INDIGO MLIJEČNICA

Lactarius indigo (Schwein.) Fr.

Etimologija: indicum (lat.) = indijska, označava plavu boju koja je prvobitno dobivana iz biljaka koje su rasle u Indiji. Po boji.

Engleski naziv: Indigo Milk Cap

Klobuk: 4-12 cm širok, gladak, u mladosti je pupčast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i lijevkast, svjež je ljepljiv i sluzav, indigo plav, kasnije izblijedi i postane svijetlo sivkasto-plav, u starosti se ponekad razvijaju smećkasta područja, s koncentričnim je pojasevima, rijetko je ujednačeno obojen, kasnije može biti sa mjestimičnim pjegama i tamnozelen, rub je najprije podvijen, na kraju je izvrnut prema gore.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, kratak, valjkast ili sužen na dnu, ponekad je malo ekscentričan, isprva je mazav, ubrzo je suh, postane šupalj, bjelkast do srebrnkast na plavoj osnovi, površina je obično s plavim rupicama jamicama.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, plave do indigo plave boje klobuka ili malo svjetliji, u starosti postanu gotovo žućkasti, na ozlijedenim ili pritisnutim mjestima stvaraju se zelene mrlje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do gotovo kuglaste, s oko 0.5 µm visokim bradavicama spojenih linijama koje ponekad tvore djelomičnu mrežicu, 7-10 x 5.5-7.5 µm, cheilocistide su batinaste do valjkaste, oko 30 x 6 µm, pleurocistide su valjkaste do trbušaste, oko 60 x 8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Plavo do svijetlo sivo-plavo, na prerezu nakon nekoliko minuta postaje zelenkasto; miris nije izražen, a okus je blag do malo trpak; na prerezu izlučuje tamnoplavo mlijeko, kasnije postaje tamnozeleno.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen samo u svim tipovima šuma, najčešće u simbiozi sa hrastom ili borom. Primjerak na slikama snimio je Zvonko Vrhovec, početkom lipnja, u okolici Krapine.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je zbog rijetkosti potrebna zaštita.

Napomena: Slične su samo vrste Lactarius chelidonium i Lactarius paradoxus, ali samo u mladosti prije nego što počnu razvijati svoje smeđe i žute nijanse, a imaju žućkasto, odnosno smeđe mlijeko.

Lactarius lacunarum - created on September 2013 in Królówka, Poland by Jerzy Opioła

MOČVARNA MLIJEČNICA

Lactarius lacunarum Romagn. ex Hora

Etimologija: lacuna (lat.) = jamičasto, udubljeno, rupičasto.

Klobuk: 1.5-7 cm širok, najpriije je konveksan, zatim se rastegne i često ispupči na sredini, lijevkast, malo je blistav, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili narančasto-crven, lagano je vodenast, kasnije izblijedi prema oker boji, ujednačeno je obojen, lagano je naboran, u starosti je više ili manje izbrazdan, rub je uzdignut.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 3-10 mm debeo, prilično je pravilan, skoro je valjkast ili malo zadebljan na bazi, skoro je gladak, pun, kasnije je šupalj, boje je klobuka, narančasto-smeđ.

Listići: Dosta su gusti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, nisu široki, izrezani uz stručak, spuštaju se po stručku, najprije su bjelkasti, kasnije su kremasto-žuti ili žuto-oker, u starosti su narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, skoro mrežaste, 6.7-7.5 x 5.5-6.2 µm; otrusina je krem.

Meso: Čvrsto, kasnije je lomljivo, svijetlooker; miris nije izražen, a okus je prvo blag, kasnije je ljut; mlijeko je prilično obilno, bijelo, teži da minimalno požuti što dosta uočljivo zbog kontrasta s bijelom površinom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, često s brezom, johom ili topolom, na vlažnim mjestima. U Hrvatskoj je pronađena na dva creta uz prisutnost breze i vrbe, dok uz treći nalaz nije navedeno stanište, poznata je s tri lokaliteta, na cretu Lepenici u Gorskom kotaru, na cretu Vrhovinskom polju te na otoku Krku.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prilično je promjenljive boje, od tamne crveno-smećkaste do svijetle žuto-oker ili blijedožute boje. Mlijeko joj jedva uočljivo požuti po čemu se razlikuje od sličnih vrsta kod kojih mlijeko mnogo izrazitije požuti.

Lactarius lepidotus - created on August 2021 in Verbano-Cusio-Ossola, Italy by Federico Calledda

SIVOČEHAVA MLIJEČNICA

Lactarius lepidotus Hesler & A.H.Sm.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne, suh, siv ili sivo-smeđ, poslije je baršunast i ispucan, prekriven je pojasasto postavljenim sitnim ljuskicama, rub je tanak i valovit poput padobrana, nikad nije uzdignut.

Stručak: 2-5 cm visok, često je ekscentričan, valjkast, ispod klobuka je nešto deblji, baza je zakrivljena i šiljasta, sivkast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-oker, baza je krem i sitno bijelo maljava.

Listići: Gusti, poneki se uz stručak račvaju, kratko se spuštaju po stručku, najprije su bijeli, poslije su krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 6.7-9.1 x 5.6-7.4 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, bijelo do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je ljut; ispušta malo bijelog vodenastoga mlijeka, okus je najprije blag, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s johom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Sivočehava je mliječnica vrlo karakteristična po sivo-smeđoj boji klobuka, stručak je često ekscentrično postavljen u odnosu prema klobuku, bjelkast je i s blagom crvenkastom nijansom. Listići se spuštaju po stručku, poneki su račvasti i na mali pritisak ispuštaju vodenasto mlijeko koje ima najprije blagi okus, a zatim postane jako ljut.

