ŠAFRANASTA MEKOPORKA

Hapalopilus croceus (Pers.) Donk

Engleski naziv: Orange Polypore

Klobuk: 5-23 cm širok i do 6 cm visok, u obliku je konzole, šafranastožut, žuto-narančast ili svijetlonarančast, žuto-narančasta boja vrlo brzo nestaje sušenjem i postaje crvenkasto-smećkasta do crno-smeđa, površina je neravna, baršunasta, dlakava, u starosti je gola, nije pojasasta, rub je zaobljen.

Rupice/cjevčice: Šafranasto žuto-narančaste, mekane, vodenaste, cjevčice su 1-1.5 cm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 4-5.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žuto, žuto-narančasto do žuto-smeđe, mekano, sočno, u starosti je tvrdo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) postane crveno-ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao slabi parazit na starim stablima ili kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (mrtva uspravna stabla i trupci) bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, a rijetko šumskog kestena ili drugih vrsta bjelogoričnog drveća. Poznata je samo s tri lokaliteta, u park-šumi Maksimir u Zagrebu, u okolici Vinkovaca i u prašumi Prašnik kod Okučana. Primjerak na slici snimio je Matija Josipović, početkom srpnja, na lokalitetu prašuma Prašnik kod Okučana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po žuto-narančastoj boji i baršunasto -dlakavoj površini plodnog tijela.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Šafranasta mekoporka (Hapalopilus croceus (Pers.: Fr.) Donk)

MEKANA RUPIČARKA

Hapalopilus rutilans (Pers.) Murrill

Engleski naziv: Cinnamon Bracket

Plodno tijelo: 3-30 cm široko, tanjurasto ili oblika konzole ili bubrega, široko je učvršćeno za podlogu ili kružno slijepljeno, rastegnuto i priljubljeno uz podlogu, nekada se produži u cijeli niz plodnih tijela ili skoro u režnjevima, u mladosti je oker-smeđ, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđe, kasnije je cimetastosmeđe, sitno je dlakavo, rub je dugo vremena zakrivljen, tup, valovit i sa sterilnom zonom.

Rupice/cjevčice: 0.2-2 mm su široke, 3-4/mm, okrugle pa višekutne, boje su klobuka, žuto-smeđe do cimetastosmeđe, na pritisak postanu crveno-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, s vrlo tankim stijenkama, 3-4.5 x 2-2.7 µm (cromushrooms: (2.5) 3.3 - 4.6 (5.2) × (0.7) 1.2 - 2.3 (2.7) µm, Q = (1.5) 1.8 - 3 (5), N = 60, Me = 3.9 × 1.8 µm, Qav = 2.3); otrusina je smećkasta.

Meso: Mekano pa lomljivo, vlaknasto, spužvasto, elastično, debelo, skoro je pojasasto, cimetastosmeđe ili ružičasto-smeđe, ispod gornje površine je nešto svjetlije; miriše na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s amonijakom i kalijevom lužinom postane purpurno-ljubičasto, a u dodiru samo s jednom kapi amonijaka poljubičasti.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično breze, bukve, hrasta, jabuke ili oskoruše, a ponekad se pronađe i na smreki ili boru. Primjerak na slici rastao je na polegloj grani hrasta na lokalitetu Dubravica u Hrvatskom zagorju. Treću sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Vrlo je otrovna vrsta, sadrži poliporensku kiselinu koja uzrokuje poremećaje središnjeg živčanog sustava i vida te može dovesti do teških oštećenja bubrega i jetre. U slučajevima trovanja je zabilježena ljubičasta boja mokraće. Voda od kuhanja također postaje ružičasta do ljubičasta.

Napomena: Po izgledu i dimenzijama ima dosta sličnih vrsta. Ako se ostavi na toplom mjestu rub nakon nekog vremena izraženo poljubičasti.

Phanerochaete laevis - created in Finland by Ossi Ryhänen

GLATKA VOSKOKORKA

Phanerochaete laevis (Fr.) J.Erikss. & Ryvarden

Etimologija: laevis (lat.) = bez neravnina, glatka površina ili tekstura. Po izgledu površine.

Plodno tijelo: 3-100 cm široko i 0.5 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je priraslo, može se odvojiti kada se posuši, oblikuje opnaste krpice, svježe je hrapavo i grbavo, nepravilno ispuca kada se posuši, žućkasto, žuto-smeđe ili oker, rubno je područje bjelkasto maljavo.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.4-3.1 µm; otrusina bijela, bezbojna.

Meso: Opnasto, voštano, tanko, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) različitog crnogoričnog drveća s korom; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s vrstama Phanerochaete sordida i Phanerochaete velutina, koje se ipak razlikuju po broju cistida, kao i po strukturi hifa u subiculumu.

