BREZINA LISTIĆAVKA

Lenzites betulinus (L.) Fr.

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu na drvu breze.

Engleski naziv: Birch Mazegill

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 cm širok, 4-10 cm dug od supstrata i 1-1.5 cm debeo, lepezasto-bubrežastog je oblika ili u obliku konzole, sivkasto-smećkast, sivkasto-oker, svijetlosmeđ ili smeđ, s koncentričnim je tamnijim pojasevima, čupavo-dlakav, također je često prekriven zelenkastim algama, rub je iste boje.

Listići: Veoma su gusti, drvenasti, anastomozirajući, do 1 cm su široki ili širi, često su račvasti, labirintni, relativno su razmaknuti, bjelkasti, žuti, krem-žuti, žuto-oker ili sivo-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, kobasičaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 4.4-6 x 1.5-3 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bjelkasto, debelo, vrlo žilavo, plutasto, elastično, erodirano, debljine je 2-3 mm; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živim i kao saprotrof na mrtvim panjevima i granama raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, hrasta ili breze, često zajedno s brezovom gubom (Fomitopsis betulina), u rijetkim slučajevima i na drvu crnogoričnog drveća, obično smreke; izaziva bijelu trulež drva. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, početkom studenog, a druga u prvoj polovici kolovoza, na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Kao i kod cijelog roda Lenzites, prisutan je himenij koji je formiran skoro od listića koji su jako anastomozirajući ili labirintni, nema rupice. Pojasevi na klobuku su gušći nego kod krembjelkaste raznocijevke (Trametes pubescens).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1227. Brezina listićavka (Lenzites betulina (L. ex Fr.) Fries), Sinonim: Trametes betulina (L. ex Fr.) Pilat

SAĆASTI RUPIČAR

Neofavolus alveolaris (DC.) Sotome & T.Hatt.

Engleski naziv: Hexagonal-pored polypore

Klobuk: 2-9 cm širok, najčešće je lepezast, rjeđe je okruglast, sredina je tupo ispupčena, ulegnuta ili pupčasta, tanak, jako je elastičan, žut, žuto-narančast, krem-oker do narančasto-crven, u starosti izblijedi, ponekad do bjelkaste boje, ljuskav, kasnije postane gladak, rub je najprije podvijen, poslije je nepravilno valovit ili režnjast, malo je dlakav.

Stručak: 0.4-1 cm visok i 5-8 mm debeo, vrlo je kratak, redovito je postrance postavljen u odnosu na klobuk, boje je himenija, bijel do žut, samo je na osnovi nešto tamniji.

Rupice/cjevčice: Kratke, vrlo su široke, 2-5.5 x 1-2.5 mm, duguljaste, neodoljivo podsjećaju na pčelinje saće, 0.2-1/mm, u mladosti su sitne, bijele, kasnije su slamnatožute, oker do žuto-narančaste, cjevčice se spuštaju po stručku, žute.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 10-14.5 x 4-5 µm, Qav = 2.6 (cromushrooms: (8.2) 8.8 - 11.3 (12.1) × (2.4) 2.8 - 3.5 (3.7) µm, Q = (2.3) 2.9 - 3.7 (3.9), N = 120, Me = 10.2 × 3.1 µm, Qav = 3.3); otrusina je svijetložuta.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, vlaknasto, čvrsto, elastično, plutasto, tanko; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je neutralan do ponekad blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznih voćaka i ostalog bjelogoričnog drveća, rijetko na crnogoričnom drveću, u nizinskim šumama često raste i u proljeće. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta žilave konzistencije mesa.

Napomena: Teško je povjerovati da se može zamijeniti s nekom drugom vrstom iz roda Polyporus, prije svega zato što ima vrlo velike pore (alveole) koje jako podsjećaju na pčelinje saće. Značajna je i osobina što je stručak uvijek postrance postavljen u odnosu na klobuk.

TANKA POROKORKA

Vanderbylia fraxinea (Bull.) D.A.Reid

Etimologija: tenuis (lat.) = tanak, tanki. Po debljini plodnog tijela.