Lactarius lignyotus - created in Finland by Sebastian Källman

GARAVA MLIJEČNICA

Lactarius lignyotus Fr.

Etimologija: lignys (gr.) = gar, čađa + ous-otos (gr.) = uho. Po tamnoj boji klobuka.

Engleski naziv: Velvet Milkcap

Klobuk: 2-13 cm širok, slabo je mesnat, najprije je stožast pa spljošteno-ulegnut, poput bradavice šiljato ispupčen, s niskom grbicom, dosta smežuran, crn ili crno-smeđ, suh i baršunast, površina je zrakasto naborana, rub je podvijen, narebran, na kraju se izravna.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.4-1 cm debeo, vitak, proširen je na vrhu, na bazi je proširen ili lagano trbušast, gornji dio jasno je uzdužno naboran, crn, baršunast, na bazi je nešto svjetliji ili ponekad bjelkast, isprva je šupljikav pa na kraju šupalj.

Listići: Tanki, različito su dugački, rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bijeli, kasnije su žućkasto-oker, u starosti često potamne.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, mrežaste, bradavičave, 9-9.3 x 8.3-8.6 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Tvrdo, elastično, bijelo, u dodiru sa zrakom za nekoliko minuta malo poružičasti; miris nije izražen, a okus je blag, ugodan na gljive; u mladosti obilno curi bijelo vodenasto mlijeko koje u dodiru sa zrakom postane ružičasto-smeđe, lagano je gorkasto.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, pojedinačno, u starim crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova. Samo je nekoliko jestivih mliječnica koje se mogu jesti sirove, a među njima su najbolje prijesna mliječnica (Lactifluus volemus) i opisana vrsta.

Napomena: Prelijepa je mliječnica po kontrastu između snježnobijele boje listića i crnkaste boje baršunastog klobuka i stručka, elegantnog je i vitkog izgleda, klobuk je šiljato ispupčen, od smrekove mliječnice (Lactarius picinus) razlikuje se po karakteristično listićima koji se spuštaju po stručku koji je čitav dekoriran i crne boje, navedena vrsta isto tako raste po visinskim šumama smreke, ljuta je i nejestiva. Sličnih je karakteristika i vrsta Giacomia mirabilis.

Lactarius lilacinus - created in Finland by Tapio Kekki

LILASTA MLIJEČNICA

Lactarius lilacinus Fr.

Etimologija: lilaceus (lat.) = ružičasto, plavoljubičasto. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Milkcap

Klobuk: 3-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne, lijevkast, često je jedva naglašeno ispupčen na sredini, suh, sivo-ljubičast, ružičast ili ružičasto-ljubičast, površina je s koncentrično postavljenim ljuskicama, ponekad je malo naboran.

Stručak: 7.5-8.5 cm visok, uglavnom je vitak, zadebljan je prema bazi, pun, kasnije je šupljikav, u starosti je šupalj, okerast, sivkasto-ljubičast ili ružičasto-ljubičast, pahuljast.

Listići: Spuštaju se po stručku, tanki, osrednje su gusti, okerasti ili mesnatoružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, ponekad malo duguljaste, s tankim bradavicama, 7.5-8.2 x 6-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u stručku je svijetlooker; miriše na voće, a kada se osuši na cikoriju, okus je prvo blag, kasnije je ljut; mlijeko je bijelo do vodenasto, oskudno, osušeno postane sivo-zelenkasto, okus je najprije slatkast, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u aluvijalnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće johom. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, u okolici Skrada i Tršća u Gorskom kotaru te u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Slabo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Lijepa je mliječnica upadljive ružičasto-ljubičaste boje po kojoj je i najprepoznatljivija. Sličnu boju ima vrsta Lactarius spinosulus koja raste u sjevernoj Europi, a nešto je manjih dimenzija.

MAIREIJEVA MLIJEČNICA

Lactarius mairei Malençon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Rene Mairea.

Engleski naziv: Whiskery Milkcap

Klobuk: 4-14 cm širok, kuglast, zatim je konveksan i nešto otvoren, uvijek je ulegnut na sredini, žuto-narančast, narančasto-okerast, mesnatocrvenkast ili smeđ, nije ružičast, rijetko je pojasast, vunasto-ljuskav, rub je dugo vremena podvijen i izraženo vunasto-dlakav.

Stručak: Pravilno je valjkast, sužava se prema bazi, pun, kasnije je pri dnu šupalj, skoro je gladak, žućkast ili žuto-smeđ, nije ružičast, malo je jamičast.

Listići: Gusti, stisnuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, okerasto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, mrežaste, 7-9 x 5-7 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, s crvenkastim ili ružičastim tonom u bazi stručka; miris je neugodan, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijelo, obilno, u dodiru sa zrakom prvo postane blago crvenkasto ili ružičasto, kasnije posivi, okus je jako ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, na vapnenastom tlu. Posljednje tri slike snimljene su 17.9.2025. na lokalitetu Gala kod Sinja, u šumi hrasta medunca i graba, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ova se mliječnica po upadljivoj dekoraciji površine klobuka može zamijeniti sa sličnom runjavom mliječnicom (Lactarius torminosus) od koje se razlikuje po klobuku koji nije ružičastog tona kao kod slične vrste. Runjava mliječnica je otrovna vrsta, a raste ispod breza i prisutna je samo na sredozemnom području. Vrsta Lactarius tesquorum raste tipično na sredozemnom području.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 802. Maireijeva mliječnica (Lactarius mairei Melancon)

Lactarius omphaliiformis - created on October 2018 in Lombardia, Italy by Federico Calledda

LJEVKASTA MLIJEČNICA

Lactarius omphaliiformis Romagn.

