ZAČINSKA ČAŠICA

Hymenoscyphus menthae (W.Phillips) Baral

Etimologija: Mentha (lat.) = metvica. Po povezanosti s biljkom.

Plodno tijelo (apotecij): 2-7 mm širok, isprva je kuglast, kasnije se raširi i ulegne na sredini, tanjurast, sa stalkom, gornja himenijalna strana je žućkasta, donja strana je malo svjetlija, površina je malo baršunasta.

Stručak: Duži je od širine apotecija, valjkast, malo zadebljan na vrhu, tanak, žuto-smeđ, tamniji je od apotecija, na bazi je tamnosmeđ do crn.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, duguljaste, 16-20 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela, prozirna.

Meso: Tanko, mekano, kožica apotecija je vrlo žilava, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na trulim stabljikama biljaka. Slike je snimio Mladen Matišić, početkom rujna na biljnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj vrsti sliči valovita čašica (Hymenoscyphus repandus), koja ima svjetliji stručak i manje spore.

Phaeohelotium monticola - created on September 2018 in Бежаницкий р-н, Псковская обл., Russian Federation by Eugene Popov

PLANINSKA ČAŠICA

Hymenoscyphus monticola (Berk.) Baral

Etimologija: mons (lat.) = planina + cola (lat.) = stanovnik, koji obitava. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 mm široko, u ranoj je mladosti kuglasto, poslije se izravna i postane diskoliko ili čak konveksno, izravno je spojeno sa supstratom, kasnije formira stalak, unutarnja je himenijalna strana glatka, žuta ili žuto-narančasta, u starosti posmeđi, vanjska je sterilna strana svjetlija ili čak bjelkasta.

Stručak: Najprije ne postoji, formira se nešto kasnije, svijetložut.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, duguljaste, glatke, sitno su točkaste, najčešće su s jednom pregradom, ali mogu imati i tri, prozirne, 8.8-18 x 2.9-5.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, mekano, žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima (panjevi, trupci, plodovi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, voli vlažna mjesta, često se pronađe i u vodi stajaćici.

Doba rasta: 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka lako zamijeni s nizom žutih mješinarki, osobito sa žutom glatkočaškom (Calycina citrina), ali ona na bazi ima vrlo kratak stalak i himenij u obliku plitke zdjelice ili tanjurića. Za sigurnu determinaciju žutih i drugih sitnih mješinarki nužno je utvrditi mikrostrukturu plodnog tijela.

Hymenoscyphus repandus - created in Finland by Stefan Jakobsson

VALOVITA ČAŠICA

Hymenoscyphus repandus (W.Phillips) Dennis

Etimologija: repandus (lat.) = valovit, naboran. Po rubu apotecija.

Plodno tijelo (apotecij): 2-6 mm široko, oblika je sitnog pehara, čašice ili tanjurića sa stalkom, unutarnja himenijalna strana je glatka i žućkasta do svijetlooker, vanjska je sterilna strana slične boje, rub je bjelkast i malo baršunast.

Stručak: 0.5-1 mm visok, valjkast, relativno je dug, duži je od širine apotecija, nešto je svjetliji od čašice, bjelkast do svijetložut.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno eliptične, glatke, ponekad su sa sitnim uljnim kapljama, prozirne, 12-13 x 2.7-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bjelkasto do svijetložuto, mekano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprotrof krupnijih biljnih ostataka (stabljike, grane) osjaka (Cirsium), kupine i drugog bilja, kao i različitog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na otpalim cvjetovima (resama) johe raste sličan vrlo sitan peharčić Hymenoscyphus immutabilis. Plodno tijelo naraste samo 0.2-0.5 mm široko, unutarnja je himenijalna strana bijela i glatka, a na osnovi je izražen stalak. Na ostacima raznih biljaka raste i donekle sličan peharčić Hymenoscyphus scutula, čiji peharčić naraste 1-4 mm široko, unutarnja je himenijalna strana žuto-oker ili krem, a stalak je na bazi plodnog tijela 1-7 mm visok. Njegove su spore velike 18-27 x 3.5-5 µm i na sredini su pregrađene, imaju eliptičan oblik i na oba kraja sadrže po jednu oštru bodlju.

KASNA ČAŠICA

Hymenoscyphus serotinus (Pers.) W.Phillips

Etimologija: serus (lat.) = kasno, prošlo. Po vremenu rasta.

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 mm široko, već je u ranoj mladosti izravnato ili konveksno, unutarnja je himenijalna strana glatka, nije ulegnuta poput pehara, žuto, bijelo ili krem, u starosti je crvenkasto-smeđe.

Stručak: 0.5-8 mm visok i 0.25-0.9 mm debeo, valjkast, na bazi je malo zakrivljen, bijel.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, s nekoliko su uljnih kaplji, prozirne, 21-28 x 3.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bjelkasto ili žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj vrsti prilično sliči čašasta čašica (Hymenoscyphus calyculus), koja raste na istome staništu. Međutim, spomenuta mješinarka ima unutarnju himenijalnu stranu u obliku pehara ili zdjelice, dok opisana mješinarka ima uvijek izravnat ili konveksan himenij.

Hymenoscyphus umbilicatus - created in Netherlands by ieko staal

PUPČASTA ČAŠICA

Hymenoscyphus umbilicatus (Le Gal) Dumont

Etimologija: umbilicus (lat.) = pupak, središte. Po obliku klobuka.

Plodno tijelo (apotecij): 0.4-5 mm široko, tanjurasto s ulegnutom sredinom, na kraju se izravna ili čak ispupči, na bazi je gotovo bez stalka, gotovo je izravno učvršćeno na supstrat, unutarnja je himenijalna strana glatka, žuta do žuto-narančasta, vanjska je sterilna strana nešto svjetlija i kod zrelih plodnih tijela sitno maljava, rub je katkad blago zasječen ili zupčast.

Stručak: Vrlo je kratak ili ne postoji, često koničnog oblika, bjelkast do svijetložut.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, sa zaobljenim krajevima, skoro u obliku banane, glatke, s dvije velike i mnogo malih uljnih kapljica, prozirne, 14-17 x 4-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bjelkasto do žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na plodovima drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je žuta glatkočaška (Calycina citrina).

Phaeohelotium carneum - created in Netherlands by Ruud en Betty van Middelkoop

MESNATOCRVENKASTA TANJURICA

Phaeohelotium carneum (Fr.) Hengstm.

Etimologija: carneum (lat.) = mesnato, boje mesa. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 mm široko, u obliku je sitnog pehara ili plitkog tanjurića, poslije može biti i pločasto i čak konveksno, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je glatka, najprije je bijela do žućkasta, kasnije je crvenkasto-smećkasta, vanjska sterilna strana je slične boje.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do valjkaste, glatke, s nekoliko uljnih kapljica, prozirne, 9-12 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na oborenim krupnijim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sve sitne mješinarke iz ovog roda imaju excipulum (vanjska strana plodnog tijela) građen od bezbojnih okruglastih stanica. Opisanu je mješinarku lako makroskopski prepoznati jer mlado bijelo-žućkasto plodno tijelo poslije poprimi ružičasto-smećkastu boju. Osim toga, plodno tijelo može biti u obliku pehara, tanjurića ili diska, a može biti i konveksno s vijugavim rubom.

SLAVONSKI LONČIĆ

Strossmayeria basitricha (Sacc.) Dennis

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 mm široko, jastučasto, tanjurasto, bjelkasto, krem do sivo, na bazi je smeđe.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, duguljaste, prozirne, 26-40 x 2.9-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, malo je želatinozno, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kolovozu i rujnu, raštrkano, u malim skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) isključivo poljskog jasena (Fraxinus angustifolia) u poplavnim šumama hrasta lužnjaka i poljskog jasena. U Hrvatskoj je poznata s tri međusobno bliska lokaliteta, u okolici Vinkovaca. Vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Tatraea dumbirensis - created on September 2008 in Le Preuil, Lans-en-Vercors, France by Nicolas Van Vooren

PRAŠUMSKA PLANINKA

Tatraea dumbirensis (Velen.) Svrček

Engleski naziv: Beechwood Goblet

Plodno tijelo (apotecij): 10-25 mm, tanjurasto do pločasto s vrlo kratkim ili nepostojećim stalkom, često je savijeno, gotovo je pupčasto, valovito, bjelkasto do žućkasto, rub je oker.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretemaste, 18-30 x 5.5-7.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, urujnu i listopadu, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve ili hrasta, rjeđe gorskog jasena, breze ili planinske oskoruše (Sorbus aucuparia). U Hrvatskoj je poznata s 11 lokaliteta, od kojih je većina na zaštićenim područjima, Nacionalnom parku Plitvička jezera, Nacionalnom parku Sjeverni Velebit i Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za determinaciju je potrebna mikroskopska analiza spora.

