PLOSNATA VRHOSPORKA

Acrospermum compressum Tode

Etimologija: comprimere (lat.) = pritisnuti, sapeti. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1-5 cm visoko, batinasto, kopljasto, gornji glavičasti dio lagano je spljošten, svijetlosmeđe do tamnosmeđe, baršunasto, vrh je u starosti s kratkim uzdužnim otvorom kroz koji se oslobađaju spore.

Mikroskopija: Askospore su končaste, igličaste, 340-400 x 2-3 µm; otrusina je bijela, prozirna.

Meso (trama): Tanko, mekano do gumasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) raznih biljnih vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, 30.3.2020., na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na trulim stabljikama koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su nitasta drvarica (Xylaria filiformis) i ljuskava drvarica (Xylaria carpophila), koje su kopljastog oblika i nemaju stisnuti glavičasti vrh.

Botryosphaeria dothidea - created on September 2020 in Brooklyn, NY, USA by Zihao Wang

TOČKASTA GLJIVIČNA INFEKCIJA

Botryosphaeria dothidea (Moug.) Ces. & De Not.

Etimologija: dothi (gr.) = mrlja, točka. Po obliku.

Engleski naziv: Asteromyia Gall Midge Fungus

Plodno tijelo: Pojedino plodno tijelo široko je 0.3-0.5 mm, može biti okruglasto ili kruškoliko, površina je hrapava, na vrhu je s papiloformnom ostiolom, raste u zbijenim skupinana širokim 1-8 cm i ugrađeno je u crnkastu okruglastu stromu koja izbija ispod kore supstrata, crno do crno-smeđe.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do kruškolike, glatke, 25-35 x 8-12 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog bjelogoričnog drveća s korom, kao i stabljikama i lišću drugih biljaka, voli ružino drvo. Zahvaćeni listovi požute i na kraju otpadnu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj vrsti donekle sliči hrastova gljivična infekcija (Botryosphaeria quercuum), ali ona raste samo na krupnim drvnim ostacima hrasta te ima veće askospore (24-42 x 10-18 µm).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1895. Botryosphaeria dothidea (Moug. ex Fr.) Ces. & de Not.

IMELINA GROZDARICA

Botryosphaeria visci (Kalchbr.) Arx & E.Müll.

Etimologija: visci (lat.) = viscum, odnosi se na biljku imelu (Viscum album). Po staništu ili domaćinu.

Engleski naziv: Mistletoe Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.3-1.2 mm široko, kuglasto, rasuta su po tkivu grane ili lista kod kojeg probijaju pokožicu, s jednim je otvorom na vrhu kroz koji se oslobađaju spore, crno do crno-smeđe.

Mikroskopija: Askospore su jajolike, 35-56 x 18-24 µm, konidije su oko 45 x 17 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso (trama): Tanko, crno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, kao parazit na granama i listovima imele, rjeđe na drugim biljnim vrstama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Hysterographium fraxini - created on April 2023 in Länggasse-Felsenau, Bern, Switzerland by mike_steinmann

PEPELJASTA USNICA

Hysterographium fraxini (Pers.) De Not.

Etimologija: fraxini (lat.) = jasen. Po staništu.

Plodno tijelo: 0.7-2 mm dugo i 0.5-1 mm široko, eliptično, sa širokom je uzdužnom brazdom, glatko, crno, podsjeća na debele usne ili zrno kave, kada sazrije probija se kroz koru supstrata, peritecij je karboniziran.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno eliptične, jedna je polovica obično uža, glatke, s uzdužnim i poprečnim pregradama pa djeluju rešetkasto, 36-45 x 15-20 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tvrdo, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u razdobljima bez mraza, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog bjelogoričnog drveća s korom, a osobito jasena ili vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanu je mješinarku lako prepoznati jer neodoljivo podsjeća na zrno kave.

CRNA ZDJELIČARKA

Patellaria atrata (Hedw.) Fr.

Etimologija: atratus (lat.) = crno, tamno. Po boji.

Plodno tijelo: 0.3-2 mm široko i 0.2-0.3 mm visoko, isprva zatvoreno i uronjeno u supstrat, kasnije se otvara porama ili širokim uzdužnim rascjepom u ranoj fazi razvoja i otkriva izravnati ili konveksni disk, bez stalka, izravno je učvršćeno na supstrat, kuglasto ili jajoliko, rub je cjelovit, uzdignut, ponekad je podvijen, vanjska površina je glatka, karbonizirana, neravna, hrapava, crna, u starosti je sa zelenkasto-smeđim slojem.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, često su blago zakrivljene, višesegmentne, s 5-11 pregrada, nisu sužene na pregradama, prozirne, tankih stijenki, 20-58 x 6-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo nepostojeće, po vlažnom je vremenu želatinozno, žilavo, elastično, gumasto, crno-smeđe, a po suhom i u starosti je kožasto, tvrdo, karbonizirano i tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili u skupinama, kao parazit ili saprotrof uglavnom na drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično vrbe, trešnje, kruške, jasena, lipe, topole, kestena ili hrasta, te također na biljnim ostacima i drugim supstratima kao što su truli papir, stari konopci i vreće. Slike je snimio Mladen Matišić, početkom travnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je mješinarka Dermea cerasi, koja na početku razvoja probija koru drveta na kojem raste.

KOPRIVINA KAPLJICA

Leptosphaeria acuta (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: acutus (lat.) = oštar. Po izgledu.

Engleski naziv: Nettle Rash

Plodno tijelo: 1-3 mm široko, kuglasto, jajoliko do stožasto, vrh je često s rupičastim otvorom kroz koji se oslobađaju spore, tamnosmeđe, na vrhu je često sa baršunastom papilom.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, u obliku banane, uglavnom su batinaste, prozirne, 40-50 x 6 µm; otrusina je smeđa.

Meso (trama): Tanko, tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) koprive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), koja raste na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća s korom.

BAČVASTA KAPLJICA

Leptosphaeria doliolum (Pers.) Ces. & De Not.

Etimologija: doliolum (lat.) = mala bačva, mapa posuda. Po izgledu.

Plodno tijelo: 0.16-0.22 mm široko i 0.15-0.20 mm visoko, kuglasto, jajoliko do stožasto, donjom polovicom uronjeno je u supstrat, spljošteno na bazi, sa papilom na vrhu, crno, peridij je višeslojan, debelih stijenki, površina je jako pigmentirana.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, ravne ili lagano zakrivljene, s pregradama, sužene na pregradama, glatke, prozirne, 15-19 x 2-3 µm, N = 15, Me = 18 x 3 µm; otrusina je žućkasto-smeđa do smeđa.

Meso (trama): Tanko, karbonizirano, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) koprive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je koprivina kapljica (Leptosphaeria acuta), koja raste na istom staništu, ali je mnogo većih dimenzija i ima mnogo veće spore.

Herpotrichia macrotricha - created in Finland by Stefan Jakobsson

DUGODLAKA KUGLOSPOKA

Herpotrichia macrotricha (Berk. & Broome) Sacc.

Etimologija: makros (gr.) = velik + trichos (lat.) = dlaka, kosa. Po izgledu.

Plodno tijelo (pseudotecij): 0.1-0.4 mm široko, kuglasto, s papilom na vrhu, prekriveno je smeđim dlačicama, crno, uronjeno je u debeli crnkasti subiculum.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, pregrađene na sredini i stisnute, s 4-6 uljnih kaplji između kojih se mogu pojaviti pregrade, s vršcima na oba kraja, 30-50 x 4-7 µm, askusi su valjkasti, zadebljani, 8-sporni u dvama redovima, oko 130 x 16 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim grozdovima, na krupnijim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na sličnom staništu raste slična dudova bradavičarka (Bertia moriformis), koja nema dlakavu već bradavičavu površinu, te proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), čija je površina glatka, bez dekoracije. 

SVILENASTA NITNICA

Periconia byssoides Pers.

Etimologija: bysso (lat.) = svila, tkanina. Po mekanoj strukturi.

Plodno tijelo (konidiofor): 0.2-2 mm visoko, sastoji se od plodne glavice i stalka, glavica je široka 0.045-0.12 mm, tamnosmeđe.

