČANSKA DLAKOČAŠKA

Lachnum virgineum (Batsch) P.Karst.

Etimologija: virgo (lat.) = djevica + -neum (lat.) = označavanje određene karakteristike. Po boji i izgledu.

Engleski naziv: Snow Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.4-1.2 mm široko, u ranoj je mladosti kuglasto, poslije dugo zadrži oblik pehara, u starosti se otvori i poprimi pločasti oblik, s malim je stručkom preko kojeg je spojen na supstrat, gornja je himenijalna površina glatka, bijela do prljavo žućkasta, vanjska sterilna strana i rub su bijeli te obrasli bijelim dlačicama širokim 80-135 µm.

Stručak: Kratak, bijel do blago žućkast.

Mikroskopija: Vretenaste do valjkaste, glatke, nisu pregrađene, nemaju uljne kaplje, prozirne, 6-11 x 1.5-2.5 µm, askusi su 8-sporni, 45-55 x 4-5 µm, parafize su vršno zašiljene, široke su 3-5 µm i obično nadvisuju askuse za 15-30 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do blago žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, osobito u proljeće, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane grančice) raznog bjelogoričnog drveća, a pronađe se i na šibama kupine, češerima smreke i plodovima bukve, itd.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka zaokuplja pažnju svojom bjelinom i gotovo nakostriješenim plodno tijelom. Može se zamijeniti s vrlo sličnom snježnobijelom dlakočaškom (Dasyscyphella nivea), koja najčešće raste na starim trupcima hrasta i bukve, a dlačice joj nisu cijelom dužinom zrnate, već su im vrhovi glatki.

Vibrissea filisporia - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

KRATKOSPORNA POTOČNICA

Vibrissea filisporia (Bonord.) Korf & A.Sánchez

Etimologija: philo (gr.) = ljubav prema + spora (gr.) = spora. Po značajkama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko i visoko, u ranoj mladosti je okruglasto, kasnije je u obliku peharčića ili spljoštenog diska, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat; unutarnja je himenijalna površina glatka i bjelkasto-siva do sivo-oker, vanjska sterilna strana i rub su crvenkasto-smeđi, kasnije su hrapavi i zrnasti.

Mikroskopija: Končaste, glatke, prozirne, 150-160 x 1.5 µm.

Meso: Tanko, voštano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof krupnih vlažnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito johe, vrbe ili lijeske.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Vibrissea postoji još nekoliko poznatih vrsta. Najčešća je mješinarka Vibrissea leptospora, koja raste u proljeće i ljeti na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore. Naraste 1-5 (7) mm široko te je u obliku diska, unutarnja je himenijalna površina blijedožućkasta do žuto-maslinasta, spore su končaste i velike 270-300 x 1.5-2 µm, askusi su batinasti i veliki 275-315 x 1.5-2 µm.

Vibrissea truncorum - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

NARANČASTA NITOGLAVKA

Vibrissea truncorum (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: truncus (lat.) = deblo, panj, truplo, balvan.

Engleski naziv: Stream Beacon

Plodno tijelo: 10-20 mm visoko i 3-9 (15) mm široko, sastoji se od glavice i stalka, plodna je glavica okruglasta, u obliku leće ili blago konveksana; žuta, žuto-smeđa, žuto-narančasta, narančasta, narančasto-crvena, smeđe do crveno-smeđa; stalak je valjkast, u početku je pun, kasnije je šupalj, 2-4 mm debeo, bjelkast, proziran, sivkast do crno-smeđ, na donjem je dijelu smećkast, maslinasto-smeđ do maslinasto-crn, na bazi je s crnkastim je dlačicama.

Mikroskopija: Končaste, glatke, 130-200 x 1 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Voštano, kasnije je tvrdo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od sredine travnja do rujna, ovisno o podneblju i nadmorskoj visini, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe ili vrbe, zatim planinske oskoruše (Sorbus aucuparia), trušljike (Frangula alnus), gorskog javora, hrasta, breze, bukve, borovice, a rijetko i smreke, šumskog javora i grčkej jele (Alnus cephalonica); supstrati su s plodnim tijelima uvijek trajno natopljeni vodom; ova vrsta životni prostor nalazi u gorskoj zoni u različitim slatkovodnim staništima, dok u brežuljkastoj zoni živi samo na cretovima na jakim mrazištima; može živjeti isključivo u hladnim vodama na vapnenastim i vodoodrživim podlogama, lišenim svakog onečišćenja. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, jedan je iz okolice Fužina, a drugi iz okolice Čabra.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po obliku plodnog tijela.

Ascocoryne albida - created in Finland by Stefan Jakobsson

BJELKASTA ČAŠICA

Ascocoryne albida (Berk.) Seifert

Etimologija: albidus (lat.) = bjelkasto. Po bijeloj boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-2.5 (3.5) cm široko, u obliku je diska, poslije se nepravilno raširi; unutarnja, unutarnja je himenijalna strana glatka i često široko brazdasta, ružičasta, mesnatocrvena, ljubičasto-smeđa do ružičasto-smeđa, a pod starost može biti sitno bijelo pahuljičasta; vanjska je sterilna strana iste boje kao i himenijalna, rub je nepravilno valovit i režnjast; sekundarni je oblik plodnog tijela više sa bjelkastom, sivkastom do sivkasto-ljubičastom glavicom i stalkom, stalak je 0.5-1.1 (1.5) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, u mladosti je kristalno proziran, kasnije je tamnocrven, smećkast, crvenkasto-smeđ ili crnkast, voštan, kasnije je tamnosmeđ i tvrd.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, prozirne, 8.5-19.5 x 3.6-5.8 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Želatinozno, svijetloružičasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, u gustim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (povaljeni trupci, panjevi) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito bukve, breze, hrasta, graba ili bora.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji i konzistenciji mesa je slična štitasta vodoljupka (Pachyella peltata), koje je obično nešto većih dimenzija i tamnije, tamnosmeđe do crno-smeđe boje.

PUPČASTA ČAŠICA

Ascocoryne cylichnium (Tul.) Korf

Etimologija: cylichne (gr.) = mala čašica, mali pehar, mali kalež. Po izgledu.

Engleski naziv: Budding Jellydisc

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-3 (4) cm je široko, najprije je kuglasto-izravnato i jastučasto pa čašasto ili pločasto, nešto kasnije je ulegnuto na sredini, rub je vijugav, valovit i često podijeljen na režnjeve, stručak je nježan ili kratak; unutarnja, himenijalna strana, je crvenkasta, mesnatoružičasta, ružičasto-ljubičasta ili ljubičasta; vanjska površina je blijedocrvenkasta, glatka i sitno zrnasta (kada je suha).

Mikroskopija: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, obično su s dvije uljne kaplje, u starosti su s do 5 µm dugim čekinjama, 17.5-33.5 x 4-5.6 µm, dijelom su sa sekundarnim sporama; askusi su s 8 spora, u dodiru s jodom poplave; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Prozirno, crvenkasto, želatinozne je konzistencije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, u gustim grozdovima, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, poput bukve, breze, vrbe, hrasta i kestena, rjetko se pronađe na crnogoričnom drveću. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, a posljednju Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je ljubičasta čašica (Ascocoryne sarcoides), kojoj je rub često valovito-kovrčast, a unutarnja i vanjska strana apotecija su iste boje.

LJUBIČASTA ČAŠICA

Ascocoryne sarcoides (Jacq.) J.W.Groves & D.E.Wilson

Etimologija: sarx (gr.) = meso. Po boji plodnog tijela.

Engleski naziv: Purple Jellydisc

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-3 (4) cm široko i 0.5-2 cm visoko, stožasto, lagano je obrubljeno, uglavnom ulegnuto na sredini, konkavno, u starosti je najčešće izravnato ili je nekad konveksno, često je valovito-kovrčasto, na osnovi se manje-više sužava u prividni stručak, naborano; unutarnja, himenijalna strana je na gornjoj strani diska, tanka, gumasta, crvena, mesnatoružičasta, ljubičasta ili ružičasto-ljubičasta, vanjska je strana iste boje.

Mikroskopija: Eliptične do vretenaste, prozirne, 9-27 x 3-6 µm; valjkasto-batinasti askusi nose po 8 spora, 85-110 x 8-12 µm, suženi su na bazi, a vrh je zakrivljen; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Prozirno, crvenkasto, želatinozno, elastično je kada se osuši, a tvrdo kada je vlažno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, u gustim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, a rijetko i na drugim gljivama kao što su puze (Armillaria) ili siva maglenka (Clitocybe nebularis), te mahovine, lišajevi ili čak na golom tlu, kamenju ili lišću. Prve četiri slike snimio je Anton Gračanin, 30.10.2025. i 22.10.2025., a peta je snimljena 27.9.2023., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je pupčasta čašica (Ascocoryne cylichnium), kojoj je nije kovrčast, a unutarnja i vanjska strana apotecija nisu iste boje, vanjska je strana svjetlije, blijedocrvenkaste boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1799. Ascocoryne sarcoides (Jacquin ex S.F.Gray) Groves & Wilson, Sinonim: Caryne sarcoides (Jacq. ex Fr.) Tul.

Ascotremella faginea - created in Russian Federation by Иван Матершев

BUKOVA DRHTALICA

Ascotremella faginea (Peck) Seaver

Etimologija: fagus (lat.) = bukva. Po staništu.

