Trametes suaveolens - created on April 2023 in Graz, Austria by AHP-Steiermark

ANIS RAZNOCIJEVKA

Trametes suaveolens (L.) Fr.

Etimologija: suaveolens (lat.) = koji ima prijatan miris. Po ugodnom mirisu.

Engleski naziv: Fragrant Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-40 cm široko i 2-5 cm debelo, jednim je krajem je učvršćeno za podlogu poput konzole, često su naslagana poput crijepova na krovu kuće, bijelo, krem, žućkasto, nekad je s ružičastom nijansom, baršunasto, nikad nije pojasasto, u starosti je golo, rub je uglavnom oštar.

Rupice/cjevčice: 0.5-1.3 mm široke, 1-4/mm, okruglasto-višekutne, nejednake, s debelim stijenkama, tupe su ili zupčaste, bijele, bjelkaste, svijetlosmeđe, sivo-smeđe do sive, kasnije su žućkaste i također više ili manje ružičaste, što su starije to su tamnije, cjevčice su 0.5-2 cm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, valjkaste do kobasičaste, sužene i malo kukaste na jednom kraju, glatke, prozirne, neamiloidne, 7-12 x 2.6-4.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, žilavo, zatim je gotovo plutasto i kožasto, pojasevi su slabo uočljivi, bijelo do sivo; miriše ugodno na anis ili gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine u aluvijalnim šumama, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprotrof na živom i mrtvom bjelogoričnom drveću, osobito vrbi i topoli; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Nešto je svjetlije boje i karakteristično miriše na anis, što dovoljno za determinaciju ove vrste. Gotovo uvijek uzrokuje truljenje drva vrbe, obično na nekom vlažnijem mjestu.

TROGOVA RAZNOCIJEVKA

Trametes trogii Berk.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švicarskog mikologa Jacoba Gabriela Troga.

Plodno tijelo (klobuk): 5-50 cm široko, u obliku je nepravilnog polumjeseca, često se po više klobuka naslaže jedan iznad drugoga, površina je slabo pojasasta, smeđe, sivo-smeđe, narančasto-smeđe do maslinasto-smeđe, prekriveno je vrlo gustim i kratkim žuto-smećkastim dlačicama prema oštrom rubu koji je često dosta svjetliji.

Rupice/cjevčice: Višekutne, nejednake, prilično su široke, kasnije su zupčaste, s debelim pregradama, sivkaste, na pritisak ili u starosti postanu žuto-ružičaste do hrđasto žuto-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo valjkaste, 8-11 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Drvenasto, kožasto, plutasto, bjelkasto, na dodir postane smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, ponekad i na živim panjevima ili drveću, najčešće topole. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom siječnja, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na topoli trepetljiki (Populus tremula).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Ima jako dekoriran klobuk, rupice su višekutne, a pregrade debele, prilično je krupna vrsta. Po jamičastom je mesu smećkaste boje slična smeđočekinjasta rupičarka (Coriolopsis gallica).

ŠARENA TVRDOKOŠKA (PURANOV REP)

Trametes versicolor (L.) Lloyd

Etimologija: versicolor (lat.) = promjenljive boje. Po izgledu.

Engleski naziv: Turkey-Tail

Plodno tijelo: 2-8 cm široko, 1-4 cm duboko i 1-2 mm debelo, raste busenasto s mnogobrojnim stepenasto nanizanim polukružnim, lepezastim i tankim klobucima koji neodoljivo podsjećaju na puranov rep, gornja je površina valovita, baršunasta i s izmjenjivim raznobojnim (crnkastim, sivim, plavkastim, smeđim, crvenkastim, žućkastim i bjelkastim) koncentričnim zonama, donja je himenijalna površina bijela, rub je oštar, neravan i valovit.

