Znanstveni naziv uzorka: Ganoderma adspersum
Lokacija uzorka: Italy
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (562 bp): ATCGAGTTTTGACTGGGTTGTACCTGGCCTTACAAGGCATGTGCACGCCCTGCTCTCCGCTCCTACACCTGTGCACTTACTGTGGGTTTACAAGTCGCGAAACAGGCCCGTTCATTCGGGCTTGTGGAGCGCACTTGTTGCCTGCGTTTATCACAAACTCTATAAAGTATTAGAATGTGTATTGCGATGTAACGCATCTATATACAACTTTCAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAAAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAAAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCTCCTTGGTATTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGAGTGTCATGAAATCTTCAACTTACGAGCTTCTTGCGAGGTTTGTAGGGTTGGACTTGGAGGCTTGTCGGTCTTTAAAGGTCGGCTCCTCTTAAATGCATTACCTTGGTTCCTTGCGGATCGGGTTGTCGGTGTGATAATGTCTACGCCGCGACCGTGAAGCGTTTGGCAAGCTTCTAACCGTCTCGGTATAAAGACAATTTTTATGACCT
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)

POSUTA SJAJNICA
Ganoderma adspersum (Schulzer) Donk
Etimologija: adspergere (lat.) = rasipati, raznijeti, posipati, prosipati.
Plodno tijelo (klobuk): 6-40 cm široko, 20 cm dugo i do točke u kojoj izrasta iz supstrata do 20 cm visoko, klobučasto, veliko je i zadebljano, u obliku je pojedinačnih polumjeseca, jako je priraslo i u zadnjoj fazi razvoja prekriveno crvenkasto-smeđom otrusinom, kora je tvrda, kvrgava, pojasasta, često je i do 2 mm debela, na pritisak se ne savija, smeđe, tamnosmeđe, crvenkasto-smeđe i crnkasto-smeđe, rub je u mladosti bjelkast i ispupčen.
Rupice/cjevčice: Okrugle, sitne, 3-4/mm2, bijele, u starosti su žuto-smeđe ili sivo-smećkaste, na pritisak posmeđe, cjevčice su i preko 1 cm duge, višeslojne, unutrašnji sloj uz tramu je nježniji.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, s dvostrukim su stjenkama, 8-13 x 5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.
Meso: Izdašno, tamno hrđastosmeđe, plutasto; miris je ugodan, a okus nije izražen.
Stanište: Raste po više godina u parkovima i dvorištima kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, hrasta, lipe i divljeg kestena, ali i crnogoričnog drveća, ponekad i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Ljekovitost: Znanstvena je studija pokazala da je ova vrsta bogat izvor triterpenoida kao što su steroli i lanostanoidi, te fenola, flavonoida, kondenziranih tanina i galotanina, a metanolni ekstrakt pokazao je najjače antioksidativno djelovanje i inhibicijski učinak na peroksidaciju lipida, međutim nije pokazao zadovoljavajuću antimikrobno djelovanje i citotoksičnost protiv ispitivanih linija raka (National Library of Medicine. 2024. Ganoderma adspersum (Ganodermataceae): Investigation of Its Secondary Metabolites and the Antioxidant, Antimicrobial, and Cytotoxic Potential of Its Extracts).
Napomena: Kao i kod svih sjajnica, po rupicama s donje strane klobuka se može bojati/pisati. Ako se gornji sloj klobuka može utisnuti, to nije posuta sjajnica, već plosnata sjajnica (Ganoderma applanatum) od koje se razlikuje po čvršćoj konzistenciji i većim sporama.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1280. Posuta sjajnica (Ganoderma adspersum (Schulz.) Donk), Sinonim: Ganoderma europaeum Steyaert

PLOSNATA SJAJNICA
Ganoderma applanatum (Pers.) Pat.
Etimologija: appianatus (lat.) = izglađeno, ravno. Po obliku.
Engleski naziv: Artist's Bracket
Plodno tijelo (klobuk): 6-40 cm široko, klobučasto, bubrežasto, rašireno, nepravilno, lagano pojasasto, koncentrično užlijebljeno, smeđe, sivo-smeđe, rub je bijel, kod razvijenih plodnih tijela je smeđ i zašiljen, kožica je tanka i na pritisak se lako urezuje.
Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, 5-6/mm, bjelkaste, kasnije su krem-žućkaste, na dodir postaju smećkaste, cjevčice su kratke, jednoslojne.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7-9 x 5-6.5 µm, Q = 1.3-1.5 (cromushrooms: (6) 6.4 - 7.7 (8) × (4.4) 4.7 - 5.5 (6.1) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.47 (1.5), N = 120, Me = 7 × 5.1 µm, Qav = 1.4); otrusina je hrđastosmeđa.
Meso: Prvo je bjelkasto pa crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe, žilavo, drvenasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine u planinskim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.
Ljekovitost: Znanstvene su studije identificirale mnogobrojne vrijedne bioaktivne tvari od kojih su najvažniji triterpeni, polisaharidi i peptidoglikani (National Library of Medicine. 2024. A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities). Polisaharidi se sastoje od arabinoze, fukoze, glukoze i ramnoze koji mogu suzbiti širenje stanica raka dojke (National Library of Medicine. 2024. Research Progress on the Anticancer Activities and Mechanisms of Polysaccharides From Ganoderma). Pokusi sa plisaharidima iz ove vrste su pokazali antikancerogeno, imunomodulatorno i antibakterijsko djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Exopolysaccharide from Ganoderma applanatum as a Promising Bioactive Compound with Cytostatic and Antibacterial Properties), dok vodeni ekstrakt pomaže kod gljive dijabetesa, hiperlipidemije i degeneracije jetre (National Library of Medicine. 2024. Ganoderma applanatum mushroom provides new insights into the management of diabetes mellitus, hyperlipidemia, and hepatic degeneration: A comprehensive analysis). Određene su studije pokazale da ova vrsta ima potencijalno depresivno, anksiolitičko i analgetsko djelovanje na središnji živčani sustav, što sugerira da se može koristiti kao prirodni izvor antidepresiva, anksiolitika i analgetika (National Library of Medicine. 2024. CNS anti-depressant, anxiolytic and analgesic effects of Ganoderma applanatum (mushroom) along with ligand-receptor binding screening provide new insights: Multi-disciplinary approaches).
Napomena: Može se eventualno zamijeniti sa smrekovom kopitarkom (Fomitopsis pinicola) koja je sive do bordocrvenkaste boje. Često po nekoliko primjeraka raste zajedno i jako je napadaju crvi. Kod opisane se vrste spore najviše proizvode noću, a najmanje u podne. Ako se spore nalaze na gornjoj strani klobuka, to se događa jer gljiva stvara temperaturnu razliku, odnosno stvara posebno strujanje zraka koje tjera spore prema gore. Po rupicama plosnate sjajnice se po rupicama može pisati. Također je često napada žučna muha (Agathomyia wankowiczi) koja stvara čahure s ličinkom u obliku nepravilnih crnkastih izraslina na donjoj himenijalnoj strani gljive. Ove se muhe nalaze samo kod plosnate sjajnice pa je to stoga dodatno obilježje za identifikaciju ove vrste.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1278. Plosnata sjajnica (Ganoderma applanatum (Pers. ex Wallr.) Pat.)

CRNOGORIČNA SJAJNICA
Ganoderma carnosum Pat.
Plodno tijelo (klobuk): 5-40 cm široko, vrlo je promjenjivog oblika, može biti pločasto, lepezasto, polukružno, ovalno ili lopatasto, gornja je površina valovito-grbava, katkad se vide koncentrični krugovi, glatko, sjajno, kao da je lakirano, u mladosti je žuto-smeđe i crvenkasto-smeđe, kasnije je crno-crveno, rub je svjetliji, bjelkast, valovit.
Stručak: 5-15 cm visok, ponekad je sa stručkom, vrlo je nepravilan, obično je samo ravan i raširen, stisnut, grbavo-valjkast, zakrivljen, mjestimično je trbušast, gladak, tvrd, sjajan, kao da je lakiran, crvenkasto-smeđ ili gotovo crn.
Rupice/cjevčice: Bjelkaste, sivkaste, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu posmeđe, okruglaste, 3-4/mm, cjevčice se kratko spuštaju po stručku, do 2 cm duge, oštro su odvojene od stručka.
Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, bradavičave, 11-13.5 x 7.5-8.5 µm; otrusina smeđa.
Meso: Svijetlosmeđe, tvrdo, drvenasto, plutasto; miris je slab po vlažnim pelenama, a okus je gorak.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog crnogoričnog drveća ili uz panjeve, najčešće jela, a povremeno i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Ljekovitost: Znanstvene su studije potvrdile da ova vrsta sadrži triterpene i druge sitnomolekularne sastojke koji su potencijalni prirodni antioksidansi (National Library of Medicine. 2024. A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities; A Comprehensive Review of the Structure Elucidation and Biological Activity of Triterpenoids from Ganoderma spp.).
Napomena: Vrlo je slična valaisijska sjajnica (Ganoderma valesiacum), ali ona raste samo uz panjeve ariša.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1277. Crnogorična sjajnica (Ganoderma carnosum Pat.), Sinonim: Ganoderma atkinsonii Jahn, Kotlaba & Pouzar

HRASTOVA SJAJNICA
Ganoderma lucidum (Curtis) P.Karst.
Etimologija: lucidus (lat.) = sjajno, blještavo, osvijetljeno, blistavo. Po izgledu.
Engleski naziv: Lacquered Bracket
Plodno tijelo (klobuk): 4-20 cm široko, kuglasto ili bubrežasto, malo udubljeno, prekriven tvrdom i sjajnom korom poput glazure, s nepravilnim je užlijebljenim koncentričnim krugovima koji završavaju na sastavu sa stručkom, sjajne je žuto-narančaste, crveno-smeđe ili ljubičaste boje, u starosti je crno-smeđe ili crno-crveno, rub je u mladosti bijel ili žut.
Stručak: Nepravilan, grbav, često je najširi ispod klobuka, ponekad je samo spljošten, uspravan, lateralno ili ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, tvrd je i sjajan poput klobuka, promjenljive je boje, najčešće je crvenkasto-smeđ, kao prekriven crno-smeđim lakom.
Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste, 4-5/mm, bjelkaste, krem ili sivkaste, na pritisak posmeđe, cjevčice su vrlo kratke, 0.5-2 cm duge, svijetlosmeđe, kratko se spuštaju po stručku, ali su oštro odvojene.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, bradavičave, 9-12 x 5.5-8 µm; otrusina je smeđa.
Meso: Čvrsto, drvenasto, žilavo, u mladosti je bijelo, kasnije je svijetlosmeđe, jako je lagano kada se posuši; miris je blag na gljive, a okus je slabo izražen do gorak.
Kemijske reakcije: Rupice ispod klobuka u dodiru sa sulfovanilinom pocrnu, a sa sumpornom kiselinom postanu crno-smeđe.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, nešto rjeđe crnogoričnog drveća, a ponekad i kao parazit na živom drveću, pronađe se i izvan šume; izaziva bijelu trulež drva. Drugu sliku snimio je Neven Ferenčak.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.
Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, osobito triterpenoide, koji se koriste u alternativnoj medicini kao potpora tradicionalnoj medicini u liječenju teških bolesti, među kojima su dijabetes, hepatitis i rak (National Library of Medicine. 2024. Antioxidant, antibacterial, antitumor, antifungal, antiviral, anti-inflammatory, and nevro-protective activity of Ganoderma lucidum: An overview; Exploring the Therapeutic Potential of Ganoderma lucidum in Cancer; Health-Promoting of Polysaccharides Extracted from Ganoderma lucidum; Antitumour, Antimicrobial, Antioxidant and Antiacetylcholinesterase Effect of Ganoderma Lucidum Terpenoids and Polysaccharides: A Review; A review of anti-tumour effects of Ganoderma lucidum in gastrointestinal cancer; Ganoderma lucidum put forth anti-tumor activity against PC-3 prostate cancer cells via inhibition of Jak-1/STAT-3 