Engleski naziv: Striated Jellydisc

Plodno tijelo: 3-7 (18) cm široko, čini ga okruglasta mase koja podsjeća na površinu ljudskog mozga, želatinozne je konzistencije i široko je učvršćeno za supstrat, skoro je sa sićušnim stručkom; površina je blistava po vlažnom vremenu, a po suhom se vremenu skuplja i otvrdne; na svim dijelovima je prvo ružičasto ili svijetlocrveno-smeđe, kasnije tamnosmeđe, crveno-smeđe do ljubičasto.

Mikroskopija: Eliptične, glatke ili jedva uočljivo crtaste, 5.8-10.1 x 4-5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Želatinozno, drhtavo, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka, gotovo isključivo bukve, ali također i drugih vrsta bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoje neke slične vrste po obliku, ali one su uglavnom bijele, žute ili crne boje.

PROZIRNA BUGARKINJA

Neobulgaria pura (Pers.) Petr.

Etimologija: purus (lat.) = čist, netaknut. Po izgledu.

Engleski naziv: Beech Jelly-Disc

Plodno tijelo (apotecij): 1-1.5 (2.5) cm široko, u grozdu je s drugim apotecijima, u obliku je konkavnog ili izravnatog diska; unutarnja je himenijalna površina u početku prozirna, lagano je blijedocrvenkasta do ljubičasto-ružičasta, vanjska je strana glatka i boje unutarnje površine, baza je uglavnom prozirnija od gornjeg dijela.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, prozirne, 6.5-9 x 3-4.5 µm; askusi su valjkasti, 70 x 9 µm, nose 8 spora poredanih u nizu; parafize su končaste i slabašne, 1-2 µm široke; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, mekano, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta dio reda Helotiales i porodice Gelatinodiscaceae u kojoj se nalazi veliki broj najraznovrsnijih vrsta. Karakteristična je vrsta po želatinoznom i mekanom apoteciju, te po askusima s 8 spora.

LJUBIČASTA VLAGOLJUPKA

Ombrophila janthina (Fr.) Sacc.

Etimologija: janthinus (lat.) = ljubičast, tamno plavkast. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-3 (4) mm široko, u početku je skoro kuglasto, kasnije je rašireno i polukuglasto spljošteno, sa stalkom, ljepljivo; bjelkasto, sivkasto do blijedo ružičasto, prozirno.

Stručak: Uglavnom je kratak, često je stisnut, na vrhu je širi, postepeno se sužava prema bazi, bjelkast do blijedo ružičast.

Mikroskopija: Eliptične do vretenaste, s dvije uljne kaplje, 4-7 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela do bijela, prozirna, bezbojna.

Meso: Mekano, želatinozno, bjelkasto, sivkasto do bijelo-ružičasto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama kao saprotrof trulim i vlažnim šišarkama smreke ili bora, obično u blizini šumskih potoka. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na području sjevernog dijela planine Velebita. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom rujna, na truloj vrbi.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na smrekovim češerima raste i slična vrsta Rutstroemia bulgarioides, koja je uglavnog zelene boje, jedva izraženim stalkom i malo većim dimenzijama, apotecij je do 1.5 cm širok.

KESTENOV PEHAR

Lanzia echinophila (Bull.) Korf

Engleski naziv: Hairy Nuts Disco

Plodno tijelo (apotecij): 3-5 (9) mm široko, u mladosti je polukuglasto, ubrzo se raširi i sliči čašici sa stalkom ili peharu, u starosti se gotovo izravna poput diska; unutarnja je himenijalna površina glatka, smeđa ili tamnosmeđa, vanjska je sterilna strana iste boje, rub je sitno zrnast.

Stručak: Kratak, smećkast.

Mikroskopija: Sliče bumerangu, glatke, u starosti s 3 pregrade i na oba kraja sa sitnijim sekundarnim sporama (ispupčenja), prozirne, 15.7-19.6 x 3.7-5.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Smećkasto, čvrsto, žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen kao saprotrof na unutarnjoj strani čahure pitomog kestena ili može rasti izravno iz gotovo truloga ploda. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar rodova Lanzia i Rustremia raste još nekoliko vrsta sitnih peharčića ili tavica. Na otpalim češerima smreke raste mnoštvo sitnih crno-smeđih tavica kao primjerice Rutstroemia bulgarioides, na krupnim drvnim ostacima (grane) zelene johe (Alnus viridis) raste sitan mali žuti peharčić Rutstroemia bolaris, na krupnim drvnim ostacima (grančice, šibe) jele raste u proljeće tamnomaslinasto-smeđa Rutstroemia elatina, te od proljeća do listopada na krupnim drvnim ostacima (grane) hrasta, lijeske i johe raste maslinasto-crveni do crveno-smeđi peharčić Rutstroemia firma.

ŽILASTA PEHARICA

Rutstroemia bolaris (Batsch) Rehm

Etimologija: bolus (lat.) = grumen, grudva. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 3-8 mm široko, u obliku je pehara koji probija koru drveta, isprva je kuglasto i zatvoreno, zatim je otvoren i ulegnut na sredini ili lijevkast, na kraju je zdjelast, sužava se u kratki stalak, unutarnja je himenijalna strana glatka ili blago naborana na sredini, žućkasto-smeđa, smeđa ili narančasto-smeđa, u mladosti je s maslinastim nijansama, sredina je nešto tamnija, vanjska je strana iste ili nešto svjetlije boje od unutarnje strane, žućkasto-oker, po suhom je vremenu žiličasto naborana, sitno paperjasta (koristiti ručno povećalo), rub je pravilan i gladak, rijetko je malo iskrzan po suhom vremenu.

Stručak: 1-5 mm dug i 0.3-0.8 mm širok, uglavnom je kratak, valjkast, obično se sužava prema bazi, gladak, žućkasto-oker, nešto je tamniji, crnkast na bazi, koja je vlaknasta i uzdužno crtasta.

Mikroskopija: Usko su eliptične do blago kobasičasto zakrivljene, isprva su bično s dvije velike uljne kaplje, na kraju se poprečnom diobom dijele na 4 komore, 15-18 x 7-9 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni, jednoredni, 130-200 × 12-14 µm, jod oboji rupicu na vrhu u plavo, parafize su tanke, nitaste, smećkaste, široke oko 2 µm, na vrhu su proširene i široke 3 µm, excipulum je građen od kuglastih segmenata;  otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, voštano, elastično, žućkasto-smeđe; miris nije izraženi, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, u ožujku i travnju, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof sitnijih i krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, lijeske ili graba, obično na kori.

Doba rasta: 2, 3, 4

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta razlikuje od vrlo slične smeđe peharice (Rutstroemia firma) samo po svjetlijoj boji apotecija i kraćim stalkom. Slaže se s tom vrstom u konačnoj poprečnoj podjeli spora na četiri komore. Postoje određena neslaganja autora oko određenih mikroskopskih značajki. Tako Phillips navodi da su spore široke samo 4-6 µm, dok Tulasne navodi da askusi sadrže konidije. Brefeld također spominje klijanje spora odvajanjem kuglastih konidija na oba kraja. Također je sličan i gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa), koji na dnu stručka ima crno gomoljasto zadebljanje ukopano u tlo, a raste u proljeće u blizini šumarice (Anemone).

SMEĐA PEHARICA

Rutstroemia firma (Pers.) P. Karst.

Etimologija: firma (lat.) = čvrst, snažan. Po konzistenciji mesa.

Engleski naziv: Brown Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 mm široko, u obliku je čašice koja probija koru drveta, isprva je kuglasto i zatvoreno, zatim je otvoren i ulegnut ili lijevkast, na kraju je prilično izravnat ili čašast, sužava se u kratki stalak, unutarnja je himenijalna strana tamnosmeđa, vremenom ili isušivanjem postepeno potamnjuje, vanjska je strana glatka, svijetlosmeđa, rub je gladak, ponekad je blago iskrzan i/ili zakrivljen.

Stručak: 3-12 mm dug i 0.3-0.5 mm širok, valjkast, obično se sužava prema bazi, gladak, svijetlosmeđ, crnkast na bazi, suh je uzdužno crtast.

Mikroskopija: Usko su eliptične do kobasičaste, u početku su s jednom ili više velikih uljnih kapljica, kasnije se poprečnom diobom dijele na 2 komore, a na kraju na 4 komore, prozirne, 15-20 x 4-7 µm, askusi su 8-sporni, 1-2-redni, valjkasto-batinasti ili blago suženi na bazi, 120-160 x 7-12 μm, jod oboji rupicu na vrhu u plavo, parafize su tanke, nitaste, smećkaste, široke su oko 2 µm, slabo su proširene na vrhu, s uočljivim su bazalnim komorama, ekscipulum je građen od prizmatičnih segmenata (cromushrooms: spore su (16) 16.3 - 18.9 (21.4) × (4.6) 5.2 - 6 (6.4) µm, Q = (2.6) 2.8 - 3.5 (4.1), N = 120, Me = 17.6 × 5.6 µm, Qe = 3.1, askusi su 130-152 × 9.5-13.5 µm, N = 16, parafize su 120-161 × 1.2-1.8 µm, N = 18); otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, voštano, elastično, žućkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do studenog, pojedinačno, rjeđe skupno, kao saprotrof sitnijih i krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, johe ili breze, obično na kori. Slike su snimili Slobodan Bjelajac i Helena Petrić, 15.2.2026. na lokalitetu Horvati kod Zagreba.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11,

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta razlikuje od svojih srodnica prvenstveno po boji, a na kraju i po sporama s 4 komore. Kratki produžetci s pričvršćenom kuglastom glavom, koji Phillips često nalazi na vrhovima spora, predstavlja početak stvaranja konidija, koje je već ranije spomenuo Brefeld, kao pupanje kuglastih konidija.