Plodno tijelo: 5-10 cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice, površina je porozna, glatka, žućkasta, krem-žućkasta, crveno-smeđa, u starosti može biti tamnosmeđa ili gotovo crnkasta, neplodni je rub je oštro ograničen, 0.5-1 mm širok, bijel i bez pora.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, žućkaste su ili krem-žućkaste, cjevčice su duge do 2 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto ili krem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) različitih vrsta bjelogoričnog drveća, osobito johe ili jasena.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Poput brojnih rupičarki raste samo na donjoj strani prilegnute grane na mjestu gdje nema svjetla. Osim toga, zanimljivost ove rupičarke vidi se u prelamanju svjetla, zbog čega himenij ima trodimenzionalni izgled. Vrlo je lijepa i lako je prepoznatljiva zbog refleksije.

Perenniporia tenuis - created in Norway by Helene Lind Jensen

TANKA POROKORKA

Perenniporia tenuis (Schwein.) Ryvarden

Etimologija: tenuis (lat.) = tanak, tanki. Po debljini plodnog tijela.

Plodno tijelo: 5-10 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, formira plahtice, površina je porozna, glatka, žućkasta ili krem-žućkasta, neplodni rub je oštro ograničen, 0.5-1 mm širok, bijel, himenij je poroidan, površina himenija reflektira trodimenzionalno.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, žućkaste su ili krem-žućkaste, cjevčice su do 2 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 4-5 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto ili krem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) različitih vrsta bjelogoričnog drveća, osobito johe ili jasena.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Poput brojnih rupičarki raste samo na donjoj strani prilegnute grane na mjestu gdje nema svjetla. Osim toga, zanimljivost ove rupičarke vidi se u prelamanju svjetla, zbog čega himenij ima trodimenzionalni izgled. Vrlo je lijepa i lako je prepoznatljiva zbog refleksije.

SMEĐI RUPIČAR

Picipes badius (Pers.) Zmitr. & Kovalenko

Engleski naziv: Black Footed Polypore

Klobuk: 5-28 cm širok, široko je konveksan do spljošteno ulegnut, plitko je lijevkast, lopatast ili školjkast, gladak, mazav, sjajan, kožica se teško odvaja, crvenkast, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, sredina je uglavnom crnkasta, radijalno je vlaknast, rub je svjetliji, žućkast, tanak i nepravilno valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-2 cm debeo, tvrd, može biti centralno ili lateralno postavljen u odnosu na klobuk ili uopće ne postoji, već se klobuk skoro izravno drži za podlogu, na gornjem je dijelu je najsvjetliji, bjelkast, postepeno je sve sivo-crnji prema bazi gdje je skoro crn, sitno je baršunasto-dlakav.

Rupice/cjevčice: Jajolike, okruglaste, jako su sitne, promjera su 0.08-0.5 mm, 4-8/mm, bjelkaste, mjestimično su sa smeđim pjegama, cjevčice su kratke, 2-4 mm duge, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, 7.5-9 x 3-5 µm; otrusina je krem.

Meso: Tanko, elastično, žilavo, kožasto, bijelo, kasnije je oker, na pritisak ne mijenja boju; miriše ugodno na gljive i malo na brašno, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, topole, hrasta, vrbe, lijeske, jasena ili johe, ali i drugih vrsta bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnom obliku i po crnkastoj bazi stručka po čemu je i dobila ime. Ne raste uvijek busenasto, već ponekad raste i pojedinačno. Promjenljivog je oblika, može biti bez stručka, na mjestu gdje je spojena na supstrat je gotovo uvijek crne boje. Ističe se bijelim trusištem koje je sastavljeno od vrlo sitnih cjevčica. Može se pronaći i zimi, ako je zima blaga. Veoma je sličan crnonogi rupičar (Picipes melanopus) koji se razlikuje po baršunastom klobuku koji nije gladak i raste na zemlji, a ne na panjevima.

CRNONOGI RUPIČAR

Picipes melanopus (Pers.) Zmitr. & Kovalenko

Etimologija: melas (gr.) = crno + pus (gr.) = noga, stručak. Po tamnoj boji stručka.

Klobuk: 3-11 cm širok, konveksan je i spljošten, također je ulegnut na sredini, skoro je lijevkast, površina je karakteristično bez sjaja, u mladosti je sa sitnim smeđim ljuskicama, smeđ do crvenkasto-smeđ, rub je tanak i uzdignut.