Etimologija: omphalos (gr.) = pupak + forma (lat.) = oblik. Po ulegnutom obliku.

Engleski naziv: Cracking Milkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, vrlo je sitan, najprije je skoro zvonolik, ubrzo se otvori, jasno je ulegnut i s malim ispupčenjem na sredini, skoro je opnast, krem-smećkast, narančasto-smećkast, mesnatocrvenkast ili crvenkasto-smeđ, povremeno s tamnomaslinastim tonom na sredini, kožica je prozirna, karakteristično je sitno zrnast, rub je karakteristično narebran, kasnije je uzdignut.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-5 mm debeo, tanak, valjkast, često je zakrivljen na bazi, relativno je dug, narančasto-smećkast, mesnatocrvenkast ili crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji prema bazi gdje su prisutni baršunasti ostaci micelija.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, kratko se spuštaju po stručku, svijetlonarančasti, kasnije su nešto tamnije crvenkaste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, mrežasto-bradavičave, 7.5-9.5 x 6.5-8 µm; otrusina je smećkasta do kremasto-žuta.

Meso: Svijetlonarančasto; miriše na lisne uši, a okus je trpak i kiselkast, brzo nestaje; ispušta oskudno, nepromjenjivo bijelo mlijeko koje je često skoro nepostojeće, a okus mu je blag do lagano kiselkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s johom, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom, često na cretovima. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, na cretu Dubravici u Hrvatskom zagorju i u okolici Siska.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Crvenkaste je boje i upadljivo narebranog klobuka zbog čega je moguća zamjena s crvenkastom gljivicom (Laccaria laccata). Najlakše se zamijeni navedenom vrstom u slučaju kada je mlijeko toliko oskudno da je skoro neuočljivo.

BLIJEDA MLIJEČNICA

Lactarius pallidus Pers.

Etimologija: Po blijedo-ružičastoj boji.

Engleski naziv: Pale Milkcap

Klobuk: 4-10 cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa raširen i manje ili više ulegnut na sredini, prljave je žućkasto-crvenkaste boje, mazav je po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu, s ponekom nepravilno postavljenom jamicom ili s brazdama prema sredini, nije pojasast, rub je dugo vremena podvijen i maljav pa se izravna i postane oštar.

Stručak: 3-8 visok i 0.6-2 cm debeo, zdepast, nešto je kraći od promjera klobuka, proširen je na bazi, valjkast, šupljikav je pa ubrzo jasno šupalj, baza je maljava, nešto je svjetliji od klobuka, žućkast.

Listići: Bjelkasti, često su sa svijetlo ružičasto-oker nijansom, na povrijeđenim mjestima posmeđe, prilično su gusti, nisu račvasti, nejednako su dugi, prirasli ili se kratko spuštaju niz stručak.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste ili široko eliptične, na jednom kraju bradavičave, 8-10 x 6.7-8 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Debelo, elastično, žućkasto, na presjeku baze stručka postane hrđasto žuto-smeđe; upadljivo miriše po voću, okus je malo ljut; mlijeko je nepromjenljive bijele boje, blagog okusa, nije gorko, ali ubrzo postane papreno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom odmah postane svijetlozelenkasto-sivo, s fenolanilinom za nekoliko minuta poružičasti pa nakon toga pocrveni.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivost ove vrste vrlo je kontroverzna, u nordijskim se zemljama smatra otrovnom, dok je dio autora navodi kao jestivu nakon što se termički obradi. Vjerojatno je lagano otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Zbog svega navedenog se smatra otrovnom vrstom.

Napomena: Ova mliječnica može dostići dosta velike dimenzije. Prepoznatljiva je po mesnatoružičastom tonu mesa u klobuku i stručku koji je uvijek šupalj, lomljiv i izvana brazdast. Raste samo ispod bjelogoričnog drveća, najčešće u blizini bukve. Budući da na klobuku nema nikakvih tragova koncentričnih krugova, te da klobuk može narasti prilično velik, nije problematična za determinaciju. Šteta je što se ne može koristiti, jer je po šumama bukve prilično česta gljiva.

SMREKOVA MLIJEČNICA

Lactarius picinus Fr.

Etimologija: picinus (lat.) = boja smreke. Po tamnoj boji.

Klobuk: 3-13 cm širok, prvo je konveksan, zatim se izravna i vrlo slabo ispupči na sredini, nije lijevkast, prilično je mesnat, čvrst, suh, promjenljive je tamne boje od sivo-okeraste, crveno-smeđe do crno-smeđe, ujednačeno je obojen ili malo svjetliji na rubu, površina je pod povećalom glatka, baršunasta i zrnasta, ali nije naborana kao kod garave mliječnice (Lactarius lignyotus), rub je tup, najprije je pravilan, kasnije je valovit, iskrivljen i malo dlakav.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-4.5 cm debeo, valjkast, tvrd, čvrst, prilično je nepravilan, najprije je pun, zatim je spužvasto šupalj, smećkast je poput klobuka, rijetko je sivo-smeđ, neposredno ispod klobuka je bjelkast, baza je sitno bijelo ljuskava.