Hyaloscypha hyalina - created in Spain by Luis García Bona

PROZIRNA STAKLOČAŠKA

Hyaloscypha hyalina (Pers.) Boud.

Etimologija: hyalina (lat.) = proziran, bistar, staklast. Po izgledu i strukturi.

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-0.5 mm široko, u ranoj mladosti je čašasto, kasnije je oblika pehara, unutarnja je himenijalna strana glatka, bjelkasta i sjajna, vanjska sterilna strana i rub su obrasli sitnim bijelim dlačicama, bez stalka, a katkad je cijelo plodno tijelo oker boje.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 6-10 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, na krupnim drvnim ostacima (otpale grane) jasena, hrasta i breze.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovoj mješinarki jako sliči dugodlaka stakločaška (Hyaloscypha leuconica), međutim, ona raste na krupnijim drvnim ostacima (grane, panjevi) crnogoričnog drveća. Spomenuta mješinarka također ima plodno tijelo obraslo dlačicama koje su duge oko 100 µm i debele 7 µm.

Hyaloscypha leuconica - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

DUGODLAKA STAKLOČAŠKA

Hyaloscypha leuconica (Cooke ex Stev.) Nannf.

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + -nica (gr.) = označavanje imenica koje su povezane s određenom osobinom, mjestom ili stvarima. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-0.4 mm široko, slično je peharu ili čašici, na osnovi je stalak s kojim se drži za supstrat, unutarnja je himenijalna strana glatka i bijela, a vanjska sterilna strana i rub su obrasli bijelim dlačicama koje nekada mogu biti svijetlooker.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, s nekoliko su sitnih uljnih kapljica, 6-8 x 1.8-2.2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, a prema podacima iz literature raste i na starim otpalim češerima bora.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prema mišljenju brojnih autora, sitne bijele mješinarke koje rastu na različitim supstratima i u različito vrijeme je teško međusobno razlikovati. Neki autori smatraju da su opisana mješinarka i prozirna staklošačka (Hyaloscypha hyalina) ista vrsta, jer imaju vrlo slične morfološke detalje plodnih tijela koji u prirodi mogu znatno varirati.

Polydesmia pruinosa - created in Norway by Edel Humstad

PAHULJASTA OPANČICA

Polydesmia pruinosa (Berk. & Broome) Boud.

Etimologija: pruinosus (lat.) = posut mrazom, prekriven sa sluzi. Po boji.

Engleski naziv: Tarcrust Speckle

Plodno tijelo: 0.3-1.2 mm široko, u obliku je jastučića ili diska, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je bijela i brašnasta, vanjska sterilna strana i rub su bijeli, u starosti su pahuljasti.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, s četiri su uljne kapljice, slabo su amiloidne, 15-21 x 4-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na plodnim tijelima gljiva iz reda Sphaeriales.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka karakteristična jer raste na starim plodnim tijelima gljiva iz reda Sphaeriales kojih je nekoliko tisuća vrsta. Opisana je bijela mješinarka s bijelim i brašnjavim himenijem zbog projekcije parafiza koje su na vrhu jako račvaste.

Capitotricha bicolor - created in Estonia by Kadri Pärtel

DVOBOJNA DLAKOČAŠKA

Capitotricha bicolor (Bull.) Baral

Etimologija: bicolor (lat.) = dvobojno. Po dvije boje.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 mm široko, u obliku je čašice, zdjelice ili pehara, u starosti postane pločasto, s malim je stalkom spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je glatka, limunastožuta, žuto-narančasta ili narančasto-crvena, vanjska sterilna strana je obrasla je gustim, dugim, bijelim dlačicama, rub je po suhom vremenu jako izvrnut prema gore.

Stručak: Vrlo kratak, vidljiv je tek u starosti, relativno je kratak, žućkast do narančasto-žut, uglavnom je dlakav.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, nisu pregrađene, nemaju uljne kaplje, 7-10 x 1-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (otpale grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta ili bukve.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je čašasta zdjeličarka (Lachnellula calyciformis), ali ona raste samo na granama i grančicama crnogoričnog drveća (smreka, jela).

SNJEŽNOBIJELA DLAKOČAŠKA

Dasyscyphella nivea (R.Hedw.) Raitv.

Etimologija: niveus (lat.) = snježnobijelo, snježno. Po boji.

Klobuk (apotecij): 0.4-2.2 mm široko, isprva je oblika pehara, a poslije je rašireno i pločasto, unutarnja himenijalna površina je glatka, bijela do svijetlokrem, vanjska strana je bijela i s bijelim dlačicama dimenzija 60-110 x 2-4 µm, koje su većim dijelom zrnate, a vrh je gladak i zadebljan, ako raste na vlažnom staništu rub je nazubljen i često s bezbojnim kapljicama.

Stručak: Dug, valjkast, dlakav, bijel do svijetlokrem.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, bez uljnih kapljica, 6-9 x 1.7-2.3 µm, parafize su uske, vršno zašiljene i kratke (cromushrooms: askospore su (6.1) 6.6 - 8.8 (9.6) × (1.4) 1.6 - 2 (2.4) µm, Q = (2.8) 3.5 - 4.9 (5.8), N = 120, Me = 7.5 × 1.8 µm, Qe = 4.2, askusi su 8-sporni, 46-54 × 3.2-4.2 µm, N = 13, parafize su 62-70 × 1.7-2.6 µm, N = 10, dlačice su 72-112 × 2-3.3 µm, N = 13); otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bijelo do svijetlokrem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi, lišće) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u ožujku 2020., na lokalitetu Glogovac kod Koprivnice, na drvu hrasta, četvrta, peta i šesta su snimljene 23.2.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na trulom trupcu hrasta, a sedma 9.5.2026., na lokalitetu u blizini eko-centra Budinjak, u području Parka prirode Žumberak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka raste na istome staništu kao i slične bijele djevičanske čašice (Lachnum virgineum), koja nema glatke vrhove dlačica i tipično ima šire i duže parafize, te prozirne stakločaške (Hyaloscypha hyalina). Međutim, opisana se mješinarka bitno razlikuje po dlačicama, koje su većim dijelom zrnate, a vrh je gladak i zadebljan.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1811. Dasyscyphus niveus (Hedw. ex Fr.) Sacc.

Lachnellula calyciformis - created in Norway by Siv Moen

ČAŠASTA ZDJELIČARKA

Lachnellula calyciformis (Batsch) Dharne

Etimologija: calyx (lat.) = čašica, latica cvijeta + formis (lat.) = sličan, u obliku. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 1-9 mm široko, oblika je zdjelice čašice ili pehara, poslije se otvori i izravna, s malim je stalkom spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je žuta, žuto-narančasta do narančasto-crvena, glatka, vanjska sterilna strana je bjelkasta do svijetložuta, rub je s bijelim dlačicama.

Stručak: 1-1.8 mm visok i 0.2-0.3 mm debeo, kratak, sužava se prema dnu, bjelkast do svijetložut, na spoju sa supstratom je crno-smeđ do crn.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, bez uljnih kapljica, prozirne, 4.8-8 x 2.4-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto do žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili jele, izbija iz kore.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Lachnellula raste niz sličnih mješinarki koje imaju žutu ili žuto-narančastu himenijalnu površinu. Na mrtvim granama i grančicama ariša raste mješinarka Lachnellula occidentalis. Na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) čempresa raste žuta mješinarka Lachnellula flavovirens koja s vanjske strane ima smećkaste dlačice. Nadalje, na krupnim drvnim ostacima planinskog bora (Pinus mugo) raste žuta vrsta Lachnellula suecica i vrsta Lachnellula fuscosanguinea, koja ima žutu do žuto-crvenkastu himenijalnu površinu, a dlačice su hrđastosmeđe. Sve navedene mješinarke imaju znatno veće spore (oko 10-17 x 4-6 µm) od naše opisane vrste. Trenutno se vrše intenzivna znanstvena istraživanja s ovom vrstom jer neke slične vrste sadrže određene sastojke za koje je utvrđeno da imaju antibiotičko djelovanje.