Mikroskopija: Konidije su kuglaste, bradavičave, prozirne, 12.5-16.2 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) raznih biljaka, obično koprive (Urtica dioica), te raznih lončanica, kao što je primjerice fuksija (Fuchsia excorticata). Primjerci na slici snimljeni su na stabljikama koprive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po izgledu plodnog tijela koje se sastoji od plodne glavice i končastog stalka.

PAPRATNA PJEGA

Rhopographus filicinus (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: filix (lat.) = paprat. Po izgledu.

Engleski naziv: Bracken Map

Plodno tijelo: 2-5 mm dugo (spojena mogu biti duža od 10 mm) i 1-1.7 mm debelo, formira udubljenja ispod pokožice supstrata, crno, crno-smeđe, sjajno, glatko, u starosti se stvaraju mali crni duguljasti zaobljeni mjehurići u kojima nastaju askusi, koji se starenjem spajaju u duge nizove.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, zakrivljene, u starosti s 3-7 pregrada, glatke, prozirne, 29-36 x 6.8-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) orlovske bujadi (Pteridium aquilinum).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po izgledu je sličan smrekov potkornjak (Lophodermium piceae), koja raste na otpalim borovim iglicama.

Elaphomyces anthracinus - created in Norway by Wenche Eli Johansen

CRNA JELEN-GLJIVA

Elaphomyces anthracinus Vittad.

Engleski naziv: Smooth-Coated Elaphomyces

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, kuglasto, često je s pupčanim nastavkom, nema sterilnu osnovu i prekriveno je tankom krastom maljavog micelija i ostacima tla, površina je tamnosmeđa, omotač često mjestimice nestaje, ispod spomenute kore površina peridija je glatka ili sitno bradavičava (koristiti ručno povećalo), peridij je debeo 2-3 mm, vanjski je sloj mnogo tanji i crn kao ugljen, struktura je hifa jako kompaktna, ispod se nalazi deblji bjelkasti sloj koji je u starosti sve tanji i tanji.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, prekrivene su sa šiljcima, 15-19 µm; otrusina je crna do crno-smeđa.

Meso: Tvrdo, bjelkasto do sivkasto, poslije je crno-smeđe, pod starost se pretvara u praškastu masu; miris je jak i oštar samo kod starih primjeraka, okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen podzemno u površinskom humusu u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati eventualnu konzumaciju ove vrste.

Napomena: Po tamnosmeđoj su površini plodnog tijela slične morettijeva jelengljiva (Elaphomyces morettii), koja ima crnkasto-smeđu glebu, te modrosporna jelen-gljiva (Elaphomyces cyanosporus), koja ima plavu do crno-smeđu glebu s plavkastom nijansom. Pri pronalaženju podzemnih gomoljača od velike su pomoći šumske životinje koje ih iskopavaju i jedu.

MODROSPORNA JELEN-GLJIVA

Elaphomyces cyanosporus Tul. & C.Tul.

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko, kuglasto, često je s pupčanim nastavkom, bez sterilne osnove i prekriveno je tankom krastom maljavog micelija i ostacima tla, površina je smećkasta do tamnosmeđa, omotač često mjestimice nestaje, ispod spomenute kore površina peridija je glatka ili sitno zrnasto-bradavičava, bradavice su guste, piramidalne ili zaokružene (koristiti ručno povećalo), peridij je debeo 2-3 mm, valjski sloj je mnogo tanji i gotovo crn kao ugljen, struktura je hifa jako kompaktna, ispod se nalazi deblji bjelkasti sloj koji je u starosti sve tanji i tanji.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, mrežaste, dekoracija je visoka 1-5-2.5 µm, 23-26 µm; otrusina je smeđa do crno-ljubičasta.

Meso: Tvrdo, najprije plavo, kasnije je crno-smeđe do crno s plavkastom nijansom; miris nije izražen, a okus je gorak, neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, podzemno na dubini oko 20-30 cm, na vapnenastom tlu, češća je u mediteranskim područjima. Prvu sliku snimio je Matija Josipović, a ostale Slobodan Bjelajac, 28.9.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Po tamnosmeđoj su površini plodnog tijela slične morettijeva jelengljiva (Elaphomyces morettii), koja ima crnkasto-smeđu glebu, te crna jelen-gljiva (Elaphomyces anthracinus), koja ima bjelkasto-sivkastu glebu, ali kod nijedne navedene vrste gleba nema plavkastu nijansu. Pri pronalaženju podzemnih gomoljača od velike su pomoći šumske životinje koje ih iskopavaju i jedu. Na mjestu svježih tragova kopanja životinja potrebno je malo razgrnuti humus i pronađu se zaostala plodna tijela.

VARLJIVA JELENGLJIVA

Elaphomyces decipiens Vittad.

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko, pravilno kuglasto, može biti krem-smeđe, žuto-smeđe, svijetlosmeđe ili sivo-smeđe s ostacima tla isprepletenima micelijem, površina je prekrivena sitnim i prilegnutim bradavicama, između bradavica je vidljiv bjelkast sloj micelija, peridij je formiran od tanke površinske korice koja je na presjeku krem-oker i zupčasta, u starosti je vrlo tvrda, poput ljuske oraha, ispod se nalazi mesnati sloj debeo 1 mm i mramoriran bijelim žilicama.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, dekorirane gustim i malo zakrivljenim šiljcima visokim 1-2.5 µm, 20-25 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso (gleba): Tvrdo, bjelkasto ili sivkasto, zatim smećkasto, u starosti tamnosmeđe i pregrađeno bijelim tramalnim stijenkama, u starosti je paučinasto, pretvara se u gotovo crnu prašnjavu masu, poput crnog baruta; miris je odvratan na dim, a okus neugodan i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s hrastom i grabom, podzemno na dubini od 20-30 cm, voli pjeskovito tlo. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Karakteristična je vrsta po mramoriranim mesnatim dijelom peridija, po čemu se lako razlikuje od sličnih jelengljiva, kao što je zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus), koja dosta većih dimenzija. Pri determinaciji jelengljiva potrebno je pažljivo promatranje karakteristika peridija i bradavica na površini uz pomoć povećala.

ZRNATA JELENGLJIVA

Elaphomyces granulatus Fr. (1829)

Etimologija: granulatus (lat.) = zrnasto. Po zrncima po površini.

Engleski naziv: False Truffle

Plodno tijelo: Promjera 0.5-5 cm, kuglasto ili jajoliko, dno dijela ukopanog u zemlji je s isprepletenim micelijskim nitima, najprije je žuto-smeđe, zatim oker ili smećkasto, površina je prekrivena sitnim i prilegnutim bradavicama između kojih je vidljiv bjelkasti sloj micelija po čemu je karakterističnog izgleda, u starosti je često vrlo tvrda, poput ljuske oraha, peridij čini tanka površinska kora, ispod kožice je prilično debeli mesnati sloj debljine 1-3 mm koji je na prerezu bjelkast do žut i nema vidljivih žilica, do glebe je vidljiv oker-crvenkasti obruč, hife su pigmentirane i jako zbijene, u vanjskoj kori žuto-smeđe, struktura hifa je poluprozirna i paralelna.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, bradavičave, dekoracija je visoka do 2 µm, 20-29 µm; otrusina je smeđa do crno-ljubičasta.

Meso: Najprije je smećkasto, zatim tamne ljubičasto-smeđe boje, dosta je čvrsto, na kraju se pretvara u prah spora, izgleda poput crnog baruta; miris je slab na zemlju, a okus je gorkast i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim i miješanim šumama, u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, podzemno, oko 20-30 cm ispod površine zemlje. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste. Dio izvora navodi da je gljiva ljekovita jer sadrži tvari za koje je utvrđeno da djeluju antikancerogeno i antireumatski, međutim nikako se ne smije koristiti za takve svrhe jer nema znanstvene potvrde za takve tvrdnje, a i zbog zbog prethodno navedene kontaminacije opasnim tvarima.