Listići: Osrednje su gusti, u blizini stručka se mnogi račvaju, manje se ili više spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su svijetložuti, kasnije su kremasto-žućkasti ili kremasto-oker, na prijelazu na stručak su bjelkasti, na pritisak postanu crno-smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, mrežaste, dekoracija je visoka do 1.5 µm, amiloidne, 6-9 x 5.5-8 µm (cromushrooms: (7.1) 7.5 - 8.7 (9.9) × (6) 6.3 - 7.5 (8.8) µm, Q = 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 8.1 × 6.9 µm, Qav = 1.2); otrusina je žućkasta do kremasto-oker.

Meso: Zrnasto, lomjivo poput školske krede, najprije je bijelo, a kada se gljiva razvije lagano žućkasto, na presjeku se stvaraju sitne ružičaste pjegice; miris nije izražen, a okus je u početku blag, kasnije je ljut i neugodno gorak; mlijeko je bijelo, poslije postane najprije žuto i na kraju ružičasto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane blijedo-maslinasto-sivo, s gvajakovom tinkturom trenutno pocrveni pa zatim postane crveno-smeđe i konačno smeđo-crvenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, a rjeđe se pronađe ispod bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Mogla bi biti čak i jestiva, ali se smatra nejestivom zbog svoje ljutine i gorčine. U vrlo rijetkim slučajevima kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne smetnje bez ozbiljnijih posljedica ili kod konzumacije većih količina. Također je malo otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična jestiva garava mliječnica koja raste istodobno na istom staništu i ima mnogo duži i gotovo crni stručak, listići se dosta dugo spuštaju po stručku tako da su na stručku djelomično crni, klobuk je jako smežuran i šiljato ispupčen poput bradavice. Bespojasna mliječnica (Lactarius azonites) je svjetlije boje, a grabova mliječnica (Lactarius pterosporus) je skoro ista, ali s drugačijim oblikom spora, dok opora mliječnica (Lactarius acris) raste ispod hrasta, te teži da postane ružičasta. Kod svih je navedenih mliječnica mlijeko bijelo, ali nakon određenog vremena u dodiru sa zrakom oksidira i postane manje ili više izraženo ružičasto. U skupini plemenite rujnice (Lactarius deliciosus) mlijeko ne oksidira i ne mijenja boju u dodiru sa zrakom.

ARIŠEVA MLIJEČNICA

Lactarius porninsis Rolland

Etimologija: Po francuskom mikologu Porninu.

Engleski naziv: Larch Milkcap

Klobuk: 2-10 cm širok, u mladosti je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu vlažan, ljepljiv i sluzav, a po suhom je vremenu suh, lijepe je žuto-smeđe ili narančaste boje, ponekad je s tamnijim koncentričnim krugovima, rub je u mladosti podvijen, a u starosti nepravilno valovit.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-1.5 cm debeo, u mladosti je valjkast i gladak, a kasnije neravan, u početku je pun, u starosti je šupalj, svijetlo narančasto-crven ili narančasto-smeđ, baza je s bijelim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama, malo se spuštaju po stručku, najprije su žućkasti, zatim su svijetlonarančasti, na kraju su narančasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, 6.3-11 x 5.2-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo, žuto, žuto-narančasto ili svijetlonarančasto, lomljivo; miris je ugodan voćni na koru naranče, a okus je blag, ponekad je malo gorkast i smolast; mlijeko je bijelo do svijetlonarančasto, ne mijenja boju.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom za nekoliko minuta postane crveno-žućkasto, a s gvajakolovom tinkturom odmah postane sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s europskim arišem (Larix decidua), rjeđe u nasadima ariša. U Hrvatskoj je nađena uz ariše posađene u šumi hrasta kitnjaka (Quercus petraea) i šumskog kestena samo na jednom lokalitetu, u okolici Samobora. Sliku je snimila Snježana Dujmović, 30.09.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži gorkasto-smolaste tvari koje kod nekih osoba mogu izazvati probavne smetnje.

Napomena: Na presjeku ispušta bijelo mlijeko. Po izgledu dosta sliči plemenitoj rujnici (Lactarius deliciosus) i jelovoj rujnici (Lactarius salmonicolor), ali one na presjeku ispuštaju narančasto mlijeko i rastu na drugačijem staništu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 756. Ariševa mliječnica (Lactarius porninsis Rolland), Sinonim: Lactarius aurantiacus ss. Bres.; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ariševa mliječnica (Lactarius porninsis Rolland)

Lactarius pubescens - created in Finland by Matti Kyröläinen

MALJAVA MLIJEČNICA

Lactarius pubescens Fr.

Etimologija: pubescens (lat.) = koji je prekriven vunicom ili dlačicama, dlakavo, maljavo. Po dlačicama po površini klobuka.

Engleski naziv: Bearded Milkcap

Klobuk: 2-12 cm širok, prilično je malen, otvoren je i ulegnut na sredini, lijevkast, po vlažnom je vremenu malo mazav, bjelkast ili kremast, u sredini je oker-narančast ili mesnatoružičast, obično nema koncentričnih krugova, cijela je površina bijelo vunasto-dlakava, rub je resast od kratkih vlaknastih dlačica, najprije dosta dugo vremena podvijen, a poslije se izravna.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.4-1.2 cm debeo, prilično je vitak, valjkast, na donjem dijelu je malo sužen, zakrivljen, pun, poslije se prošuplji, bjelkast, kremast, mesnatoružičast ili ljubičasto-smeđ, malo je pahuljast, u starosti je gol.

Listići: Gusti, različito su dugi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka, najprije su bijeli, kasnije su oker, nekad su s ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, mrežasto-krestaste, 5.4-7.4 x 4-5.2 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bjelkasto, čvrsto, tanko; miris je blag na voće ili na lišće pelargonije, a okus je veoma ljut; mlijeko je bijele boje, u dodiru sa zrakom minimalno požuti, u mladosti je obilno, poslije slabije, veoma je ljutog okusa.