NAJMEKŠA DLAKOČAŠKA

Lachnum mollissimum (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: mollissimum (lat.) = superlativ od mollis, mekan, nježan. Po vrlo mekanim dlačicama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 mm široko, prvo je kuglasto, zatim se otvori i izravna, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, gornja himenijalna površina je glatka, bjelkasta, sivkasta do siva, vanjska sterilna strana i rub su prekriveni dugim i vrlo gustim sumporastožutim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, amiloidne, (9.8) 10.5 - 14.0 (16.9) × (1.1) 1.7 - 2.5 (2.8) µm, Q = 3.8 - 11.9, Me = 12.4 × 2.1 µm, Qav = 5.8; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto-sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, osobito u proljeće, po livadama i pašnjacima kao saprotrof biljnih ostataka (stabljike) raznih biljaka iz porodice štitarki. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u svibnju, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na koprivi (Urtica dioica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s vrlo sličnom sumporastožutom dlakočaškom (Lachnum sulphureum), koja ne raste na drugačijem staništu, na grančicama raznog bjelogoričnog drveća ili češerima crnogoričnog drveća.

SUMPORASTOŽUTA DLAKOČAŠKA

Lachnum sulphureum (Fuckel) P.Karst.

Etimologija: sulphur (lat.) = sumpor. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 1-5 mm široko, prvo je kuglasto, zatim se otvori i izravna, u obliku je šalice, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, gornja himenijalna površina je glatka, bjelkasta do sivkasto-plavkasta, vanjska sterilna strana je žuta do žuto-smeđa, rub je limunastožut, dlakav, a dlačice su duge do 160 µm i široke 3.5-5.5 µm.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, amiloidne, 24-34 × 2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, prljavo bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, po svim tipovima šuma kao saprotrof drvnih ostataka (panjevi, trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, te na češerima crnogoričnog drveća, a pronađe se i na stabljikama koprive i drugih biljnih vrsta. Primjerci na slici snimljeni su u prosincu na stabljici koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s vrlo sličnom najmekšom dlakočaškom (Lachnum mollissimum), koja ne raste na drugačijem staništu, na stabljikama raznih štitarki.

Lachnum virgineum - created on August 2023 in Pyrénées-Atlantiques, Aquitaine, France by pacovillalonga

DJEVIČANSKA DLAKOČAŠKA

Lachnum virgineum (Batsch) P.Karst.

Etimologija: virgo (lat.) = djevica + -neum (lat.) = označavanje određene karakteristike. Po boji i izgledu.

Engleski naziv: Snow Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.4-1.2 mm široko, u ranoj je mladosti kuglasto, poslije dugo zadrži oblik pehara, u starosti se otvori i poprimi pločasti oblik, s kratakim, bijelim do žućkastim stručkom s kojim je spojeno na supstrat, gornja je himenijalna površina glatka, bijela do prljavo žućkasta, vanjska sterilna strana i rub su bijeli te obrasli bijelim dlačicama širokim 80-135 µm.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste do valjkaste, glatke, nisu pregrađene, nemaju uljne kaplje, prozirne, 6-11 x 1.5-2.5 µm, askusi su 8-sporni, 45-55 x 4-5 µm, parafize su vršno zašiljene, široke su 3-5 µm i obično nadvisuju askuse za 15-30 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, osobito u proljeće, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane grančice) raznog bjelogoričnog drveća, a pronađe se i na stabljikama kupine, češerima smreke, plodovima bukve i drugog drveća.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka zaokuplja pažnju svojom bjelinom i gotovo nakostriješenim plodno tijelom. Može se zamijeniti s vrlo sličnom snježnobijelom dlakočaškom (Dasyscyphella nivea), koja najčešće raste na starim trupcima hrasta i bukve, a dlačice joj nisu cijelom dužinom zrnate, već su im vrhovi glatki.

Mollisia caespiticia - created in Norway by unknown

SIVA LONČICA

Mollisia caespiticia (P.Karst.) P.Karst.

Etimologija: caespiticus (lat.) = rasprostranjen u gustom naselju, rasprostranjen u travnjacima. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko, u mladosti je u obliku pehara ili plitke zdjelice, kasnije se raširi i poprimi nepravilan oblik diska, bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, unutarnja himenijalna površina je glatka i svijetlosiva, rub je bjelkast, vanjska sterilna strana je boje himenijalne površine.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, zadebljane na jednom kraju, glatke, amiloidne, 4-6 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) vrbe bez kore, a prema podacima iz literature može rasti i na krupnim drvnim ostacima drugog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka može zamijeniti s brojnim sličnim mješinarkama, osobito s johinom tvrdočaškom (Pyrenopeziza benesuada), koja najčešće raste na krupnim drvnim ostacima johe. Spomenuta mješinarka ima veće spore (7-9 x 1.5-2 µm) i veće askuse (50-70 x 5-5.5 µm).

PEPELJASTA LONČICA

Mollisia cinerea (Batsch) P.Karst.

Etimologija: cinerea (lat.) = pepeljastosiva, sivosmeđa. Po boji.

Engleski naziv: Common Grey Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 mm široko, u ranoj mladosti je u obliku zdjelice, a kasnije se nepravilno pločasto raširi, bez stalka, unutarnja himenijalna površina je glatka, svijetlosiva ili sivo-smeđa, često je naborana, vanjska sterilna strana je nešto tamnija, obično je sa svijetlim, radijalnim hifama na dnu, rub je sitno pahuljast i nešto svjetliji, obično bijel.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, rijetko su zakrivljene, obično su s 2 uljne kapljice na krajevima, glatke, prozirne, slabo su amiloidne, 6-12 x 1.5-2.5 µm, askusi su 47-73 x 5-6 µm, parafize su valjkaste, široke su 2-3 µm, s velikim duguljastim, refrakcijskim uljnim kapljicama (cromushrooms: askospore su (6.2) 8 - 12.1 (12.6) × (1.5) 1.7 - 2.4 (2.6) µm, Q = (3.7) 4.2 - 5.5 (6.6), N = 133, Me = 10.3 × 2.1 µm, Qe = 4.9, askusi su valjkasti, 8-sporni, jednoredni, 48-73 × 5.1-6.6 µm, N = 24, parafize su 36-74 × 3-4.8 µm, N = 15); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso s KOH ne požuti.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito javora, s donje strane ležećih trupaca ili grana. Slike su snimljene 24.2.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka lako može zamijeniti sa sličnim mješinarkama, kao što su crno-bijela lončica (Mollisia melaleuca) koja raste od listopada do ožujka na sličnom staništu, te drvna lončica (Mollisia ligni) koja najčešće raste na mrtvom drvu hrasta i kestena. Obje spomenute mješinarke imaju eliptično-vretenaste spore i na krajevima nemaju uljne kaplje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1823. Mollisia cinerea (Batsch ex Mérat) Karst.

Mollisia discolor - created in Norway by Siv Moen

DVOBOJNA LONČICA

Mollisia discolor (Mont. & Fr.) W.Phillips

Etimologija: dis- (lat.) = različit odvojen + color (lat.) = boja. Po različitim bojama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko, u ranoj mladosti je u obliku pehara ili plitke zdjelice, poslije se nepravilno raširi, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja je himenijalna strana glatka i svijetlosiva, poslije izblijedi, vanjska je sterilna strana malo smećkasta, rub je valovit i svjetliji.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, sadrže nekoliko uljnih kapljica, prozirne, 7-9.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, osobito drijenka (Cornus).

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je mješinarku lako zamijeniti s tamnosivom zdjeličarkom (Tapesia fusca) koja se može pronaći na istome staništu i u isto vrijeme. Međutim, njezino plodno tijelo (apotecij) poslije poprimi žućkasto-oker boju.

Mollisia ligni - created in Netherlands by Ruud en Betty van Middelkoop

DRVNA LONČICA

Mollisia ligni (Desm.) P.Karst.

Etimologija: lignum (lat.) = drvo, stablo. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-1.5 mm široko, u ranoj je mladosti kuglasto, ubrzo je u obliku pehara, šalice ili plitke zdjelice, poslije je nepravilno, bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, unutarnja je himenijalna površina glatka, bijela, siva i tamnosiva s blagom plavkastom nijansom, vanjska je sterilna strana tamnosmeđa i sitno pahuljasta, rub je bjelkast, osobito u mladosti.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste do eliptične, zadebljane na jednom kraju, glatke, prozirne, 18-21 x 4-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, elastično, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdobljima bez mraza na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito hrasta i pitomog kestena.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na navedenom staništu rastu brojne vrste mješinarki s kojima se opisana mješinarka može zamijeniti. Vrlo su slične pepeljasta lončica (Mollisia cinerea), te crno-bijela lončica (Mollisia melaleuca) koje se uglavnom razlikuju po boji plodnog tijela. Opisana se mješinarka osobito ističe bjelkastim rubom i nikada nije tako nepravilno pločasto raširena kao spomenuta pepeljasta lončica.