Stručak: Kratak, dosta je centralan, često je malo ekscentričan, valjkast, prema bazi se sužava, korjenast, često je po više stručaka zajedno srašteno, baršunasto-dlakav, bijel, prema dolje je crno-smeđ.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, otvor je neravan, 2-4/mm, bijele, u starosti su sivo-smećkaste, cjevčice su duge 1-3 mm, spuštaju se po stručku, bijele.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, prozirne, 8-11 x 3-4.4 µm, Qe = 2.4 (cromushrooms: spore su 8 - 9.1 (10.5) × 3 - 3.66 (3.7) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.7 (2.9), N = 32, Me = 8.4 × 3.3 µm, Qe = 2.6, bazidije su oko 19.1 × 5.7 µm, N = 1); otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, kožasto, osobito u stručku, bjelkasto, u starosti je oker; miris je aromatičan, a okus je blag do blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, a rjeđe na crnogoričnom drveću ili drugim biljkama, voli vapnenasto tlo, uzrokuje bijelu trulež drva. Slike je snimio Neven Ferenčak, 14.6.2025., na lokalitetu Radoboj kod Krapine, a uzorak je pronađen 13.6.2026., također na lokalitetu Radoboj kod Krapine.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer je previše žilava.

Napomena: Vrlo je sličan smeđi rupičar (Picipes badius), ali se od njega lako razlikuje po drugačijem izgledu površine klobuka, koja je glatka i blistava, nije dekorirana. Opisana je vrsta uvijek bez sjaja i upadljivo dekorirane površine u mladosti, a manje kada se gljiva razvije. Razlikuje se i po osobinama mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1196. Crnonogi rupičar (Polyporus melanopus Fries)

LJEVKASTI RUPIČAR

Picipes tubaeformis (P.Karst.) Zmitr. & Kovalenko

Etimologija: tuba (lat.) = cijev, lijevak + formis (lat.) = oblik. Po obliku.

Klobuk: 2-12 cm širok, lijevkast, gladak, u mladosti je svijetlosmeđ, kasnije je crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, rub je svjetliji, bjelkast i valovit.

Stručak: Valjkast, bjelkast, u starosti je tamno crvenkasto-smeđ, na bazi je tamniji, crveno-smeđ do tamnosmeđ.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, spuštaju se po stručku, bjelkaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7-8.5 x 2.8-3.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, cistide su vretenaste i često višesegmentne; otrusina je bjelkasta do krem.

Meso: Tanko, elastično, žilavo, kožasto, bijelo, kasnije je oker, na pritisak ne mijenja boju; miris je ugodan, a okus je blag, malo je gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično bukve, vrbe, topole, jasena ili johe, rijetko smreke. Sliku je snimio Matija Josipović, u drugoj polovici kolovoza, na lokalitetu Park prirode Lonjsko polje.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Slični su smeđi rupičar (Picipes badius), koji nema tako izraženo ljevkast klobuk, te svibanjski rupičar (Lentinus substrictus), koji nema glatku, već čekinjasto-dlakavu površinu klobuka, a stručak na dnu obično nije tamniji.

Trametes ljubarskyi - created on January 2017 in Αττική, Greece by bkaounas

LJUBARSKYIJEVA RAZNOCIJEVKA

Pilatotrama ljubarskyi (Pilát) Zmitrovich

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 cm široko, do 8 cm promjera od supstrata i do 3 cm debelo, oblika je konzole, isprva je bijelo ili bjelkasto, zatim je okerasto, kasnije je sivkasto-smeđe, rub tup i siv.

Rupice/cjevčice: Bijele ili kremaste, sitne, okrugle, višekutne, 3-4/mm, cjevčice su do 2 cm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, izravnate s jedne strane, glatke, prozirne, neamiloidne, 5-6 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, plutasto, vlaknasto, pojasasto, bijelo do krem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka oborenog bjelogoričnog drveća, najčešće akacije, graba, trešnje i hrasta crnike; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je vrsta oker raznocijevka (Trametes ochracea).

MEKANA ŠIROKOPORKA

Podofomes mollis (Sommerf.) Gorjón

Etimologija: mollis (lat.) = mekan. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Common Mazegill

Plodno tijelo: 3-25 cm široko, razrašteno, latičastog oblika, svijetlosmeđe, sivo-smeđe do crno-smeđe, rub je valovit i do 2 cm visok, usko baršunast, ispod kožice klobučića nalazi se crna razdjelnica, a stražnji je dio tamnosmeđ do crno-smeđ.