Napomena: Raste podzemno i dosta je vole jesti i iskopavati razne životinje kao što su divlje svinje, jelenovi i sl., na mjestu iskapanja se često nalazi životinjski izmet. Plodna tijela često parazitiraju druge vrste gljiva batinastog oblika, kao što su klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum), glavati jezičak (Tolypocladium ophioglossoides).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1656. Zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus Fries); Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 41. str. Zrnata jelen-gljiva (Elaphomyces granulatus Fr.)

Elaphomyces morettii - created in Norway by unknown

MORETTIJEVA JELENGLJIVA

Elaphomyces morettii Vittad.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, kuglasto i malo spljošteno, prilično je pravilno, površina je žućkasto-zelenkasta, poslije postaje tamnosmeđa i konačno crnkasta, obmotana je micelijskim nitima, peridij je hrđasto oker-sneđ, tvrd i lomljiv, oštro bradavičav, na presjeku je jasno vidljiv tamniji obruč, unutarnja strana peridija je homogena, bjelkasta ili sivkasta, čvrsta i gotovo dvostruka, debljine 1-2 mm, unutarnji sloj u starosti nestaje, na osnovi je s kratkim crnim ispupčenjem opletenim hifama.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke ili malo hrapave, 20-23 µm; otrusina je crvenkasta do crna.

Meso: Tvrdo, tamnosivo kada spore sazriju; miris u mladosti nije izražen, u starosti miriše na sumporovodik ili sumpornu kiselinu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen i zimu u svim tipovima šuma, podzemno, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s lijeskom, bukvom i hrastom.

Doba rasta: 1, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Karakteristična je vrsta po šiljato bradavičavoj površini plodnog tijela, koje je kestenjastosmeđe boje s ružičastom nijansom te crno pjegavo.

Elaphomyces muricatus - created on May 2007 in Θεσσαλία, Ελλάδα, Greece by bkaounas

KRATKOŠILJATA JELENGLJIVA

Elaphomyces muricatus Fr.

Etimologija: murex (lat.) = volak (Murex trunculus), morski puž. Po izgledu površine.

Engleski naziv: Marbled False Truffle

Plodno tijelo: 0.5-4 cm široko, kuglasto je i nepravilno gomoljasto, najprije je žuto pa smećkasto, narančasto-smećkasto do crvenkasto-smećkasto, dekorirano je sitnim piramidalnim bradavicama, peridij je debljine do 2 mm, žut, ružičast i svijetlosmeđ, u starosti je izuzetno tvrd, poput ljuske oraha, zbog šupljikavosti je mrljavo-mramoriran.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, bradavičave, sa sitnom su šiljastom dekoracijom, 16-23 µm; askusi su kuglasti, s 2-4 spore; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Tvrdo, žilavo, smećkasto, kasnije tamno ljubičasto-smeđe, pamučasto, u starosti je plavo-crno i crno poput baruta; miris je u mladosti neugodan na benzin, a okus je gorak i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, podzemno, svega nekoliko centimetara ispod površine tla, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće s bukvom i hrastom. Jedna je od najčešćih vrsta jelengljiva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste. Dio izvora navodi da je gljiva ljekovita jer sadrži tvari za koje je utvrđeno da djeluju antikancerogeno i antireumatski, međutim nikako se ne smije koristiti za takve svrhe jer nema znanstvene potvrde za takve tvrdnje, a i zbog zbog prethodno navedene kontaminacije opasnim tvarima.

Napomena: Po izgledu je najprepoznatljivija po mrljasto-mramoriranom peridiju. Zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus) je mnogo češća vrsta, ali nema isti peridij i ima drugačije spore. Na ovoj vrsti često rastu druge vrste mješinarki, kao što je primjerice klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum).

Elaphomyces persoonii - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

PERSOONIJEVA JELENGLJIVA

Elaphomyces persoonii Vittad.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, kuglasto ili gomoljasto, često je spljošteno, produžena stožasta osnovi obmotana je ljubičastim micelijem, formirano je od tvrde ovojnice (peridij) i unutarnje šupljine s glebom, peridij je debeo 2-3 mm i na presjeku je sivo-ružičast, prilično je homogen, prekriven je ornamentom gustih i pravilnih bradavica, bradavice su najčešće spljošteno-zaokružene i tamnosmeđe ili gotovo crne, slične kao kod zimskog tartufa (Tuber brumale).

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, mrežaste, 18-22 µm; otrusina je tamnosmeđa do tamno maslinasto-smeđa.

Meso: Tvrdo bjelkasto, zatim zelenkasto-plavo, a u starosti je sivo-crno i pretvara se u prah od spora; miris je ugodan i podsjeća na tartufe, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine podzemno u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s kestenom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.

Napomena: Slična je modrosporna jelen-gljiva (Elaphomyces cyanosporus), koja je najčešće nešto manjih dimenzija.

VILINSKA ČIODICA

Phaeocalicium polyporaeum (Grev.) Berthier

Etimologija: polypora (lat.) = rod gljiva Polyporus + -eum (lat.) = pripada, povezan s. Po načinu rasta.

Engleski naziv: Fairy Pins

Plodno tijelo: 0.5-2.5 mm visoko, batinasto ili glavičasto, u obliku je šibice za paljenje, s tankim je stalkom visokim 400-910 µm, ispod glavice je širok 65-120 µm, a na bazi 85-250 µm, na vrhu završava glavičastim proširenjem u kojem se stvaraju spore, širokim 170-590, crno.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, podijeljene su na dvije komore ili septe, 9-16 x 3-4.5 µm, Q = 2.9-4.2, Qav = 3.4, askusi su 8-sporni (cromushrooms: askospore su (9) 10.1 - 12.7 (15.4) × (2.7) 2.9 - 4 (4.6) µm, Q = (2.3) 2.8 - 4 (5.2), N = 200, Me = 11.3 × 3.4 µm, Qe = 3.4, askusi su široki 3.5-6.2 µm); otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na gornjoj strani klobuka dvolične raznocijevke (Trichaptum biforme), a po nekim izvorima i na šarenoj tvrdokoški (Trametes versicolor). Prvu sliku snimili su Ognjen Romac i Slobodan Bjelajac, 21.9.2026., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a ostale su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 24.1.2026., na lokalitetu u Parku prirode Medvednica kod Zagreba, na dvoličnoj raznocijevki koja je rasla na bukovom panju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od ostalih vrsta iz roda Phaeocalicium razlikuje se po svijetlosmeđim sporama i Q spora većim od 3.

PERNATA STAPKOGLAVKA

Onygena corvina Alb. & Schwein.

Etimologija: corvinus (lat.) = gavranov, crn kao gavran. Po rastu na perju.

Engleski naziv: Feather Stalkball

Plodno tijelo: 1-3 mm široko, sastoji se od kuglaste glavice i stalka, glava je fertilna, smeđa, ljepljiva, zrnasta, u starosti glavica pukne i oslobađaju se spore, stalak je sterilan, valjkast, gladak, bijel.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, 5-7 x 2-3 µm; askusi su kuglasti, 14-20 x 12 µm, 8-sporni, parafize nisu uočljive; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na raspadajućim životinjskim ostacima (krzno, perje, bodlje).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta zbog neobičnog staništa i oblika plodnog tijela. Za gljive iz roda Onygena karakteritično je da rastu na ostacima rogova goveda, ovaca i koza. Na raspadajućim goveđim, ovčjim i kozjim rogovima te na konjskim kopitima raste slična rožna stapkoglavka (Onygena equina). Spomenuta se mješinarka također sastoji od fertilne glavice i sterilnog stalka, ali njezina je glavica bjelkasta do kremasta.

Onygena equina - created in Norway by unknown

ROŽNA STAPKOGLAVKA

Onygena equina (Willd.) Pers.