Stanište: Raste u ljeto i početkom jeseni u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi samo s brezom, tamnim mjestima, na vlažnom i kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice koje su ljute, gorke ili opore nisu jestive gljive. To također uključuje ljuto mlijeko. U istočnoeuropskim se zemljama ove mliječnice jedu ukiseljene unatoč njihovoj toksičnosti.

Napomena: Slična je runjava mliječnica (Lactarius torminosus) koja je veća rastom, dlakavija, tamnije boje i po klobuku ima koncentrične krugove. Ova je mliječnica vjerojatno u skupini s vrstom Lactarius scoticus.

LJUTA MLIJEČNICA

Lactarius pyrogalus (Bull.) Fr.

Etimologija: pyr-pyros (gr.) = oganj, vatra + gala (gr.) = mlijeko. Po žarećem mlijeku.

Engleski naziv: Fiery Milkcap

Klobuk: 3-11 cm širok, mesnat, konveksan do potpuno ravan, kasnije je ulegnut i lijevkast, po vlažnom je vremenu ljepljiv, žuto-siv, žuto-smeđ, sivo-smeđ, maslinast, sivo-maslinast do ljubičasto-smeđ, s koncentričnim jer krugovima, rub je dugo vremena podvijen i zupčast.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1-2 cm debeo, vitak, baza je više ili manje zadebljana, na donjem dijelu je šupalj, a inače je pun, svjetliji je od klobuka, sivkasto-smećkast, ponekad je s malim žuto-smeđim do sivo-smeđim jamicama ili pjegama po površini kao kod kolobaraste mliječnice (Lactarius circellatus).

Listići: Osrednje su gusti, debeli, prirasli su na stručak, bjelkasti, krem-okerasti, žuto-okerasti ili žuto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, bradavičave s nepotpunom mrežicom, prozirne, 7-9 x 5.5-7 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, žućkasto ili svijetlooker; miris nije izražen, a okus je vrlo trpak, gorak i blago kiselkast; na prerezu obilno istječe veoma ljuto bijelo mlijeko, ne mijenja boju.

Kemijske reakcije: Mlijeko u dodiru s kalijevom lužinom veoma brzo postane zlatnožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u simbiozi samo s lijeskom. Sve slike snimio je Danijel Mulc, prve dvije sredinom rujna, a treću sredinom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog vrlo ljutog okusa mesa, koje sadrži toksične, terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), a simptomi trovanja su teže probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Mliječnica je vrlo ljutog okusa mlijeka, jako žarećeg. Tipično raste ispod lješnjaka. Slična je kolobarasta mliječnica.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 772. Ljuta mliječnica (Lactarius pyrogalus Bull. ex Fr.)

PLAVA MLIJEČNICA

Lactarius quieticolor Romagn.

Klobuk: 4-12 cm širok, u mladosti je konveksan, malo je ulegnut na sredini, kasnije je lijevkast, narančast, sivo-narančast, sivkasto-ružičast do ružičasto-smeđ, na kraju je crveno-smeđ ili tamnosmeđ, s koncentričnim je pojasevima, sa svjetlijim pojasom na rubu, bijelo pahuljast, rub je dugo vremena podvijen i bjelkast.

Stručak: Nešto je kraći, valjkast, najprije je pun, kasnije je šupalj, svijetlonarančast do sivkasto-ružičast, sa zelenkastim mrljama, na pritisak je ubrzo postane zelen ili vinskicrven.

Listići: Gusti, pravilni, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, narančasto-oker, svijetlooker, zelenkasti, vinskicrveni do ljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, mrežaste, s visoko postavljenom krestom koja podsjeća na krilo, 8-10.5 x 6-8 µm (cromushrooms: bazidiospore su 8 - 8.7 (9.3) × (5.8) 6.2 - 7 (7.3) µm, Q = 1.2 - 1.3 (1.4), N = 62, Me = 8.4 × 6.6 µm, Qe = 1.3, bazidije su (33.5-48.5 × 7.6-9.5 µm, N = 10); otrusina je svijetlo ružičasto-oker.

Meso: Čvrsto, lomljivo, narančasto, žućkasto-smeđe, narančasto-crvenkasto ili crveno-smeđe, na ozlijeđenim mjestima je crveno, kasnije je zelenkasto, do plavo; miriše ugodno na gljive, a okus je malo gorkast; mlijeko je narančasto, nakon 20 minuta postaje vinskicrvenkasto do zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen tipično u simbiozi s borom, na kiselom tlu. Prvig šest slika snimio je Neven Ferenčak, 2.10.2026., a sedmu i osmu Slobodan Bjelajac, 27.9.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Ne treba se bojati krvavocrvene boje ili slabije crvene nijanse mokraće i stolice. Boja ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna.

Napomena: Po vlažnom vremenu je dosta promjenljivog oblika i može se svrstati u istu skupinu s plemenitom rujnicom (Lactarius deliciosus). Možda je jedinstveno biće s plavom krvi.

HRASTOVA MLIJEČNICA

Lactarius quietus (Fr.) Fr.

Etimologija: quietus (lat.) = mirno. Vjerojatno po okusu mlijeka koje nije papreno.