activity; Nutritional Profile and Health Benefits of Ganoderma lucidum “Lingzhi, Reishi, or Mannentake” as Functional Foods: Current Scenario and Future Perspectives; A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities; The effect of Ganoderma lucidum polysaccharide extract on sensitizing prostate cancer cells to flutamide and docetaxel: an in vitro study; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance). Različiti su se ekstrakti ove vrste pokazali učnkoviti protiv starenja, a svoje učinke ostvaruju uglavnom kroz antioksidaciju, imunomodulaciju i anti-neurodegeneraciju (National Library of Medicine. 2024. Emerging Roles of Ganoderma Lucidum in Anti-Aging). Zbog svojih antivirusnih i imunomodulatornih svojstava pokazalo se da može imati terapeutske učinke i na COVID-19 (National Library of Medicine. 2024. Exploring the Potential Medicinal Benefits of Ganoderma lucidum: From Metabolic Disorders to Coronavirus Infections). Gljiva se može samljeti u prah i koristiti za pripremu ljekovitog čaja za jačanje organizma. Napitak se priprema tako da se prah gljive potopi u vodi tijekom noći, najmanje osam sati. Ujutro se procijedi i tekućina se na laganoj vatri kuha 5-10 minuta. Zatim se malo ohladi i zasladi medom ili se doda limun. Okusom podsjeća na mušmule. Prah se može koristiti još jednom jer ponovo oslobađa ljekovite tvari. Ovaj čaj ima i smirujuće djelovanje protiv nervoze. Od ove se gljive radi i tinktura tako da se 15 g osušene gljive stavi u 1 l vina ili u rakiju da odstoji 3-4 mjeseca. Nakon toga se procijedi i konzumira jedna mala čašica dnevno.
Napomena: Karakterističnog je izgleda s izrazito lateralno postavljenim stručkom, ali je ponekad i bez stručka, također je karakteristična po blistavom izgledu, kao da ima lakiran klobuk i stručak, kao da su prekriveni glazurom. Vrlo je slična crnogorična sjajnica (Ganoderma carnosum) koja se ralikuje po malo tamnijem klobuku. Veličine ove gljive naraste i plosnata sjajnica (Ganoderma applanatum) koja skoro nikad nema stručka ili on vrlo kratak, površina joj je smežurana u koncentrične grbave krugove i nije sjajna, smeđe je boje, samo je uz rub svjetlija. U posljednje se vrijeme komercijalno čak proizvodi i zamjenaska kava sa hrastovom sjajnicom. Nova su istraživanja pokazala da se gljiva može koristiti i u proizvodnji tiskanih pločica ili baterija. Može se proizvesti čak i koža koja se sama obnavlja, na primjer za robote. U tu se svrhu uvijek koristi hidrogel od spora i kožice gljive. Istraživanja će sigurno izvući mnogo više iz ove gljive.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1276. Hrastova sjajnica (Ganoderma lucidum (Fr.) P.Karst.), Sinonim: Polyporus laccatus (Timm.) Pers.

FAJFEROVA SJAJNICA
Ganoderma pfeifferi Bres.
Etimologija: U čast njemačkom botaničaru Ludwigu Karlu Georgu Pfeifferu (1805.-1877.). Po odgovarajućem imenu.
Engleski naziv: Beeswax Bracket
Plodno tijelo (klobuk): 5-70 cm široko, do 25 cm dugo i 10 cm debelo, klobučasto, pojedinačno ili se po više klobuka naslažu jedan iznad drugoga, najčešće je kuglasto ili u obliku konzole, kožica je tanka, površina je vrlo nepravilna, naborana, korasta, nepravilno grbava, pojasasta, u starosti se raspucava, pokrivena je slojem smolaste konzistencije, sličnim laku, izgleda kao lakirana i na temperaturi iznad 50 stupnjeva se rastapa i postaje blistavo crveno-smeđa, često je prekrivena smeđim prahom od poispadalih zrelih spora, u mladosti je svijetložuto, kasnije je crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe, rub je valovit, bjelkast ili sivkast, kasnije je žuto-smeđ, na kraju je purpurnocrven.