Engleski naziv: Horn Stalkball

Plodno tijelo: 2-7 mm široko, sastoji se od kuglaste glave i stalka, glava je fertilna, u mladosti je zrnasta, bjelkasta do krem, u starosti postane smećkasta, unutar glavice se razvijaju askusi između isprepletenih hifa, u starosti glavica pukne i oslobađaju se svijetlosmeđe spore, stalak je 3-10 mm visok, sterilan, valjkast, gladak, bijel, prljavo bijel ili sivkasto-smeđ.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, 8-9 x 4-6 µm, askusi su kuglasti, 14-20 x 12 µm, 8-sporni, parafize nisu vidljive; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof na raspadajućim goveđim, ovčjim i kozjim rogovima te na konjskim kopitima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta zbog neobičnog staništa i oblika plodnog tijela. Za gljive iz roda Onygena karakteritično je da rastu na ostacima rogova goveda, ovaca i koza. Na ostacima životinjskih dlaka, vuni i perju raste slična pernata stapkoglavka (Onygena corvina). Spomenuta se mješinarka također sastoji od fertilne glavice i sterilnog stalka, ali njezina je glavica oker do svijetlosmeđa, a stalak je bijel i manje ili više gladak. Naraste 4-25 mm visoko, njezine spore imaju cilindrično-eliptični oblik i velike su 6-8 x 2.5-3 µm, a askusi su okruglaste i velike 10-16 x 10-12 µm.

Microglossum atropurpureum - created in Finland by Tapio Kekki

TAMNOLJUBIČASTI JEZIČNJAK

Geoglossum atropurpureum (Batsch) Pers.

Etimologija: atro (lat.) = crno, tamno + purpureum (lat.) = ljubičasto, purpurno. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Dark-Purple Tongue

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko i 2-10 cm visoko, slično je jeziku, nepravilno kvrgavo-brazdasto, gornji dio je lopatasto stisnut, fertilan, obložen himenijem i gladak, donji dio je s vitkim vretenastim i vrlo sitno zrnastim stalkom, po vlažnom vremenu je sjajno crno s crvenkastom nijansom, po suhom vremenu je crno.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, prozirne, u starosti su s brojnim pregradama, svaki segment je s jednom uljnom kapljicom, 70-90 x 8-10 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu kao saprotrof tla na kiselim vrištinama, nasipima i livadama u blizini vrijeska i pakujca te u mahovini, na pjeskovitom i vlažnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na plodnom je tijelu uvijek uočljiva karakteristična crvenkasta nijansa. Opisanoj mješinarki prilično sliče vrste iz rodova Geoglossum i Trichoglossum koje rastu na istome staništu. Veliki dlakojezičnjak (Trichoglossum hirsutum) ima jasno odvojenu glavu od stalka i cijelo je plodno tijelo gotovo crno. Tamni je jezičnjak (Geoglossum umbratile) također crn te ima glavu sličnu koplju i naraste 2-6 cm visoko. Obje se spomenute mješinarke bitno mikroskopski razlikuju od opisane mješinarke jer imaju smeđe spore.

TRAVNJAČKI JEZIČNJAK

Geoglossum cookeanum Nannf. ex Minter & P.F.Cannon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog mikologa C. Cookea.

Engleski naziv: Earth Tongue

Plodno tijelo: 0.5-3 cm široko i 1-7 cm visoko, u obliku je vretena sa stručkom, crno, vitko je i stisnuto poput lopatice na neplodnom dijelu na koji iznad baze otpadaju oko 2/3 od ukupne visine, glatko je i sjajno, suho, stručkoliki je dio prilično tanak, valjkast, sitno pahuljast ili skoro gladak.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, batinaste, izdužene, vrlo velike, 50-90 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crno, u starosti je uglavnom tamnosmeđe, tvrdo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od listopada do siječnja u sredozemnom području, a u kontinentalnom dijelu od srpnja do rujna, na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, u bušicima i svijetlim zimzelenim sredozemnim i drugim šumama, najviše na pješčanim tlima, primorskim priobalnim dinama i tlima na vapnenastoj podlozi toplijih krajeva umjerenog pojasa. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, tri na otoku Braču i jedan na području Konavala.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je skupine gljiva izduženog jezičastog oblika koje uglavnom rastu na vlažnim terenima, na tresetištima, močvarnim terenima ili na mahovini. Veoma je slična zelena jezičica (Microglossum viride) koja se razlikuje po upadljivoj zelenoj boji.

Geoglossum umbratile - created in Finland by Tapio Kekki

TAMNI JEZIČNJAK

Geoglossum umbratile Sacc.

Engleski naziv: Plain Earthtongue

Plodno tijelo: 0.5-3 cm široko i 2-8 cm visoko, s vretenastim stručkolikim produžetkom, lopatasto stisnuto, često je u obliku žlice, po kišnom je vremenu ljepljivo ili želatinozno, crno, donji je dio ponekad smeđ, površina je prekrivena sa sitnim ljuskicama.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, izdužene, vrlo velike, 56-101 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crno, tvrdo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u u toplijim kontinentalnim krajevima od rujna do studenog, a na sredozemnom području od studenog do siječnja na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, u travnatim grmljacima s bodljikavim štipavcem (Ulex europaeus) i u svjetlijim šumama s hrastovima, grabovima, bukvom i cedrovima; u hladnijim područjima raste od srpnja do rujna na prirodnim travnjacima, rudinama s mahunicom (Empetrum sp.) i uz potoke. U Hrvatskoj je pronađena samo na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari na tri lokaliteta: na području grada Zagreba, u okolici Vrbovskog i u Konavlima.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slični travnjački jezičnjak (Geoglossum cookeanum) ima potpuno glatku površinu plodnog tijela.

Glutinoglossum glutinosum - created in Finland by Stefan Jakobsson

LJEPLJIVI JEZIČNJAK

Glutinoglossum glutinosum (Pers.) Hustad, A.N.Mill., Dentinger & P.F.Cannon

Engleski naziv: Glutinous Earthtongue

Plodno tijelo: 0.5-3 cm široko i do 6 cm visoko, s vretenastim je stručkolikim produžetkom, lopatasto je stisnuto, jezičasto ili kopljasto, po vlažnom je vremenu ljepljivo i mazavo, crno.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, štapićaste, 59-65 x 4-5 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Crno ili crno-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof tla u travi, po livadama i pašnjacima, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta može razlikovati samo pomoću mikroskopske analize spora i po staništu na kojem raste.

VELIKI DLAKOJEZIČNJAK

Trichoglossum hirsutum (Pers.) Boud.

Etimologija: hirsutus (lat.) = kosmato. Po dlakavoj dekoraciji.

Engleski naziv: Hairy Earthtongue

Plodno tijelo: 3-13 cm visoko i 0.5-3 cm široko, vitko, jasno su izraženi glava i stručak, lopatastog ili batinastog oblika, crno ili tamnosmeđe, čitava je površina baršunasto-dlakava i bez sjaja, glava je uglavnom stisnuta i lagano izduženo udubljena, na glavu otpada 1/8 od ukupne dužine, stručak je oko 1.2-3.3 cm visok i 1.1-4 mm debeo, valjkast, dosta je pravilan, tanak.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste do vretenaste, glatke, 80-170 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tvrdo, crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, od kolovoza do studenog u umjerenom i hladnijem pojasu, na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na vrištinama, u grmljacima sleča (Rhododendron spp.), po močvarama i na cretovima, dok u sredozemnom području raste od studenog do siječnja, u svijetlim travnatim šumama s borovima, čempresom, hrastom, u grmljacima i nasadima maslina. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta od kojih su dva u okolici Dubrovnika, dva na otoku Braču, a po jedan na otoku Krku, planini Medvednici i području grada Zagreba.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po izgledu dosta lako prepoznatljiva po dlakavosti donje površine koja podsjeća na stručak.

Trichoglossum variabile - created in Estonia by Vello Liiv

PROMJENJIVI DLAKOJEZIČNJAK

Trichoglossum variabile (E.J.Durand) Nannf.

Plodno tijelo: 2-4 cm visoko, 2-5 mm široko (glava je 9-10 mm široka), lopatasto do batinasto, sastoji se od valjkastog stručka i žličaste do lopataste spljoštene glave, crno, suho, bez sjaja, površina je fino baršunasta i sitno dlakava, što je vidljivo samo pomoću povećala, stručak je valjkast, dosta je pravilan, tanak.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste do vretenaste, 80-170 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Žilavo, vlaknasto, bjelkasto do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na tresetištima s drijasom (Dryas octopetala), u grmljacima sleča (Rhododendron spp.) i u svijetlim travnatim bjelogoričnim hrastovim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, iz okolice Vrbovskog.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Razlikuje se od velikog dlakojezičnjaka (Trichoglossum hirsutum) samo po mikroskopskim karakteristikama.

