Znanstveni naziv uzorka: Perichaena depressa
Lokacija uzorka: Russian Federation
Sekvencionirano područje: SSU rDNA
Sekvenca (486 bp): GGCTCCGTATATCTGTTGTCACCCGCCATCATCCGCCCGGTAGACGCCTATACCTACCGGCAGCGGATAACCTCGGTAATTCTGTGGCTAATACGTGTATGAAAGGGGGCCTCCGCGCGAGCGGAGGTCCCTGGCCTTGCCGCTGATAAATGCGCCGGCTTAACCGCCGATCCGCGTGATGCAGGCAAGTGTCCCTGCCGGTCCCTCGTGGGCCGGAGTGCATGACGGGCTTCAGACCTATCAACTAGACGGCCGGGGATAGCCCGGCCGTGGTGACGACGGGTACAGAGGATCAGGGTTCGATCCTGGAGAGGTAGCCTGAGAGATCGCTACTACTTCTAAGGAAGGCAGCAGGCGCGCAACGTTCCCAATGGGGGCACCCTGAGGACGTGACGGGACATACCAATGCCTCGCCCATAAAGCGGGGCAATTGGAATGGGGGATGACCAAACCCTCCACCGAGTAACAATTGGAGGACAAGTCTGG
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)

OSINA VUNOGLAVKA
Metatrichia vesparia (Batsch) Nann.-Bremek. ex G.W.Martin & Alexop., 1969
Etimologija: vespa (lat.) = osa, stršljen. Po izgledu.
Plodno tijelo: 4-11 mm široko, na vrhu je više jajolikih sporangija sjedinjeno u zbijeni grozd sa stalkom, crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe, crno-smeđe ili crnkasto, peridij je sjajan i s metalnim odsjajem, na vrhu se raspada i oslobađa spore s crvenkasto-smeđim filamentima ili vunenim nitima, podsjeća na osinje gnijezdo, stalak je pun, crven do smećkast, na vrhu se sporangiji sjedinjuju, kapilicij se sastoji od dugih slobodnih crvenih račvastih filamenta.
Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, slabo su bradavičave, 9-12 µm; otrusina je crvena.
Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana sluznjača raste diljem svijeta, a prepoznatljiva je po izgledu koji podsjeća na crvenkasto osinje gnijezdo.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1921. Metatrichia vesparium (Batsch) Nan.-Brem.
|
Perichaena depressa - created on October 2019 in Северный административный округ, Москва, Russian Federation by Иван Матершев |
![]() |
![]() |
|

STISNUTA ZLATNOJASTUČARKA
Perichaena depressa Lib., 1837
Etimologija: depressa (lat.) = spljoštena, deprimirana. Po obliku.
Plodno tijelo: 0.1-3 mm široko, višekutno, sliči jastučiću koji je na vrhu plosnat, pojedinačni su sporangiji sjedinjeni i međusobno se stišću, površina je žuta, crveno-smeđa, tamnosmeđa ili ljubičasto-smeđa, u starosti može biti i crno-smeđa do crna, po rubu izvire prekrasna žuta boja kapilicija, peridij je dvostruk, vanjski sloj je bjelkast jer je pokriven vapnenastim kristalima, cijela kapa poslije ispada te oslobađa žuti kapilicij s filamentima i sporama.
Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 µm; otrusina je žuta.
Meso: Tanko, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, u skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća s korom, te se također kao parazit hrani bakterijama s površina.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po plosnatim, višekutnim i međusobno zbijenim sporangijima.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1922. Perichaena depressa Libert

ŽUTA VLASNICA
Trichia favoginea (Batsch) Pers., 1794
Etimologija: flavus (lat.) = košnica, saće + -ginea (lat.) = sufiks za imenovanje vrste. Po izgledu.
Plodno tijelo (sporangij): 1-2 mm visoko i 0.2-1 mm široko, bez stalka, sporangiji mogu biti nepravilno kuglasti, valjkasti ili batinasti, sjajni, žuti, oker ili maslinasti, u starosti su žuto-smeđi do narančasto-smeđi, a mogu biti i duginih boja (iridescent), peridij je opnast, žut i proziran, gladak, hipotalus je također opnast i proziran.
Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, bradavičave, 3.8-5.5 µm; otrusina je žuto-oker do žuto-narančasta.
Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno i u zbijenim skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka, a rjeđe se pronađe na otpalom lišću ili na tlu, također se kao parazit hrani bakterijama s površine. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je sluznjača vrlo česta i raširena je diljem svijeta. Vrlo je promjenljiva, a promjenljive su i značajke spora i kapilicija. Naša je sluznjača prvi put opisana u 18. stoljeću. Slična je šafranasta vlasinica (Trichia scabra), ali ona raste u velikim zbijenim hrpama i ima okruglasti sporangij.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1917. Trichia favoginea (Batsch) Persoon
|
Trichia scabra - created on December 2022 in Décines-Charpieu, France by donniebasco |
![]() |
![]() |
|