Rupice/cjevčice: Sitne, 3-6/mm², okruglaste, višekutne, najprije su bijele, kasnije postanu više ili manje žućkaste ili svijetlooker, u starosti su smeđe ili sivo-smeđe; cjevčice su do 1.5 mm duge, najprije bjelkaste, zatim su svijetlooker.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, nekad lagano kobasičasto zakrivljene, glatke, 4-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Bjelkasto, vrlo tanko, najprije elastično, kožasto, zatim tvrdo i lomljivo, između površine klobuka i mesa se obično nalazi tamni crni sloj, u iznimnim slučajevima ovaj sloj također može izostati; miris je ugodan gljivlji, a okus neugodan, slatkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, breze ili topole; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog kožaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji posjeduju protuupalne, imunomodulatorne, antioksidativne i antikancerogene učinke (National Library of Medicine. 2024. Trametes versicolor (Synn. Coriolus versicolor) Polysaccharides in Cancer Therapy: Targets and Efficacy; Polysaccharide-Peptide from Trametes versicolor: The Potential Medicine for Colorectal Cancer Treatment; Medicinal Mushroom Extracts from Hericium coralloides and Trametes versicolor Exert Differential Immunomodulatory Effects on Immune Cells from Older Adults In Vitro; In Vitro Anti-proliferative and Anti-invasive Effect of Polysaccharide-rich Extracts from Trametes Versicolor and Grifola Frondosa in Colon Cancer Cells; Deciphering the CNS anti-depressant, antioxidant and cytotoxic profiling of methanol and aqueous extracts of Trametes versicolor and molecular interactions of its phenolic compounds).

Napomena: Prepoznatljiva je po bijelom himeniju i sitnim rupicama. Klobuci su često zelenkasti od prisustva lišaja. Najsličinije su nagorjela kopitarka (Bjerkandera adusta), lažni puranov rep (Stereum insignitum) i baršunasta poličica (Stereum subtomentosum), koje nemaju bijeli već tamniji himenij.

ATLANTSKA POROKORKA

Truncospora atlantica Spirin & Vlasák

Etimologija: Po staništu.

Plodno tijelo (klobuk): 1.5-4.5 cm široko i 1-2.5 cm debelo, kopitastog je oblika, s vrlo tvrdom korom, nije sjajno, najprije je okerasto, kasnije je oker do smećkasto, nejasno je pojasasto, rub je oštar ili zaobljeno ravan.

Rupice/cjevčice: Okrugle, 3-4/mm, pravilne, najprije su svijetlokrem, kasnije su svijetlooker, ponekad su sa smećkastim mrljama, cjevčice su jednoslojne, 4-15 mm debele, krem do okeraste.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične do eliptične, duguljaste, prozirne, debelih stijenki debljine 1-2 µm, umjereno do jako dekstrinoidne, cijanofilne (bojenje je više ili manje ravnomjerno u svim sporama), 12.7-15.8 × 6.4-8.1 µm, Q = 1.8-2.2, Me = 14.5 × 7.3 µm, Qav = 2; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Tvrdo, drvenasto, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste po više godina kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća i grmlja, najčešće hrasta crnike (Quercus ilex), šljive ili jabuke, kao i na drvenim ogradama, voli toplija staništa, na mediteranskom području. Sliku je snimila Tihana Prcić.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Rijetka je vrsta i do sada je zabilježena samo na području Istre.

JASENOVA RUPIČARKA

Vanderbylia fraxinea (Bull.) D.A.Reid

Etimologija: Fraxinus (lat.) = jasen. Po staništu.

Plodno tijelo (klobuk): 4-50 cm široko, u obliku je konzole, u mladosti je bjelkasto do žuto-smeđe, kasnije je crvenkasto-smeđe, sivo-smeđe do sivo-crno, na pritisak postaje crveno-smeđe, površina je gola, rub je u mladosti smeđ do krem-narančast.

Rupice/cjevčice: Sitne, 4-6 mm duge, u mladosti su bjelkaste, kasnije su žućkasto-oker, sivo-oker do crvenkasto-smeđe, u starosti su smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, eliptične ili u obliku kapljice, prozirne, glatke, debelih stijenki, 5.5-8 x 4.8-7 µm; otrusina je bijela do kremasto-žuta.