Ciboria aestivalis - created on December 2022 in Castellón, Spain by pacovillalonga

LJETNA PEHARICA

Ciboria aestivalis (Pollock) Whetzel

Etimologija: aestivus (lat.) = ljetno + alis (lat.) = raste u. Po razdoblju rasta.

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 mm širok, u početku blago peharast a zatim raširen do duboko peharast, s kraćim ili dužim stručkom; himenijalna površina glatka, oker do smeđe boje; vanjska strana iste boje kao i himenijalna.

Stručak: 1-11 mm visok i 0.1-0.8 mm debeo, ravan, rjeđe vijugav, ponekad crnkast i sužen na bazi.

Mikroskopija: Usko do široko eliptične, glatke, prozirne, bez pregrada, često asimetrične (spljoštene na jednoj strani), na krajevima često s po dvije male uljane kaplje, 5.6-12 × 1.9-4 µm; askusi su s 8 spora, usko do ponekad široko cilindrični, 68-92 × 5-8 µm; parafize ravne, končaste, tupe, rijetko s pregradama, jednostavne ili u donjem dijelu razgranate, promjera 1.5-2.5 µm, ne nadvisuju askusi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, a na sredozemnom području u studenom i prosincu, po zapuštenim voćnjacima i staklenicima, na otpalim mumificiranim plodovima dunje, jabuke, marelice, šljive, breskve i kruške. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na području grada Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Postoji mnogo sličnih pločarica pa je za determinaciju neophodna mikroskopska analiza spora.

RESINA PEHARICA

Ciboria amentacea (Balb.) Fuckel

Etimologija: amentum (lat.) = rese, cvat + acea (lat.) = koristi se za označavanje sličnosti ili prisutnosti određenih karakteristika. Po izgledu.

Klobuk (apotecij): 2-10 mm širok, najprije je kuglast, zatim čašast, u starosti je izravnat poput diska; unutarnja je himenijalna površina svijetlooker, žuto-narančasta, sivo-smeđa do svijetlosmeđa, glatka; vanjska je površina iste boje kao unutarnja površina ili nešto svjetlija, glatka; rub je često rastrgan.

Stručak: 1-2 cm visok, tanak, često je zakrivljen, nepravilan, gladak i gol, oker ili smećkast.

Mikroskopija: Eliptične do nepravilno jajolike, glatke, s nježnim su uljnim kapljama, 7.5-10.5 x 4.2-6 µm, askusi su 8-sporni (cromushrooms: spore su (7.5) 7.9 - 9.6 (10.5) × (3.8) 4.1 - 4.9 (5.1) µm, Q = (1.7) 1.8 - 2.1 (2.4), N = 120, Me = 8.7 × 4.5 µm, Qe = 1.9, askusi su 100-136 × 6.6- 9.6 µm, N = 29, parafize su 87-139 × 2.7-4 µm, N = 4); otrusina je bjelkasta.

Meso: Žuto-smeđe, sivo-smeđe ili narančasto-smeđe, žilavo, voštano, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu, proljeće i rano ljeto kao saprotrof na prošlogodišnjim otpalim cvijetnim resama johe i lijeske. Prve čestiri slike snimila je Helena Petrić, 31.1.2026., na lokalitetu Parki prirode Medvednica kod Zagreba, na resama lijeske i johe, petu Anton Gračanin, 24.2.2024., na muškim resama johe, a šestu Mladen Matišić, 27.1. 2024., na resama lijeske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta sličnih vrsta pa se lako može zamijeniti s nekom drugom vrstom, primjerice s vrstom Ciboria caucus koja raste na cvijetnim resama vrbe. Ima nešto veće spore, a stručak je prema osnovi tamnosmeđ i crn.

ŽIROV PEHAR

Ciboria batschiana (Zopf) N.F.Buchw.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast njemačkog prirodoslovca Augusta Johanna Georga Karla Batscha (1761. - 1802.) koji je bio priznati autoritet za gljive, a također je opisao nove vrste paprati, briofite i biljke sjemenjače.

Klobuk (apotecij): 0.5-1.2 (1.5) cm širok, konkavan je pa raširen; svijetlosmeđ do cimetastosmeđ.

Stručak: Relativno je dug i vitak; iste boje kao klobuka, ponekad crno prošaran.

Mikroskopija: Eliptične, 6-12 x 4-6 µm; askusi 150 x 8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen na otpalim žirovima hrastova; rijetka je vrsta. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 9.12.2025.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se ipak smatra nejestivom, jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sličan je gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa) od kojeg se razlikuje po tome što nema karakteristični sklerocij.

LIJESKOV PEHAR

Ciboria coryli (Schellenb.) N.F.Buchw.

Etimologija: corylus (lat.) = lijeska. Po staništu.

Engleski naziv: Green Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 cm široko, u obliku je čašice sa stalkom, a poslije se spljošti; gornja je himenijalna površina glatka, oker do svijetlosmeđa, vanjska je strana svjetlija.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, boje je apotecija ili nešto tamniji, smeđ do tamnosmeđ.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, prozirne, (13.2) 13.9 - 17.1 (17.4) × (6.2) 7.1 - 8.1 (8.5) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.2 (2.4), N = 30, Me = 15.7 × 7.5 µm, Qav = 2.1 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, lomljivo, smećkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, cvjetne rese) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, često prividno na zemlji izmiješanoj s trulim cvjetnim resama ili drvnim ostacima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici veljače.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka prepoznatljiva po staništu na kojemu raste, ali je za sigurnu determinaciju potrebna miksokopska analiza spora. Slična je mjesšinarka Ciboria amentacea.

DVOJEZGRENI PEHAR

Botryotinia ficariarum Hennebert

Etimologija: bi (lat.) = dva + nucleus (lat.) = jezgra. Po sporama s dvije jezgre.

Engleski naziv: Anemone Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (2.5) cm široko, u obliku je šalice ili pehara, kasnije se zdjelasto raširi, unutarnja je himenijalna površina kestenjastosmeđa, tamnosmeđa, žilasta i naborana, vanjska je površina iste boje, u starosti lagano izblijedi ili ima bijelu glazuru.

Stručak: Valjkast, dug, vrlo je duboko ukorijenjen, samo je manji gornji dio je vizualno uočljiv, iste je boje kao apotecij.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, 11.5-14.9 x 5.8-7 µm, Q = 1.9 - 2.3; otrusina je bezbojna, prozirna.

Meso: Tanko, žilavo, voštane je konzistencije, bjelkasto do smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće u šumama, po šumskim putevima i parkovima, na vlažnim terenima, u literaturi se navodi da raste uvijek u simbiozi sa ledinjakom (Ranunculus ficaria), međutim primjerci na slici rasli su u simbiozi sa šupaljkom (Corydalis cava).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom jer nema nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Ova mješinarka se ne može pronaći u dostupnoj literaturi. Hans-Otto Baral ju je nazvao Sclerotinia binucleata Baral nom. prov., pa nije službeno priznata vrsta, a osim toga je i izuzetno rijetka. Makroskopski je gotovo identičan gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa), koji raste u simbiozi sa šumaricom (Anemone).

GOMOLJASTONOGI PEHAR

Dumontinia tuberosa (Bull.) L.M.Kohn

Etimologija: tuberosus (lat.) = gomoljasto, cjevasto. Po prisutnosti sklerocija sličnog gomolju.

Engleski naziv: Anemone Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 (2.5) cm široko, u obliku je peharčića ili čašice s visokim stalkom, rast započinje od sitne loptice s malim otvorom koji se nalazi na vrhu, zatim se izduži i otvori poput pehara, na kraju se pehar raširi i postane plosnat, a u sredini najčešće ostane udubljenje, rub se može okrenuti prema dolje, unutarnja je himenijalna površina glatka, ponekad žiličasto naborana, svijetlosmeđa, tamnosmeđa ili crvenkasto-smeđa, vanjska je strana sitno maljava, najprije je iste boje kao i unutarnja površina, a poslije izblijedi, postane žuta ili žuto-oker, nakad i po nekoliko (do 6) plodnih tijela izrasta na jednom sklerociju na bazi.

Stručak: 2-8 cm visok, vitak, vijugavo-valovit, šupalj, zadebljan je na vrhu ispod čašice; na gornjem je dijelu svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, a prema dolje crno-smeđ, skoro cijelom dužinom je paperjast; vrlo je duboko ukopan sa sklerocijem koji je gomoljasto zadebljan ili nepravilno duguljast (1-2 cm), izvana je crn, a iznutra je bijel.

Mikroskopija: Eliptične, duguljaste, glatke, 13-16 x 6-8 µm; otrusina je bezbojna, prozirna.

Meso: Tanko, žilavo, voštane je konzistencije, najprije bjelkasto ili krem, kasnije žuto-smeđe do smećkasto, vanjski je sloj smećkast, u sklerociju je bijelo; miris nije izražen, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u rano proljeće u šumama, po šumskim putevima i parkovima, na vlažnim terenima uvijek u  simbiozi sa šumaricom (Anemone), odnosno na njezinom korijenju.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema neku osobitu uporabnu vrijednost.