SIVOSMEĐA KOŽARICA

Porostereum spadiceum (Pers.) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: spadix (lat.) = smeđ, kestenjast. Po boji.

Plodno tijelo: 1-100 cm široko i 0.5-2 mm debelo, prvo se razvija pojedinačno, kasnije se pojedinačna tijela spajaju u veće površine, razrašteno, kasnije postaje klobučasto sa uzdignutim rubom, gornja je površina naborana do ispucana, manje ili više bradavičava ili kvrgava, sivo-smeđa, maslinasto-smeđa do crno-smeđa, s jasnom je svijetlom bjelkastom ili žućkastom rubnom zonom, rub je sitno dlakav ili perast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 5.5-7.5 x 3-4 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Kožasto, žilavo, tvrdo je i lomljivo kada se osuši, bjelkasto-sivo do svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, uvijek s donje strane ležećeg, svježe oborenog drva; uzrokuje bijelu trulež drva. Prvu i posljednje dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Slične su vrste naborana poličica (Stereum rugosum), nagorjela kopitarka (Bjerkandera adusta) i vrbina kopitarka (Bjerkandera fumosa).

PLAVA KRASTOKORKA

Terana caerulea (Lam.) Kuntze

Etimologija: caeruleus (lat.) = plava, modra. Po boji.

Engleski naziv: Cobalt Crust

Plodno tijelo: 5-100 cm široko i do 5 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira okruglaste membranozne plahtice koje se poslije međusobno spajaju, poput kraste, površina je baršunasta, kvgava i malo bradavičava, plavo, ljubičasto-plavo do tamnoplavo.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.5-12 × 4-7 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, gotovo ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća s korom, obično na donjoj strani trupaca ili otpalih grana. Prve četiri slike snimila je Marija Parać, početkom veljače na lokalitetu u blizini Segeta Donjeg kod Trogira, a petu Safet Omerović - Basso, krajem studenog na lokalitetu Šišan kod Pule.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Teško se zamijeni s nekom drugom vrstom ako se obrati pozornost na stanište, boju i oblik plodnog tijela.

DVOGODIŠNJI RUPIČAR

Abortiporus biennis (Bull.) Singer

Etimologija: biennium (lat.) = dvogodišnji. Po vremenu rasta.

Engleski naziv: Blushing Rosette

Plodno tijelo (klobuk): 4-17 cm široko, razdijeljeno je na režnjeve, često je u obliku cvijeta, površina nije pojasasta, sitno je baršunasta ili dlakavo-pamučasta, skoro je spužvasta, svijetlosmeđa, žuto-smeđa do sivo-smeđa, u starosti je s tendencijom da poružičasti, rub je bjelkast do oker.

Stručak: Teško je razlučiv.

Rupice: Nejednake, rastrganog su ruba, zupčaste, labirintne, bjelkaste, kasnije su žuto-ružičaste do ružičaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Kožasto, vlaknasto, u klobuku je spužvasto, bijelo, s ružičastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima kao saprotrof zakopanih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na tlu u blizini panjeva, na vlažnim mjestima. Prva slika snimljena je 11.9.2023., na lokalitetu Pila kod Stubičkih toplica, a posljednje tri slike snimio je Neven Ferenčak, 11.8.2024., na lokalitetu Žumberačka gora.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog kožaste i tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Sličnog su oblika u obliku rozete samo dvije vrste, crnogorični rupičavac (Phaeolus schweinitzii) i planinska rupičarka (Bondarzewia mesenterica), ali one nisu ružičaste nijanse i obje imaju izraženo pojasasti klobuk.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1199. Dvogodišnji rupičar (Abortiporus biennis (Bull.; Fr.) Sing.), Sinonimi Daedalea biennis Bull. ex Fr., Heteroporus biennis (Bull. ex Fr.) Laz.

POJASASTA KOKICA

Podoscypha multizonata (Berk. & Broome) Pat.

Engleski naziv: Zoned Rosette

Plodno tijelo: 8-20 cm široko, izleda poput, busena, lepezasto, sastoji se od stručka koji se mnogostruko grana u tanke, široke, kožaste i plosnate nepravilne latičaste grančice, gornja površina latičastih grančica je glatka i s oker ili smeđim koncentričnim zonama, donja himenijalna površina je kvrgavo-brazdasta i svjetlija je od gornje površine, sivo-smeđa do sivo-ljubičasta, rubovi su u mladosti bjelkasti, a kasnije tamnosmeđi, valoviti i nazubljeni.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 4.8-6.2 x 3.8-4.8 µm; otrusina je bijela do sivo-ljubičasta.