Meso: Plutasto, vrlo tvrdo i žilavo, drvenasto, krem ili svijetlosmeđe, na presjeku se po slojevima cjevčica jasno uočavaju slojevi koji označavaju godine rasta; miris nije izražen, a okus je gorak.

Kemijske reakcije: Meso s Melzerovim reagensom postane crvenkasto-smeđe.

Stanište: Raste po više godina kao parazit na donjem dijelu živog bjelogoričnog drveća, najčešće bukvi, orahu, jasenu, topoli, bagremu, a kasnije kao saprotrof; uzrokuje bijelu trulež drva. Prve četiri slike snimio je Mladen Matišić, 17.8.2020., na panju bagrema (Robinia pseudoacacia), petu do sedmu Ivan Bilić, 25.06.2023., na lokalitetu Spačva kod Vrbanje, a posljednje četiri Slobodan Bjelajac, 01.02.2026., na lokalitetu Medvednica kod Zagreba, na panju bagrema.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slične su smeđočekinjasta rupičarka (Coriolopsis gallica), koja ima čupavu i čekinjastu površinu, te lomljivi kopitar (Inonotus cuticularis), čija je površina također baršunasto-dlakava.

SJAJNA PLAMENOPORKA

Pycnoporellus fulgens (Fr.) Donk

Plodno tijelo (klobuk): 3-12 cm široko, u mladosti je kuglasto, kasnije se izravna, u obliku je konzole, žuto-narančasto ili narančasto-crveno, pojasasto, u mladosti je glatko, kasnije je baršunasto, rub je svjetliji, na mjestu spoja sa supstratom je žuto do narančasto.

Rupice/cjevčice: 1-3 mm široke, okruglaste, višekutne, djelomično rastrgane, žućkaste, žuto-narančaste, na rubu su često svjetlije.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, glatke, s relativno debelim stijenkama, 6-9.4 x 2.5-4.4 µm, cistide su 45-60 x 4-6 µm, pregrade su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, narančasto-crveno, žilavo, u mladosti je mekano, sočno; miris je malo kiselkast, a okus nije izražen ili malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog, samo iznimno bjelogoričnog drveća, najčešće na drvnim ostacima smreke, jele ili bora, a pronađe se i na građevinskom drvu; izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na jeli i boru na tri lokaliteta, sva tri u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po žuto-narančastom pojasastom plodnom tijelu i žućkastim do žuto-narančastim rupicama.

HRSKAVIČASTA RUPIČARKA

Sarcoporia polyspora P.Karst.

Etimologija: poly (gr.) = mnoge, više + spora (gr.) = spora. Po brojnim sporama.

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm širok i do 1 cm visok, u bazi je debeo 0.2-1 cm, široko je srašteno za supstrat, najprije je slijepljeno i razrašteno, baršunasto, bijelo do svijetlosmeđe i lagano crvenkasto, u starosti je tamnosmeđe, na pritisak za nekoliko minuta postane crvenkasto-smeđe, poluklobučići su ljuskavi, vlaknasti, bjelkasti, krem do svijetlosmeđi, na pritisak posmeđe.

Rupice/cjevčice: Okrugle do višekutne, 2-4/mm, bijele do kremaste, cjevčice se lako odvajaju od podnice, 1-5 mm duge, na pritisak postanu crvenkasto-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, blago zakrivljene, glatke, prozirne, blago zadebljanih stijenki, amiloidne, 4-7 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Mekano, sloj uz cjevčice je hrskavičav do želatinozan, bijelo, prilično je prozirno, osobito prema cjevčicama, sloj uz supstrat je mekan i vlaknast, na prerezu crveni, do 5 mm debelo; miris dosta izražen, ugodan, a okus je blago kiselkast i gorak.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili skupno, u svim tipovima šuma kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće bijelog bora, smreke i jele, ponekad trešnje ili hrasta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog kožaste konzistencije.