Napomena: Početak cvjetanja šumarica je znak da se u blizini može pronaći ova vrsta. Nepogrešivo se prepoznaje prvenstveno po dvije karakteristike, na dnu stručka ima crno gomoljasto zadebljanje ukopano u tlo i raste u proljeće u blizini šumarice, biljke s lijepim bijelim cvjetovima, nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

TRULEŽ PLODA (VOĆNA PLIJESAN)

Monilinia fructigena (Pers.) Honey

Etimologija: fructus (lat.) = plod + gignere (lat.) = stvoriti. Po tvorbama sličnim ogrlicama na plodovima.

Plodno tijelo: 0.5-1 (2.5) mm široko, na plodovima voćaka formira koncentrične krugove koji postaju sve širi i širi dok ne zahvate cijeli plod okrenut prema izvoru svjetlosti; konidijalni je oblik bijel, žut, žuto-smeđ i svijetlosmeđ, a od konidija se razvija premicelij i konačno inperfektan oblik gljive; perfektan oblik ove mješinarke ima izgled maloga smeđeg pehara sa stalkom.

Mikroskopija: Eliptične, 18-21 x 11.5-13 µm; otrusina je žuta.

Meso: Bijelo, žuto, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na različitim vrstama voća, najčešće jabuci ili trešnji, čini veliku štetu u voćnjacima jer izazva trulež plodova.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova mješinarka izaziva pažnju samo zaštitara voćaka jer napada jezgričavo voće (jabuka, dunja, kruška, trešnja) i pravi je kuriozitet među gljivama. Napadnuti plodovi mogu otpasti sa stabla ili se posuše i ostanu na stablu preko zime te služe kao novi izvor zaraze. Vrlo je opasan štetnik u voćnjacima.

Myriosclerotinia dennisii - created in Finland by Tapio Kekki

SUHOPERKINA MOČVARNICA

Myriosclerotinia dennisii (Svrček) J.Schwegler

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 mm široko, u obliku je čašice ili pehara, unutarnja je himenijalna površina više ili manje žućkasto-smeđa, svijetlosmeđa, smeđa do crvenkasto-smeđa, dosta izblijedi pri sušenju, u mladosti je glatka, a kasnije je hrapava, osobito u sredini udubljenja, rub je tamniji, u starosti je radijalno rascjepljeni, vanjski je dio iste boje ili je nešto svjetliji, prekriven je grubim bjelkastim dlačicama koje su dobro vidljive uz pomoć povećala.

Stručak: 3-30 cm visok i 0.5-1.3 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ je ili crnkast, izlazi iz vretenastog ili cilindričnog sklerocija, s uzdužno narebranom crnkastom tvorevinom dimenzija 18 x 2,5 mm, s bijelom je srži, smještena je u unutrašnjosti uvenulih mahuna.

Mikroskopija: Eliptične, 8-15 x 3-5.5 µm.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na cretovima sa suhoperkama (Eriophorum spp.), određenim močvarnim biljkama kao što su močvarni pamuk (Eriophorum angustifollum), busenasta šašina (Scirpus cespitosus) i jednopljevična jezernica (Eleocharis uniglumis). Plodna se tijela razvijaju u proljeće, od kraja travnja do kraja lipnja, iz sklerocija koji su prezimili u cvijetnoj stapci domaćina i bili trajno natopljeni ili uronjeni u vodu. Spore sazrijevaju u vrijeme cvatnje domaćina, a 2-4 tjedna nakon klijanja spora micelij zahvaća glavni dio cvjetne stapke. Do jeseni, rujna ili listopada, u šupljinama stapke nastaju začeci novih sklerocija koji razvijaju svoja konačna tkiva i oblik. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, na acidofilnom cretu Dubravici u Hrvatskom zagorju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

ŽELATINOZNA JASTUČNICA

Hypocrea gelatinosa (Tode) Fr.

Etimologija: gelatinosus (lat.) = želatinozan. Po teksturi.

Plodno tijelo: 1-5 mm široko i 1-2 mm visoko, može biti okruglasto ili jastučasto, u mladosti je bjelkasto, kasnije je žutćkasto, a na kraju je žuto-zelenkasto zbog sazrijevanja spora, prekriveno je sitnim zelenim bradavičavim ostiolarnim točkicama kroz koje se oslobađaju spore, često je dlakavo i maljavo, osnova široko naliježe na podlogu.

Mikroskopija: Kuglaste, bradavičave, 4-4.5 × 3.5-4.5 µm (cromushrooms: spore su (4.1) 4.7 - 5.8 (5.9) × (3.4) 4.2 - 5.2 (5.7) µm, Q = 1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 5.2 × 4.7 µm, Qe = 1.1, askusi su 14-16-sporni, 90-121 × 5.5-8.6 µm, N = 15); otrusina je žuto-zelena.

Meso: Želatinozno, skoro prozirno, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof vlažnih krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Četvrta i peta slika snimljene su 9.10.2025., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najznačajnija je karakteristika mješinarki iz roda Hypocrea što imaju zelenkaste spore. Karakteristična je vrsta po želatinoznom i gotovo prozirnom mesu i po izraženo bradavičastoj površini plodnog tijela.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1838. Creopus gelatinosus (Tode ex Fr.) Link

CRVENKASTOSMEĐA JASTUČNICA

Hypocrea rufa Pers.

Etimologija: rufa (lat.) = crvenkasto, crvenkasto-smeđe. Po boji.

Plodno tijelo: 2-6 (8) mm široko i 1-2.5 (3.5) mm visoko, formirano je od nepravilnih okruglastih ili jastučastih diskova; u ranoj je mladosti bijelo, a poslije postane žuto-smeđe, žuto-narančasto, narančasto, crveno-smeđe ili maslinasto-smeđe, pojedinačni disk naraste 1-1.5 mm široko, katkad diskovi rastu združeno i tako mogu narasti nekoliko centimetara široko, površina je pokrivena sa zelenim ili maslinasto-crnim ostiolarnim točkicama peritecija, rub je bjelkast.

Mikroskopija: Kuglaste, točkaste, prozirne, 4-4.5 x 3.5-4 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Narančasto, više je ili manje blago želatinozno, poslije je tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof vlažnih krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, a može rasti i na starim plodnim tijelima lignikolnih gljiva. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a sumnja se da ova i slične vrste mogu sadržavati vrlo otrovne toksine koji još nisu potpuno istraženi.

Napomena: Konidijalni stadij razvoja koji ima izgled plijesni češće se pronađe u prirodi. Smećkasta boja plodnog tijela označava stadij askusa. Lako je prepoznatljiva i nije moguća zamjena s drugim mješinarkama iz roda Hypocrea zbog boje plodnog tijela čija je površina tamno točkasta.

ZLATNA PLIJESAN

Hypomyces chrysospermus Tul. & C.Tul.

Etimologija: chrysos (gr.) = zlatan + sperma (gr.) = sjeme. Po boji.

Engleski naziv: Bolete Mould

Plodno tijelo: U obliku bijele do zlatnožute plijesni koja obloži cijelu površinu gljive flokoznim hifama, a gljiva u ranoj fazi infekcije postane potpuno bijela, međutim poslije postaje blijedožuta, zlatnožuta, a zatim tamne žuto-crvene boje i praškasta zbog razgradnje zaražene gljive.

Mikroskopija: Ova gljiva ima tri različite morfologije aleuriospora ovisno o svojoj starosti, a u ranoj fazi infekcije (bijeli stadij) eliptične, glatke, s debelim stijenkama, s bodljama dugim oko 1 µm, 16-25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima svih vrganja iz porodice Boletaceae. Na prvoj su slici prikazani napadnuti zrnati sluzavci (Suillus granulatus).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Slična je sitnosporna plijesan (Hypomyces microspermus) koja ima nešto manje aleuriospore (12-16 µm), a parazitira samo baršunovce (Xerocomellus), što je važna informacija za determinaciju.

PROZIRNA PLIJESAN

Hypomyces hyalinus Rogerson & Samuels

Etimologija: hyalinus (gr.) = prozirno, staklasto. Po prozirnom bijelom miceliju.

Engleski naziv: Amanita Mold 

Plodno tijelo: U obliku je gustog, voštanog ili pamučastog sloja micelija koji u potpunosti ili djelomično prekriva klobuk i stručak domaćina, koji je isprva proziran do bijel, kasnije može postati ružičast, sloj sadrži male, jajolike do kuglaste konidije, koje se lako oslobađaju i šire vjetrom ili kukcima, što omogućava brzo širenje parazita, kada je gljiva spremna za spolno razmnožavanje formiraju sitne, narančaste, crvene, narančasto-crvene ili smećkaste točkice ili peritecije uronjene u micelijskom sloju, a unutar svakog peritecija nalaze se askusi s po osam askospora, koje su konačni produkt spolnog ciklusa i služe za infekciju novih domaćina.

Mikroskopija: Konidije su vretenaste, s više segmenata podijeljenih pregradama, prozirne, 15-20 x 4.5-6.5 µm, askusi su 8-sporni, valjkasti, oko 125 x 5 µm, hife su višesegmentne, glatke, široke 2-4 µm (cromushrooms: aleuriospore su kuglaste, (21.8) 24.6 - 31.1 (34.1) × (20.8) 24 - 30.8 (33.7) µm, Q = 1 (1.1), N = 60, Me = 28.2 × 27.6 µm, Qe = 1, konidije su eliptične do vretenaste, duguljaste, (15) 15.1 - 20.9 (23.9) × (4.1) 4.5 - 5.7 (6.8) µm, Q = (2.7) 2.9 - 4.1 (4.6), N = 60, Me = 17.5 × 5.1 µm, Qe = 3.5, hife su višesegmentne, razgranate, tupe na vrhu, 3.7-7.4 µm); otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima biserkne muhare (Amanita rubescens) i drugih vrsta iz roda Amanita, tipična je sjevernoamerička vrsta, ali je pronađena i u Europi. Primjerak na slici snimljen je 23.9.2025. na lokalitetu Gala kod Sinja, na plodnom tijelu carske blagve (Amanita caesarea).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Plodno tijelo domaćina često postaje izobličeno, s blago natečenim i neuobičajenim oblicima, te prestaje proizvoditi vlastite spore, jer je tkivo uništeno parazitom.