Meso: Žilavo, elastično, tvrdo, kožasto, sivo-smeđe; miriše na gljive ili kvasac, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, u bjelogoričnim šumama, na tlu, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Pojasasta je kokica vrlo rijetka vrsta. Plodno tijelo joj je vrlo lijepo i po obliku malo sliči hrastovoj kokici (Sparassis laminosa) ili velikom rascvjetanom cvijetu ruže.

RAVNIČARSKA LISTIĆAVKA

Cellulariella warnieri (Durieu & Mont.) Zmitr. & Malysheva

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-45 cm širok i 1.5-5 cm debeo, polukružan do bubrežast, kasnije se tanjurasto spljošti, prilično je tanak, bez stručka, izravno je spojen na podlogu i na tom mjestu obično zadebljan, krem, oker, u starosti je siv, s koncentričnim je smeđim, tamnosmeđim, crnim i narančastim pojasevima, najčešće su tamnosmeđi ili crni, radijalno je naboran, u mladosti je baršunast, ljuskav i izbrazdan, često je bradavičast ili kvrgav, u starosti je gol i gladak, neravan, rub je oštar.

Rupice/listići: Do 1 cm debeli, prema rubu su račvasti, labirintni, bjelkasto-oker do smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su zakrivljeno valjkaste, glatke, tankih stijenki, prozirne, amiloidne, 7-9 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, krem, smeđe do narančasto-smeđe, žilavo, plutasto, kožasto, vlaknasto, elastično poput gume; miris je ponekad blago kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine po primorskim šumama i uz vodene površine kao parazit na živom ili mrtvom bjelogoričnom drveću; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom zbog drvenaste konzistencije.

Napomena: Iako se smatra rupičarkom donja, himenijalna strana plodnog tijela je listićava.

LJUSKAVI RUPIČAR (ŠKRIPLIN)

Cerioporus squamosus (Huds.) Quél.

Etimologija: squamosus (lat.) = ljuskav, ljuskav. Po čehama prekrivenim klobukom.

Engleski naziv: Dryad's Saddle

Klobuk: 3-40 cm širok, lepezastog je oblika, izravnat, ulegnut, bjelkasto-žućkast ili svijetlosmeđ, najprije je sa svijetlosmeđim koncentrično postavljenim ljuskama koje su u starosti tamnosmeđe, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-7 cm visok i 3-5 cm debeo, kratak, valjkast, ekscentrično ili lateralno spojen sa klobukom, čvrsto je prirastao za stanište, bjelkast ili svijetlosmeđ, cjevčice na gornjem dijelu tvore posebnu mrežicu, na donjem je dijelu u početku žućkast, kasnije je crnkast, najprije je perutast, kasnije je gladak i bez dekoracije.

Rupice/cjevčice: Najprije su sitne, kasnije su široke, 1-2/mm, zupčaste, višekutne, bjelkaste su ili svijetložute, cjevčice su kratke, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 9-15 x 4-6 µm, Qav = 2.5 (cromushrooms: (12) 12.3 - 14.2 (15.2) × (4.1) 4.4 - 5.1 (5.6) µm, Q = (2.4) 2.6 - 3 (3.2), N = 60, Me = 13.3 × 4.8 µm, Qav = 2.8); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do kremasto, debelo, u mladosti je vodenasto mekano i elastično, zatim je kožasto, u starosti je suho i drvenasto; miriše na krastavac, užeglo brašno ili med, a okus je na brašno ili orase.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, a rjeđe u jesen, kao parazit na živim panjevima i stablima ili saprotrof krupnijih drvnih ostataka, uglavnom bjelogoričnog drveća, uzrokuje bijelu trulež drva. Prve dvije slike snimljene su sredinom lipnja na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, treća početkom rujna na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, četvrtu je sredinom travnja snimio Neven Ferenčak, a petu i šestu Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, početkom rujna na lokalitetu Suvi vrh na Dinari.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada jer joj meso postane kožasto.

Napomena: Raste isključivo na panjevima i drveću, lepezastog je oblika, ima kratki stručak, površina je malo baršunasta i pocrni kada se gljiva potpuno razvije. Iz jednog korijena može narasti stepenasto po nekoliko plodnih tijela. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s nevaljalim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1190. Ljuskasti rupičar (škriplin) (Polyporus squamosus (Huds.) Fries), Sinonimi: Polyporus pallidus Schulzer, Melanopus squamosus Bourdot

LAVLJEŽUTI RUPIČAR

Cerioporus varius (Pers.) Zmitr. & Kovalenko

Engleski naziv: Variegated Polypore

Klobuk: 3-12 cm širok, konveksan, poslije raširen i udubljen ili lepezast, gladak, tvrd, bez sjaja, najprije oker-žut, poslije smeđ, tamnosmeđ, maslinasto-smeđ ili narančasto-smeđ, rub je tanak i valovit.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 cm debeo, krem do oker-smeđ ili smeđ, gladak, zagasit, donji dio je crn i bez sjaja, ekscentričan ili centralanu odnosu na klobuk, valjkast, ispod klobuka je širi.