Napomena: Ovu rupičarku karakteriziraju razraštena do klobučasta plodna tijela. Slična je drugim vrstama koje posmeđuju i crvene, kao što je prašumska sočnosporka (Amylocystis lapponica), također s jakim mirisom, a razlikuje se po vrlo oštrom klobuku i rastu uglavnom u proljeće. Lomljiva sočna rupičarka (Fuscopostia fragilis) ima rupičastu površinu koja na pritisak postaje žuta prije nego što postane smećkasta do crvenkasto-smeđa, a u starosti i kada se osuši postaje vrlo kruta i lomljiva.

Crustoderma corneum - created in Norway by Erik Kagge

ROŽNATA ŽILNICA

Crustoderma corneum (Bourdot & Galzin) Nakasone

Plodno tijelo: 4-20 cm široko i 0.3-1 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je prirašteno, formira plahtice, površina je nepravilno bradavičava, krem, krem-sivkasto, sivkasto-oker, žuto-smeđe ili sivo, rubna zona je bjelkasta i dlakavo-maljava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, zrnaste, 6-15 × 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, sivkasto do žuto-sivo, malo je želatinozno, hrskavičavo, voštano, mekano, kada se osuši žilavo i drvenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta po boji i bradavičavoj površini.

NEMECIJEVA KOKICA

Sparassis brevipes Krombh.

Plodno tijelo: 6-100 cm široko, podsjeća na mozak ili spužvu, latičasti su završetci široko uvijeni, prvo su bjelkasti, kasnije su žućkasti, vrhovi su svjetliji, panj je bjelkast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5.5-7 x 3.5-5 µm (cromushrooms: bazidiospore su (5.5) 5.6 - 6.9 (7.4) × (3.7) 4 - 4.7 (5) µm, Q = (1.3) 1.32 - 1.5 (1.7), N = 140, Me = 6.1 × 4.3 µm, Qe = 1.4, bazidije su batinaste, 2-4-sporne, 17-28 × 5.9-8.4 µm, N = 12, cheilocistide su batinaste ili s izduženim vratom, 16-25 × 4.9-6.4 µm, N = 15, hife subhimenijalne trame su široke 3-7.7 µm, bez kopči, često su višesegmentne, ponekad su razgranate); otrusina je bijela do oker.

Meso: Elastično, žilavo, gumasto, bjelkasto do žućkasto; miris je ugodno aromatičan na gljive ili na praonice rublja (osobito pri kuhanju), a okus je blag, u starosti je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit, prividno na zemlji, ali je baza pričvršćena na korijenje bjelogoričnog drveća, rijetko crnogoričnog drveća. Prvu je sliku snimio Neven Ferenčak, 26.9.2023., druga je snimljena 19.4.2024., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, treću je snimila Helena Petrić, 2.8.2024., a uzorak je pronađen 26.6.2026., na lokalitetu kod Lokvarskog jezera u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Panj se ne konzumira, jer može uzrokovati alergijske reakcije kao što su mučnina i povraćanje. Kada se normalno priprema onda je nejestiva, jer je vrlo žilava i ima okus pjene. Postoje dva načina za čišćenje ove vrste. Prvi je da se gljiva nakratko uroni u kipuću vodu, jer tako postaje elastična i lako se ispire pod mlazom vode zbog odstranjivanja kukaca. Drugi je način da se gljive narežu na ploške od 2-3 cm i umoče u vodu kako bi se uklonile iglica, prljavština i kukci.

Napomena: Uvijek se miješa s kovrčastom kokicom (Sparassis crispa), koja ima uvijene listove koji se razvijaju iz razgranate mesnate baze.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1451. Nemecijeva kokica (Sparassis nemecii Pilat & Ves.)

KOVRČASTA KOKICA

Sparassis crispa (Wulfen) Fr.

Etimologija: crispus (lat.) = naborano, kovrčasto, namreškano. Po izgledu.