Mollisia melaleuca - created in Netherlands by Cor Noorman

CRNO-BIJELA LONČICA

Mollisia melaleuca (Fr.) Braunaud

Etimologija: melas (gr.) = crn + leukos (gr.) = bijel. Po kontrastu boja.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-2 mm široko i 0.5-2 mm visoko, najprije je u obliku zdjelice, zatim se raširi u obliku diska i poprimi vrlo nepravilan i valovit izgled, bez stalka, izravno se drži za supstrat, gornja je himenijalna površina glatka, bijela, sivkasta, kremasta do svijetlooker, osušena je žućkasta, vanjska je strana crno-smeđa do crnkasta.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 7-13.8 x 2.4-3 µm, otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdobljima bez mraza kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rijetka je vrsta. Postoji čitavo mnoštvo sitnih mješinarki od kojih je većina jedva vidljiva bez povećala i obično se mogu determinirati samo pomoću mikroskopa.

Mollisia olivascens - created on July 2013 in Дмитровский р-н, Орловская обл., Russian Federation by Eugene Popov

MASLINASTA PLOČICA

Mollisia olivascens (Feltgen) Le Gal & F.Mangenot

Plodno tijelo (apotecij): 1-8 mm široko, u mladosti je zatvoreno, kasnije se spljošti u obliku diska, bez stalka, izravno je učvršćeno na supstrat, unutarnja je himenijalna površina plava do sivo-plava, vanjska je površina prekrivena smeđim hifama, rub je bjelkasto obrubljen, djelomično je malo ružičasto-plav.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, 10.8-13.5 x 2.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-plavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u kontinentalnim i mediteranskim listopadnim šumama od svibnja do listopada, a u mediteranskim zimzelenim šumama tijekom veljače i ožujka, kao saprotrof na trulim trupcima i mrtvim uspravnim stablima te na ostacima žilišta panjeva različitih vrsta hrastova i breza, u listopadnim i zimzelenim starim šumama je uvijek u prisutnosti mahovine. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na planini Medvednici. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 2, 3, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Mollisia rosae - created on June 2022 in Tampere, Härmälänsaari, Finland by Unto Söderholm

RUŽINA LONČICA

Mollisia rosae (Pers.) P.Karst.

Etimologija: rosa (lat.) = roza, ruža. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-2 mm široko, u ranoj mladosti je u obliku mjehurića, kasnije sliči peharu ili je nepravilno stisnuto, ako raste zbijeno na osnovi nema stalak, već raste na tamnosmeđem subiculumu, unutarnja himenijalna površina je glatka, sivkasta, krem-smeđa, okerasto-smeđa, svijetlosmeđa i tamnosiva, u starosti je crno-smeđa do sivo-crna, vanjska sterilna strana je bijelo do smeđe dlakava, rub je bjelkast, resast i valovit.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, glatke, na oba kraja sadrže po jednu uljnu kaplju, prozirne, 6-8 x 1.9-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prljavo bijelo do kremasto-žuto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od travnja do lipnja, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane) ruže ili šipka (Rosa canina) koji leže na tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na otpalim češerima bora i ariša raste vrsta Tapesia strobilicola, koja naraste 0.5-1.5 mm široko, himenijalna jepovršina glatka i blijedooker do žućkasta, a vanjska je sterilna strana smeđa i dlakava. Na mrtvim stabljikama trstike (Phragmites communis) u proljeće i ljeto rastu žuta Tapesia retincola i mješinarka Mollisia hydrophila kojoj je himenijalna površina siva do blijedoplavkasta, a vanjska je sterilna strana tamnija i na osnovi smećkasta.

Mollisia fusca - created on March 2022 in Rheinsberg, Germany by lindernia-w

TAMNOSIVA ZDJELIČARKA

Tapesia fusca (Pers.) Fuckel

Etimologija: fusca (lat.) = tamna, smeđa. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-3 mm široko, u početku je kuglasto i zatvoreno, zatim je čašasto, kasnije je diskoliko ili zdjelasto, u starosti je rašireno i valovito, bez stalka, izravno je učvršćeno na podlogu isprepletenim crno-smeđim hifama, unutarnja himenijalna površina je glatka, siva, plavo-siva, sivo-oker, maslinasto-plava do svijetlosmeđa, vanjska strana je smećkasta i glatka, rub je obično svjetliji.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste do kobasičaste, blago zakrivljene, glatke, s jednom uljnom kapljom na jednoj strani, prozirne, 8-15 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, izvan razdoblja mraza, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, johe, bukve ili lijeske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj mješinarki prilično sliči pepeljasta lončica (Mollisia cinerea), ali ona raste ljeti na mrtvim stabljikama končare (Filipendula ulmaria). Mješinarke koje pripadaju rodu Tapesia vrlo su slične mješinarkama iz roda Mollisia. Razlika je samo u tome što se mješinarke iz roda Tapesia razvijaju na mrežasto-pustenastim hifama (subiculum). Međutim pojedini autori smatraju da je spomenuta razlika nepouzdana, jer mješinarke iz roda Mollisia imaju na osnovi također manje-više razvijene hife slične sidru.

ŽUTA GLATKOČAŠKA

Calycina citrina (Hedw.) Gray

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Fairy Cups

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 mm široko, može biti u obliku plitke zdjelice, diska ili gornja, himenijalna površina može biti konveksna, bez stalka, izravno je učvršćeno na podlogu, unutarnja i vanjska površina je glatka, ujednačene limunastožute do sumporastožute boje, rub je često malo tamniji.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, s brojnim su uljnim kapljama, prozirne, 9-14 x 3-5 µm, askusi su 80-125 x 7-10 µm (cromushrooms: (9) 9.2 - 11.8 (14.8) × (3.2) 3.3 - 3.9 (4.2) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3.2 (3.7), N = 120, Me = 10.3 × 3.6 µm, Qav = 2.9); otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve. Prve četiri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom studenog na lokalitetu Voštane kod Trilja, a posljednja je snimljena krajem rujna na lokalitetu Brezovac na Dinari.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može vrlo lako zamijeniti s brojnim sličnim sitnim žutim zdjelicama. Osobito je slična pupčasta čašica (Hymenoscyphus umbilicatus) koja raste na panjevima jele. Vrlo su slične i sitne žute zdjelice iz roda Hymenoscyphus, ali one rastu na ostacima različitih trava.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1783. Bisporella citrina (Batsch. ex Fr.) Korf. & Carpenter

Calycina claroflava - created on November 2022 in Lausanne, Switzerland by Claudia Pogoreutz

SUMPORNA ČAŠICA

Calycina claroflava (Grev.) Kuntze

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Sulphur Disco

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 mm široko, oblika je dugmeta, a poslije pehara ili plitke zdjelice, na osnovi je gotovo bez stalka ili je kod nekih primjeraka jedva vidljiv, gornja je himenijalna površina glatka i limunastožuta, vanjska strana i rub su iste boje, te vrlo sitno pahuljasti.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, vretenaste, glatke, prozirne, 5-12 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, žuto, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, te na starim plodnim tijelima mješinarki iz porodice Sphaeriaceae.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka vrlo lako meže zamijeniti sa žutom glatkočaškom (Calycina citrina), koja ima veće plodno tijelo (1-3 mm) i ne raste u nagomilanim hrpama, ni na starim plodnim tijelima iz porodice Sphaeriaceae. Također postoji velika sličnost sa žutim mješinarkama iz roda Hymenoscyphus koje najčešće rastu na mrtvim ostacima raznih trava i na osnovi plodnog tijela imaju istaknut stalak.

Calycina parilis - created in Netherlands by Laurens van der Linde

DVODIJELNA ČAŠICA

Calycina parilis (P.Karst.) Kuntze

Etimologija: par (lat.) = jednak, kao + ilis (lat.) = kapacitet ili mogućnost nečega. Po pravilnom obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 3-8 mm širok, isprva je oblika pehara, poslije je slično zdjelici s 1 mm dugim stalkom s kojim se drži za supstrat, gornja je himenijalna površina glatka, a vanjska sitno pahuljasta i bijela kao i stalak, rub je gotovo uvijek izvrnut prema gore.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, vretenaste, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, 6-14 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, bijelo, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) breze.