SITNOSPORNA PLIJESAN

Hypomyces microspermus Rogerson & Samuels

Etimologija: micro (gr.) = mali, sitan + sperma (gr.) = sjeme. Po malim sporama.

Plodno tijelo: U obliku bijele do zlatnožute plijesni koja obloži cijelu površinu gljive flokoznim hifama, a gljiva u ranoj fazi infekcije postane potpuno bijela, međutim poslije postaje blijedožuta, zlatnožuta, a zatim tamne žuto-crvene boje i praškasta zbog razgradnje zaražene gljive.

Mikroskopija: Aleuriospore kuglaste, s bodljama dugim 1-1.5 µm, s debelim stijenkama, zlatnožute u KOH, (9.3) 10.2 - 12.4 (13.6) × (8.7) 9.4 - 11.8 (13.1) µm, Q = 1 - 1.08 (1.1), N = 60, Me = 11.2 × 10.8 µm, Qav = 1; konidije eliptične, glatke, prozirne u KOH, (7.5) 9 - 13.2 (14.8) × (3.7) 4.4 - 6.6 (7.3) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2.5 (3.3), N = 60, Me = 11 × 5.5 µm, Qav = 2.1; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima baršunovaca (Xerocomus, Xerocomellus). Primjerak na slici snimljen je na lokalitetu cret Dubravica u Hrvatskom zagorju na plodnom tijelu podstavljenog baršunovca (Xerocomus subtomentosum).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Slična je zlatna plijesan (Hypomyces chrysospermus) koja ima nešto veće aleuriospore (16-25 µm), a parazitira sve vrste vrganja, što je važna informacija za determinaciju.

RUŽIČASTA PLIJESAN

Hypomyces rosellus (Alb. & Schwein.) Tul. & C.Tul.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast. Po boji.

Engleski naziv: Pink Polypore Mould

Plodno tijelo: 1-6 (8) cm široko, raste razrašteno, površina je baršunasto-pamučasta, ružičasta, rubna zona je bijela, na površini se ističu kuglasti periteciji promjera oko 1 mm, želatinozni, sa stožastim otvorom i malim ostiolama na vrhu, tamnocrvene do maslinasto-ljubičaste boje.

Mikroskopija: Eliptične do valjkaste, septirane, blago sužene na sredini, bradavičaste, 20-26 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na granama i trupcima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, trulom lišću i starim plodnim tijelima raznih gljiva, najčešće rupičarki (Polyporus). Slike je snimila Helena Petrić, u drugoj polovici siječnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. 

Napomena: Karakteristična je po boji i staništu na kojem raste.

TREŠNJINA DRHTALICA

Ditangium cerasi (Schumach.) Costantin & L.M.Dufour

Etimologija: cerasus (lat.) = trešnja. Po domaćinu na kojem raste.

Engleski naziv: Ochre Cushion

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko i 3-8 mm debelo, anamorfni je stadij u obliku čašice, kasnije je ispresavijano je poput površine mozga, isprva je bezbojno, zatim je ružičasto, narančasto-smeđe do crvenkasto-smeđe, u starosti ponekad izblijedi do gotovo bijele boje.

Mikroskopija: Valjkaste, blago do izrazito zakrivljene, 7-11 x 2.5-4.5 μm, Q = 2-4.1, Qav = 2.4-3.3, bazidije su kuglaste do jajolike, 4-sporne, 7.8-12.8 × 6.1-10 μm, konidije su tankih stijenki, valjkaste, blago do umjereno zakrivljene, 4.8-9.4 x 1.6-2.8 μm, Q = 2.9–3.6, hife su isprepletene ili uzdignute, obilno prekrivene ljepljivom tvari, tramalne hife su široke 1.5-4 μm, ponekad su napuhane do 5 μm, subhimenijalne hife su široke 1-3 μm, hifide su obilne, prekrivaju himenijalnu površinu, slabo su ili izraženo razgranate, vršne grane su široke 1-2 μm, hife su bez kopči (cromushrooms: spore su (7) 7.1 - 8.5 (9.5) × (2.6) 2.9 - 3.5 (4.3) µm, Q = (2.2) 2.22 - 2.4 (2.7), N = 6, Me = 7.8 × 3.3 µm, Qe = 2.4, bazidije su 7.7-12.6 × 6.1-8.9 µm, N = 36, konidije su (4.8) 5.4 - 7.2 (9.8) × (1) 1.2 - 1.6 (2) µm, Q = (3.5) 3.51 - 5.1 (6.5), N = 60, Me = 6.2 × 1.5 µm, Qe = 4.3, tramalne su hife široke 1.7-2.7); otrusina je bjelkasta, prozirna.

Meso: Tanko, želatinozno, krem do ružičasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) divlje trešnje (Prunus avium), rjeđe na drugom bjelogoričnog drveću. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 1.2.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, na trupcu divlje trešnje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična Ditangium incarnatum raste na bjelogoričnom drveću iz porodice Salicaceae (vrbe, topole), ima značajno manja plodna tijela (1-1.5 mm, rijetko budu spojena pa dosegnu 6 mm) i kraće spore, te odsustvo bespolnog stadija. Bespolni stadij je po boji i obliku sličan gljivama iz roda Ombrophila. Prozirna je bugarkinja (Neobulgaria pura) slična s oba stadija, ali je izdaje izrazitija ljubičasta boja. Bjelogorična drhtavica (Tremella frondosa) može u mladosti sličiti savršenom stadiju, ali je obično tamnije obojena. Općenito, ako se ne uoči bespolni stadij bez mikroskopiranja može doći do zamjene s vrstama iz rodova Exidia i Dacrymyces. Ako obratimo pažnju na domaćina, gotovo uvijek trešnju, te prisutna oba stadija, ipak nije tako teško determinirati ovu rijetku gljivu.

Trichoderma citrinum - created in Norway by Eva Weme

LIMUNASTA BLAZINICA

Trichoderma citrinum (Pers.) Jaklitsch, W.Gams & Voglmayr

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji.

Plodno tijelo: 1-4 (5) mm široko, okruglasto ili je više spojenih plodnih tijela prekriva supstrat površine od nekoliko centimetara do nekoliko decimetara četvornih; limunastožuto, kvrgavo, gusto je pokriveno tamnim točkicama, kasnije je krem-oker, žuto-smeđe ili hrđastosmeđe, na vrhu je s malim otvorom u obliku bradavice.

Mikroskopija: Kuglaste, najprije glatke, kasnije postanu točkaste, prozirne, 3.5-5 x 3-3.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, žućkasto, kasnije je žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof uglavnom na starim plodnim tijelima brezove gube (Fomitopsis betulina) ili na krupnim drvnim ostacima raznog drveća, a može pokrivati i tlo s lišćem i sitnim grančicama.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istome staništu, odnosno na ležećim krupnim drvnim ostacima bez kore raste vrlo slična žuta blazinica (Trichoderma sulphureum). Spomenuta se mješinarka uglavnom razlikuje po boji plodnog tijela, a mikrostruktura je vrlo slična.

JASTUČASTA BLAZINICA

Trichoderma pulvinatum (Fuckel) Jaklitsch & Voglmayr

Etimologija: pulvinus, pulvini (lat.) = jastuk, jastučast. Po izgledu.

Engleski naziv: Ochre Cushion

Plodno tijelo: 0.3-6 cm široko, u obliku je nepravilnih jastučastih plahtica, površina je neravna i kvrgava, različitih boja, bjelkasto, sivkasto, žuto-smeđe, žuto-narančasto do sivkasto-narančasto, površina je bradavičava, sa sitnim dlačicama i s vidljivim ostiolarnim otvorima, periteciji su brojni i potpuno uronjeni u stromu, uglavnom su široko razmaknuti, ali kompaktni blizu središta, eliptični, dugi 189-275 µm, blizu baze su široki 96-186 µm, ostiolarni kanal je dug 36-82 µm i širok 29-72 µm.

Mikroskopija: Kuglaste do eliptične, tankih stijenki, glatke do sitno bodljikave, 2.8-6 x 2.3-4.6 µm, Q = 1-2.2, askusi su valjkasti, 44-115 x 2.8-7.9 µm (cromushrooms: spore su (2.6) 3 - 5.1 (6.4) × (2) 2.4 - 3.5 (4) µm, Q = (1) 1.2 - 1.7 (1.9), N = 150, Me = 4.3 × 3 µm, Qe = 1.4, askusi su 16-sporni, 64-84 × 4.5-5 µm, N = 7, bradavičave izbočine hifa na površini strome su 7-17 × 5-7 µm, N = 14); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Površina strome s KOH postane narančasta ili crvena.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit i saprotrof na raznim trulim rupičavkama, najčešće žutom kruhu (Laetiporus sulphureus), smrekovoj kopitarki (Fomitopsis pinicola), brezovoj gubi (Fomitopsis betulina) i vrstama iz roda Ganoderma. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 1.2.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica, na smrekovoj kopitarki.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka karakteristična po rastu na drugim gljivama. Najsličnija je Trichoderma protopulvinatum, koja se razlikuje po nešto manjim sporama, Q spora 1-1.5 i nešto kraćim askusima, 45-76 x 3.7-5.4 µm.