Engleski naziv: Wood Cauliflower

Plodno tijelo: 6-50 cm široko, kuglasto, dosta je razgranato, izgledom podsjeća na cvjetaču, sastoji se od zajedničkog mesnatog panja (stručka) i isprepletenih i sraštenih grančica koje su na vrhovima jako kovrčave, panj je kratak i duboko ukopan u zemlji, grančice su na rubu vijugave, nazubljene i spljoštene, iste su boje kao i ostali dijelovi, najprije su bjelkasto-žućkaste ili krem, zatim su oker, kasnije su smećkaste, himenij se nalazi na donjoj strani grančica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4.5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, svijetložuto, vlaknasto, elastično, žilavo, gumasto, lomljivo, u mladosti izgleda mramorirano; miris je ugodan, aromatičan, podsjeća na smilje, a okus dobar, slatkast, na orahe, u starosti je malo gorkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao parazit ili saprotrof uz staro drveće borova, prvenstveno šumskog bora, a rijetko smreki, dugalziji (Pseudostuga menziesii) ili arišu, na zemlji uz bazu drveća. U Hrvatskoj je pronađena uz vajmutov bor (Pinus strobus), a poznata su samo dva lokaliteta, u Hrvatskom zagorju i u okolici Karlovca. Nekoliko drugih nalaza ove vrste u Hrvatskoj najvjerojatnije se odnosi na lopatastu kokicu (Sparassis spathulata). Petu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po izgledu je vrlo lijepa gljiva u obliku cvijeta. Dosta joj nalikuje nemecijeva kokica (Sparassis brevipes) koja je rjeđa vrsta, nema isprepletene grane već samo sraštene i dižu se ravno uvis, raste uglavnom ispod hrasta. Slična hrastova kokica (Sparassis laminosa) raste uz stabla i panjeve hrasta.

Sparassis laminosa - created in Spain by Luis García Bona

HRASTOVA KOKICA

Sparassis laminosa Fr.

Plodno tijelo: 6-100 cm širok i 30 cm visok, busen u mladosti može biti kuglast i sličan spužvi, ubrzo postane rastresit, raste iz jednoga mesnatog panja koji se ubrzo račva na plosnate ili poput lista račvaste grančice, gornja površina listova ima blage zone i bliže rubu je sitno brazdasta, na donjoj se strani granatih listova nalazi himenij, najprije je bjelkasto, kasnije je krem, žućkasto do žućkasto-okerasto, vrhovi su listova svjetliji.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, na jednom kraju su šiljaste, prozirne, 4.5-7 x 3-4.5 µm; otrusina bijela do oker.

Meso: Elastično, žilavo, gumasto, bjelkasto-žućkasto; miris je aromatičan na gljive, a okus blag, u starosti je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, uvijek je povezana s bazom panja, stablom ili korijenjem hrasta ili bukve, rijetko crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Panj se ne konzumira, jer može uzrokovati alergijske reakcije kao što su mučnina i povraćanje. Kada se normalno priprema onda je nejestiva, jer je vrlo žilava i ima okus pjene. Postoje dva načina za čišćenje ove vrste. Prvi je da se gljiva nakratko uroni u kipuću vodu, jer tako postaje elastična i lako se ispire pod mlazom vode zbog odstranjivanja kukaca. Drugi je način da se gljive narežu na ploške od 2-3 cm i umoče u vodu kako bi se uklonile iglica, prljavština i kukci.

Napomena: Pojedini autori opisanu vrstu zamjenjuju s nemecijevom kokicom (Sparassis brevipes), koja raste uz panjeve i stabla jela i smreka. Osim toga, od hrastove kokice bitno se razlikuje po vrlo ugodnom i jakom mirisu koji podsjeća na svježi kvasac koji se upotrebljava u pekarskoj industriji.

Sparassis spathulata - created on August 2017 in Provincia di Cuneo, Italy by Nicolò Oppicelli

LOPATASTA KOKICA

Sparassis spathulata (Schwein.) Fr.

