OTROVNA PEČURKA

Agaricus xanthodermus Genev.

Etimologija: xanthos (gr.) = žuto, derma (gr.) = koža. Po prerezu kožice.

Engleski naziv: Yellow Stainer

Klobuk: 3-18 cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i na kraju spljošten na sredini, gladak, površina je više ili manje pokrivena smećkastim ljuskama koje su prema sredini gušće, u mladosti je bijel, vremenom posivi, u starosti ili izložen na suncu se raspucava, na sredini može biti smećkast, sivkasto-smeđ ili žuto-smeđ, trljanjem ubrzo požuti.

Stručak: 3-15 cm visok i 1-3.5 cm debeo, dosta je vitak, valjkast, zadebljan na bazi, najčešće je zakrivljen, najprije je pun, kasnije je cjevasto šupalj, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, svilenast; vjenčić dosta visoko postavljen, trajan, širok, bijel, viseći, s dvostrukim rubom, s donje je strane često sa zupčasto raspoređenim ljuskama, s djelomično smećkastim rubom, trljanjem požuti.

Listići: Gusti, slobodni, nejednako su dugi, prilično široki; najprije su crvenkasti ili ružičasti i na kraju tamnosmeđi, oštrica je svjetlija i zupčasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s velikom uljnom kapljom, 4.5-6.5 x 3.5-5.5 µm, cheilocistide su kuglaste, s jednim segmentom, 10-26 x 8-18 µm; otrusina tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Slabo mesnato, bijelo, na prerezu trenutno požuti, osobito u dnu stručka ili na ozlijeđenim mjestima; miris je vrlo neugodan na tintu, osobito pri termičkoj obradi, a okus je neugodan na plijesan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u razbacanim skupinama, kao saprotrof tla po livadama, parkovima, vrtovima, zatravljenim voćnjacima, grobljima, u grmlju, rijetko u šumama. Posljednju sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), šarena pečurka (Agaricus moelleri) i otrovna pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, nekad se konzumiraju i bez ikakvih zdravstvenih problema. Mnogi tvrde da ovu vrstu i njezinu bijelu formu konzumiraju bez ikakvih posljedica.

Napomena: Trenutno žućenje je najvažnija značajka po kojoj se razlikuje od vrsta iz sekcije Arvense ili anisnih pečurki. Slične anisne pečurke imaju tamnije, različito ljuskave klobuke.