ŽUTA BLAZINICA

Trichoderma sulphureum (Schwein.) Jaklitsch & Voglmayr

Etimologija: sulfur (lat.) = sumpor. Po boji.

Plodno tijelo: 3-7 (>10) cm široko, u obliku je nepravilnih jastučastih plahtica; površina je neravna i kvrgava, svijetložuta, limunastožuta ili žuto-zelena s pravilno raspoređenim gustim tamnijim točkicama peritecija, rub je vrlo nepravilan i vijugav ili režnjast te oštro odvojen od supstrata.

Mikroskopija: Eliptične, najprije glatke, kasnije postanu točkaste, prozirne, 4-8.5 x 4-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, više je ili manje želatinozno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao parazit i saprotrof na krupnim drvnim ostacima različitog drveća bez kore, voli vlažna mjesta. Prve tri slike snimila je Helena Petrić, 15.5.2025., a četvrtu i petu Anton Gračanin, 3.10.2025.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka ističe svojom sumporastožutom bojom. Zbog vrlo sličnog plodnog tijela se lako zamijeni s limunastom blazinicom (Trichoderma citrinum), koja ima limunastožuto plodno tijelo i vrlo nepravilan rub, a najčešće raste na otpalom lišću i sitnim grančicama pokrivajući tlo.

Claviceps purpurea - created in Czechia by Dominik Mohr

RAŽENA GLAVICA

Claviceps purpurea (Fr.) Tul.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji.

Engleski naziv: Ergot / Rye Ergot

Plodno tijelo: Formirano je od okruglaste glavice i stalka, fertilna glava može biti okruglasta ili spljoštena, te široka 1-3 mm; oker do tamnosmeđe boje s finim tamnim bradavicama koje čine ostiole peritecija, stalak je cilindričan, zavojit, gladak i tamnosmeđ, naraste 5-15 mm visoko i 1-1.5 mm debelo, spojen je s bijelim pletivom hifa za crnkasti sklerocij (snijet), a veličina sklerocija ovisi o domaćinu kojeg parazitira.

Mikroskopija: Nitaste, glatke, prozirne, s mnogo pregrada kada sazriju, 4-6 x 2-3 µm; askusi su valjkasti, 160 µm dugi i 5 µm debeli, te sadrže 8 paralelnih spora; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Gotovo nepostojeće, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto na otpalim vlažnim sklerocijima koji su se formirali godinu dana prije i parazitirali klasje žitarica i različitih trava.

Doba rasta: 5, 6, 7

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smrtno je otrovna vrsta, a trovanje uzrokuje poremećaje živčanog sustava i moždane aktivnosti te poremećaje cirkulacije udova. Nakon žetve žitarica ostaje pomiješana sa zrnima pa je potrebno čišćenje zrna.

Napomena: Opisana ražena glavica vrlo je otrovna, a njezini se spojevi rabe u porodiljstvu (ergotamin, ergometrin) kao vazokonstriktori. Iz sklerocija je izolirana i LSD droga (dietylamid lizerginska kiselina) koja se danas proizvodi sintetski. Poznato je da ta droga ima snažna halucinogena svojstva, a upotrebljava se u medicini (psihijatriji), uz najstrožu kontrolu liječnika. Spomenimo da je zloglasni Cesare Borgia (1475.-1505.), inače sin pape Aleksandra VI, upotrebljavao raženu glavicu kao prah (Pulvis ad mortem) za ubijanje političkih protivnika. Otrovanim su ljudima otpadali prsti, ruke i noge i umirali su u teškim mukama.

ZELENA ENTOMOPATOGENA GLJIVA

Metarhizium rileyi Kepler, S.A.Rehner & Humber

Etimologija: U čast američkog entomologa Charlesa Valentinea Rileyja (1843–1895), koji je bio pionir u biološkoj kontroli štetočina. Po imenu.

Engleski naziv: Metarhizum Fungus

Plodno tijelo: Na početku konidije gljive prianjaju uz površinu domaćina, klijaju i stvaraju cjevčicu s pupoljcima koja prodire u kutikulu domaćina, a pod odgovarajućim okolišnim uvjetima, konidije proklijaju kako bi proizvele cjevčice koje se razvijaju u hife, koje razvijaju oštre i tanke infektivne šiljke, koje služe za snažnije prodiranje u kutikulu i tkivo domaćina. Pomoću ovih infektivnih struktura, konidije mogu prodrijeti u kutikulu domaćina, nadvladati njegov imunološki obrambeni sustav i iskoristiti njegove hranjive tvari za rast i razmnožavanje. Iako kutikula insekta ima mnogo složenih struktura i kemijskih barijera, konidije gljive proizvode enzime koji razgrađuju kutikulu, kao što su hitinaza, proteaza i lipaza. Hife nastaju kada klične cijevćice uđu u hemocoel domaćina i započnu se razmnožavati, a kada dosegnu kritičnu gustoću, transformiraju se u fenotip micelija koji kolonizira krvotok i tkivo kukca, što rezultira smrću i mumifikacijom domaćina.

Mikroskopija: Eliptične, duguljaste, glatke, 2.3-3.9 x 1.8-3.1 µm; otrusina je zelena.

Meso: Nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Razvija se u ljeto na ličinkama jesenske sovice (Spodoptera frugiperda), koja je štetnik kukuruza i koja se hrani listovima biljaka te može uzrokovati potpuni gubitak listova i ugibanje biljke. Gusjenice jesenske sovice hrane se s 80 različitih biljaka, a preferiraju kukuruz. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta je entomopatogena gljiva koja prirodno inficira ličinke kukca domaćina, koje prave ozbiljne štete na kukuruzu i drugim usjevima, i ima biokontrolni potencijal.

Clonostachys ralfsii - created on September 2020 in Victoria, Australia by Eileen Laidlaw

RALFSIJEVA BRADAVIČARKA

Bionectria ralfsii (Berk. & Broome) Schroers & Samuels

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast britanskog botaničara i mikologa Johna Ralfsa (1807.–1890.).

Plodno tijelo: Oko 0.5 mm široko, vrlo nepravilnih oblika, probija se kroz koru suhoga drva u hrpicama te ima zaokružen rub, poslije je površina izravnata do ulegnuta i bradavičava, može biti svijetložuta do narančasta.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, prozirne, 18-23 x 6-8 µm.

Meso: Žućkasto do narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od kolovoza do siječnja na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom, osobito javora, brijesta, jabuke i kruške.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji su eventualno slične želatinozna jastučnica (Hypocrea gelatinosa) i crvenkastosmeđa jastučnica (Hypocrea rufa), koje su većih dimenzija, a meso im je više ili manje želatinozne konzistencije.

Cordyceps militaris - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

STRŠAVA GUSJENICA

Cordyceps militaris (L.) Fr.

Etimologija: militaris (lat.) = vojni.

Engleski naziv: Scarlet Caterpillar Club

Plodno tijelo: 2-6 cm visoko i 0.3-1 cm debelo, sastoji se od izdužene glave i stalka; stručkoliko suženi stalak je bjelkast, zatim blijedonarančast do oker, često je uzdužno narančasto išaran; glava je nepravilna i sitno bradavičava, žute, žuto-narančaste, narančaste ili narančasto-crvene boje, podsjeća na kacigu po čemu je ova vrsta i dobila ime.

Mikroskopija: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 1-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po livadama i parkovima kao parazit i saprotrof isključivo na mrtvim tijelima kukaca koji su ukopani u trajno vlažno tlo, često je po nekoliko primjeraka međusobno srašteno. Najčešće živi na gusjenicama moljca (Hepialus americanus) ili dudova svilca (Bombyx mori). Nakon što se kukac zarazi sporama gljive, nastavlja živjeti sve dok se ne zakukulji i postigne masu koja je gljivi dovoljna da razvije plodno tijelo, koje će poslužiti za sazrijevanje i izbacivanje novih spora iznad površine tla. Nakon što je zaražen, kukac traži mjesto s povoljni mikroklimatskim uvjetima za razvoj gljive te se tamo zakukulji nakon čega ga gljiva-nametnik ubija.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjima otkriveno da sadrži bioaktivne tvari koje pomažu u jačanju imuniteta, te djeluju antivirusno, antikoagulantno (sprječavaju stvaranje ugrušaka u krvi), antikancerogeno, antialergijski, protuupalno, protiv pretilosti (snižavanje lipida u krvi), protiv dijabetesa (snižava razinu glukoze u krvi), protiv neplodnosti i protiv starenja (National Library of Medicine. 2024. Cordyceps militaris: An Overview of Its Chemical Constituents in Relation to Biological Activity; Cordyceps militaris as a Bio Functional Food Source: Pharmacological Potential, Anti-Inflammatory Actions and Related Molecular Mechanisms; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Structural Elucidation and Activities of Cordyceps militaris-Derived Polysaccharides: A Review; New Insights Into the Biosynthesis of Typical Bioactive Components in the Traditional Chinese Medicinal Fungus Cordyceps militaris).

Napomena: Karakteristična je vrsta zbog staništa na kojem raste, na mrtvim tijelima kukaca.

BASSIJEVA BEAUVERIA (BIJELA INSEKTNA PLIJESAN)

Beauveria bassiana (Bals.-Criv.) Vuill.