Engleski naziv: Eastern Cauliflower Mushroom

Plodno tijelo: 10-30 cm široko i 15 cm visoko, tvori kompaktnu rozetu od uspravnih, spljoštenih, zakrivljenih listićavih grana (tzv. flabela) s cjelovitim rubovima koje izrastaju iz ukopane, razgranate, mesnate središnje baze, podsjeća na veliku glavicu salate, mozak ili cvjetaču, listići su pojasasti, pojasevi su različitih boja, obično je najsvjetliji na vrhu, bijelo, krem, svijetložuto do smeđe, u starosti je ponekad ružičasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 5-7 x 3-5 µm; otrusina bijela do oker.

Meso: Tanko, bjelkasto, na prerezu ne mijenja boju; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u šumama kao parazit starih stabala više vrsta crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, najčešće jele i hrastova, razvija se na tlu, uz bazu stabla ili uz glavne korijenove žile. U Hrvatskoj je poznata s osam precizno navedenih lokaliteta, sedam u Gorskom kotaru i jedan na Kvarneru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po izgledu je vrlo lijepa gljiva u obliku glavice salate. Dosta joj sliči nemecijeva kokica (Sparassis brevipes) koja nema pojasaste listiće i raste uglavnom ispod hrasta.

Antrodiella romellii - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

ROMELLOVA DRVOPORKA

Antrodiella romellii (Donk) Niemelä

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Larsa Rommela (1854.-1927.), nekadašnjeg suradnika urednika časopisa Mycologia.

Engleski naziv: Straw Porecrust

Plodno tijelo: 2-15 cm široko i 1-2 mm debelo, posve prilegnuto na supstratu, razrašteno, okruglasto ili duguljasto, bjelkasto do svijetlooker, na pritisak postane crvenkasto, u starosti je smećkasto, rub je širok i do 5 mm, sitno je maljav.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, a mjestimice imaju oblik labirinta, 5-6/mm, bjelkaste do svijetlooker, cjevčice su duge 0.5-2 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 3.5-5 x 2.5-3 µm, bazidije su batinaste, 7-12 x 3.5-5 µm debele, 2-4-sporne, sustav hifa ima dva oblika, skeletne hife su široke 1.5-4 µm, prozirne, katkad se granaju, generativne hife su široke 2-4 µm, prozirne, pregrade su s kopčama; otrusina je bijela.

Meso (trama): U zrelosti je kožasto, kada se posuši postane jako tvrdo, bijelo; okus i miris nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće johe, lijeske, bukve, topole, hrasta i vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu i slične boje su bjelkasta drvoporka (Antrodia albida) i zelenkasta voskoporka (Gloeoporus pannocinctus), koje na pritisak ne crvene.

Antrodiella serpula - created in Estonia by Urmas Ojango

PUZAVA DRVOPORKA

Antrodiella serpula (P.Karst.) Spirin & Niemelä

Etimologija: serpula (lat.) = mala zmija, zmijica. Po valovitom rubu. 

Plodno tijelo: 1-30 cm široko, slično konzoli, polukružno, široko priraslo za supstrat, pojedinačni klobučići široki su 2-5 cm, promjer od supstrata 1.5-2.5 cm, kod supstrata debelo oko 1 cm, gornja površina može biti s koncentričnim krugovima, dlakavo-čupava, u mladosti je bijela do krem, rub je valovit i krem-žut.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste do okeraste, nepravilne, višekutne, 3-5/mm, cjevčice su 2-5 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do usko eliptične, glatke, prozirne, 3-5 x 1.5-2.5 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30-55 x 6.5-10 µm, sustav hifa je s dva oblika, skeletne hife su široke 3-6.5 µm, prozirne, mjestimično su deblje i ne granaju se, generativne hife su prozirne, široke su 2-5 µm, pregrade su s kopčom; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto, čvrsto, zbijeno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća (johe, breze, lijeske); izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i boji su slične plavkasta sočna rupičarka (Cyanosporus subcaesius), zelenkasta raznocijevka (Trametes gibbosa) i čekinjasta raznocijevka (Trametes hirsuta), ali nijedna od njih nema žuti rub klobuka.