ŠAFRANASTA VLASNICA
Trichia scabra Rostaf., 1875
Etimologija: scabra (lat.) = hrapavo, grubo. Po izgledu.
Engleski naziv: Saffron Soldiers
Plodno tijelo (sporangij): 0.2-3 mm je široko, nema stalak, kuglasto ili jajoliko, zlatnožuto, žuto-narančasto, narančasto, crveno ili narančasto-smeđe, peridij je gladak i sjajan, kapilicij je žut ili hrđasto žuto-smeđ, te s filamentima (nitima) koje nose 3-4 pravilna i gusta uvojka, plazmodij je bijel do svijetloružičast.
Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, mrežaste s gustim očicama, 8.1-12 µm; otrusina je žuto-narančasta.
Meso: Tanko, gotovo je nepostojeće, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u zbijenim hrpama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka, te se kao parazit hrani bakterijama s površine.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana sluznjača spore formira u sporoforu, a kada sazru, budu izbačene van. Ako se spore postave na hranjivu podlogu za klijanje, tada ne proizvode micelij kao druge gljive. Spore sluznjača proizvedu tjelešca (corpuscolo) u obliku ameba (mixoamebe) koje se hrane bakterijama. Slijedi dijeljenje i vrlo brzi rast sličan cvijetu. Prilično je slična žuta vlasnica (Trichia favoginea), ali ona ima valjkaste ili batinasto izdužene sporangije.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1916. Trichia scabra Rost.
|
Trichia varia - created in Norway by Per Vetlesen |
![]() |
![]() |
|

PROMJENJIVA VLASNICA
Trichia varia (Pers. ex J.F.Gmel.) Pers., 1794
Etimologija: varia (lat.) = različito, promjenjivo. Po promjenjivoj boji.
Plodno tijelo (sporangij): 0.3-3 mm široko, može biti jajoliko izduženo ili kuglasto, a katkad su međusobno sraštena, neodoljivo podsjećaju na mravlja jaja, po vlažnom vremenu je mazavo i glatko, najprije je bijelo, kasnije je zlatnožuto, svijetloružičasto, oker i smećkasto, u starosti je žuto-narančasto do žuto-crvenkasto, stalak je smećkast, na bazi je bjelkasto proziran.
Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, 11-14 µm; otrusina je oker.
Meso: Tanko, prozirno, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi), te se kao parazit hrani bakterijama s površine.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Ovo je neobična i čudnovata sluznjača. U mladosti je karakterističnog izgleda koji neodoljivo podsjeća na mravlja jaja.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1923. Trichia varia Persoon

KORALJNA SLUZNJAČA
Ceratiomyxa fruticulosa (O.F.Müll.) T.Macbr., 1899
Etimologija: frutex (lat.) = grm, grmlje. Po izgledu.
Engleski naziv: Honeycomb Coral Slime Mold
Plodno tijelo: 0.5-2 mm široko, formirano je od sitnih grančica ili anastomozirajućih zvjezdastih čuperaka, u obliku roga, na vrhu svakog izdanka vidljiva je tamnija mrlja, čitava površina je viskozna i na samo mali dodir se gnječi, staklaste je bijele prozirne boje ili potpuno bijelo.
Mikroskopija: Miksospore su uglavnom eliptične, jajolike, rjeđe su kuglaste, glatke, prozirne, 8-15 × 6-10 µm, (cromushrooms: kolekcija 1 - (8) 9.8 - 14.9 (16.8) × (6) 6.1 - 7.6 (9.4) µm, Q = (1) 1.3 - 2.3 (2.6), N = 240, Me = 12.6 × 6.8 µm, Qe = 1.9, uzorak 2 (Ceratiomyxa fruticulosa var. porioides) - miksospore su uglavnom kuglaste, rjeđe su jajolike, (8) 8.1 - 10 (11) × (6.7) 7.2 - 8.9 (9.9) µm, Q = 1 - 1.2 (1.6), N = 150, Me = 8.9 × 8.1 µm, Qe = 1.1); otrusina je bezbojna do žuto-zelenkasto prozirna.
Meso: Bjelkasto, prozirno; miris nije izražen, okus slab na drvo.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim kolonijama kao saprotrof i parazit na bočnoj strani krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te se kao parazit hrani bakterijama s površine. Prva slika snimljena je 9.6.2023, na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a ostale 18.5.2023. i 5.6.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je sluznjača vrlo neobična i povrh svega vrlo lijepa zbog prozirnoga staklastog izgleda. Plodno tijelo podsjeća na sitne bijele koralje koji se na samo mali dodir gnječe. Rasprostranjena je diljem svijeta i tipičan je kozmopolit. Vrlo je sličnan varijetet Ceratiomyxa fruticulosa var. porioides, čije bijelo plodno tijelo podsjeća na pčelinje saće.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1936. Ceratiomyxa fruticulosa (Müll.) Macbr.); 1937. Ceratiomyxa fruticulosa var. porioides Alb. & Schw.); 1938. Ceratiomyxa fruticulosa var flexuosa)
Stranica 57 od 57