ZVJEZDASTA ŠALICA

Stictis stellata Wallr.

Etimologija: stella (lat.) = zvijezda + -ata (lat.) = implicira oblik ili strukturu. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 0.4-1.2 mm široko, u početku je kuglasto, kasnije je čašasto ili tanjurasto, bijelo do žućkasto, sredina je ulegnuta, tamnija, rub je zvjezdasto izvrnut prema vani.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, končaste, igličaste, prozirne, 170-200 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, želatinozno, bijelo do žućkasto, kasnije je žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u tijekom godine u razdoblju bez mraza, u skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, kao i biljnih ostataka. Slike je snimio Danijel Balaško, u prosincu, na suhoj stabljici japanskog dvornika (Fallopia japonica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po zvjezdastom rubu apotecija.

OBIČNA UKOPNICA

Propolis farinosa (Pers.) Fr.

Etimologija: farina (lat.) = brašno, prah. Po boji.

Plodno tijelo: 0.5-3 mm široko, jajoliko, najprije je zatvoreno, kasnije rastrga drvo na veće ili manje režnjeve te otkriva himenij u obliku zrna žitarice, bijelo, često s primjesom smećkaste, ružičasto-smeđe do crveno-smeđe boje, brašnasto.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, često kobasičasto zakrivljene, glatkih stijenki, prozirne, sadrže nekoliko uljnih kapljica, 22-29 x 6-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore, uvijek bočno na drvetu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom ožujka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva mješinarka, koja raste ispod površine suhoga drva bez kore, a kasnije probija drvo i otkriva bijelu duguljastu površinu himenija u obliku zrna žitarice.

ZLATNA PAUČINARKA

Arachnopeziza aurelia (Pers.) Fuckel

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 mm široko, najprije je kuglasto, zatim je u obliku manje ili više otvorene čašice koja je izravno spojena na supstrat, unutarnja himenijalna strana je bjelkasta do svijetložuta, vanjska strana je tamnija, žuta, žumanjčanožuta, žuto-narančasta ili žuto-crvena, prekrivena je baršunasto-vunastim dlačicama širokim 2-3 µm, koje su često izraženije pri dnu.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 14-22 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, kao i biljnih ostataka.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po izraženo dekoriranoj vanjskoj površini. Slična je žuta čašica (Calycina citrina), čija je vanjska površina glatka, a ne dlakava.

NARANČASTA PAUČINARKA

Arachnopeziza trabinelloides (Rehm) Korf

Etimologija: trabea (lat.) = crvena ili ljubičasta odjeća koju su navodno nosili Romulus i drugi rani rimski kraljevi i konzuli, a također se koristila za ukrašavanje božanskih slika. Po boji plodnog tijela.

Plodno tijelo (apotecij): 0.1-0.4 mm široko, u obliku je zdjelice ili čašice koja je izravno spojena na supstrat, unutarnja himenijalna strana je žuto-narančasta do narančasta, vanjska strana je svjetlija i prekrivena s prilično gustim bjelkastim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su usko eliptične, višesegmentne, često su malo zadeljane na jednoj polovici, glatke, prozirne, 11-15.5 x 2-3 µm (cromushrooms: askospore su (11) 11.6 - 15.1 (15.9) × (2.2) 2.6 - 3.2 (3.6) µm, Q = (3.6) 4.1 - 5.2 (5.6), N = 150, Me = 13.2 × 2.9 µm, Qe = 4.6, askusi su batinasti, 62-94 × 5.8-7.6 µm, N = 25, konidije su 42.3-78 × 1.3-2.2 µm, N = 20, hife trame su hrapave, široke su 3-4.5 µm); otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, voštano, želatinozno, sumporastožuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće breze.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po izraženo dekoriranoj vanjskoj površini.

SIVA PAUČINARKA

Eriopezia caesia (Pers.) Rehm

Etimologija: caesia (lat.) = plavo. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.1-1.5 cm široko, u obliku je čašice koja je izravno spojena na supstrat, unutarnja himenijalna strana je bjelkasta, siva ili plavkasto-siva, vanjska strana, kao i supstrat oko plodnog tijela, je paučinast, a u vrlo rijetkim slučajevima može biti slabo izražen.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, usko batinaste, 5.4-8.5 x 1.7-2.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u gustim skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po izraženo dekoriranoj vanjskoj površini i supstrata oko plodnog tijela.

KOPRIVINA ČAŠICA

Calloria urticae (Pers.) J.Schröt. ex Rehm

Etimologija: urtica (lat.) = kopriva. Po staništu.

Taksonomija: Nettle Pox

Plodno tijelo (apotecij): 0.4-1 mm široko, najprije je jastučasto, kasnije je u obliku diska ili leće, crveno, narančasto, površina je hrapava, rub je iste boje.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, u zrelosti su s pregradom, s nekoliko malih uljnih kapljica, amiloidne, 10.5-15.5 x 2.9-4.3 µm, Q = 2.5-4.5, askusi su 8-sporni, u dva reda; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je mekano, želatinozno, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na stabljikama koprive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

MEKINJASTI ORAŠAR

Encoelia furfuracea (Roth) P.Karst.

Etimologija: furfur (lat.) = perut, pahuljica + -acea (lat.) = koristi se za opisivanje karakteristika biljaka ili gljiva. Po perutastoj dekoraciji.

Engleski naziv: Spring Hazelcup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-6 cm široko, najprije je zatvoreno i sa skoro stisnutim režnjevima više plodnih tijela, iznutra je šuplje i dosta nepravilnog oblika pa se otvori i spljošti u obliku nepravilne zvjezdaste čašice, jer je rub obično rascijepljen i nazubljen, vanjska je himenijalna površina crvenkasto-smeđa, ljepljiva i karakteristično bradavičavo dekorirana, bradavice poslije otpadnu, iznutra je nešto tamnije smeđe boje nego izvana.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, kobasičasto zakrivljene, glatke, 6-11.5 x 2-2.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji, žućkasto-smećkasto ili svijetlosmeđe, kožasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i rano proljeće, skupno i u velikoj množini, ali razdvojeno, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično lješnjaka ili johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je čudna vrsta, izgledom dosta prepoznatljiva po nepravilnom obliku zatvorenog uha pa je poslije u obliku čašice.

HRĐAVOMASLINASTA BARŠUNICA

Velutarina rufo-olivacea (Alb. & Schwein.) Korf

Etimologija: rufus (lat.) = crvenkasto, izmiješano sa crvenom + olivaceus (lat.) = maslinastozelen, izmiješano sa zelenom. Po boji.

Engleski naziv: Spring Hazelcup

Plodno tijelo (apotecij): 2-7 mm široko, najprije je zatvoreno i kuglasto, kasnije je otvoreno i u obliku, zdjelice, čašice ili diska, bez stalka, unutarnja himenijalna površina je smeđa, maslinasto-smeđa, crvenkasto-smeđa ili crno-smeđa, rub je iskrivljen i nepravilan, vanjska površina je baršunasta.

Mikroskopija: Askospore su jajolike do eliptične, s dvije uljne kaplje, glatke, 11.5-15.5 x 5-8 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji, voštano, smećkasto; miris i okus nisu nije izraženi.

Stanište: Raste u kasnu proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, često grana kupine, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je mekinjasti orašar (Encoelia furfuracea), koji je mnogo većih dimenzija.

PLAVOZELENKASTA VRETENICA

Chlorociboria aeruginascens (Nyl.) Kanouse ex C.S.Ramamurthi, Korf & L.R.Batra

Etimologija: aerug (lat.) = plavo-zeleno, zeleno + ascens (lat.) = postajati. Postajati plavo-zelen ili zelen. Po boji.

Engleski naziv: Green Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 2-8 mm široko, oblika je čašice sa stalkom, kasnije je zdjelasto ili izravnato poput diska, te često nepravilno iskrivljeno, gornja je himenijalna površina glatka, plavo-zelena, a u starosti može biti žuto pjegava, vanjska je strana svjetlija i na kraju postane sitno maljava.