Rupice/cjevčice: Široke, promjera su 0.5-2 mm, višekutne, nikad nisu labirintne, kasnije gotovo šiljaste, često zupčaste, sivkaste do sivo-smeđe, cjevčice su do 5 mm duge, boje su rupica.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 8-11 x 2.5-4 µm; otrusina je bjelkasta do svijetlosmeđa.

Meso (trama): Vrlo je tanko, plutasto, kožasto, žilavo, više-manje mekano, po suhom vremenu tvrdo i lomljivo; svijetlosmeđe do oker; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Trama u dodiru s kalijevom lužinom pocrni.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, jasena, johe i breze; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Slično izgleda smeđočekinjasta rupičarka (Coriolopsis gallica) od koje se razlikuje po latičastom obliku, a rupice i spore su slične boje. Ima raspucaniji klobuk i deblju tramu.

Podofomes stereoides - created on October 2023 in Завьяловский р-н, республика Удмуртия, Russian Federation by Александр Антропов

GRANSKA ŠIROKOPORKA

Podofomes stereoides (Fr.) Gorjón

Etimologija: stereos (gr.) = čvrst, čvrsto povezan + oides (gr.) = sličan, u obliku. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-25 cm široko, posve je srašteno za supstrat ili je rjeđe poluklobučasto, razrašteno, formira plahtice ispod supstrata, ako raste bočno na supstratu, tada formira klobučić koji ima promjer 0.5-2 cm, gornja je površina klobučića tamnosmeđa, sivo-smeđa ili crna, pojasasta, baršunasta, himenij je poroidan, svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, katkad je blago ružičast, na dodir postane smeđ, rub je bjelkast, debeo, baršunast i sterilan jer je bez pora.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, 4-6/mm, sivo-bijele do sivo-smeđe, cjevčice su duge 1-2 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, slabo su amiloidne, 9-13 × 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, debelo nešto više od 1 mm, plutasto, žilavo, svijetlosmeđe, oker-smećkasto ili sivkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, i to s donje strane ležećih grana i trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta ima vrlo sitne rupice i lako se prepozna po boji himenija i po debelom bijelom rubu koji nema rupice. Najčešće raste ispod ležećeg supstrata (grana), pa se može pronaći samo ako prevrćete grane bukve.

JELOVA ŠIROKOPORKA

Podofomes trogii (Fr.) Pouzar

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švicarskog mikologa Jacoba Gabriela Troga.

Klobuk: 4-12 cm širok, latičast, smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, dvobojan, s tamnosmeđim pojasevima, baršunast, u starosti je tvrd i naboran.

Stručak: Valjkast, lateralan, često je srašten sa drugim stručcima, smeđ, lagano je baršunast.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, spuštaju se po stručku, bjelkaste, okeraste, kasnije su cimetastosmeđe do hrđastosmeđe, na dodir posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso (trama): U početku je plutasto i mekano, vlaknasto, vrlo je žilavo, kasnije je tvrdo; bijelo, kasnije je oker-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, gotovo isključivo jele, na vapnenastom tlu; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Slična je smolasta rupičarka (Ischnoderma resinosum) od koje se razlikuje po latičastom obliku.

GOMOLJASTI RUPIČAR

Polyporus tuberaster (Jacq. ex Pers.) Fr.

Etimologija: tuber (lat.) = gomolj + aster (lat.) = zvijezda. Po prisutnom sklerociju, stvrdnuću.

Engleski naziv: Tuberous Polypore

Plodno tijelo: Jednogodišnje, raste na drvu, sklerocij se nalazi ispod zemlje.

Klobuk: 2-9 cm širok, ulegnut i lagano lijevkast, površina je s radijalno postavljenim nešto tamnijim smeđim ljuskama na bjelkastoj osnovi, svijetlooker, smećkast do narančasto-smeđ, rub je tanak, trepavičav i uglavnom bjelkast, po suhom vremenu je rascijepljen.