Rupice/cjevčice: Najprije su bijele, poslije su krem-oker ili sivo-smeđe, okruglaste, višekutne, 4-5/mm, cjevčice su 0.5-2 mm duge, spuštaju se po stručku, u mladosti su bjelkaste, poslije su oker do sivo-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, s uljnim kapljama, 8.5-11 x 3-3.5 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne (cromushrooms: (8.5) 8.7 - 10.3 (11.1) × 3.2 - 3.5 µm, Q = 2.5 - 3.1 (3.2), N = 10, Me = 9.3 × 3.4 µm, Qe = 2.7); otrusina je bijela.

Meso: U klobuku debelo 2-5 mm, bijelo do svijetlosmeđe, prema dnu stručka tamnije, žilavo; miris je ugodan na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste tijekom godine u vlažnim bjelogoričnim šumama, na obalama potoka i na rubovima močvara, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve i johe. Prve tri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 29.9.2022., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, četvrtu Neven Ferenčak, 10.9.2024., na lokalitetu Učka u Istri, a peta i šesta snimljene su 28.20.2025., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako je jestiva vrsta, smatra se nejestivom zbog žilavog mesa. Može se konzumirati, ali samo dok je mlada i meso mekano.

Napomena: Opisanog lavlježutog rupičara moguće je zamijeniti sa smeđim rupičarom (Picipes badius) i osobito s crnonogim rupičarom (Picipes melanopus). Obje spomenute vrste imaju donji dio stručka crn i najčešće uzdužno brazdast. Međutim, smeđi rupičar na pregradama hifa nema koljeno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1195. Lavlježuti rupičar (Polyporus varius Pers.: Fries)

SMEĐOČEKINJASTA RUPIČARKA

Coriolopsis gallica (Fr.) Ryvarden

Etimologija: gallicus (lat.) = galski. Po mjestu rasta u Galiciji (Francuska).

Engleski naziv: Brownflesh Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-35 cm široko i 0.5-2 cm debelo, raste pojedinačno, spojeno s drugim plodnim tijelima ili naslagano jedno iznad drugoga poput crijepa na krovu kuće, lateralno, tanko na rubu, pojasasto, sivo, sivo-smeđe ili hrđastosmeđe, čupavo, čekinjasto, u starosti često glatko i bez dekoracije.

Rupice/cjevčice: Promjera su 1-3 mm, 2-3/mm², okruglaste ili višekutne, ponekad i izdužene, nazubljene, gotovo labirintne, krem-sivkaste, smeđe do sivo-smeđe, mjestimično crvenkasto-smeđe, cjevčice su duge do 15 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, u obliku banane, glatke, bezbojne, s tankim pregradama, 7.7-15 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smećkasto do crveno-smeđe, plutasto, kožasto; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Trama u dodiru s kalijevom lužinom pocrni.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, jasena, bukve, topole i vrbe; češće u nizinskim krajevima; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Latičastog je oblika zbog čega se može zamijeniti mekanom širokoporkom (Podofomes mollis).

PLAVA SOČNA RUPIČARKA

Cyanosporus caesius (Schrad.) McGinty

Etimologija: caesius (lat.) = plavo-zelenkast, sinji, sivkastozelen. Po boji.

Engleski naziv: Conifer Blueing Bracket

Plodno tijelo: 2-11 cm široko, u obliku je lepeze ili konzole, pričvršćeno je za podlogu stražnjom stranom u jednoj točki, nježno, zrakasto je naborano ili pojasasto, u mladosti je bjelkasto ili plavkasto-zelenkasto, kasnije je plavo ili žuto-plavo, sredina je više ili manje žuto-smeđa, na dodir lagano poplavi, čupavo baršunasto, rub je nepravilan.

Rupice/cjevčice: Sitne, promjera su 0.15-0.3 mm, okrugle, kasnije se labirintno rastrgaju, bijele, plavkaste do sivo-plavkaste, sa svijetlim su krem-okerastim pjegicama, na dodir pomodre, cjevčice su duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 3-5.7 x 1-2 µm; otrusina je bijela do sivkasto-plavkasta.