Stručak: Kratak, 0.5-1.5 mm dug, često je pahuljast, zelenkast.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, 5.5-8 x 1.5-2 µm (cromushrooms: askospore su (5.5) 6.3 - 8.2 (8.8) × (1.5) 1.6 - 2 (2.1) µm, Q = (3.2) 3.7 - 4.7 (5.1), N = 120, Me = 7.3 × 1.8 µm, Qe = 4.1, askusi su 8-sporni, vretenasti, 41 - 55 × 3.4 - 4.7 µm, N = 16); otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, zelenkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci) različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće hrasta i bukve; izaziva zelenu trulež drva. Slike su snimljene krajem kolovoza, na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine i konzistencije nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva po plavo-zelenoj boji plodnog tijela. Osim toga, stanište (stablo bez kore) na kojemu raste znakovito je plavo-zeleno kao i plodno tijelo. Inače, micelij oboji drvo u zeleno s bojom ksilindeinom čak i prije nego se razviju plodna tijela, a drvo obojeno na ovaj način je vrlo otporno na svjetlost.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1796. Chlorosplenium aeruginascens (Nyl.) Karst.

Discinella boudieri - created on January 2023 in Almonte, Huelva, Spain by MAR

BOUDIEROVA PLOČICA

Discinella boudieri (Quél.) Boud.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, prilegnuto na tlu, u ranoj mladosti je oblika plitkog pehara, poslije se raširi i postane tanjurasto te samo malo ulegnut na sredini, gornja je površina maljava, na rubu je perutava, smeđa ili tamnosmeđa, donja je površina svjetlija, do ruba je crvenkasta, rub je debeo, te podijeljen na 3-4 režnja i nazubljen.

Stručak: Smećkast, kratak i gotovo odsutan, na sredini je vrlo sitan batrljak s kojim je apotecij urašten u tlo.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, nisu pregrađene, s 2-4 uljne kaplje, 14-16 x 4-6 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Svijetlosmeđe, gotovo je bjelkasto, tanko, lomljivo; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprotrof tla na pjeskovitom i blatnjavom tlu te na mahovini uz rubove šuma.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je prekrasna pločarica rijetka i vrlo sitna, zbog čega ostaje neprimijećena. Lako je prepoznatljiva, jer u svijetu gljiva nije poznata slična mala pločarica čije je plodno tijelo (apotecij) maljavo.

PEPELNICA

Erysiphe necator Schwein.

Etimologija:  necare (lat.) = ubijati. S obzirom na štetu koju ova gljivica može nanijeti vinogradima i drugim biljkama.

Plodno tijelo: U obliku je bijelog do sivog pamučastog pokrova koji se pojavljuje na svim dijelovima biljke zaražene ovom gljivicom, taj pokrov su zapravo nakupine konidija i micelija. Gljivica počinje kao spora koja se širi zrakom i vodom. Ove spore su prva faza infekcije. Kada spora dospije na površinu lišća ili drugih dijelova biljke domaćina, klija i stvara strukture poput sitnih cjevčica koje prodiru u stanicu domaćina. Kada spora klija, formira se micelij - mreža tankih niti koja raste unutar tkiva biljke domaćina. Ovaj micelij iscrpljuje hranjive tvari iz biljke i uzrokuje oštećenje. Ako su dovoljno zaraženi, zakržljali izdanci i lišće prekriveni su pamučastim pokrovom od pepelnice. Uz napredovanje infekcije, gljivica razvija specifične strukture poznate kao konidiofori, koji proizvode aseksualne spore nazvane konidije, koje se šire vjetrom ili vodom te pokreću ciklus infekcije na drugim dijelovima biljke ili drugim biljkama u blizini. Prezimljavanje gljivica često ovisi o uspavanim hifama koje preživljavaju na unutarnjem dijelu pupoljaka biljke domaćina. Sporulacija može započeti unutar pupoljaka. U hladnijim periodima preživljavanje također može uključivati ​​mikroskopske, okrugle, crvenkasto-crne strukture u mirovanju koje se nazivaju kleistoteciji. Zreli kleistoteciji, isprani s bolesnog tkiva, mogu se smjestiti u pukotinama kore. Nakon kiše, kleistoteciji koji su prezimili nabubre, puknu i izbace askospore. Askospore se tada mogu isprati ili otpuhati na mlada tkiva i pokrenuti ranu infekciju nakon izbijanja pupoljaka.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, glatke, bezbojne, 29-39 x 13-20 µm, Q=1.8-2.8, N=30, Me=33.3 x 15.47 µm, Qav=2.1; otrusina je bijela.

Meso: Nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Razvija se tijekom godine u voćnjacima, vinogradima, vrtovima ili u lončanicama kao parazit na lišću, peteljkama, grozdovima i drugim dijelovima biljke. Pepelnica uzokuje velike štete u vinogradima i voćnjacima i može značajno oštetiti vinovu lozu ili drugu biljku domaćina. Infekcija smanjuje fotosintezu biljke, uzrokuje opadanje lišća, slabljenje i stvaranje manjih plodova. U težim slučajevima, infekcija može dovesti do propadanja cijelog vinograda ili voćnjaka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kontrola pepelnice obično uključuje kombinaciju preventivnih mjera poput primjene fungicida i pravilne agrotehnike, uključujući pravilno obrezivanje, prskanje i održavanje zdravog okoliša u vinogradu i voćnjaku. Prirodno sredstvo koje će pomoći u suzbijanju pepelnice može pomoći smjesa vode, deterdženta za pranje posuđa, mlijeka, sode bikarbone, češnjaka i ulja neema (ako ga imate), koja se priprema na slijedeći način. Preko noći močiti 3 zdrobljena češnja češnjaka u 2 dl vode, nakon čega procijediti vodu, dodati 1 kap deterdženta za pranje posuđa, 2 žličice sode bikarbone 1 dl mlijeka i 1 žličicu ulja neema. Prije tretmana biljaka pripremljenom smjesom preporučuje se biljke prvo poprskati vodom, a nakon toga pripremljenom smjesom. To ponavljati nekoliko dana dok pepelnica u potpunosti ne nestane.

PEPELNICA JAPANSKE KURIKE

Microsphaera euonymi-japonici Vienn.-Bourg.

Etimologija:  Eunymus (lat.) = kurika + japonicus (lat.) = japanski. Po biljci domaćinu.

Plodno tijelo: U obliku je bijelog praškastog pokrova koji se pojavljuje na površini lišća japanske kurike (Eunymus japonicus), taj pokrov su zapravo nakupine konidija i micelija. Gljivica počinje kao spora koja se širi zrakom i vodom. Ove spore su prva faza infekcije. Kada spora dospije na površinu lišća biljke domaćina, klija i stvara strukture poput sitnih cjevčica koje prodiru u stanicu domaćina. Kada spora klija, formira se micelij - mreža tankih niti koja raste unutar tkiva biljke domaćina. Ovaj micelij iscrpljuje hranjive tvari iz biljke i uzrokuje oštećenje. Ako su dovoljno zaraženi, zakržljali izdanci i lišće prekriveni su praškastim pokrovom od pepelnice. Uz napredovanje infekcije, gljivica razvija specifične strukture poznate kao konidiofori, koji proizvode aseksualne spore nazvane konidije, koje se šire vjetrom ili vodom te pokreću ciklus infekcije na drugim dijelovima biljke ili drugim biljkama u blizini. Prezimljavanje gljivica često ovisi o uspavanim hifama koje preživljavaju na unutarnjem dijelu pupoljaka biljke domaćina. Sporulacija može započeti unutar pupoljaka. U hladnijim periodima preživljavanje također može uključivati ​​mikroskopske, okrugle, crvenkasto-crne strukture u mirovanju koje se nazivaju kleistoteciji. Zreli kleistoteciji, isprani s bolesnog tkiva, mogu se smjestiti u pukotinama kore. Nakon kiše, kleistoteciji koji su prezimili nabubre, puknu i izbace askospore. Askospore se tada mogu isprati ili otpuhati na mlada tkiva i pokrenuti ranu infekciju nakon izbijanja pupoljaka.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do jajolike, bezbojne, 20-28 x 12-15 µm, askusi su 3-5-sporni, konidije su valjkaste do eliptično-valjkaste, 27.7-30.7 x 10.4-11.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Razvija se tijekom godine u parkovima kao parazit na lišću i drugim dijelovima japanske kurike. Pepelnica uzokuje velike štete i može značajno oštetiti biljku domaćina. Infekcija smanjuje fotosintezu biljke, uzrokuje opadanje lišća, slabljenje i stvaranje manjih plodova. Slike je snimio Slobodan Bjelajac, 29.1.2026., na lokalitetu u Zagrebu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kontrola pepelnice obično uključuje kombinaciju preventivnih mjera poput primjene fungicida i pravilne agrotehnike, uključujući pravilno obrezivanje, prskanje i održavanje zdravog okoliša. Prirodno sredstvo koje će pomoći u suzbijanju pepelnice može pomoći smjesa vode, deterdženta za pranje posuđa, mlijeka, sode bikarbone, češnjaka i ulja neema (ako ga imate), koja se priprema na slijedeći način. Preko noći močiti 3 zdrobljena češnja češnjaka u 2 dl vode, nakon čega procijediti vodu, dodati 1 kap deterdženta za pranje posuđa, 2 žličice sode bikarbone 1 dl mlijeka i 1 žličicu ulja neema. Prije tretmana biljaka pripremljenom smjesom preporučuje se biljke prvo poprskati vodom, a nakon toga pripremljenom smjesom. To ponavljati nekoliko dana dok pepelnica u potpunosti ne nestane.