Doba rasta: 9. 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka lako može zamijeniti s također bijelom običnom čašicom (Calycina vulgaris). Međutim, plodno tijelo spomenute vrste nije izrazito pahuljičasto (hife su kraće) i himenij u starosti postane oker-crvenkasto pjegav, te konačno cijelo plodno tijelo postane smećkasto. Vanjska je strana gotovo suhog plodnog tijela svjetlija, odnosno bjelkasto-smećkasta.

OBIČNA ČAŠICA

Calycina vulgaris

Etimologija: vulgaris (lat.) = običan, skupan, zajednički. Po izgledu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1 mm široko, oblika je pehara ili plitke čašice s krakim i gotovo nepostojećim stalkom, gornja himenijalna površina je glatka i bijela, vanjska neplodna strana je pahuljasta i također bijela, a poslije cijelo plodno tijelo postane krem-oker pjegavo i konačno oker-smeđe.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, sa zaokruženim krajevima, 6-10 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, bjelkasto, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito lijeske i vrbe.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9. 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka, dok je mlada, je posve bijela i lako se može zamijeniti s drugim sitnim bijelim mješinarkama. Posebice je slična bijela dvodijelna čašica (Calycina parilis) koja raste na krupnim drvnim ostacima breze. Međutim, spomenuta vrsta do kraja životnog ciklusa ostaje bijela, a opisana vrsta u punom razvoju ima smeđo-ružičaste pjege, te konačno cijeli himenij poprimi ružičasto-smeđu nijansu.

Psilachnum chrysostigmum - created in Norway by Edvin W. Johannesen

ŽUĆKASTA DLAKOČAŠKA

Psilachnum chrysostigmum (Fr.) Raitv.

Etimologija: chryso (lat.) = zlatno + stigma (gr.) = ožiljak, oznaka. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.1-0.6 mm široko, isprva je zatvoreno, kuglasto, kasnije je u obliku pehara, zdjelice, čašice ili diska s kratkim stalkom, unutarnja himenijalna površina je bijela ili bjelkasta, u starosti je svijetlo mesnatoružičasta, vanjska sterilna strana je iste boje kao i unutarnja, rub je bijel ili žut, nazubljen i dlakav.

Stručak: Vrlo je kratak, prema bazi je nešto sužen, bjelkast.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, zadebljane s jedne strane, glatke, prozirne, 9.5-12.5 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, voštano, mekano, vrlo je nježno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u brojnim skupinama, na biljnim ostacima (stabljike, korijenje) bujadi (Pteridium aquillinum) i paprati (Nephrodium spp.).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Oko opisane mješinarke i drugih bijelih i žutih mješinarki u znanstvenim krugovima vlada prilična polemika.

Pyrenopeziza benesuada - created in Norway by Tove Jacobsen

JOHINA TVRDOČAŠKA

Pyrenopeziza benesuada (Tul.) Gremmen

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-0.8 mm široko, u mladosti je zdjelasto ili čašasto, kasnije je tanjurasto ili pločasto, bez stalka, često se probija kroz koru drveta, unutarnja himenijalna površina je glatka, bijela, sivkasta, siva, plavkasto-sivkasta ili maslinasto-sivkasta, vanjska strana je glatka i slične boje kao himenijalna površina, rub je zadebljan i valovit.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, duguljaste, na jednom kraju zadebljane, glatke, prozirne, 9-16.5 x 2.2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima (grane) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe ili johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka najčešće raste na krupnim drvnim ostacima (grane) vrbe, ali se pronađe i na johi. Zanimljivost je ove mješinarke što se probija kroz pukotine kore mrtvoga drva. Vrlo je slična siva lončica (Mollisia caespiticia), koja također raste na krupnim drvnim ostacima (grane) vrbe i drugog bjelogoričnog drveća. Međutim spomenuta mješinarka ima znatno manje spore (4-6 x 1-1.5 µm) i askuse (40-60 x 5 µm). Raste u jesen na krupnim drvnim ostacima (grane) breze, bazge, ogrozda (Ribes spp.) i vrbe.

KESTENOV PEHAR

Lanzia echinophila (Bull.) Korf

Engleski naziv: Hairy Nuts Disco

Plodno tijelo (apotecij): 3-9 mm široko, u mladosti je polukuglasto, ubrzo se raširi u obliku čašice sa stalkom ili pehara, u starosti je gotovo izravnato poput diska, unutarnja himenijalna površina je glatka, smeđa ili tamnosmeđa, vanjska sterilna strana je iste boje, rub je sitno zrnast.

Stručak: Kratak, smećkast.

Mikroskopija: Askospore su oblika bumeranga, glatke, u starosti su s 3 pregrade, na oba kraja su sa sitnijim sekundarnim sporama (ispupčenja), prozirne, 15.7-19.6 x 3.7-5.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Smećkasto, čvrsto, žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen kao saprotrof na unutarnjoj strani čahure pitomog kestena ili može rasti izravno iz gotovo truloga ploda. Sliku je snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar rodova Lanzia i Rustremia raste još nekoliko vrsta sitnih peharčića ili tavica. Na otpalim češerima smreke raste mnoštvo sitnih crno-smeđih tavica kao primjerice Rutstroemia bulgarioides, na krupnim drvnim ostacima (grane) zelene johe (Alnus viridis) raste sitan mali žilasta peharica (Rutstroemia bolaris), na krupnim drvnim ostacima (grančice, šibe) jele raste u proljeće tamnomaslinasto-smeđa Rutstroemia elatina, te od proljeća do listopada na krupnim drvnim ostacima (grane) hrasta, lijeske i johe raste maslinasto-crvena do crveno-smeđa smeđa peharica (Rutstroemia firma).

ŽILASTA PEHARICA

Rutstroemia bolaris (Batsch) Rehm

Etimologija: bolus (lat.) = grumen, grudva. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 3-8 mm široko, u obliku je pehara koji probija koru drveta, isprva je kuglasto i zatvoreno, zatim je otvoreno i ulegnuto na sredini ili lijevkasto, na kraju je zdjelasto, sužava se u kratki stalak, unutarnja himenijalna strana je glatka ili blago naborana na sredini, žućkasto-smeđa, smeđa ili narančasto-smeđa, u mladosti je s maslinastim nijansama, sredina je nešto tamnija, vanjska strana je iste ili nešto svjetlije boje od unutarnje, žućkasto-oker, po suhom je vremenu žiličasto naborana, sitno paperjasta (koristiti ručno povećalo), rub je pravilan i gladak, rijetko je malo iskrzan po suhom vremenu.

Stručak: 1-5 mm dug i 0.3-0.8 mm širok, uglavnom je kratak, valjkast, obično se sužava prema bazi, gladak, žućkasto-oker, nešto je tamniji, crnkast na bazi, koja je vlaknasta i uzdužno crtasta.

Mikroskopija: Askospore su usko eliptične do blago kobasičasto zakrivljene, isprva su obično s dvije velike uljne kaplje, na kraju se poprečnom diobom dijele na četiri komore, 15-18 x 7-9 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni, jednoredni, 130-200 × 12-14 µm, jod oboji rupicu na vrhu u plavo, parafize su tanke, nitaste, smećkaste, široke oko 2 µm, na vrhu su proširene i široke 3 µm, excipulum je građen od kuglastih segmenata; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, voštano, elastično, žućkasto-smeđe; miris nije izraženi, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, u ožujku i travnju, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof sitnijih i krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, lijeske ili graba, obično s korom.

Doba rasta: 2, 3, 4

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta razlikuje od vrlo slične smeđe peharice (Rutstroemia firma) samo po svjetlijoj boji apotecija i kraćim stalkom. Slaže se s tom vrstom u konačnoj poprečnoj podjeli spora na četiri komore. Postoje određena neslaganja autora oko određenih mikroskopskih značajki. Tako Phillips navodi da su spore široke samo 4-6 µm, dok Tulasne navodi da askusi sadrže konidije. Brefeld također spominje klijanje spora odvajanjem kuglastih konidija na oba kraja. Također je sličan i gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa), koji na dnu stručka ima crno gomoljasto zadebljanje ukopano u tlo, a raste u proljeće u blizini šumarice (Anemone).

SMEĐA PEHARICA

Rutstroemia firma (Pers.) P. Karst.

Etimologija: firma (lat.) = čvrst, snažan. Po konzistenciji mesa.