Butyrea luteoalba - created in Finland by Esa Borén

ŽUTOBIJELA POROKOŠKA

Butyrea luteoalba (P.Karst.) Miettinen

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Plodno tijelo: 2-8 cm široko i 1-3 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstrat, razrašteno, labavo pričvršćeno, formira plahtice ili krpice, mjestimično je svijetlokrem ili žuto, rub je diskretno maljavo-pahuljast, bijel i sterilan, himenij je poroidan.

Rupice/cjevčice: 4-5/mm, svijetlokrem ili žute, cjevčice su 1-3 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 5-7 x 1.8-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je neugodan ili gorak.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnim drvnim ostatacima (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, osobito bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je rupičarku moguće naći samo ako se prevrću ležeće grane jer raste na donjoj površini. Mikroskopski se lako može zamijeniti i s gljivama iz roda Auriporia, kao što je narančasta zlatoporka (Auriporia aurulenta), međutim, mikroskopski se bitno razlikuje od vrsta iz spomenutog roda po hifama. Posebice se ističu jedinstvene skeletne cistide čiji su krajevi sastavni dio himenija te imaju dužinu veću od 100 µm. Spomenute cistide imaju izgled kao kod smrčaka (Morchella), ali ona ima crveno-smeđe ili operastocrveno plodno tijelo.

Flaviporus citrinellus - created in Estonia by Urmas Ojango

LIMUNASTA SMOLOCIJEVKA

Flaviporus citrinellus (Niemelä & Ryvarden) Ginns

Engleski naziv: Lemon-colored Antrodiella

Plodno tijelo: 2-30 cm široko, razrašteno, obrubljeno, na rubu se izdignu klobučići, površina je bijela, svijetložuta do žumanjčanožuta, suho je kremasto-oker, klobučići su žuti do žuto-smeđi ili oker-smeđi, rub je pahuljast, vlaknast, bjelkast do limunastožut.

Rupice/cjevčice: 3-5/mm, bijele, svijetložute, limunastožute, slamnatožute, osušene su kremasto-oker, sitne, okrugle, često su nepravilne, relativno s tankim stijenkama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 3-3.9 x 2-2.9 µm, terminalni segmenti skeletnih hifa su kuglasti, prozirni, 3-3.5 x 2-2.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo ili žućkasto, u starosti žuto do oker-smeđe, debelo, drvenasto, tvrdo kada je suho; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je blag i u starosti pomalo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, uglavnom smreke i jele, a rjeđe bora, breze i johe, često u zajedništvu s drugim rupičarima, najčešće sa smrekovom kopitarkom (Fomitopsis pinicola) ili čak na njoj, preferira veće nadmorske visine; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po limunastožutoj boji plodnog tijela.

Junghuhnia collabens - created in Norway by Erik Kagge

CIMETASTA POROKOŠKA

Junghuhnia collabens (Fr.) Ryvarden

Plodno tijelo: 2-20 cm široko i oko 1.5 mm debelo, razrašteno, tanko, himenijalna je površina narančasto-smeđa, cimetastosmeđa ili vinski crveno-smeđa.

Rupice/cjevčice: Okrugle su do višekutne, guste, 3-4/mm, narančasto-smeđa do vinskicrveno-smeđa, cjevčice su vinskicrvene, tamnije su od rupica, 1.2 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, s tankim stijenkama, glatke, amiloidne, prozirne, 3.5-5 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: 0.3 mm debelo, tamnije je od rupica, žilavo, vlaknasto, tvrdo i plutasto kada se osuši, svijetloružičasto do ružičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na jeli i smreki, a poznata je s pet nalazišta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po vinskicrvenim cjevčicama.