Stručak: 0.5-8 cm visok i do 1.5 cm debeo, obično je centralno postavljen u odnosu na klobuk, rjeđe je ekscentričan ili lateralan, ljuskav, bjelkast, žuto-smeđ ili smećkast, baza je često maljava, a ne crna kao kod ljuskavog rupičara (Cerioporus squamosus).

Rupice/cjevčice: Široke, izdužene, višekutne, 0.5-1.5/mm, bjelkaste ili kremaste, cjevčice su 1-2 mm duge, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, neamiloidne, 10-16 x 4.5-6 µm (cromushrooms: (10) 10.6 - 13.9 (15.8) × (3.4) 4 - 5.3 (6.1) µm, Q = (2.1) 2.4 - 2.9 (3.2), N = 95, Me = 12.1 × 4.5 µm, Qe = 2.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, oko 21.2 × 6.7 µm, N = 1, vršni elementi hifa su bradavičavi, 13-27 × 6.2-10.2 µm, N = 11, hife su s kopčama); otrusina je bijela.

Meso: Kožasto, žilavo, bjelkasto; miris je na gljive, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao parazit na živom drveću ili saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, ponekad na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima; uzrokuje bijelu trulež drva. Prve tri slike snimljene su 24.4.2025., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, četvrta i peta 4.5.2024., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, posljednje tri snimio Neven Ferenčak, 26.5.2023., a uzorak je pronađen 13.6.2024., na lokalitetu Radoboj kod Krapine.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada, dok joj je meso mekano. Gorčina tijekom pripreme nestaje. Smatra se malo teže probavljivom vrstom.

Napomena: u kasnoj životnoj fazi na bazi stručka ima bulbozni sklerocij koji se ne može uočiti jer se nalazi u supstratu. Ovaj sklerocij može biti do 15 cm širok i osigurava da se gljiva preko micelija može hraniti njime tijekom duljeg vremenskog razdoblja, dok se u neposrednoj blizini ne nađe novo mrtvo drvo. Sličan je ljuskavi rupičar koji je nešto većih dimenzija, ima crni stručak, a rub klobuka mu nije trepavičast, već gladak i miriše na užeglo brašno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1188. Žilavi rupičar (Polyporus lentus Berk.), Sinonim: Polyporus forquignoni (Quél.) Saccardo; 1189. Gomoljasti rupičar (Polyporus tuberaster (Pers.: Fr.) Fries)

JELENOVO UHO

Polyporus umbellatus (Pers.) Fr.

Etimologija: umbella (lat.) = kišobran. Po obliku pojedinačnog klobuka.

Engleski naziv: Umbrella Polypore

Klobuk: 2-7 cm širok, mnogobrojni klobučići tvore jedan kuglasti busen, 20-100 cm visok i širok, u kojemu može biti preko 100 pojedinačnih klobuka, pojedinačni su klobučići zbijeni, mesnati, tanki, dosta pravilni, skoro okrugli, u mladosti su konveksni i ispupčeni na sredini, kasnije su izravnati i malo ulegnuti na sredini, krem, smećkast, siv ili sivo-smeđ, često je ljuskavo ispucan, rub je najčešće valovit i vijugav.

Stručak: Onaj zajednički iz kojega kao iz debla izlaze mnogobrojni pojedinačni do 10 cm visok i do 5 cm debeo, pun, tvrd, mesnat, bijel ili bjelkast, a pojedinačni koji na sebi nose središnje postavljene klobuke su 3-6 cm visoki i 0.5-1.5 cm debeli, puni, bijeli, kasnije mogu biti krem do svijetlosmeđi.