Rupice/cjevčice: U mladosti su uvijek bjelkaste, sivkaste pa žućkastog tona, a u starosti smećkaste ili sive, okrugle, 5-6/mm, na dodir posmeđe kao i kod svih sjajnica; cjevčice su višeslojne, do 20 mm duge, unutrašnji sloj uz tramu je nježniji, smećkaste, prekrivene su nekom vrstom tvari žute boje poput kožice klobuka.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, 9-13 x 6-9 µm, Q = 1.2-1.6, tri su vrste hifa, generativne su hife 2-4 µm, s tankim pregradama, bezbojne, sa sponama, vezivne su hife 2-4 µm, svijetlosmeđe, jako su razgranate, skeletne su hife 3-6 µm, svijetlosmeđe, s debelim pregradama (cromushrooms: spore su (9) 9.2 - 10.9 (12.2) × (6.1) 6.2 - 7.3 (8) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 30, Me = 10.1 × 6.7 µm, Qe = 1.5, hife trame himenija su široke 1.8-4.3 µm); otrusina je hrđastosmeđa.
Meso: Čvrsto, žilavo, plutasto, debelo do 5 cm, tamno crveno-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.
Stanište: Raste po više godina u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima, uglavnom kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve i hrasta, a nekad i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva. Prve četiri slike snimio je Mladen Matišić, 4.4.2020., na panju bukve, a ostale su snimljene 14.5. 2026., na lokalitetu Oštrica, Perk prirode Medvednica kod Zagreba.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, iako se u određenim područjima konzumira.
Ljekovitost: Znanstvene studije pokazale su da sadrži hlapljivo ulje i terpentoide koji imaju antimikrobne, antioksidativne i citotoksične učinke (National Library of Medicine. 2024. Chemical Composition, Antimicrobial and Antioxidant Activities of the Volatile Oil of Ganoderma pfeifferi Bres; Bioactivity and Mycochemical Profile of Extracts from Mycelial Cultures of Ganoderma spp.; A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities).
Napomena: Slična je smrekova kopitarka (Fomitopsis pinicola) od koje se razlikuje po dimenzijama spora, te osobito po karakterističnoj površini klobuka koja izgleda kao otopljena, himenij je u mladosti bijele boje, a kasnije teži da požuti.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1279. Fajferova sjajnica (Ganoderma pfeifferi Bres.), Sinonim: Polyporus cupreolaccatus Kalchbr.

SMOLASTA SJAJNICA
Ganoderma resinaceum Boud.
Etimologija: resinosus (lat.) = smolast.
Plodno tijelo (klobuk): Velik, 6-35 cm širok, kuglasto, bubrežasto, u obliku konzole, debelo, kožica je korasta, naborana, grbava i po vlažnom vremenu dosta sjajna, površina je vijugavo-izbrazdana, svijetložuto, crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe, površina je često smeđa od praha poispadalih zrelih spora, rub je u mladosti bjelkast ili sivkast, kasni se ispupči te postane žut do žuto-narančast, a osušen je krem boje.
Rupice/cjevčice: Promjera su 0.4-0.5 mm, okruglaste, bjelkaste ili sivkaste, kasnije su žućkaste, smećkaste ili sive, a u starosti su cimetastosmeđe, žilave, plutaste; cjevčice su duguljaste, naslagane su u 2-5 slojeva.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, glatke ili sitno mrežaste, izravnate na jednom kraju, 9-11 x 5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.
Meso: Žilavo, plutasto, korasto, tamne je crvenkasto-smeđe boje, pojasasto, u blizini cjevčica je svijetlosmeđe, pri rezanju mladih plodnih tijela brzo iscuri smolasta tekućina; miris je na voće poput šljive, a okus nije neugodan, malo je gorkast.
Stanište: Raste po više godina u bjelogoričnim i miješanim šumama i po parkovima kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, a ponekad i kao parazit na živom drveću; uzrokuje bijelu trulež drva.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.
Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji pridonose snižavanju šećera u krvi (National Library of Medicine. 2024. Isolation, Structural Elucidation, and α-Glucosidase Inhibitory Activities of Triterpenoid Lactones and Their Relevant Biogenetic Constituents from Ganoderma resinaceum; A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities). Sadašnji nalazi potvrđuju da sadrži frakcije bogate polisaharidima koji su pokazali citotoksično djelovanje na stanice određenih vrsta karcinoma (National Library of Medicine. 2024. Polysaccharide-Rich Fractions from Ganoderma resinaceum (Ganodermataceae) as Chemopreventive Agents in N-Diethylnitrosamine-Induced Hepatocellular Carcinoma in Wistar Rats).