Meso: Mekano, vlaknasto, vodenasto, žilavo, osušeno je suho i lomljivo, bjelkasto, često je plavkasto prošarano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a obično od srpnja do prosinca, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, mnogo češće crnogoričnog, obično smreke.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Ova je rupičarka dosta malena rastom, ako se obrati pozornost na plavkasto-sivo-blijedu boju klobuka i sitnu dekoraciju, teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Postia subcaesia - created in Netherlands by Huib Leenders

PLAVKASTA SOČNA RUPIČARKA

Cyanosporus subcaesius (A.David) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Etimologija: Po sličnosti s plavom sočnom rupičarkom (Cyanosporus caesius).

Engleski naziv: Blueing Bracket

Plodno tijelo: 2-11 cm široko, trbušasto, klobučasto, poput crijepa, u obliku konzole, mesnato, dijelom je trokutasto, u mladosti je vodenasto, a u starosti tvrdo i suho, bijelo, sivkasto, krem-plavkasto, sivo-plavkasto do plavkasto-zeleno, plavkasta boja nije ili jedva izražena, teži prema okerastom, sa sivo-plavkastim mrljama, gornja je površina sitno baršunasto-maljava, u starosti je obično glatka.

Rupice/cjevčice: 4-5/mm, okruglaste, višekutne, bijele, sivkaste, rijetko su sivo-plavkaste, cjevčice su 2-5 mm duge, boje su rupica.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do kobasičaste, često su s uljnom kapljom, 4.5-5.6 x 1.2-1.7 µm, bazidije su batinaste, 10-14 x 4-5 µm, hife s tankim pregradama, 2-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, često bijelo-plavkasto prošarano, debljine do 2 cm, mekano, vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrbe i lijeske, ali i raznog crnogoričnog drveća, obično smreke i jele.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je plava sočna rupičarka od koje se razlikuje po izostanku plavičastog tona po površini klobuka. Smatra se prilično rijetkom vrstom. Ne postoji vrsta koja je ista po izgledu i navedenoj konzistenciji.

HRAPAVA RAZNOCIJEVKA

Daedaleopsis confragosa (Bolton) J.Schröt.

Etimologija: confragosus (lat.) = bodljikavo, neravno, oporo. Po izgledu površine klobuka.

Engleski naziv: Blushing Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 4-25 cm široko i 1-2 cm debelo, površina je izbrazdana, izravno je učvršćeno na supstrat,  bez stručka, ravno ili lagano konveksno, polukružnog ili bubrežastog oblika, krem-oker, svjetlosmeđe, tamnosmeđe, crveno-smeđe ili hrđastosmeđe, površina je malo rupičasta ili radijalno naborana, rub je svjetliji, bjelkast, s koncentričnim pojasevima iste boje.

Rupice/cjevčice: Promjera su oko 0.5-1 mm, u mladosti su višekutne, kasnije se izduže tako da ponekad imaju izgled gustih listića ili su labirintne, sivkaste, u starosti tamnosmeđe, na pritisak pocrvene, posmeđe pa postanu vinskiružičaste, cjevčice su 3-15 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 7-11 x 2-3 µm; otrusina je bijela do svijetloružičasta, prozirna.

Meso: U najranijoj mladosti je vrlo žilavo, plutasto, kožasto, ubrzo postane drvenasto, sivkasto-smećkasto, oker-smećkasto ili svijetlosmeđe; miris je malo kiselkast, na gljive, a okus je u mladosti malo kiselkast, a u starosti malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine po močvarnim šumama, aluvijalnim šumama i oko potoka kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično johi, vrbi, brezi ili bukvi, ali također i kao parazit na živom bjelogoričnom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Između sloja ispod kožice klobuka i mesa klobuka nalazi se tanak, crni do crno-smeđi sloj, koji nije jasno vidljiv posvuda u plodnom tijelu, a nažalost može i nedostajati kod vrlo mladih plodnih tijela. Smeđe ili crvene boje s karakterističnim polukružnim oblikom, u velikoj množini raste na suhim granama bjelogoričnog drveća. Himenij je kod ove vrste više listićav i na prelomljenom mjestu teži da postane krvavocrven. Vrlo je slična trobojnoj raznocijevki (Daedaleopsis tricolor) s radijalno hrapavim klobukom na kojem se ističu svjetliji i tamniji koncentrični polukrugovi smeđo-purpurne boje. Često se pronađe na drvu trešnje.

Hexagonia nitida - created on November 2023 in 57128 Livorno LI, Italy by Massimo Tabone

ŠESTEROKUTNA VELIKOPORKA

Daedaleopsis nitida (Durieu & Mont.) Zmitr. & Malysheva

Etimologija: nitidus (lat.) = blistavo, briljantno, sjajno, blještavo. Po površini klobuka.