Rupice/cjevčice: Sitne, prvo su okrugle, kasnije su višekutne, boje su cjevčica, cjevčice su vrlo kratke, jedva su 1-2 mm duge, dosta su silazne, urasle su u meso kao njegov produžetak (zato se ne daju odvajati od podnice klobuka kao kod vrganjevki), bijele.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, obično su s jednom ili dvije krupne uljne kaplje, prozirne, glatke, vrlo tankih stijenki, 7.5-10 x 3-4 µm (cromushrooms: (7.5) 7.7 - 9.7 (10.8) × (2.5) 2.8 - 3.6 (4) µm, Q = (2.2) 2.4 - 3 (3.2), N = 60, Me = 8.6 × 3.2 µm, Qe = 2.7); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo ili bjelkasto, tanko, u mladosti je mekano i sočno, kasnije je sve žilavije i vlaknasto, uvijek je uzdužno lomljivo; slabo miriše na brašno ili gljive, a okus dobar orašast, u starosti je gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u bjelogoričnim šumama kao parazit i saprotrof u podnožju bjelogoričnog drveća, najčešće bukve ili hrasta, a plodna se tijela razvijaju prividno iz tla, uz stara stabla i panjeve, obično u nizinskim krajevima, a ne u submediteranskom pojasu; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata s devet lokaliteta: u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji, a najviše se pronađe oko Pisarovine. Prvu i petu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži polisaharide koji posjeduju antitumorske, antioksidativne, hepatoprotektivne i imunomodulatorne učinke (National Library of Medicine. 2024. Mechanisms of Macrophage Immunomodulatory Activity Induced by a New Polysaccharide Isolated From Polyporus umbellatus (Pers.) Fries; GPP (Composition of Ganoderma lucidum Poly-saccharides and Polyporus umbellatus Poly-saccharides) Enhances Innate Immune Function in Mice; Quantitative Analysis of Polysaccharide Composition in Polyporus umbellatus by HPLC–ESI–TOF–MS).

Napomena: Prelijepa je gljiva s karakterističnim stručkom koji se razgranava, na kraju svake grančice nalazi se klobuk, a svi zajedno izgledaju poput cvijeta. Dosta se zamjenjuje sa zečarkom (Grifola frondosa) čiji klobuci nisu zbijeni, te klopoću kada se grm prodrma i klobuci su lateralni, a ne središnje postavljeni kao kod opisane vrste. Vrlo su teške za mikroskopiranje jer su potpuno prozirne i s vrlo tankim stijenkama.

Rhodonia placenta - created on August 2019 in Nurkse küla, Vinni vald, Estonia by Urmas Ojango

RUŽIČASTA MALOPORKA

Rhodonia placenta (Fr.) Niemelä, K.H.Larss. & Schigel

Plodno tijelo: 2-30 cm široko i 1-3 cm debelo, razrašteno, suho, tvrdo i naborano, bradavičavo, manje ili više zrnasto naborano i uzdignuto, rub je često nepravilan, ružičasto-crveno, crveno, u starosti je smećkasto.

Rupice/cjevčice: Do 5 mm duge, crvenkaste, bjelkasto-ružičaste ili crvenkasto-ružičaste, na pritisak požute pa zatim posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičaste, prozirne, 5-6 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Ružičasto, mekano, spužvasto, vodenasto, na pritisak požuti pa zatim posmeđi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, oba u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Često se nalazi na drvenoj građi. Slična je mekana rupičarka (Hapalopilus rutilans).

Szczepkamyces campestris - created in Estonia by Urmas Ojango

POLJSKA JASTUČARKA

Szczepkamyces campestris (Quél.) Zmitr.

Etimologija: campestris (lat.) = poljski, ruralni. Po rastu u poljima.

Engleski naziv: Hazel Porecrust

Plodno tijelo: 2-15 cm široko i 1-1.5 cm debelo, razrašteno, jastučasto, najdeblje je na sredini, nije klobučasto, vertikalno je učvršćeno za supstrat, gornjim dijelom je učvršćeno za supstrat, obrubljeno, limunastožuto, krem-žuto, žuto-oker, smećkasto, crvenkasto, narančasto-crveno do vinskicrveno, kasnije polako crni od ruba.

Rupice/cjevčice: Dosta su velike, višekutne, 1-2/mm, nepravilno su vijugave, prema bazi su izduženije i rastrgane, bjelkasto-žute, krem, smećkaste do hrđasto žuto-smeđe, u starosti su crveno-smeđe, cjevčice su višeslojne, nalaze se u 4-6 slojeva, po sloju su 2-4 mm duge, donji dio postane koštan i crnkast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s tankim pregradama, glatke, prozirne, neamiloidne, 9-12 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Plutasto, elastično, kožasto, oker do svijetlosmeđe, 2-3 mm debelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom lijeske, hrasta, graba, rjeđe bora ili jele; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najbitnija karakteristika za determinaciju ove vrste je ta da najčešće raste na lijeski.