Etimologija: U čast talijanskog biologa Agostino Bassi de Lodija (1773.-1856.), koji je prvi otkrio i dokumentirao patogenost ove gljivice prema insektima. Bassi je bio pionir u istraživanju bolesti insekata, što je postavilo temelje za kasniji razvoj mikologije i biološke kontrole štetočina. Naziv roda Beauveria je dat u čast francuskog prirodnjaka Jean Beauveriea (1874.-1932.), koji je bio poznat po svojim istraživanjima u oblasti botanike i mikologije.

Engleski naziv: Icing Sugar Fungus

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, bijelo, izrasta kao čupava glavica iz tijela mrtvih insekata, nitastog je izgleda i sastoji se od septiranih hifa, promjera veličine od 2,5 do 25 μm, grupiranih na jednostavnim, simpodijalno razgranatim konidioforima koji se stvaraju izravno na miceliju, ima dobro razvijen, razgranat i septiran micelij u kojemu se nalazi više jezgara. Razmnožava se bespolno pomoću konidija. Budući da joj nedostaje spolni stadij, ona pripada nesavršenim gljivama ili Fungi imperfecti.

Mikroskopija: Blatospore kuglaste do eliptične, prozirne, 1-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo i ne postoji, mekano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na mrtvim kukcima, kao što su štitasti moljci, tripsi, grinje, zlatice, kukuruzni moljci ili potkornjaci koji se raspadaju ili parazitiraju na člankonošcima, kod kojih su određene vrste često pošteđene, a druge su preferirani domaćini. Ima sposobnost živjeti na parazitski i saprotrofsk i način, prema tome ona može preživjeti bez prisutnog domaćina. Kada se nalazi u tlu njezin micelij stvara veliku mrežu nitastih konidija. Međutim, u prisutnosti kukca kondije klijaju i kada napokon uđu u tijelo kukca, počinju formirati mrežu spora (blastospore). Proces infekcije kukaca s ovom gljivom odvija se kroz nekoliko koraka: prijanjaje, klijanje, diferencijacija i prodiranje. Prvi korak nastaje prihvaćanjem konidije za kutikulu kukca za koje je potrebno prepoznavanje i kompatibilnost između konidije i stanice na površini tijela kukca. Nakon što se konidija prihvati za površinu kukca, započinje klijanje koje u najvećoj mjeri ovisi o domaćinu i okolišu (potrebna je visoka vlaga). Treći korak započinje stvaranjem penetrirajućih struktura gljiva, apresorija, koja pomaže prodiranju u kutikulu djelovanjem izvanstaničnih enzima, kao što su hitinaze, lipaze, eteraze, proteaze te mehaničkim pritiskom koji omogućava invaziju epiderme kukca. Nakon smrti kukca, koja je rezultat mehaničkih oštećenja, pothranjenosti i toksikoze dolazi do razmnožavanja gljive u probavnom traktu. Hife luče antibiotik oosporin, koji napada bakterije u crijevima i mumificira kukca, odnosno antibiotici sprječavaju napad sekundarnih sapriofitskih mikroorganizama. Ovo omogućuje gljivi nesmetani razvoj. Tijekom infekcije, gljiva učinkovito izbjegava obranu domaćina. Zaraženi domaćini proizvode i izlučuju obrambene spojeve u hemolimfi, kao što su antimikrobni peptidi, koji djeluju inhibitorno na gljivu. Preživaljava onaj organizam (kukac ili gljiva) čiji je mehanizmi obrane učinkovitiji. (Entomopatogene gljive roda Beauveria u Hrvatskoj i mogućnosti njihove uporabe u biološkoj kontroli šumskih štetnika. Kovač, Marta, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, doktorska disertacija. 2021. Rijetka je vrsta. Zaražene primjerke na prve četiri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem svibnja, na lokalitetu Zelovo, SZ od Sinja, a na petoj slici Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Đurđevac.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Razlikovanje pojedinih vrsta iz ovog roda uglavnom nije moguće bez precizne identifikacije vrste kukaca i mikroskopa. Kada se spore nađu na tijelu insekta domaćina, gljivica raste u tijelu insekta i ubija ga unutar nekoliko dana. Tada se iz istrunulog tijela kukca razvija bijela plijesan i tako se razvijaju nove spore. Ova se vrsta koristi kao biološki insekticid. Znanstvenici su utvrdili kako su direktan potomak Beauveria bassiana azijske vrste roda Cordyceps.  Među glavnim razlikama između Beauveria bassiana i vrste Cordyceps je sposobnost Bauveria da inficira širok raspon domaćina, dok Cordyceps vrste obično pokazuju sklonost prema određenim domaćinima. Istraživanja su utvrdila kako nisu sve vrste roda Bauveria podjednako viruletne te da u biokontroli kukaca veliki potencijal ima već spomenuta Bauveria bassiana.

CRVENA ZRNATICA

Cosmospora arxii (W.Gams) Gräfenhan & Schroers

Etimologija: U čast švicarskog mikologa Josefa Adolfa von Arxa (1922.-1988.). Po imenu.

Plodno tijelo (peritecij): 160-210 µm široko i 170-230 µm visoko, kuglasto, na vrhu je s debljom stijenkom i kvržicom ili je plitko stožasto, unutarnje tkivo sastoji se od brojnih parafiza, koje se ponekad u zrelosti raspada. Anamorfni je oblik sličan kao kod vrsta iz roda Acremonium, u obliku sluzave pjege na površini supstrata.

Mikroskopija: Eliptične do blago jajolike, vrlo slabo su sužene na središnjoj poprečnoj pregradi, sitno su bradavičave, 6.5-10 x 3-4 µm, askusi su valjkasti, s prilično kratkim stalkom, vršno tupe, 8-sporne, 56-68 x 4.5-6 µm, anamorf je s nerazgranatim ili se račvastim konidioforima, konidiogene stanice su uglavnom valjkaste, duge su 42-68 µm, a široke 1.5-2.5 µm u bazi i 1-1.5 µm na vrhu, konidije su eliptične do valjkaste ili jajolike, bez pregrada, prozirne, glatke, 4-8.5 x 1.5-2.5 µm (cromushrooms: spore su (6.5) 7 - 8.5 (9.8) × (3) 3.3 - 3.9 (4.2) µm, Q = (1.8) 2 - 2.4 (2.8), N = 200, Me = 7.7 × 3.6 µm, Qe = 2.2); otrusina je svijeložuta.

Meso: Tanko, crveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a najviše u zimu i rano proljeće, pojedinačno ili u skupinama, na starim plodnim tijelima vrsta iz roda Hypoxylon, potvrđeno na jagodastom potkornjaku (Hypoxylon fragiforme), jasenovoj ugljenokorki (Hypoxylon fraxinophilum) i sitnozrnastom potkornjaku (Hypoxylon howeanum), ali možda i na drugim vrstama iz roda. Slike su snimljene 28.2.2026., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, na plodnim tijelima jagodastog potkornjaka, na otpaloj grani bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je Cosmospora annulohypoxyli, koja raste na blijedosmeđoj krupičavki (Jackrogersella multiformis) i pretrpanoj krupičavki (Jackrogersella cohaerens). Postoji čitavi niz sličnih vrsta, koje rastu na drugim domaćinima, a pripadaju rodovima Cosmospora, Pseudocosmospora ili Dialonectria.

ZELENA ZRNATICA

Cosmospora viridescens (C.Booth) Gräfenhan & Seifert

Etimologija: viridis (lat.) = zeleno + -escens (lat.) = postajanje" ili pretvaranje u. Po boji.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, probija se kroz koru supstrata, okruglastog je oblika, najprije je glatko, poslije se na vrhu zaravna i postane grubo bradavičavo; najprije sjajno žuto, zatim smećkasto do crvenkasto-smeđe.

Mikroskopija: Eliptične, bradavičave, 7.5-10 x 4-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Oker-smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od travnja do kolovoza, pojedinačno i raštrkano, na krupnim drvnim ostacima (grane) raznog bjelogoričnog drveća s korom, osobito javora, breze, bukve, jasena i vrbe.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične veličine i oblika su jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum) i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), kojima je površina sitno bradavičava, a meso crne boje.

Cosmospora magnusiana - created in Netherlands by Kjell Nilsen

IZBOČENA MJEHURICA

Dialonectria magnusiana (Rehm) Lechat & J.Fourn.

Etimologija: magnus (lat.) = velik. Po veličini.

Plodno tijelo: 0.25-0.32 mm široko, kuglasto je ili jajoliko s ravnim vršnim diskom; crveno, narančasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe, osušeno je tamnosmeđe ili crno-smeđe, glatko.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, prozirne, 13-14 x 5.5-6.5 µm; otrusina je blijedonarančasta.

Meso: Tanko, želatinozno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste gotovo cijele godine, od kolovoza do travnja, u zbijenim hrpama, na starim plodnim tijelima mješinarki iz roda Diatrypella, najčešće vrsti Diatrypella favacea.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka u stadiju konidija ima želatinoznu strukturu, odnosno sporodochium je opisan kao Dendrodochium epistroma. U tom stadiju posjeduje sitne askokonidije koje imaju valjkasti oblik i malo su zakrivljene. Na starim plodnim tijelima mješinarki iz roda Diatrype i Melanomma raste sitna narančasto-crvena vrsta Dialonectria episphaeria. Plodna tijela su kuglastog ili jajolikog oblika te rastu pojedinačno, a široka su samo 0.15-0.2 mm. Po boji i obliku slična je cinoberasta bradavičarka (Nectria cinnabarina) i lješnjakova plikovka (Thyronectria coryli), koje ne rastu na plodnim tijelima drugih gljiva, već izravno na drvu.