Plodno tijelo: 3-25 cm je široko i 4 cm debelo, kapasto, bez stručka, gotovo je porozno i korasto, tamnosivo, sivo-smeđe, crveno-smeđe, crno-smeđe ili crnkasto, prema rubu je smeđe, u zoni u kojoj izrasta iz supstrata je bjelkasto, površina je grbava, blistava i pojasasta.

Rupice/cjevčice: Široke, 3-4/mm, višekutne (heksagonalne), okrugle ili duguljaste, radijalno su raspoređene, smeđe, sive do sivo-smeđe, na pritisak pocrnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, duguljaste, glatke, prozirne, 10-14 x 3.5-5 µm, bazidije su 6-sporne, do 45 µm duge, skeletne hife su žuto-smeđe, a generativne i vezivne hife su bezbojne i žute; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Vrlo je žilavo, žuto-smeđe ili smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) pocrni.

Stanište: Raste po više godina kao saprotrof krupnih drvnih ostataka hrastova sredozemnog područja. U Hrvatskoj je pronađena na trupcu hrasta crnike, na samo jednom lokalitetu, na otoku Korčuli.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Ima krupne šesterokutne rupice po čemu se po izgledu lako razlikuje od svih sličnih vrsta.

LISTIĆAVA RAZNOCIJEVKA

Daedaleopsis septentrionalis (P.Karst.) Niemelä

Klobuk: 2-7 cm širok i 1-3 cm debeo, polukružan ili lepezast, nepravilan, gornja površina je baršunasta, pojasasta, sivo-smeđ ili smeđ, rub je valovit i bjelkast.

Listići: Vrlo rijetki, nejednako dugi, račvasti, debeli, oštrica je malo nazubljena, bjelkasti, poslije su bjelkasto-sivi, na pritisak postanu smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, 7-10 x 2-3 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, sivo-smeđe, žilavo; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća; njezin autor tvrdi da raste isključivo na krupnim drvnim ostacima breze.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Listićava raznocijevka nije česta vrsta. Iako donekle sliči trobojnoj raznocijevki (Daedaleopsis tricolor) zamjena nije moguća. Spomenuta vrsta također ima listićav himenij, ali on ima drugu boju, a osobito je bitno različita i boja površine plodnog tijela. Listići opisane raznocijevke vrlo su rijetki, debeli, nejednako dugi i poneki se račvaju.

TROBOJNA RAZNOCIJEVKA

Daedaleopsis tricolor (Bull.) Bondartsev & Singer

Etimologija: tricolor (lat.) = trobojno.

Klobuk: 2-13 cm širok, bez stručka, kožast, spljošten, u obliku je polumjeseca, plodna tijela rastu jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu kuće, malo je dlakav i naboran, radijalno-brazdast s naizmjeničnim svjetlijim i tamnijim pojasevima, u mladosti je oker, narančast do vinskicrven, kasnije crveno-smeđ, vremenom je sve tamniji, obično se više-manje mogu razlikovati 3 boje, žuta, crveno-smeđa ili vinskicrvena i narančasta, rub je obično nešto svjetliji.

Rupice/cjevčice: Račvaste, često su anastomozirajuće, duguljaste i nekad labirintne, sliče listićima, bjelkaste, sivkaste, kasnije su tamnocrvene ili crveno-smeđe, na pritisak se stvaraju hrđastosmeđe mrlje.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, prozirne, 7-11 x 2-3 µm; otrusina je svijetloružičasta, prozirna.

Meso: Tanko, kožasto, skoro je plutaste konzistencije, žilavo, slabo je pojasasto, oker do sivo-smeđe boje; miris nije izražen, a okus je neutralan do malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrbe, breze i divlje trešnje, na vlažnim mjestima. Posljednju sliku snimio je Mladen Ormuž.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: S nešto je svjetlijim rubom. Neki autori smatraju da se radi o varijaciji hrapave raznocijevke (Daedaleopsis confragosa).

Erastia salmonicolor - created on October 2023 in Zollikon, Switzerland by René Stalder

CRNOGORIČNA MEKOPORKA

Erastia salmonicolor (Berk. & M.A.Curtis) Niemelä & Kinnunen

Engleski naziv: Salmon Bracket

Plodno tijelo: 2-12 cm dugo i 8 mm debelo, razrašteno, himenijalna je površina poroidna, narančaste boje lososa, zagasito žuto, narančasto-ružičasto do crvenkasto po hladnom vremenu, kada se osuši postaje tamnije, narančasto-smeđe do vinskicrveno, rub je bjelkasto-narančast.