CINOBER RAZNOCIJEVKA

Trametes cinnabarina (Jacq.) Fr.

Etimologija: cinnabarinus (lat.) = cinobercrveno. Po boji.

Engleski naziv: Northern Cinnabar Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-25 cm široko, u obliku je konzole, ploče ili lepeze, spljošteno, točkasto je učvršćeno za podlogu, svijetle je narančasto-crvene boje, u starosti je sivo-smeđe, površina je glatka ili hrapava, sitno dlakava i malo izbrazdana.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, često su rascijepljenog ruba, oko 2-3/mm, 0.25-0.5 mm, cinobercrvene, u starosti su žuto-smeđe do tamnosmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do kobasičasto zakrivljene, neamiloidne, 5-8 x 2.5-3 µm (cromushrooms: (4.5) 4.9 - 5.9 (7.1) × (1.7) 1.8 - 2.3 (2.7) µm, Q = (2.1) 2.4 - 2.9 (3.1), N = 120, Me = 5.4 × 2.1 µm, Qe = 2.6); otrusina je bijela.

Meso: Mekano, spužvasto, nakon nekog vremena je erodirano, pojasasto, žilavo i tvrdo, žuto-narančasto do narančasto-crveno, u starosti postane bjelkasto do žuto; miris nije izražen, a okus je neugodno gorak.

Stanište: Raste tijekom godine, najviše dvije godine, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog drveća, bukve ili trešnje; izaziva bijelu trulež drva. Prve dvije slike snimljene su početkom veljače u Parku prirode Medvednica kod Zagreba, na trulom drvu bukve, treću Neven Ferenčak, a posljednje dvije Danijel Balaško.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karmincrvenoj boji klobuka, a najčešće se pronađe na oborenom trupcu trešnje. Inače je meso kod raznocijevki obično bijelo, ali ne i kod cinober raznocijevke.

ZELENKASTA RAZNOCIJEVKA

Trametes gibbosa (Pers.) Fr.

Etimologija: gibboso = grbavo. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Lumpy Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 3-30 cm široko, spljošteno ili vijugavo, s tupom je grbom oko spoja sa supstratom, u mladosti je bjelkasto do oker, od zone rasta postaje sve zelenije, u starosti je nastanjeno zelenim algama, stoga je zeleno u sredini, baršunasto, maljavo, brazdasto-pojasasto.

Rupice/cjevčice: Uske, 0.3-0.5 mm široke, nepravilne, višekutne, izdužene, bjelkaste, sivkasto-okeraste ili oker, cjevčice su 0.9-2 mm duge, jednoslojne.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do kobasičaste, prozirne, neamiloidne, 4-6 x 2-2.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Skoro je erodirano, plutasto, čvrsto, kompaktno, bijelo, krem ili krem-crvenkasto; miris je malo kiselkast, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine (glavno razdoblje rasta su ljeto i jesen) kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci, obrađeno drvo) raznog bjelogoričnog drveća, obično vrbe, bukve ili trešnje, pronađe se i na živom stablima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je pretvrde konzistencije mesa.

Napomena: Najvažnija karakteristika za determinaciju ove vrste su višekutne rupice koje su isprva bijele boje, himenij je labirintan, a klobuk je urezan kao kod vrsta iz roda Deadalea. Površina klobuka je vijugava, svijetle boje, kasnije je prisutna je zelena boja, jer su obrasli algama, što je karakteristično za određene vrste iz roda Polyporus. Može dostići ogromne dimenzije.

ČEKINJASTA RAZNOCIJEVKA

Trametes hirsuta (Wulfen) Lloyd

Etimologija: hirsutus (lat.) = kosmato. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Hairy Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 4-25 cm široko, lepezastog je oblika, često se naslažu poput crijepova na krovu kuće, bjelkasto, sivkasto, žućkasto, smeđe ili hrđastosmeđe, na kraju je sivo-crnkasto, na sredini je također zelenkasto zbog rasta alga na površini, brazdasto-pojasasto, baršunasto, površina je prekrivena kratkim dlačicama iste dužine ili su dlačice nekad krute i kosmate, rub je bjelkast, žuto-smeđ, smeđ ili crveno-smeđ, bez sjaja i relativno debeo.