Engleski naziv: Oakbug Milkcap

Klobuk: 3-11 cm širok, prilično je mesnat, elastičan, spljošteno-konveksan, ubrzo je ulegnut i lijevkast, nikada nije ispupčen, samo je u mladosti malo mazav, ali je ubrzo suh i bez sjaja, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ, ružičasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom je vremenu svjetliji, pojasast i s tamnijim vodenastim pjegama prema rubu, rub je najprije podvijen, kasnije je izvrnut i valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, pun ili šupljikav, valjkast, nešto je širi na vrhu i na bazi, boje je klobuka, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na bazi, na pritisak pocrveni, često je pahuljast.

Listići: Osrednje su gusti, do stručka su račvasti, nejednaki, prilično su široki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti s ružičastom nijansom, kasnije su smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, prekrivene su finim, više ili manje izduženim bradavicama visokim 0.3-0.9 μm, spojene su finim linijama i niskim grebenima koji formiraju nepotpunu mrežicu, 6.5-9 x 5.5-7 µm (cromushrooms: spore su (6.5) 7 - 8.2 (9.2) × (5.5) 5.6 - 6.6 (7.2) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.5), N = 90, Me = 7.6 × 6.1 µm, Qe = 1.2, bazidije su 29-35 × 7.8-8.6 µm, N = 2); otrusina je žućkasta.

Meso: Svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe, u sredini stručka je bjelkasto, na pritisak postane crveno-smeđe; miriše neugodno na lisne uši, a okus je blag pa gorkast; na presjeku ispušta vrlo malo bijelog mlijeka koje teži da požuti, osušeno je žuto-zelenkasto, okus je najprije blag pa zatim gorkast.

Kemijske reakcije: Meso, listići i kožica klobuka u dodiru s gvajakovom tinkturom odmah postanu sivo-zeleni, meso s fenolanilinom najprije postane vinskocrveno pa zatim prelazi preko čokoladne i bordocrvene do tamnoljubičaste boje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u simbiozi samo s hrastom, na kiselom tlu. Slike su snimljene 31.10.2025 i 10.10.2024., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete zbog okusa koji ne sviđa svima, ali dobra u malim količinama za miješanje s drugim gljivama.

Napomena: Raste tipično ispod hrasta, ima slatkasto mlijeko kao i narančasta mliječnica (Lactarius aurantiacus). Dosta joj sliči sladunjava mliječnica (Lactarius subdulcis) koja je ispupčena na sredini klobuka, raste na kiselom tlu po bukovim i grabovim šumama, otrusina joj je bijele boje, te na klobuku nema koncentričnih krugova. Mirodijska mliječnica (Lactarius helvus) u mladosti ima ispupčen klobuk, te raste ispod breza i po crnogoričnim šumama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 757. Hrastova mliječnica (Lactarius quietus Fries)

Lactarius romagnesii - created in Norway by unknown

ROMAGNESIJEVA MLIJEČNICA

Lactarius romagnesii Bon

Klobuk: 3-12 cm širok, najprije je konveksan i ispupčen, poslije je raširen i naglašeno ulegnut na sredini, suh, površina je baršunasta, bez koncentričnih krugova, tamnosmeđ, tamno sivo-smeđ do crno-smeđ, s blagom svjetlijom crveno-smeđom nijansom, rub je trajno podvijen i obično s kvrgavim utorima.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, zakrivljen, prvo je pun, kasnije je šupalj, često je kao stisnut, prema bazi je najčešće sužen, točkasto je prošaran poput zmijske kože, svijetlosmeđ do sivo-smeđ kao i klobuk, na vrhu je svjetliji.

Listići: Rijetki, poneki se račvaju, široki su do 5 mm, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, kremasto-žuti ili žuto-okerasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, krestaste, kreste su visoke do 2.5 µm, 7.5-10 x 6.5-8.5 µm; otrusina je žuto-oker sa svijetloružičastom nijansom.

Meso: Čvrsto, bijelo, na presjeku za 10-15 minuta postane ružičasto do ružičasto-narančasto; miris je slab po lisnim ušima kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus blag, kasnije gorak i trpak; ispušta malo bijeloga mlijeka nepromjenljive boje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, osobito u šumama bukve, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jedva je jestiva gljiva, ali se smatra nejestivom vrstom zbog vrlo lošeg okusa mesa.

Napomena: Opisana mliječnica ima neke sličnosti sa smrekovom mliječnicom (Lactarius picinus) od koje se bitno razlikuje po staništu i rijetkim listićima. Donekle je bliska i garava mliječnica (Lactarius lignyotus), koja raste samo u crnogoričnim šumama, a klobuk joj je hrapav i znatno tamniji, kao i stručak.

Lactarius rubrocinctus - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

CRVENOPOJASNA MLIJEČNICA

Lactarius rubrocinctus Fr.

Etimologija: ruber (lat.) = crveno + cintus (lat.) = ograda, pojas. Po crvenim pramenovima koji dekoriraju stručak.

Klobuk: 3-12 cm širok, mesnat, lomljiv, najprije je spljošteno-konveksan, zatim je malo ulegnut, a rjeđe i lagano ispupčen, oker-smeđ, narančast do crvenkasto-smeđ, nešto je crvenkastiji na sredini, vodenast, kasnije blijedi u žuto-smeđu do svijetlosmeđu boju, površina je u mladosti glatka, kasnije je sve kvrgavija i radijalno naborana, naborana poput površine mozga, mjestimično je tamnosmeđe do crno-smeđe pjegav, rub je isprva ravan, kasnije je podijeljen na režnjeve.