Rupice/cjevčice: Višekutne, 3-5/mm, cjevčice su najprije narančaste, crvenkasto-smeđe do ljubičaste i natopljene smolom kada se osuše, do 7 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do usko eliptične, duguljaste, glatke, s tankim stijenkama, prozirne, 3.5-5.5 × 2-2.5 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 20-30 x 5-6.5 µm, cistide su odsutne, generativne hife su isprepletene, savijene, razgranate, anastomozirajuće, prekrivene su brojnim malim kristalima, uronjene u amorfnu i kristalnu tvar, zadebljanih stijenki, široke 3-6 µm, s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Mekano dok je svježe, a tvrdo, smolasto, hrskavičavo i žilavo kada se osuši, žućkasto ili žuto-narančasto; miris je malo kiselkast, a okus neugodan.

Stanište: Raste cijele godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće bora, a rjeđe smreke i jele; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo u šumi bukve, jele i smreke na jelovim trupcima samo na dva lokaliteta, oba u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po narančastoj boji9 plodnog tijela i staništu na drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

UGLJENARSKA LISIČICA

Faerberia carbonaria (Alb. & Schwein.) Pouzar

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Po rastu po opožarenim terenima.

Engleski naziv: Firesite Funnel

Klobuk: 2-5 cm širok, u početku je konveksan, zatim je više ili manje ravan, ponekad je urezan, također je režnjast, duboko je udubljen na sredini, površina je sa priraslim, radijalnim vlaknima, ponekad je pojasast na rubu, umjereno je vodenasta, sivo-smeđ do crno-smeđ, rub je u mladosti snažno podvijen, kasnije je nazubljen.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, ponekad je blago ekscentričan, zadebljan na bazi, pun, elastičan, fino je pustenast, boje je klobuka, ponekad je svjetliji, baza je baršunasta od bjelkastog micelija.

Listići: Široko su razmaknuti, ponekad su račvasti, uski, debeli, izmiješani su s lamelulama, dugo se spuštaju po stručku, isprva su bjelkasti, zatim su krem-oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, tankih stijenki, često s velikom središnjom uljnom kapljom, neamiloidne, nedekstrinoidne, 6.5-9.2 x 2.7-4.8 µm, Me = 7.8 x 3.9 µm, Q = 1.6-2.5, Qe = 2, bazidije su 44-51 x 6.4-8.7 µm, 1-2-4-sporne, usko i izduženo batinaste, subhimenij se sastoji od prozirnih elemenata, 5.5-11.5 µm, struktura listića je dimitska, sastoji se od hifa širokih 2-4 µm, umjereno želatiniziranih, vijugavih, generativne hife su uglavnom tankih stijenki, višesegmentne i s kopčama, izmiješane su sa skeletnim hifama sa stijenkama debljine do 2 µm, vijugavih i nepravilnih, nerazgranatih, jednosegmentnih, cheilocistide su 71-145 x 8.5-14.5 µm, usko su vretenaste, baza je više ili manje duga na stalku, često su zakrivljene, s vršnim žućkastim kristalima (metuloidne), sa zadebljanim stijenkama širokim 1.7-6 µm, dekstrinoidne, pleurocistide su oblikom i veličinom slične cheilocistidama cistidioidne hife su 68 x 11 µm, na vrhu su široke 4-6.5 µm, oblika boce do gotovo valjkaste, glavičaste, nisu obilne, prisutne su i na oštrici i na licu listića, bez vršnih kristala, nedekstrinoidne, pileipelis se sastoji od uglavnom paralelnog cutisa, sastavljenog od višesegmentnih hifa, širokih 2.5-8.5 µm, s tupim vrhovima, unutarnji citoplazmatski pigment je smeđ, a inkrustirani vanjski pigment sastoji se od smeđih granula, pileocistide su 55-86 x 9.5-18 µm, na vrhu su široke 4-8 µm, rijetke, oblika boce do valjkaste i vijugave, tankih stijenki, prozirne, dimitska struktura sastoji od hifa širokih 3.5-5 µm, snažno želatiniziranih, vijugavih, tankih stijenki, višesegmentnih, s kopčama, izmiješane su sa skeletnim hifama sa stijenkama debljine do 2 µm, bez segmenata, caulopelis je dimitske strukture, sastoji se od hifa širokih 2.5-9 µm, blago želatiniziranih, vijugavih, generativne hife su tankih stijenki, višesegmentne i s kopčama, izomiješane su sa skeletnim hifama s debljinom stijenki do 2.5 µm, caulocistide su usko vretenaste, s više ili manje dugim stalkom i često zakrivljenom bazom, 54-121 x 8-13.5 µm, sa stijenkama debljine 2-3.5 µm, rijetko su s vršnim kristalima, izmiješane su s drugima, oblika boce ili valjkastim, u oba slučaja s blago proširenim do glavičastim vrhom (slično cistidioidnim hifama), 44-135 x 7-13.5 µm, s vrhom širine 6.5-14 µm, s tankim stijenkama ili su ponekad debljine do 1.5 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.      