Ascocoryne albida - created in Finland by Stefan Jakobsson

BJELKASTA ČAŠICA

Ascocoryne albida (Berk.) Seifert

Etimologija: albidus (lat.) = bjelkasto. Po bijeloj boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-3.5 cm široko, u obliku je diska, poslije se nepravilno raširi, unutarnja je himenijalna strana glatka i često široko brazdasta, ružičasta, mesnatocrvena, ljubičasto-smeđa do ružičasto-smeđa, a pod starost može biti sitno bijelo pahuljasta, vanjska je sterilna strana iste boje kao i himenijalna, rub je nepravilno valovit i režnjast; sekundarni je oblik plodnog tijela je s bjelkastom, sivkastom do sivkasto-ljubičastom glavicom i stalkom, stalak je 0.5-1.5 cm visok i 3-7 mm debeo, u mladosti je kristalno proziran, kasnije je tamnocrven, smećkast, crvenkasto-smeđ ili crnkast, voštan, kasnije je tamnosmeđ i tvrd.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 8.5-19.5 x 3.6-5.8 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Želatinozno, svijetloružičasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, u gustim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (povaljeni trupci, panjevi) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito bukve, breze, hrasta, graba ili bora.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji i konzistenciji mesa je slična štitasta vodoljupka (Pachyella peltata), koje je obično nešto većih dimenzija i tamnije, tamnosmeđe do crno-smeđe boje.

PUPČASTA ČAŠICA

Ascocoryne cylichnium (Tul.) Korf

Etimologija: cylichne (gr.) = mala čašica, mali pehar, mali kalež. Po izgledu.

Engleski naziv: Budding Jellydisc

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-4 cm je široko, najprije je kuglasto-izravnato i jastučasto pa čašasto ili pločasto, nešto kasnije je ulegnuto na sredini, rub je vijugav, valovit i često podijeljen na režnjeve, unutarnja je himenijalna strana crvenkasta, mesnatoružičasta, ružičasto-ljubičasta ili ljubičasta, vanjska  je površina crvenkasta, glatka i sitno zrnasta (kada je suha).

Stručak: Vrlo je kratak

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, obično su s dvije uljne kaplje, u starosti su s do 5 µm dugim čekinjama, 17.5-33.5 x 4-5.6 µm, dijelom su sa sekundarnim sporama, askusi su 8-sporni, u dodiru s jodom poplave; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Prozirno, crvenkasto, želatinozne je konzistencije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, u gustim grozdovima, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, poput bukve, breze, vrbe, hrasta i kestena, rjetko se pronađe na crnogoričnom drveću. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, a posljednju Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je ljubičasta čašica (Ascocoryne sarcoides), kojoj je rub često valovito-kovrčast, a unutarnja i vanjska strana apotecija su iste boje.

LJUBIČASTA ČAŠICA

Ascocoryne sarcoides (Jacq.) J.W.Groves & D.E.Wilson

Etimologija: sarx (gr.) = meso. Po boji plodnog tijela.

Engleski naziv: Purple Jellydisc

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-4 cm široko i 0.5-2 cm visoko, stožasto, lagano je obrubljeno, uglavnom ulegnuto na sredini, konkavno, u starosti je najčešće izravnato ili nekad konveksno, često je valovito-kovrčasto, na osnovi se manje ili više sužava u prividni stručak, naborano, unutarnja je himenijalna strana na gornjoj strani diska, tanka, gumasta, crvena, mesnatoružičasta, ljubičasta ili ružičasto-ljubičasta, vanjska je strana iste boje.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, prozirne, 9-27 x 3-6 µm, askusi su valjkasto-batinasti, 8-sporni, 85-110 x 8-12 µm, suženi su na bazi, a zakrivljeni na vrhu; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Prozirno, crvenkasto, želatinozno, elastično je kada se osuši, a tvrdo kada je vlažno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, u gustim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, a rijetko i na drugim gljivama kao što su puze (Armillaria) ili siva maglenka (Clitocybe nebularis), te mahovine, lišajevi ili čak na golom tlu, kamenju ili lišću. Prve četiri slike snimio je Anton Gračanin, 30.10.2025. i 22.10.2025., a peta je snimljena 27.9.2023., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je pupčasta čašica (Ascocoryne cylichnium), kojoj je nije kovrčast, a unutarnja i vanjska strana apotecija nisu iste boje, vanjska je strana svjetlije, blijedocrvenkaste boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1799. Ascocoryne sarcoides (Jacquin ex S.F.Gray) Groves & Wilson, Sinonim: Caryne sarcoides (Jacq. ex Fr.) Tul.

Ascotremella faginea - created in Russian Federation by Иван Матершев

BUKOVA DRHTALICA

Ascotremella faginea (Peck) Seaver

Etimologija: fagus (lat.) = bukva. Po staništu.

Engleski naziv: Striated Jellydisc

Plodno tijelo: 3-18 cm široko, čini ga kuglasta masa koja podsjeća na površinu ljudskog mozga, želatinozne je konzistencije i široko je učvršćeno za supstrat, skoro je sa sićušnim stručkom, površina je blistava po vlažnom vremenu, a po suhom se vremenu skuplja i otvrdne; na svim dijelovima je prvo ružičasto ili svijetlo crveno-smeđe, kasnije tamnosmeđe, crveno-smeđe do ljubičasto.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke ili jedva uočljivo crtaste, 5.8-10.1 x 4-5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Želatinozno, drhtavo, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka, gotovo isključivo bukve, ali također i drugih vrsta bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoje neke slične vrste po obliku, ali one su uglavnom bijele, žute ili crne boje.

PROZIRNA BUGARKINJA

Neobulgaria pura (Pers.) Petr.

Etimologija: purus (lat.) = čist, netaknut. Po izgledu.

Engleski naziv: Beech Jelly-Disc

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 cm široko, u grozdu je s drugim apotecijima, u obliku je konkavnog ili izravnatog diska, unutarnja je himenijalna površina u početku prozirna, lagano je crvenkasta do ljubičasto-ružičasta, vanjska je strana glatka i boje unutarnje površine, baza je uglavnom prozirnija od gornjeg dijela.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 6.5-9 x 3-4.5 µm; askusi su 8-sporni, valjkasti, 70 x 9 µm, parafize su končaste, široke 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, mekano, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta dio reda Helotiales i porodice Gelatinodiscaceae u kojoj se nalazi veliki broj najraznovrsnijih vrsta. Karakteristična je vrsta po želatinoznom i mekanom apoteciju, te po askusima s 8 spora.

LJUBIČASTA VLAGOLJUPKA

Ombrophila janthina (Fr.) Sacc.