Stručak: 4-5 cm visok i 1.2-1.4 cm debeo, valjkast, zašiljen je na bazi, u starosti je šupalj, uvijek je svjetliji od klobuka, sa žućkastim je pahuljama na gornjem dijelu, a ostatak je žuto-smeđ, narančast ili narančasto-smeđ, često je prošaran s tamnim crveno-smeđim mrljama, na vrhu je uvijek crvenkasti prstenasti pojas po čemu je ova vrsta i dobila ime, uzdužno je naboran i neravan.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, dosta su račvasti, povezani su poprečnim žilicama, u mladosti su kremasti, kasnije su ružičasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, na pritisak postanu ljubičasto-smeđi, s mrljama, oštrica je smeđo-maslinasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bodljikave, mrežaste, 6.6-8.5 x 6-7.5 µm; otrusina je svijetložuta do kremasta.

Meso: Prilično je čvrsto, bjelkasto, na pritisak posmeđi; miris je neugodan na lisne uši kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus je gorak i trpak; mlijeko je bijelo, vodenasto i nepromjenljive boje, najprije je blago pa gorko i ljuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim drvećem, najčešće bukvom i hrastom, na mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Po boji je slična prijesna mliječnica (Lactifluus volemus). Od navedene vrste se razlikuje po prstenastom pojasu po kojem je i dobila ime, te po nešto tamnijoj boji.

Lactarius rufus - created in Finland by Allar Antson

RIĐA MLIJEČNICA

Lactarius rufus (Scop.) Fr.

Etimologija: rufus (lat.) = crveno. Po boji

Engleski naziv: Rufous Milkcap

Klobuk: 2-12 cm širok, dosta je konveksan i skoro stožast sa šiljatom postojanom grbicom na sredini, kasnije je otvoren i ulegnut na sredini te široko ispupčen, lijevkast, neravan, tamnocrven, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, s dosta je svjetlijim rubom, površina je sitno pahuljasta, osobito na rubu, nema koncentrične krugove.

Stručak: 2-9 cm visok i 0.6-1.6 cm debeo, valjkast, donekle je zakrivljen, najprije je pun, u starosti je šupalj, gladak, svjetliji je od klobuka, kod mladih gljiva je bjelkast s ružičastom ili crvenkasto-smeđom nijansom, kasnije sve više crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, na mjestu dodira postane više crvenkast ili smećkast, u donjem je dijelu obmotan micelijskim vlaknima.

Listići: Gusti, nejednako su dugi, vrlo se kratko spuštaju po stručku, u mladosti su krem boje, kasnije su crvenkasto-okerasti, kod starijih su gljiva prekriveni bijelim poispadalim sporama, oštrica je glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, mrežaste, 6.8-9.5 x 5.2-7.4 µm; otrusina je kremasta s blagom ružičasto-narančastom nijansom.

Meso: Čvrsto, krhko, bjelkasto, u bazi stručka je crvenkasto-smeđe; miriše na smolu, a okus je u početku blag, nakon otprilike jedne minute postane vrlo ljut, navodi se da kod osjetljivih ljudi može izazvati herpes; mlijeko je bijelo, obilno, veoma je ljuto, ne mijenja boju u dodiru sa zrakom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikoj množini, u svim tipovima šuma, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, brezom i bukvom, na većim nadmorskim visinama, na kiselu tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Iako je ljutog okusa, u istočnoj se Europi nakon posebne pripreme konzerviraju u zaslađenom octu, slično kao i paprike. Vjerojatno je blago otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična Breadolova mliječnica (Lactarius zonarioides) raste po smrekovim šumama, po nizinama ispod bjelogoričnog drveća trpka mliječnica (Lactarius acerrimus), a pod borovima u nizinama u kasnu jesen rastu jetrena mliječnica (Lactarius hepaticus) i kamforna mliječnica (Lactarius camphoratus).

JELOVA RUJNICA

Lactarius salmonicolor R.Heim & Leclair

Etimologija: salmonicolor (lat.) = boja lososa. Po nešto svijetloj boji.

Klobuk: 4-15 cm širok, prilično je mesnat, prvo je ispupčen, poslije je plitko ulegnut na sredini, lijevkast, kožica je mazava i sluzava, neujednačeno je žuto-narančast ili narančast, prošaran je bijelom bojom, lagano je pojasast sa zelenkastim tonom, na dodir pocrveni, rub je dugo vremena podvijen, svijetložut i oštar.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-5 cm debeo, čvrst, valjkast, šupalj, bjelkast, žuto-narančast ili narančast, s uraslom je vlaknatom mrežicom i duguljastim narančastim, crvenkastim ili narančasto-crvenkastim jamicama po površini, skoro je gladak, pri dnu je s okerastim micelijskim vlaknima.

Listići: Gusti, tanki, lomljivi, različito su dugački, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su okerasti, kasnije su narančasti ili narančasto-oker, mjesta koja se dodirnu postaju vinskicrvena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, mrežaste, 8-10 x 6.7-7.5 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Bjelkasto, na prerezu je narančasto-crvenkasto od mlijeka; miriše ugodno na voće, a okus je malo gorkast; mlijeko je narančasto-crvene ili narančaste boje, za oko 2 sata na zraku postane narančasto-smeđe ili vinskicrveno. Na četvrtoj i šestoj slici se vidi promjena boje mlijeka za 30 minuta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom jelom. Prvih šest slika snimio je Neven Ferenčak, krajem rujna na lokalitetu Trakošćan, a sedmu sliku snimio je Danijel Mulc, sredinom listopada na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Malo je slabije kvalitete od plemenite rujnice (Lactarius deliciosus), a kvalitetnija od polukrvne mliječnice (Lactarius semisanguifluus). Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće. Boja sadržana u mlijeku ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna kao i crvenkasta nijansa stolice.