Engleski naziv: Brown Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 mm široko, u obliku je čašice koja probija koru drveta, isprva je kuglasto i zatvoreno, zatim je otvoren i ulegnut ili lijevkast, na kraju je prilično izravnat ili čašast, sužava se u kratki stalak, unutarnja je himenijalna strana tamnosmeđa, vremenom ili isušivanjem postepeno potamnjuje, vanjska je strana glatka, svijetlosmeđa, rub je gladak, ponekad je blago iskrzan i/ili zakrivljen.

Stručak: 3-12 mm dug i 0.3-0.5 mm širok, valjkast, obično se sužava prema bazi, gladak, svijetlosmeđ, crnkast na bazi, suh, uzdužno je crtast.

Mikroskopija: Askospore su usko eliptične do kobasičaste, u početku su s jednom ili više velikih uljnih kapljica, kasnije se poprečnom diobom dijele na 2 komore, a na kraju na 4 komore, prozirne, 15-20 x 4-7 µm, askusi su 8-sporni, 1-2-redni, valjkasto-batinasti ili blago suženi na bazi, 120-160 x 7-12 μm, jod oboji rupicu na vrhu u plavo, parafize su tanke, nitaste, smećkaste, široke su oko 2 µm, slabo su proširene na vrhu, s uočljivim su bazalnim komorama, ekscipulum je građen od prizmatičnih segmenata (cromushrooms: askospore su (16) 16.3 - 18.9 (21.4) × (4.6) 5.2 - 6 (6.4) µm, Q = (2.6) 2.8 - 3.5 (4.1), N = 120, Me = 17.6 × 5.6 µm, Qe = 3.1, askusi su 130-152 × 9.5-13.5 µm, N = 16, parafize su 120-161 × 1.2-1.8 µm, N = 18); otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, voštano, elastično, žućkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od veljače do studenog, pojedinačno, rjeđe skupno, kao saprotrof sitnijih i krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, johe ili breze, obično na kori. Slike su snimili Slobodan Bjelajac i Helena Petrić, 15.2.2026. na lokalitetu Horvati kod Zagreba.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta razlikuje od svojih srodnica prvenstveno po boji, a na kraju i po sporama s 4 komore. Kratki produžetci s pričvršćenom kuglastom glavom, koji Phillips često nalazi na vrhovima spora, predstavlja početak stvaranja konidija, koje je već ranije spomenuo Brefeld, kao pupanje kuglastih konidija.

DVOJEZGRENI PEHAR

Botryotinia ficariarum Hennebert

Etimologija: bi (lat.) = dva + nucleus (lat.) = jezgra. Po sporama s dvije jezgre.

Engleski naziv: Anemone Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 cm široko, u obliku je šalice ili pehara, kasnije se zdjelasto raširi, unutarnja himenijalna površina je smeđa, tamnosmeđa, žilasta i naborana, vanjska površina je iste boje, u starosti lagano izblijedi ili je s bijelom glazurom.

Stručak: Valjkast, dug, vrlo duboko je ukorijenjen, samo je manji gornji dio vizualno uočljiv, boje je apotecija.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 11.5-14.9 x 5.8-7 µm, Q = 1.9-2.3; otrusina je bezbojna, prozirna.

Meso: Tanko, žilavo, voštano, bjelkasto do smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće u šumama, po šumskim putevima i parkovima, na vlažnim terenima, u literaturi se navodi da raste uvijek u simbiozi sa ledinjakom (Ranunculus ficaria). Slike je snimio Danijel Balaško, uz šupaljiku (Corydalis cava).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom jer nema nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Ova mješinarka se ne može pronaći u dostupnoj literaturi. Hans-Otto Baral ju je nazvao Sclerotinia binucleata Baral nom. prov., pa nije službeno priznata vrsta, a osim toga je i izuzetno rijetka. Makroskopski je gotovo identičan gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa), koji raste u simbiozi sa šumaricom (Anemone).

Ciboria aestivalis - created on December 2022 in Castellón, Spain by pacovillalonga

LJETNA PEHARICA

Ciboria aestivalis (Pollock) Whetzel

Etimologija: aestivus (lat.) = ljetno + alis (lat.) = raste u. Po razdoblju rasta.

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 mm širok, u početku plitko peharast a zatim raširen do duboko peharast, s kraćim ili dužim stručkom, himenijalna površina glatka, oker do smeđe boje, vanjska je strana iste boje kao i himenijalna.

Stručak: 1-11 mm visok i 0.1-0.8 mm debeo, ravan, rjeđe je vijugav, ponekad crnkast i sužen na bazi.

Mikroskopija: Askospore su usko do široko eliptične, glatke, prozirne, bez pregrada, često asimetrične (spljoštene na jednoj strani), na krajevima često s po dvije male uljane kaplje, 5.6-12 × 1.9-4 µm, askusi su 8-sporni, usko do ponekad široko cilindrični, 68-92 × 5-8 µm, parafize ravne, končaste, tupe, rijetko s pregradama, jednostavne ili u donjem dijelu razgranate, promjera 1.5-2.5 µm, ne nadvisuju askuse; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, želatinozno, žućkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, a na sredozemnom području u studenom i prosincu, po zapuštenim voćnjacima i staklenicima, na otpalim mumificiranim plodovima dunje, jabuke, marelice, šljive, breskve i kruške. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na području grada Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Postoji mnogo sličnih pločarica pa je za determinaciju neophodna mikroskopska analiza spora.

RESINA PEHARICA

Ciboria amentacea (Balb.) Fuckel

Etimologija: amentum (lat.) = rese, cvat + acea (lat.) = koristi se za označavanje sličnosti ili prisutnosti određenih karakteristika. Po izgledu.

Klobuk (apotecij): 2-10 mm širok, najprije je kuglast, zatim je čašast, u starosti je izravnat poput diska, unutarnja je himenijalna površina svijetlooker, žuto-narančasta, sivo-smeđa do svijetlosmeđa, glatka, vanjska je površina iste boje kao unutarnja površina ili nešto svjetlija, glatka, rub je često rastrgan.

Stručak: 1-2 cm visok, tanak, često je zakrivljen, nepravilan, gladak i gol, oker ili smećkast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do nepravilno jajolike, glatke, s nježnim su uljnim kapljama, 7.5-10.5 x 4.2-6 µm, askusi su 8-sporni (cromushrooms: askospore su (7.5) 7.9 - 9.6 (10.5) × (3.8) 4.1 - 4.9 (5.1) µm, Q = (1.7) 1.8 - 2.1 (2.4), N = 120, Me = 8.7 × 4.5 µm, Qe = 1.9, askusi su 100-136 × 6.6- 9.6 µm, N = 29, parafize su 87-139 × 2.7-4 µm, N = 4); otrusina je bjelkasta.

Meso: Žuto-smeđe, sivo-smeđe ili narančasto-smeđe, žilavo, voštano, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu, proljeće i rano ljeto kao saprotrof na prošlogodišnjim otpalim cvijetnim resama johe i lijeske. Prve četiri slike snimila je Helena Petrić, 31.1.2026., na lokalitetu Parki prirode Medvednica kod Zagreba, na resama lijeske i johe, petu Anton Gračanin, 24.2.2024., na muškim resama johe, a šestu Mladen Matišić, 27.1. 2024., na resama lijeske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta sličnih vrsta pa se lako može zamijeniti s nekom drugom vrstom, primjerice s vrstom Ciboria caucus koja raste na cvijetnim resama vrbe. Ima nešto veće spore, a stručak je prema osnovi tamnosmeđ i crn.

ŽIROV PEHAR

Ciboria batschiana (Zopf) N.F.Buchw.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast njemačkog prirodoslovca Augusta Johanna Georga Karla Batscha (1761. - 1802.) koji je bio priznati autoritet za gljive, a također je opisao nove vrste paprati, briofite i biljke sjemenjače.

Klobuk (apotecij): 0.5-1.5 cm širok, konkavan je pa raširen, svijetlosmeđ do cimetastosmeđ.

Stručak: Relativno je dug i vitak, iste boje kao klobuka, ponekad crno prošaran.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 6-12 x 4-6 µm, askusi su 150 x 8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen na otpalim žirovima hrastova; rijetka je vrsta. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 9.12.2025.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se ipak smatra nejestivom, jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sličan je gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa) od kojeg se razlikuje po tome što nema karakteristični sklerocij.

LIJESKOV PEHAR

Ciboria coryli (Schellenb.) N.F.Buchw.

Etimologija: corylus (lat.) = lijeska. Po staništu.