Rupice/cjevčice: 0.2-0,4 mm široke, relativno su široke, 1-3/mm, okruglaste, kratko su bjelkaste ili sivkaste, kasnije su žućkaste, narančasto-smeđe do crvenkasto-smeđe, u starosti postaju sive, osobito na rubnom dijelu.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, prozirne, neamiloidne, 6-9 x 2-2.9 µm; otrusina je bjelkasto-sivkasta.

Meso: Tanko, drvenasto, osušeno je kožasto i žilavo, u gornjem je dijelu tanko, u donjem je dijelu s bijelo-sivim slojem odvojenim tamnijom, često crnom crtom (duplex sloj), ovaj sloj ponekad nije uočljiv; miris nije izražen ili na gljive, a okus je blag, u starosti je gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Karakterizira je sivo-plavkasta boja koja je u kontrastu sa žućkasto-riđom bojom rubnog pojasa. Raste u zajednicama na drvu kestena.

OKER RAZNOCIJEVKA

Trametes ochracea (Pers.) Gilb. & Ryvarden

Engleski naziv: Ochre Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 2-50 cm široko, karakteristično je jednim krajem pričvršćeno za supstrat, izravnato, rub je tanak, dosta mesnato, djelomično je trokutastog oblika, izdiže se poput polumjeseca, često je zajedno naslagano po nekoliko klobuka, 2-8 cm širokih, poredani su skoro poput crijepova na krovu kuće, bijelo-krem, bijelo-sivkasto, žućkasto-smeđe, oker, narančasto-smećkasto i crvenkasto-smećkasto, može biti i tamnije, površina je prilično nepravilno vijugava, kvrgava, grbava, dlakava, sitno baršunasta, kosmata, s pojasevima koji nisu sjajni (pogledati rod Coriolus), rub je uglavnom nešto svjetliji, dekoriran je kratkim dlačicama, a ponekad je skoro gladak.

Rupice/cjevčice: Relativno su sitne, okruglaste, s debelim pregradama, 3-4/mm, najprije su bjelkaste, kasnije su žuto-okeraste do sivo-smeđe, cjevčice su do 4 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, prozirne, 4.5-7.5 x 1.9-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Pri dnu je 0.2-2 cm debelo, žilavo, elastično, pamučasto, uvijek je bez crne crte između mesa i baršunaste kožice, bijelo do krem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, hrasta, breze, topole i vrbe, na otvorenim mjestima, također često u blizini vode u aluvijalnim šumama.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Napomena: Po izgedu je nije uvijek lako razlikovati od sličnih vrsta. U mladosti je baršunasta, ali kasnije postane glatka. Nema sjajnu površinu i time se razlikuje od sličnih vrsta iz roda Coriolus ili Trametes koje imaju svilenasto-sjajnu površinu i nešto tanje meso.

KREMBJELKASTA RAZNOCIJEVKA

Trametes pubescens (Schumach.) Pilát

Etimologija: pubescens (lat.) = koji je prekriven vunicom ili dlačicama, dlakavo, maljavo. Po dlakavosti.

Plodno tijelo (klobuk): 2-9 cm široko, busen može biti i do 40 cm širok, lepezastog ili školjkastog oblika, djelomično je trokutasto, bijelo, u starosti je krem do žuto-narančasto, fino je baršunasto i smeđe čekinjasto, pojasasto, rub je žućkast, tanak i oštar.

Rupice/cjevčice: 0.2-0.4 mm su široke, guste, 3-5/mm², okrugle, višekutne, kasnije su labirintne, bijele, kasnije su žućkaste, cjevčice su 4-6 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do kobasičaste, glatke, neamiloidne, 5-7 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bjelkasto-sivkasta.

Meso: 2-6 mm debelo, mekano, pamučasto, žilavo, kasnije je plutasto, skoro je erodirano i drvenasto, bjelkasto, nema tamnu crtu između mesa i gornje površine; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, često s klobucima naslaganim jedan iznad drugoga, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito johe, a samo ponekad bukve, vrbe ili breze; izaziva bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem rujna, na truloj grani graba ili bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Trametes s potpuno bijelim i pojasastim klobukom koji je poslije, kada se gljiva razvije, žutog tona, klobuci često obrastaju veliku površinu drva, najčešće se pronađe na drvu johe.