Napomena: Jedna je od 5 jestivih vrsta rujnica s narančastim mlijekom. Cijela gljiva je narančaste boje, krugovi na klobuku su uski i neizraženi; mlijeko ne pozeleni ili tek neznatno pozeleni. Razmjerno malo pozeleni plemenita rujnica koja ima narančasto mlijeko.

KRVNA RUJNICA

Lactarius sanguifluus (Paulet) Fr.

Etimologija: sanguifluus (lat.) = teče krv. Po boji mlijeka.

Engleski naziv: Bloody Milkcap

Klobuk: 5-16 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, prilično je mesnat, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav, krem-narančast, narančast, narančasto-smeđ, u starosti sa zelenkastim ili zelenkasto-plavkastim mrljama, često je bjelkasto prošaran, s manje ili više uočljivim koncentričnim krugovima, rub je u mladosti dosta podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, kratak, prvo je pun pa šupalj, tvrd, ujednačene je debljine ili nešto tanji prema dnu, bjelkasto pahuljast na vinskicrvenoj osnovi, cijelom su dužinom uočljive plitke jajolike udubine ili jamice crvenkaste boje, na ozlijeđenim mjestima pocrveni.

Listići: Vrlo su gusti, račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, najprije su svijetlooker, narančasto-oker ili crvenkasto-smeđi, na ozlijeđenim su mjestima krvavocrvene boje, u starosti su sa zelenkastim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, zašiljene, prozirne, 8-10 x 7-9 µm; otrusina je žućkasto-okerasta.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, zrnaste je strukture, kremasto, uz rubove je svijetlonarančasto i kremasto-žuto; miriše ugodno na gljive ili voće, a okus je malo ljutkast; na presjeku ispušta obilno krvavocrveno do vinskicrveno mlijeko, u dodiru sa zrakom nakon 20 minuta postane zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u šumama bora u simbiozi s borom, ponekad se može pronaći i izvan šume, češća je u mediteranskom području. Česta je po svim šumama bora u Istri i Hrvatskom primorju. Zadnje tri slike snimio je Safet Omerović - Basso, 1.11.2025., na nepoznatom lokalitetu u središnjoj Istri.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Kvalitetnija je od plemenite rujnice (Lactarius deliciosus). Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće. Boja sadržana u mlijeku ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna kao i crvenkasta nijansa stolice.

Napomena: Slična je polukrvnoj rujnici (Lactarius semisanguifluus) koja ispušta narančasto mlijeko koje za nekoliko minuta postane crveno poput krvi, te rujnici koja ispušta narančasto mlijeko. Krvna rujnica odmah ispušta mlijeko crveno poput krvi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 744. Krvna rujnica (Lactarius sanguifluus (Paulet ex Fr.) Fries)

JAMIČASTA MLIJEČNICA

Lactarius scrobiculatus (Scop.) Fr.

Etimologija: scrobis (lat.) = jama. Po jamicama na stručku.

Engleski naziv: Spotted Milkcap

Klobuk: 6-25 cm širok, vrlo velik, u mladosti je masivan, prvo je izbočen, zatim se otvori i malo ulegne na sredini, lijevkast, žut, žuto-crvenkast ili smećkast, na ozlijeđenim je mjestima žuto-okerast ili krem-okerast, lagano je ljuskavo-dlakav, pojasast, s tamnijim je koncentričnim krugovima koje tvore kratke crvenkaste dlačice i pjegice, rub je prvo je malo podvijen, u starosti je redovito ravan, s tendencijom da se izobličava i rascjepljuje.

Stručak: 3.5-6 x 2-3.5 cm, tvrd, valjkast ili se sužava prema dnu, u mladosti je pun, kasnije je šupalj, bijel, s mnogo je žućkasto-smeđih jamica.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, lagano se spuštaju po stručku, kremasti, nekad su sa smeđo-crvenim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, bradavičave, bradavice do 0.8 µm visoke, 9-11 x 7.5-9 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Lomljivo, bijelo, požuti oko šupljine u stručku; miriše na voće ili kiselkasto na limun, a okus je vrlo ljut i gorak; na pritisak ili na slomljenom mjestu ispušta mnogo bijelog ili kremastog mlijeka koje na zraku brzo postane sumporastožuto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s laktofenolom postane ljubičasto-smeđe, a listići s gvajakolom postanu lagano ljubičasto-karmin.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u grmlju, uz rubove šuma i po šumskim čistinama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili jelom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog sadržaja toksičnih tvari i osobito ljutog okusa. Jedna je od rijetkih otrovnih mliječnica. Mliječnice s bijelim mlijekom koje je ljuto, gorko ili oporo nisu jestive gljive. Unatoč tome, ova gljiva se konzumira u istočnoj Europi gdje se smatra vrlo dobrom jestivom gljivom. Općenito je štetna jer sadrži iznimno visoke razine radioaktivnog cezija-137, kao i terpenoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi) koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slične jestiva plemenita rujnica (Lactarius deliciosus) ima narančasti klobuk i narančasto-crveno mlijeko, podvrnuta mliječnica (Lactarius resimus) i runjava mliječnica (Lactarius torminosus) nemaju jamice po stručku i dlakave su, rasprostranjena mliječnica (Lactarius repraesentaneus) ima ljubičasto mlijeko. Sve navedene mliječnice su otrovne. Limunasta mliječnica (Lactarius citriolens) dosta slična vrsta, također joj mlijeko požuti na zraku, a nema jamičast stručak i sitne dlačice. Žuto mlijeko ima lažna rujnica (Lactarius chrysorrheus), ali joj mlijeko u dodiru sa zrakom postane narančasto.