Napomena: Po izgledu je najkarakterističnija po ekstremno poroznoj konzistenciji mesa, izvana je sjajna i žilava.
DNA sekvenca:

UGLATI RUPIČAR
Lentinus arcularius (Batsch) Zmitr.
Etimologija: arcularius (lat.) = kriv (ili savijen), u obliku luka.
Engleski naziv: Spring Polypore
Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i lagano ulegne na sredini, tanak, elastičan, kožica se lako guli, žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, dlakavo-ljuskav, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, dekoriran je sitnim stršećim dlačicama.
Stručak: 1.5-4 cm visok i 1-3 cm debeo, najčešće je centralan ili blago ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, žućkasto-smeđ do smeđ, bjelkasto ljuskav na smeđoj osnovi, uz cjevčice je bjelkast.
Rupice/cjevčice: Višekutne, izdužene, 1-2 x 0.5-1 mm velike, 0.5-2/mm, bjelkaste ili kremaste, cjevčice su 2-3 mm duge, spuštaju se po stručku.
Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 7-9 x 2.5-3 µm, Qav = 2.9 (cromushrooms: (5.4) 6.9 - 8.9 (10.8) × (2.2) 2.5 - 3.6 (4.2) µm, Q = (1.9) 2.2 - 3.1 (3.7), N = 120, Me = 8 × 3.1 µm, Qav = 2.6); otrusina je svijetložuta.
Meso: Bijelo, kremasto ili žućkasto, čvrsto, elastično, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta ili graba; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerak na slici je rastao na truloj grani graba na lokalitetu Vojnić pokraj Sinja.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo žilave konzistencije mesa.
Napomena: Ima dosta razilaženja u literaturi oko ove vrste, svibanjski rupičar (Lentinus substrictus) se često poistovjećuje s ovom gljivom. U svakom slučaju, niti jedna od spomenutih gljiva nema kulinarske vrijednosti.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1193. Uglati rupičar (Polyporus arcularius (Batsch. ex Fr.) Pilat), Sinonim: Polyporus anisporus Del. et Mont.

ZIMSKI RUPIČAR
Lentinus brumalis (Pers.) Zmitr.
Etimologija: brumalis (lat.) = zimsko. Po pojavi zimi.
Engleski naziv: Winter Polypore
Klobuk: 4-12 cm širok, konveksan, kasnije je izravnat, ulegnut i više ili manje ispupčen na sredini, oker, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, rub je nepravilan, kovrčast i baršunast.
Stručak: 2-5 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, pun, tanak, tvrd, žuto-smeđ, oker, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, maljav, zatim je lagano ljuskav.
Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, duguljaste ili višekutne, 1-3/mm, bjelkaste su do žućkaste, cjevčice su kratke, do 3 mm duge, spuštaju se po stručku.
Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste ili kobasičaste, glatke, 4-7 x 1-2.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, vrlo je žilavo, elastično, bjelkasto, svijetlosmeđe ili sivo-smeđe, prema dnu je tamnije; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.
Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do travnja, u šumama, po parkovima i vrtovima kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve i vrbe; izaziva bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom prosinca i u drugoj polovici siječnja, na ukopanoj grani bagrema.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog drvenaste konzistencije mesa.
Napomena: Nasuprot uglatom rupičaru (Lentinus arcularius) nema trepavičasti rub klobuka i ima sitne rupice koje su bijele, okrugle, višekutne i kratke. Prepoznatljiva je po tome što se čitave godine može pronaći na otpalim granama raznog bjelogoričnog drveća.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1192. Zimski rupičar (Lentinus brumalis Fries)

SVIBANJSKI RUPIČAR
Lentinus substrictus (Bolton) Zmitr. & Kovalenko
Etimologija: sub (lat.) = ispod, blizu + strictus (lat.) = stisnut, zategnut. Po značajkama.
Engleski naziv: Fringed Polypore
Klobuk: 3-12 cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi blago ulegne u sredini, u starosti je gladak, tanak, elastičan, može biti žuto-smeđ, tamnosmeđ, maslinasto-smeđ ili sivo-smeđ, baršunast, rub je dugo podvijen, valovit i čekinjasto-dlakav.