Engleski naziv: Green Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 cm široko, u obliku je čašice sa stalkom, a poslije se spljošti, gornja himenijalna površina je glatka, oker do svijetlosmeđa, vanjska strana je svjetlija.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, boje je apotecija ili nešto tamniji, smeđ do tamnosmeđ.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 13.2-17.4 × 6.2-8.5 µm, Q = 1.8-2.4, Me = 15.7 × 7.5 µm, Qav = 2.1 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, lomljivo, smećkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, cvjetne rese) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, često prividno na zemlji izmiješanoj s trulim cvjetnim resama ili drvnim ostacima. Slike je snimio Mladen Matišić, u prvoj polovici veljače.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka prepoznatljiva po staništu na kojemu raste, ali je za sigurnu determinaciju potrebna miksokopska analiza spora. Slična je resasta peharica (Ciboria amentacea).

GOMOLJASTONOGI PEHAR

Dumontinia tuberosa (Bull.) L.M.Kohn

Etimologija: tuberosus (lat.) = gomoljasto, cjevasto. Po prisutnosti sklerocija sličnog gomolju.

Engleski naziv: Anemone Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 cm široko, u obliku je peharčića ili čašice s visokim stalkom, rast započinje od sitne loptice s malim otvorom koji se nalazi na vrhu, zatim se izduži i otvori poput pehara, na kraju se pehar raširi i postane plosnat, a u sredini najčešće ostane udubljenje, rub se može okrenuti prema dolje, unutarnja je himenijalna površina glatka, ponekad žiličasto naborana, svijetlosmeđa, tamnosmeđa ili crvenkasto-smeđa, vanjska je strana sitno maljava, najprije je iste boje kao i unutarnja površina, a poslije izblijedi, postane žuta ili žuto-oker, nekad i po nekoliko (do 6) plodnih tijela izrasta na jednom sklerociju na bazi.

Stručak: 2-8 cm visok, vitak, vijugavo-valovit, šupalj, zadebljan je na vrhu ispod čašice, na gornjem je dijelu svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, a prema dolje crno-smeđ, skoro cijelom dužinom je paperjast, vrlo je duboko ukopan sa sklerocijem koji je gomoljasto zadebljan ili nepravilno duguljast (1-2 cm), izvana je crn, a iznutra je bijel.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, duguljaste, glatke, 13-16 x 6-8 µm; otrusina je bezbojna, prozirna.

Meso: Tanko, žilavo, voštane je konzistencije, najprije bjelkasto ili krem, kasnije žuto-smeđe do smećkasto, vanjski je sloj smećkast, u sklerociju je bijelo; miris nije izražen, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u rano proljeće u šumama, po šumskim putevima i parkovima, na vlažnim terenima uvijek u simbiozi sa šumaricom (Anemone), odnosno na njezinom korijenju.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema neku osobitu uporabnu vrijednost.

Napomena: Početak cvjetanja šumarica je znak da se u blizini može pronaći ova vrsta. Nepogrešivo se prepoznaje prvenstveno po dvije karakteristike, na dnu stručka ima crno gomoljasto zadebljanje ukopano u tlo i raste u proljeće u blizini šumarice, biljke s lijepim bijelim cvjetovima, nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

Mitrula paludosa - created on April 2022 in Studland, Swanage BH19 3BA, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Sam

MOČVARNA KAPULJAČA

Mitrula paludosa Fr.

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu.

Engleski naziv: Bog Beacon

Hrvatski naziv: Močvarna kapuljača

Plodno tijelo (glava): 0.5-1.5 cm široko i 2-6 cm visoko, sastoji se od kuglaste ili eliptične glave koja je od stručka jasno odijeljena malim žlijebom, često je postrance stisnuta, vrh je kuglast, tup ili rjeđe podijeljen na dva vrha, najprije je puna, zatim je šuplja, a u starosti je zadebljana, žućkasto, žuto-narančasto ili svijetlonarančasto.

Stručak: 2-3 cm visok i 2-3 mm debeo, svilenast, tanak, uspravan ili nakošen, ubrzo postane šupalj, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan, na bazi je često s organskim ostacima druge boje, bjelkast, proziran, često je pahuljast.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, s tupim krajevima, prozirne, 12-20 x 3-4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Mekano, spužvasto, vodenasto, u stručku je želatinozno, bjelkasto, staklasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od kraja travnja do kraja rujna, ovisno o podneblju, na cretovima, u crnogoričnim i brezovim cretnim šumama te potocima kao saprotrof na trulim listovima, granama, češerima i trajno potopljenim ili promočenim biljnim ostacima, nekad se pronađe na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, creta Lepenica u Gorskom kotaru. 

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Mala je gljiva s karakterističnom žutom glavom i bjelkastim i prozirnim stručkom pa se teško može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

TRULEŽ PLODA (VOĆNA PLIJESAN)

Monilinia fructigena (Pers.) Honey

Etimologija: fructus (lat.) = plod + gignere (lat.) = stvoriti. Po tvorbama sličnim ogrlicama na plodovima.

Plodno tijelo: 0.5-2.5 mm široko, na plodovima voćaka formira koncentrične krugove koji postaju sve širi i širi dok ne zahvate cijeli plod okrenut prema izvoru svjetlosti, konidijalni je oblik bijel, žut, žuto-smeđ i svijetlosmeđ, a od konidija se razvija premicelij i konačno inperfektan oblik gljive, perfektan oblik je oblika malog smeđeg pehara sa stalkom.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 18-21 x 11.5-13 µm; otrusina je žuta.

Meso: Tanko, gotovo je nepostojeće, bijelo, žuto, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na različitim vrstama voća, najčešće jabuci ili trešnji, čini veliku štetu u voćnjacima jer izazva trulež plodova.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova mješinarka izaziva pažnju samo zaštitara voćaka jer napada jezgričavo voće (jabuka, dunja, kruška, trešnja) i pravi je kuriozitet među gljivama. Napadnuti plodovi mogu otpasti sa stabla ili se posuše i ostanu na stablu preko zime te služe kao novi izvor zaraze. Vrlo je opasan štetnik u voćnjacima.

Myriosclerotinia dennisii - created in Finland by Tapio Kekki

SUHOPERKINA MOČVARNICA

Myriosclerotinia dennisii (Svrček) J.Schwegler

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 mm široko, u obliku je čašice ili pehara, unutarnja je himenijalna površina više ili manje žućkasto-smeđa, svijetlosmeđa, smeđa do crvenkasto-smeđa, dosta izblijedi pri sušenju, u mladosti je glatka, a kasnije je hrapava, osobito u sredini udubljenja, rub je tamniji, u starosti je radijalno rascjepljen, vanjski je dio iste boje ili nešto svjetliji, prekriven je grubim bjelkastim dlačicama koje su dobro vidljive uz pomoć povećala.

Stručak: 3-30 cm visok i 0.5-1.3 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili crnkast, izlazi iz vretenastog ili cilindričnog sklerocija, s uzdužno narebranom crnkastom tvorevinom dimenzija 18 x 2,5 mm, s bijelom je srži, smještena je u unutrašnjosti uvenulih mahuna.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 8-15 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na cretovima sa suhoperkama (Eriophorum spp.), određenim močvarnim biljkama kao što su močvarni pamuk (Eriophorum angustifollum), busenasta šašina (Scirpus cespitosus) i jednopljevična jezernica (Eleocharis uniglumis). Plodna se tijela razvijaju u proljeće, od kraja travnja do kraja lipnja, iz sklerocija koji su prezimili u cvijetnoj stapci domaćina i bili trajno natopljeni ili uronjeni u vodu. Spore sazrijevaju u vrijeme cvatnje domaćina, a 2-4 tjedna nakon klijanja spora micelij zahvaća glavni dio cvjetne stapke. Do jeseni, rujna ili listopada, u šupljinama stapke nastaju začeci novih sklerocija koji razvijaju svoja konačna tkiva i oblik. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, na acidofilnom cretu Dubravici u Hrvatskom zagorju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

GNIJEZDASTA DLAKOČAŠKA

Lasiobelonium nidulus (J.C.Schmidt & Kunze) Spooner

Etimologija: nidus (lat.) = gnijezdo, gnijezditi. Po izgledu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1.5 mm široko, isprva je zatvoreno i kuglasto, kasnije se otvori u obliku čašice ili zdjelice, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna strana je bijela do žuto-narančasta, vanjska strana je crvenkasto-smeđa i izraženo dlakava, a dlačice su duže od 150 µm, rub je također dlakav.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste do vretenaste, glatke, prozirne, 5.9-11.4 x 1.3-2.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen po livadama i travnjacima kao saprotrof na biljnim ostacima (stabljikama) raznog bilja, najčešće prave končare (Filipendula ulmaria) ili solomunovog pečata (Polygonatum odoratum). Slike je snimio Danijel Balaško, na suhim prošlogodišnjim stablikama solomunovog pečata.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična vrsta Lachnum relicinum, od koje se može razlikovati samo pomoću mikroskopa.