Junghuhnia nitida - created in Norway by Rune Zakariassen

LIJEPA POROKOŠKA

Junghuhnia nitida (Pers.) Ryvarden

Etimologija: nitidus (lat.) = sjajno, čisto, blistavo. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-40 cm široko i 2-3 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, formira plahtice, najprije je bijelo, zatim narančasto-oker do žuto-narančaste boje lososa, često je ružičasto, rub je diskretno pahuljast, bijel ili krem, uzdignut.

Rupice/cjevčice: Sitne, boje su plodnog tijela, s ružičastom su nijansom, cjevčice su 1-3 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je svijetloružičasta.

Meso: Bijelo, najprije je mekano, osušeno postane tvrdo, lomljivo i smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće ispod polegnutih grana bukve; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s nizom žutih rupičarki, kao što su rastrgana porokoška (Steccherinum lacerum) i narančasta zlatoporka (Auriporia aurulenta). Površnim promatranjem plodnog tijela moguća je zamjena s oker bodljaricom (Steccherinum ochraceum), međutim slična vrsta na himeniju ima šiljke.

Loweomyces fractipes - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

LOMLJIVA RUPIČARKA

Loweomyces fractipes (Berk. & M.A.Curtis) Jülich

Etimologija: frangere (lat.) = lomiti, prelomiti, razbiti, probiti + pes (lat.) = noga, stručak. Po strukturi stručka.

Plodno tijelo (klobuk): 2-16 cm široko, lijevkasto, jezičasto ili lepezasto, često je nepravilno, bijelo ili bjelkasto, kasnije je žuto s bjelkastom primjesom, sitno je dlakavo ili baršunasto, rub je nepravilan, uglavnom je oštar, u starosti je valovit.

Stručak: 1-10 cm visok i 8-10 mm debeo, nepravilno je valjkast ili stisnut, također je razdijeljen (po čemu je ova vrsta i dobila ime), ekscentričan je i lateralan, bijel, površina je baršunasta poput klobuka.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, uske, vrlo su sitne, u mladosti su bijele, kasnije su žute, osušene su krem ili oker, cjevčice su kratke, prirasle su ili se spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 4.5-6 x 4-5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo do žućkasto, u mladosti je sočno, u klobuku je mekano, a u ostalim je dijelovima čvrsto i žilavo; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine u svim tipovima vlažnih šuma kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rijetka je vrsta, često raste skupno i dosta je promjenljivog oblika, kao i mnoge druge stručkolike vrste bijele boje iz roda Polyporus koje rastu na sličnom staništu.

Loweomyces wynneae - created on October 2023 in Brighton and Hove, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by shelbourne

SKROMNA RUPIČARKA

Loweomyces wynneae (Berk. & Broome) Jülich

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 cm široko i 1-4 cm debelo, polukružno ili lepezasto, rijetko je razrašteno, često se drži za supstrat strukturom sličnom stručku, gornja površina je urašteno maljava, poslije je glatka, nekad je pojasasta, valovita, na sredini je žuto-smeđa do žućkasto-crvenkasta, prema rubu je svjetlija, odnosno žućkasta, rub je bijel, valovit i čuperast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 3-4/mm, najprije su bijele, poslije su krem ili žućkaste, cjevčice su bijele su do žućkaste, 1-6 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 3-4.5 x 2.3-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, elastično, u mladosti je sočno i mekano, debelo je 5-15 mm; miris je u mladosti jak i ugodan na voće i gljive, sušenjem izgubi taj miris, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima, lišću, otpalim grančicama i uz panjeve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Skromna rupičarka, kako i ime kazuje, nije osobito zahtjevna u izboru staništa, jer raste na otpacima bjelogoričnog drveća. Sitna je i nema gotovo nikakve vrijednosti. Unutar roda Loweomyces (Tyromyces) lako je prepoznatljiva po sitnom rastu, urašteno maljavom klobučiću, elastičnoj konzistenciji i vrlo jakom mirisu na gljive.