Stručak: 1-6 cm visok i 1-1.5 cm debeo, centralno je postavljen u odnosu na stručak, dug, tanak, tvrd, pun, ujednačene je debljine ili je neposredno ispod klobuka nešto tanji, najprije je sivkast, zatim je smećkast do oker-smećkast, sitno je pahuljast i dlakav, ponekad je prošaran poput zmijske kože.
Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, okruglaste, 0.1-0.2 mm široke, 5-6 /mm, najprije su bijele, zatim su žućkaste, cjevčice su najprije bjelkaste, zatim su žućkaste, kratke, spuštaju se po stručku.
Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, u obliku banane, glatke, prozirne, neamiloidne, 5-6 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Jako tvrdo, elastično, vrlo žilavo, svijetlosmeđe, prema dnu stručka je tamnije; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.
Stanište: Raste u rano proljeće i ljeto u vlažnim šumama, na obalama potoka i na rubovima močvara, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, cjepanice, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, vrbe i bukve; izaziva bijelu trulež drva. Prva i treća slika snimljene su u drugoj polovici travnja na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a drugu je snimio Neven Ferenčak, u drugoj polovici svibnja.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrdog i žilavog mesa.
Napomena: Moguća je zamjena sa zimskim rupičarom (Lentinus brumalis) koji raste tijekom godine na istom staništu. Međutim, spomenuta vrsta ima mnogo veće rupice (0.3-1 mm široke), stručak je kraći i često ekscentrično postavljen. Vrlo je sličan i lavlježuti rupičar (Cerioporus varius), koji raste u ljeto i jesen na istome staništu, klobuk je gladak, oker-žut i ubrzo postane drvenast. Najveća je razlika u tome što mu donji dio stručka crn, a od sredine prema gore bjelkast. Nijedna od spomenutih vrsta nije jestiva.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1191. Svibanjski rupičar (Polyporus ciliatus Fries), Sinonim: Polyporus lepideus Fr.

TIGRASTA BUSENJAČA
Lentinus tigrinus (Bull.) Fr.
Etimologija: tigrinus (lat.) = tigrasto. Po dekoraciji klobuka.
Engleski naziv: Tiger Sawgill
Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut, pupčast ili ljevkast, prilično je kožast, cijela je površina gusto prekrivena sitnim tamnosmeđim ili crno-smeđim ljuskicama na svijetložutoj osnovi, na rubu su mnogo rjeđe, rub je tanak, iskrivljen i često iscijepan.
Stručak: 3-9 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, tanak je i kratak, postepeno se zakrivljuje, pun, obično dobro ukorijenjen u drvu, površina je prekrivena sa smeđim ili crno-smeđim ljuskicama na bjelkastoj osnovi, ispod klobuka se nalaze bijeli ostaci prolaznog zastorka.
Listići: Gusti, uski, oštrica je sitno nazubljena, spuštaju se po stručku, bjelkasti, kasnije su žućkasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, prozirne, neamiloidne, 6-10 x 2-3 µm (cromushrooms: (6) 6.1 - 7.2 (7.7) × (2.4) 2.41 - 2.9 (3) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.7 (2.9), N = 120, Me = 6.6 × 2.6 µm, Qav = 2.5); otrusina je bijela.
Meso: Bjelkasto, tanko, žilavo, kožasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, kasnije je ljutkast i gorak.
Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom ubrzo postane purpurno-crveno, dok s kalijevom lužinom postane žućkasto.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, po više primjeraka zajedno, u aluvijalnim i bjelogoričnim šumama, te uz rijeke i potoke, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, topole ili breze.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada, jer je poslije dosta žilava. Ljudi je u okolici Osijeka skupljaju i prodaju na tržnici, dok je sasvim mlada, a nazivaju je vrbovača i kažu da je to jedna od najboljih gljiva. Dosta je cijenjena gljiva i u Francuskoj.
Napomena: Ova je gljiva vrlo karakterističnog izgleda, a raste u velikoj množini na svom omiljenom staništu, trulim panjevima topola, vrba ili breza.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1040. Tigrasta busenjača (Lentinus tigrinus (Bull.) Fries), Sinonim: Panus tigrinus (Bull.: Fr.) Singer; 1041. Glatkonoga busenjača (Lentinellus tigrinus var. cavipes), Sinonim: Lentodium squamulosum Morgan
Stranica 236 od 281