Etimologija: janthinus (lat.) = ljubičast, tamno plavkast. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-4 mm široko, u početku je skoro kuglasto, kasnije je rašireno i polukuglasto spljošteno, sa stalkom, ljepljivo, bjelkasto, sivkasto do svijetloružičasto, prozirno.

Stručak: Uglavnom je kratak, često je stisnut, na vrhu je širi, postepeno se sužava prema bazi, bjelkast do svijetloružičast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, s dvije uljne kaplje, 4-7 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela do bjelkasta, prozirna, bezbojna.

Meso: Mekano, želatinozno, bjelkasto, sivkasto do svijetloružičasto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama kao saprotrof trulih i vlažnih šišarka smreke ili bora, obično u blizini šumskih potoka. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na području sjevernog dijela Velebita. Slik je snimio Mladen Matišić, početkom rujna, na truloj vrbi.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na smrekovim češerima raste i slična vrsta Rutstroemia bulgarioides, koja je uglavnog zelene boje, jedva izraženim stalkom i malo većim dimenzijama, apotecij do 1.5 cm širok.

Bisporella pallescens - created in Norway by Siv Moen

BLIJEDA GLATKOČAŠKA

Bispora pallescens (Pers.) J.K.Mitch. & Quijada

Etimologija: palescens (lat.) = izblijediti, poblijediti. Po boji koja izblijedi.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1.5 mm široko, u ranoj mladosti je kuglasto, a poslije se raširi i sliči peharu ili tanjuriću, himenijalna površina je glatka, bijela, bjelkasta do svijetlooker, vanjska strana je slične boje, bez stručka ili je ponekad s vrlo kratakim batrljkom kojim je učvršćeno za supstrat.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 10-13 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bjelkasto ili kremasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u skupinama, na uzdužnim presjecima mrtvog bukovog drva i na crnim površinama gljive Bispora antennata, kada se nalazi u imperfektnom stadiju razvoja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična blijedožuta glatkočaška (Bisporella subpallida), koja također raste na uzdužnim presjecima i površinama lijeske. Spomenuta vrsta nikada ne raste u asocijaciji s gljivama u imperfektnome stadiju razvoja.

Bisporella subpallida - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

BLIJEDOŽUTA GLATKOČAŠKA

Bisporella subpallida (Rehm) Dennis

Etimologija: sub (lat.) = skoro + pallidus (lat.) = blijedo. Po svijetloj boji.

Plodno tijelo: 0.5-3 mm široko, tanjurasto ili ravno poput diska, bez stalka, raste izravno na supstratu, unutarnja je himenijalna površina glatka, bjelkasta, svijetložuta i žuto-oker, kasnije je bjelkasta, vanjska strana može biti krastavo-perutava, iste boju kao unutarnja strana, rub je uglavnom svjetliji.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, 5-9.2 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, svijetložuto, prozirno, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od listopada do svibnja, u miješanim, bjelogoričnim i aluvijalnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito je česta na raskoljenim površinama bukve, lijeske i jasena.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka raste u zbijenim hrpama i moguća je zamjena s nizom sličnih limunastožutih vrsta. Sigurna je determinacija samo uz preciznu uporabu mikroskopa. Njezine su spore vrlo sitne i po tome se lako razlikuje od sličnih mješinarki.

ČAŠASTI PEHARČEK

Cyathicula cyathoidea (Bull.) Thüm.

Etimologija: cyathus (lat.) = čaša + -oidea (lat.) = sličnost, oblik. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-3 mm široko, u obliku je pehara, čašice ili diska sa bjelkastim do oker stalkom, gornja himenijalna strana je bjelkasta, svijetlooker, također je više ili manje žuta i s crvenkastom nijansom, rub je krunasto nazubljen.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, s po jednom uljnom kapljom na svakom kraju, djelomično su spljoštene na jednoj strani, prozirne, 8-11 x 1.6-2.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na prošlogodišnjim biljnim ostacima (stabljikama) različitog bilja, najčešće koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva po staništu i krunasto nazubljenom rubu apotecija.

Hymenoscyphus calyculus - created in Finland by Tapio Kekki

ČAŠASTA ČAŠICA

Hymenoscyphus calyculus (Fr.) W.Phillips

Etimologija: calyx (lat.) = čaša, ljuska + -culus (lat.) = deminutiv, odnosno oblik koji označava malu ili umanjenu verziju osnovne riječi. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 1-5 mm široko, u obliku je čašice, pehara, zdjelice ili diska, gornja je himenijalna površina glatka i okerasta, kasnije je limunastožuta, osušena je crvenkasta, na kraju je smeđa, vanjska je sterilna strana bjelkasta i ponekad sitno dlakava.

Stručak: 2-6 mm dug, valjkast, najprije je svijetlooker, kasnije je limunastožut, ponekad je sitno dlakav ili baršunast.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, s nekoliko su sitnih uljnih kaplji, ponekad su s jednom pregradom, prozirne, amiloidne, 15-24 x 3-4 µm; otrusina bijela, prozirna.

Meso: Tanko, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve i johe.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu raste i slična žuta glatkočaška (Calycina citrina) s kojom se može lako zamijeniti. Međutim, spomenuta je mješinarka znatno manja (1-3 mm), ima žumanjčanožutu boju plodnog tijela, na osnovi gotovo mda nema stalak te ima manje spore i koje su uvijek na sredini pregrađene. Opisana se vrsta također može zamijeniti s kasnom čašicom (Hymenoscyphus serotinus), koja redovito ima zaravnan himenij, stalak joj je bijel, a spore znatno veće (18-28 x 3-4 µm).

ŽIROVA ČAŠICA

Hymenoscyphus fructigenus (Bull.) Gray

Etimologija: fructus (lat.) = plod, plodonosan + genus (lat.) = potomstvo, podrijetlo, pokretanje. Po rastu na plodovima različitog drveća.

Engleski naziv: Nut Disco

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 mm široko, u obliku je pehara, zdjelice ili diska, gornja je himenijalna strana bjelkasta, po vlažnom vremenu je svijetložuta, osušena je žuta, oker ili narančasta, glatka, donja je sterilna strana bjelkasta, rub je zakrivljen i oštar.

Stručak: Do 5 mm dug, valjkast, gladak, bjelkast ili oker, boje je donje strane apotecija.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno vretenaste, glatke, s nekoliko su uljnih kaplji, ponekad su s pregradom na sredini, prozirne, 13-25 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao saprotrof na čaškama, žirovima i lišću hrasta, čaškama lijeske, a rjeđe na otpalim plodovima bukve i graba. Drugu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, 9.12.2025.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva zbog specifičnoga staništa. Raste masovno u maksimirskom parku u Zagrebu ispod starih hrastova. Na istome se staništu mogu pronaći i drugi sitni peharčići iz roda Dasyscyphus koji uvijek imaju dlakav rub apotecija. Najčešće se pronađe djevičanska čašica (Lachnum virgineum), koja ima posve bijelo plodno tijelo, a vanjska je strana peharčića uvijek dlakava.

BEZBRADA ČAŠICA

Hymenoscyphus imberbis (Bull.) Dennis

Etimologija: in (lat.) = označava negaciju + barba (lat.) = brada. Po odsustvu dlačica na površini apotecija.

Plodno tijelo (apotecij): 3-7 mm širok, isprva je kuglasto, kasnije se raširi i ulegne na sredini, tanjurasto, s kratkim je stalkom, površina je malo ljepljiva, bjelkasto, limunastožuto, često je s ružičastim tonom, prozirno, kasnije izblijedi, starenjem ili na dodir postane crvenkasto-smeđe, rub je često iskrivljen.

Stručak: Kratak ili nije izražen, bjelkast ili s ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, s po jednom malom uljnom kapljom na krajevima, prozirne, amiloidne, 11.3-13.4 x 4-5.7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo je nepostojeće, tanko, voštano, mekano, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i početkom ljeta u aluvijalnim bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće jasena. Sliku je snimio Mladen Matišić, u drugoj polovici lipnja.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj vrsti prilično sliči žuta gltkočaška (Calycina citrina), koja nema izražen stalak.