HRASTOVA PRIBADAČA

Cudoniella acicularis (Bull.) J.Schröt.

Etimologija: aciculare (lat.) = igličast, bockati. Po načinu rasta na supstratu.

Engleski naziv: Oak Pin

Klobuk (apotecij): 1-4 mm širok, u mladosti polukuglast, zatim je tanjurast, diskolik, oblika dugmeta ili jastučast, izravnat, u starosti je ispupčen na sredini, gladak, najprije je bijel, kasnije je sivkast do smećkast.

Stručak: 2-10  mm visok, valjkast, bjelkast, svilenkast, dlakav.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, ponekad su s pregradom na sredini, 12-22 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, kao i biljnih ostataka. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 25.1.2026., na lokalitetu Park šuma Maksimir u Zagrebu, u šupljini hrasta lužnjaka.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12, 1, 2

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka od mješinarki iz roda Hymenoscyphus razlikuje po klobuku koji ima oblik jastučića. Lako je prepoznatljiva na starim panjevima hrasta, osobito zbog toga što posve bijelo plodno tijelo poslije postane sivkasto ili smećkasto.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1798. Cudoniella aciculare (Bull. ex Fr.) Schroet)

Cudoniella clavus - created on June 2022 in Nurmijärvi, Suomi, Finland by Juha Samanen

POTOČNA PRIBADAČA

Cudoniella clavus (Alb. & Schwein.) Dennis

Etimologija: clavus (lat.) = štap, bodlja. Po obliku.

Engleski naziv: Spring Pin

Klobuk (apotecij): 0.5-1 cm širok, oblika je dugmeta ili je malo ulegnut na sredini, gornja je himenijalna površina glatka, donja je strana također glatka, bjelkast, sivkast do okerast, ponekad je sa svijetloljubičastom nijansom, rub je valovit.

Stručak: 0.4-1.2 cm visok, po cijeloj dužini bradavičavo-maljav, bjelkast, prljavo bijel do svijetlooker, na bazi je crno-smeđ.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, ponekad su s pregradom na sredini, 9.5-17.5 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljće, ljeto i jesen, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, lišće) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito na gotovo istrunulim panjevima hrasta, ponekad i na biljnim ostacima koji često leže u vodi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu raste i donekle slična mješinarka Hymenoscyphus vernus, ali ona ima tamnije plodno tijelo i manje spore (7-11 x 3-4 µm).

Vibrissea filisporia - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

KRATKOSPORNA POTOČNICA

Vibrissea filisporia (Bonord.) Korf & A.Sánchez

Etimologija: philo (gr.) = ljubav prema + spora (gr.) = spora. Po značajkama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko i visoko, u ranoj mladosti je kuglasto, kasnije je u obliku peharčića ili diska, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je glatka i bjelkasto-siva do sivo-oker, vanjska sterilna strana i rub su crvenkasto-smeđi, kasnije su hrapavi i zrnasti.

Mikroskopija: Askospore su končaste, glatke, prozirne, 150-160 x 1.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, voštano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof krupnih vlažnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito johe, vrbe ili lijeske.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Vibrissea postoji još nekoliko poznatih vrsta. Najčešća je mješinarka Vibrissea leptospora, koja raste u proljeće i ljeti na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore. Naraste 1-5 (7) mm široko te je u obliku diska, unutarnja je himenijalna površina blijedožućkasta do žuto-maslinasta, spore su končaste i velike 270-300 x 1.5-2 µm, askusi su batinasti i veliki 275-315 x 1.5-2 µm.

Vibrissea truncorum - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

NARANČASTA NITOGLAVKA

Vibrissea truncorum (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: truncus (lat.) = deblo, panj, truplo, balvan.

Engleski naziv: Stream Beacon

Plodno tijelo: 10-20 mm visoko i 3-15 mm široko, sastoji se od glavice i stalka, plodna je glavica kuglasta, u obliku leće ili blago konveksana, žuta, žuto-smeđa, žuto-narančasta, narančasta, narančasto-crvena, smeđa do crveno-smeđa, stalak je valjkast, u početku je pun, kasnije je šupalj, 2-4 mm debeo, bjelkast, proziran, sivkast do crno-smeđ, na donjem je dijelu smećkast, maslinasto-smeđ do maslinasto-crn, na bazi je s crnkastim je dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su končaste, glatke, 130-200 x 1 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, kasnije je tvrdo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od sredine travnja do rujna, ovisno o podneblju i nadmorskoj visini, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe ili vrbe, zatim planinske oskoruše (Sorbus aucuparia), trušljike (Frangula alnus), gorskog javora, hrasta, breze, bukve, borovice, a rijetko i smreke, šumskog javora i grčke jele (Alnus cephalonica). Supstrati s plodnim tijelima uvijek su trajno natopljeni vodom. Ova vrsta životni prostor nalazi u gorskoj zoni u različitim slatkovodnim staništima, dok u brežuljkastoj zoni živi samo na cretovima na jakim mrazištima. Raste isključivo u hladnim vodama na vapnenastim i vodoodrživim podlogama, lišenim svakog onečišćenja. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, jedan je iz okolice Fužina, a drugi iz okolice Čabra.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po obliku plodnog tijela.

GLATKA KAPICA

Leotia lubrica (Scop.) Pers.

Etimologija: lubricus (lat.) = glatko, klizavo. Po ljepljivosti gljive.

Engleski naziv: Jelly Baby

Klobuk (mitra): 1-3 cm široka, skoro je polukuglasta, u obliku je kapice, natečena, prirasla je na stručak, mazava, žute, žuto-zelenkaste i maslinasto-smeđe boje, rub je zaokružen, podvijen i neravan, donja je strana žućkasta, sa sitnim zrncima koja se spuštaju po stručku.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, zadebljava se prema bazi, ponekad je stisnut, bez sjaja, šupalj, pun je želatinoznog soka, žućkast ili žuto-zelenkast, prekriven je sa sitnim zrncima.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, 16-25 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gumasto, hrskavičavo, želatinozno, žućkasto do žućkasto-zeleno, ispunjeno je želatinoznim sokom; miris je na plijesan, a okus je bljutav i također na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili ponekad busenasto, u vlažnim šumama, po rubovima šuma, provodnjenim livadama i tresetištima, između mahovine i trave, često raste zajedno s ljevkastom lisičicom (Craterellus tubaeformis). Drugu sliku snimila je Mirna Katičić, 1.11.2025., na lokalitetu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Do sada se smatrala samo nejestivom, bez vrijednosti. Međutim, prema posljednjim saznanjima, sadrži 5 mg/kg otrovnog giromitrina (monometilhidrazina) pa se smatra otrovnom vrstom. Sadrži isti toksin kao i rani hrčak (Gyromitra esculenta). Do sada nisu prijavljeni slučajevi trovanja, vjerojatno zato jer se nikada nisu jeli sirovi, a količina giromitrina je bila ispod granice trovanja, odnosno manja od 10 mg/kg.

Napomena: U obliku je neke vrste maslinasto-smeđeg klobuka sa stručkom, a šuplji je stručak karakteristično ispunjen želatinoznim sokom. Teško se zamijeni s nekom drugom vrstom.

MASLINASTI JEZIČAK

Microglossum olivaceum (Pers.) Gillet

Engleski naziv: Olive Earthtongue

Plodno tijelo: 2-4 cm visoko i 3-8 mm široko, vretenasto, batinasto, lopatasto stisnuto, često je uvijeno, jasno se vretenasto sužava i prelazi u stručak, površina je glatka, bez sjaja, žuto-oker, žuto-zeleno, maslinastozeleno, žuto-smeđe, ili crvenkasto-oker, skoro uvijek je izbrazdano.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, 11.3-19.1 x 3.9-5.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Žućkasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, ovisno o podneblju, kao saprotrof tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, travnatim grmljacima i svijetlim travnatim šumama, uglavnom u toplijim krajevima. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, iz okolice Dubrovnika i s otoka Brača.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Sve su vrste iz roda Microglossum zelene boje.