RUŽIČASTA VRETENICA

Fusarium roseum Link

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 3-10 cm široko na stabljikama i listovima biljaka, a 2-5 mm na klasovima žitarica, ali se mogu spojiti u veće površine, infekcija se manifestira u obliku smeđih ili crvenkastih duguljastih lezija na stabljikama, deformacije zrna, bijelog premaza na klasovima i ružičaste boje zaraženih dijelova biljke.

Mikroskopija: Ima dvije vrste spora, makrokonidije koje su duguljaste i vretenaste, imaju 3-5 pregrada (septuma) sa suženim krajevima, one su ključne za rasprostranjivanje i inficiranje biljaka, 18.6-32.7 x 4.3-7.6 µm, Q = 3.2 - 5.5, N = 22, Me = 25.6 x 6 µm, Qav = 4.3, mikrokonidije su manje, jednoćelijske ili dvoćelijske spore, kuglaste ili jajolike, malobrojnije su, a služe za sekundarno širenje gljive, pored konidija, gljiva stvara i klamidospore, koje su debelih stijenki i strukture prilagođene mirovanju, a omogućavaju preživljavanje gljive u nepovoljnim uslovima, poput suše ili zime, obično su kuglaste i nalaze se unutar micelija ili na krajevima hifa; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao fitopatogena gljiva, kada vremenski uvjeti postanu povoljni (visoka vlažnost i temperature), dolazi do aktivacije spora i infekcije biljaka, posebno žitarica poput pšenice, kukuruza, ječma i zobi, ali i drugih biljaka poput primjerice koprive. Prije aktivacije spora gljiva se najčešće razvija na zemljištu bogatom organskim materijalom i može dugo opstati u obliku klamidospora u biljnim ostacima. Ako se iste biljke sade iz godine u godinu, zaraženi biljni ostaci ostaju u zemljištu, omogućavajući gljivi da se širi i ponovo inficira slijedeću generaciju biljaka. Na poljoprivrednim kulturama poput pšenice, infekcija uzrokuje poznate bolesti kao što su fusariozna trulež klasa i fuzarioza stabljike. Širi se pomoću spora koje se prenose vjetrom, vodom, inficiranim sjemenom ili zaraženim biljnim ostacima. Kada spora dospije na biljku domaćina, klija i prodire u tkiva biljke, obično kroz ozlijeđena mjesta ili izravnim probijanjem epiderme. Infekcija često započinje u korijenu ili bazi stabljike i dalje se širi vaskularnim sustavom biljke, uzrokujući blokadu prijenosa vode i hranljivih tvari. Ovaj proces dovodi do simptoma poput uvenuća, žućenja lišća, zaostajanja u rastu i smanjenog prinosa. Primjerci na slici rasli su u ožujku na stabljici koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti. Ova je gljiva poznata po proizvodnji mikotoksina, što predstavlja značajan problem u poljoprivredi. Najčešći mikotoksin koji se povezuje s ovom gljivom je deoksinivalenol (DON), poznat i kao vomitoksin, zbog njegovog toksičnog efekta na stoku, posebno svinje. Mikotoksini utiču na kvalitet hrane, mogu izazvati zdravstvene probleme kod ljudi i životinja, a kontaminirano zrno se često ne može koristiti za ljudsku ishranu.

Napomena: Gljiva ima značajan gospodarski utjecaj, jer može dovesti do gubitka prinosa i degradacije kvaliteta usjeva. Suzbijanje ove gljive podrazumijeva primjenu različitih agrotehničkih mjera, uključujući plodored, uporabu fungicida i uzgoj otpornog sortimenta biljaka.

CINOBERASTA BRADAVIČARKA

Nectria cinnabarina (Tode) Fr.

Etimologija: cinnabaris (lat.) = crveni mineral cinabarit žive crvenkaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Coral Spot

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.5) cm široko, kuglasto je ili jajoliko, često više plodnih tijela formira malu nakupinu prije nego što međusobno srastu i izgledaju poput crveno-narančaste lopte, izbliza sliče na male maline; u mladosti je žućkasto, kasnije je narančasto, crveno, tamnocrveno ili crveno-smeđe, površina je hrapava, bradavičava.

Mikroskopija: Valjkaste do eliptične, glatke, s jednom pregradom na sredini, prozirne, 12-25 x 4-9 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Crvenkasto-smeđe, u mladosti je mekano, kasnije otvrdne; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog bjelogoričnog drveća s korom te u vrtovima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta vrlo često raste po svim bjelogoričnim šumama, grmlju i na ribizu. Međutim, najčešće se naiđe na konidijalni stadij razvoja, dok se perfektni stadij razvoja rjeđe pronađe. Po boji i obliku slična je izbočena mjehurica (Dialonectria magnusiana), koja je mnogo manja rastom i raste na plodnim tijelima drugih gljiva, te lješnjakova plikovka (Thyronectria coryli), koja se kasnije ulegne u obliku plitke zdjelice.

Elaphocordyceps longisegmentis - created in Norway by Lillian Iversen

ZRNATONOGA BATINICA

Elaphocordyceps longisegmentis (Ginns) G.H.Sung, J.M.Sung & Spatafora

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko, valjkasto-batinastog oblika, sastoji se od donjeg stručkoliko suženog dijela na koji je nasađena plodna glava; stručkoliki je dio 10-13 cm dug i do 7 mm debeo, valjkast, u mladosti je limunastožut, kasnije je žuto-smeđ, površina je često s crnim do crno-smeđim točkicama, prema dnu je tamniji, na bazi je sa žućkastim micelijem; plodna je glava 0.8-1.2 (1.5) cm široka, jajolika, tamnosmeđa do crno-smeđa, često s malim pjegama, čvrsto je pričvršćena za stručkoliki dio.

Mikroskopija: Valjkaste, duguljaste, 36-42 x 4 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Blijedožuto, u mladosti je također bjelkasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama kao parazit isključivo na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive (Elaphomyces granulatus), češća je u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na otoku Krku.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristično raste na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive, kao i klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum).

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Zrnatonoga batinica (Cordyceps longisegmentis Ginns)

Ophiocordyceps sphaecocephala - created on July 2016 by The Earwig (INeverCry)

VITKA BATINICA

Ophiocordyceps sphecocephala (Klotzsch ex Berk.) G.H.Sung, J.M.Sung, Hywel-Jones & Spatafora

Plodno tijelo: 2-10 cm visoko, valjkasto-batinastog oblika, sastoji se od donjeg stručkoliko suženog dijela na koji je nasađena duguljasta plodna glava, stručkoliki je dio valjkast i zakrivljen, bjelkast do žućkasto-smeđ, a glava je valjkasto-jajolika, krem do žute boje.

Mikroskopija: Vretenaste, 10-14 x 1.5-2.5 µm; askusi 200-220 x 3-4.5 µm.

Meso: Tanko ili skoro ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom proljeća, ljeta i jeseni u šumama kao parazit, isključivo na uginulim odraslim jedinkama opnokrilaca (Hymenoptera), na tlu bogatom mahovinom. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Vrbovskog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Ljekovitost: Koristi se u tradicionalnoj kineskoj medicini kao ljekovita gljiva jer navodno posjeduje antiastmatična i antikancerogena svojstva (International Journal of Molecular Medicine. 2024. Anti-asthmatic activities in mycelial extract and culture filtrate of Cordyceps sphecocephala J201; National Library of Medicine. 2024. Apoptosis of human hepatocarcinoma (HepG2) and neuroblastoma (SKN-SH) cells induced by polysaccharides-peptide complexes produced by submerged mycelial culture of an entomopathogenic fungus Cordyceps sphecocephala).

Napomena: Izgledom je eventualno slična močvarna kapuljača (Mitrula paludosa), koja ne raste na kukcima.

KLOBUČASTI JEZIK

Tolypocladium capitatum (Holmsk.) C.A.Quandt, Kepler & Spatafora

Etimologija: capitatus (lat.) = opskrbljeno klobukom. Po izgledu.

Engleski naziv: Drumstick Truffleclub

Plodno tijelo: Sastavljeno je od batinastog dijela i debele glave koja je čvrsto učvršćena za stručak i podsjeća na klobuk; klobučasti je dio 8-12 (15) mm širok, okruglast, sužava se prema bazi, kestenjastosmeđ, skoro je gladak, često je prekriven sitnim smeđim mrljama, peritecij je vrlo gusto pahuljast, a pahulje su uronjene u vanjskom sloju.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-7 mm debeo, valjkast, vlaknast, izrasta iz plodnog tijela podzemne vrste zrnate jelengljive (Elaphomyces granulatus) koju parazitiraju vrste iz ovog roda; lijepe je limunastožute boje, a kasnije je žuto-smeđ, sivo-maslinast ili smeđ, baza je sa žutim micelijem.

Mikroskopija: Končaste, 8-32 x 2.5-3 µm; otrusina je smeđa.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno, a ponekad i skupno, u svim tipovima šuma kao parazit na plodnom tijelu zrnate jelengljive. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, početkom siječnja, u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ipak se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakteristično raste na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive, kao i klobučasti jezik (Elaphocordyceps longisegmentis). Jako je napadaju razni kukci.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1903. Cordyceps capitata (Holmsk. ex Fr.) Link