Meso: Kožasto, elastično, sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof u svim tipovima šuma, često po opožarenim terenima bogatim pougljenisanim ostacima drva, često hrasta, često na naknadno izrasloj mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog previše žilavog i bezukusnog mesa.

Napomena: Karakteristička je po plodnim tijelima s dimitskom strukturom, cistidama s vrlo debelim stijenkama i inkrustiranim vrhom (vrlo su slične lamprocictide kod nekih vrsta iz roda Corticiaceae), te specifičnom staništu. Donedavno je bila svrstavana u porodicu Pleurotaceae, zajedno s rodom Hohenbuehelia (koji međutim ima monomitsku strukturu), ali sada je svrstana u porodicu Polyporaceae. Ova je lisičica najprepoznatljivija po himeniju kojeg ne tvore krupne žilice (nervatura), već tanki listići, koji su jako račvasti i na bazi međusobno spojeni poprečnim žilicama. Slična je Myxomphalia maura, koja ima manje, amiloidne spore i cistide tankih stijenki. Vrste iz roda trubača (Craterellus) nemaju cistide, mikorizne su i obično rastu na neizgorenom tlu.

KRESIVA GUBA

Fomes fomentarius (L.) Fr.

Etimologija: fomes-fomitis (lat.) = mamac, opskrba za vatru. Jer se upotrebljava kao pripala za vatru.

Engleski naziv: Hoof Fungus / Tinder Bracket

Klobuk: 3-40 cm širok i 10-20 cm debeo, oblika je kopita, s vrlo tvrdom i debelom korom, sjajan, hrđastosmeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ, svijetlosiv ili tamnosiv, s razmaknutim je koncentričnim brazdama, odnosno stepenast i kružno naboran, kora je u prvoj godini rasta prilično mekana i posuta sivim prahom, kasnije nastanu sivo-smeđi pojasevi, najprije je dlakav pa poslije gol i siv, donja je himenijalna površina izravnata, rub je zaobljen i debeo pa hrđasto oker-smeđ.

Rupice/cjevčice: Okrugle, sitne, promjera 0.2-0.3 mm, bjelkasto-smeđe ili sivkaste, kasnije su smeđe, na dodir postanu tamnosmeđe, u mladosti često izlučuje gutacijske kapljice, cjevčice su 2-6 mm duge, višeslojne, na presjeku se jasno vide mnogi slojevi koji označavaju godine rasta, hrđastosmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, prozirne, 17-19 x 5-6 µm, Q=2.8-3.4, N=30, Me=18 x 5.7 µm, Qav=3.2; bazidije su batinastog oblika i sa 4 spore; otrusina je bijela.

Meso: Najprije je žilavo i malo spužvasto pa kasnije postane plutasto, kožasto i drvenasto, svijetlosmeđe ili hrđastosmeđe, na mjestu spoja sa supstratom je bjelkasto, na presjeku se po slojevima cjevčica jasno uočava starost; miris je slab na gljive, nije neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste po više godina kao parazit na živom ili mrtvom bjelogoričnom drveću, najčešće bukvi, topoli, hrastu, kestenu, lijeski i brezi; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na petoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji posjeduju antikancerogene, protuupalne i antidijabetičke učinke (National Library of Medicine. 2024. Fomes fomentarius Ethanol Extract Exerts Inhibition of Cell Growth and Motility Induction of Apoptosis via Targeting AKT in Human Breast Cancer MDA-MB-231 Cells; Apoptotic properties of polysaccharide isolated from fruiting bodies of medicinal mushroom Fomes fomentarius in human lung carcinoma cell line; Fungal strain matters: colony growth and bioactivity of the European medicinal polypores Fomes fomentarius, Fomitopsis pinicola and Piptoporus betulinus).

Napomena: Kresivna guba je fakultativni parazit, zanimljiva je po tome što raste po više godina. Godovi se najbolje vide na presjeku plodnog tijela. Nekada se upotrebljavala za kresivo za potpalu vatre, a danas se može koristiti u dekorativne svrhe. Prvi sloj koji se nalazi na dnu klobučaste tvorevine je prilično mekan.