Russula cremeoavellanea - created on August 2024 in Nurme küla, Estonia by Allar Antson

KREMASTOSMEĐA KRASNICA

Russula cremeoavellanea Singer

Etimologija: cremeus, cremeo (lat.) = kremast, boje kreme + avellaneus (lat.) = boje lješnjaka, smećkast. Po boji.

Engleski naziv: Cream Brittlegill

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i blago ulegne na sredini, uglavnom je pravilan, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, vlažan i sjajan kada se ubere, kasnije takav ostane barem na sredini, ostali dio je bez sjaja i baršunast, vinski crveno-ružičast, ružičasto-smeđ do djelomično bakrenosmeđ, međutim slabo zasićeno, sredina je gotovo uvijek izblijedjele oker ili maslinasto-oker boje, boje su ponekad izmiješane i teško razlučive, također može biti svijetlo ljubičasto-smeđ, više smeđ na rubu, nekad je limunastožut ili čitava površina zagasito žuta ili s mjestimičnim zelenim nijansama, rub je tup i dugo vremena gladak, kasnije je kratko narebran.

Stručak: 4.5-7.5 cm visok i 1.3-1.9 cm debeo, valjkast do blago batinast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije pamučasta, više ili manje izraženo naboran, bijel, kasnije uočljivo posivi od vlage, rukovanjem postane sivo-smeđ.

Listići: Gusti, relativno su široki, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, prilično su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, dosta su lomljivi, u mladosti su krem, zatim su žućkasti u zrelosti, ponekad su sa slabim narančastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 0.8-1 µm ponekad mjestimično povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore kratke lance od 2-4 elementa, amiloidne, 6.7-8.8 x 5.8-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-52 x 10-14.5 μm, cheilocistide su rijetke, vretenaste, rijetko su s vršnim produžetkom, 50-80 x 7-13,5 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa širokih 2-3 μm, te raspršenih primordijalnih hifa u snopovima, širokih samo 3-4 μm, s mogućim zadebljanjima do 4.8 μm, dok se rijetke  hife široke od 2-3 μm, vrlo duge u odnosu na debljinu, do 50 μm ili nešto više, s ponekad zadebljanim ili glavičastim krajevima, klasificiraju kao dermatocistide zbog svog djelomično zrnastog sadržaja; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Lomljivo, bijelo, u starosti posivi zbog vlage, osobito u stručku; miris je slab, podsjeća na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane srednje intenzivno ružičasto (+), s fenolom crvenkasto-smeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je spora, ali pozitivna (+).

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično sa brezom, lijeskom ili hrastom, ali i crnogoričnim drvećem, osobito borom, na vapnenastom ili kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednjoj veličini i kompaktnosti, diskretnoj polikromiji klobuka, s nijansama koje se kreću od gotovo ujednačene žuto-zelenkaste, ružičasto-ljubičaste, tamnosmeđe do duhanski smeđe boje, blagom okusu i mirisu mesa, koje lagano posivi zbog vlage, žutoj otrusini oko IVb-c, pileipelisu koji se sastoji od vrlo finih hifa i primordijalnih hifa širokih do 3-4 µm, te segmentima dermatocistida približno iste širine, ponekad sa zadebljanim vrhom. Osim promjenjive morfologije terminalnog segmenta, ove su dermatocistide prepoznatljive po umjereno refraktivnom sadržaju. Spore su srednje veličine s izoliranim bodljama, koje se ne razlikuju mnogo od onih uočenih kod nekoliko drugih krasnica, koje su više ili manje slične po vanjskom izgledu. Raste ispod breze, bora i sastojina lijeske, lipe i bukve. Treba napomenuti da se raspon varijabilnosti s jedne strane preklapa s Russula lateritia, koja se razlikuje po pileipelisu koji se sastoji samo od primordijalnih hifa, bez dermatocistida, pretežno vinskicrvenom pigmentu klobuka, te rastu ispod borova i breza.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1119. str. Russula cremeoavellanea Singer

Russula cuprea - created on July 2017 in Tårbæk, Cottageparken, Denmark by Thomas Kehlet

BAKRENA KRASNICA

Russula cuprea Krombh.

Etimologija: cupreus (lat.) = bakreno. Po boji.

Engleski naziv: Gnarled Brittlegill

Klobuk: 3-10.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, vlažan i sjajan, na kraju je bez sjaja, prilično je promjenjivih boja, bakrenosmeđ, smeđ, tamnosmeđ do ružičasto-ljubičast kod najtipičnijih formi, rijetko je više žućkasto-narančast, ljubičast ili u potpunosti žut, na sredini je tamniji ili izblijeđen, također može biti djelomično ili čitav maslinastozelen, rub je gladak, kasnije je više ili manje jasno narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.7-2 cm debeo, više ili manje valjkast ili blago batinast, uglavnom je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije mekana i spužvasta, naboran, bjelkast, trljanjem blago potamni.

Listići: Gusti, prilično su debeli kod većih primjeraka, uglavnom su naizmjenično izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su ili izrezani uz stručak, prirasli, nisu račvasti, vrlo su lomljivi, limunastožuti, zatim su žućkasti, kasnije su jasno žuto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 0.7-1.2 µm, jedva povezane spojnim linijama koje ne tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8.4-11 x 6.7-8.5 µm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih, račvastih hifa, širokih 2-3.5 μm, te nepravilno valjkastih dermatocistida s brojnim račvama, višesegmentnim, širokim 4-10 μm; otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: Osrednje je debelo, čvrsto samo u mladosti, zatim omekša i postane lomljivo, bjelkasto, promočeno postane blago sivkasto, starenjem nekad požuti; miris nije izražen, a okus je jako ljut.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s fenolom smećkasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je promjenjiva, isprva je općenito negativna, zatim prelazi u svijetloplavu, a nakon prilično puno vremena u tamnoplavu, ali ponekad puno brže i intenzivnije (+-). Meso kod sinonima Russula juniperina s FeSO4 postane normalno ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično brza, ali nekad vrlo spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće grabom, kestenom ili hrastom, ali i ispod hrasta crnike i hrasta plutnjaka u mediteranskom području, na umjereno vlažnim i sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva po maloj ili srednjoj veličini, sjajnoj površini klobuka i narebranom rubu, prilično promjenjivim bojama, žuto-narančastim listićima kada sazriju, tamnožutoj otrusini, nepromjenjivom mesu, osrednjoj čvrstoći, ljutom okusu i neizraženom mirisu, rastu ispod bjelogoričnog drveća (ali neki autori dovode u pitanje ovo ograničenje) i negativnoj reakciji mesa sa gvajakovom tinkturom. Unatoč dobro poznatoj polikromiji, bakrenosmeđe (Russula urens) ili ružičasto-ljubičaste (Russula cuprea f. pseudofirmula) nijanse daleko su najčešće kod ove vrste. Među najzanimljivijim formama ističemo vrlo rijetku Russula cuprea f. griseinoides i potpuno zelenu formu (Russula urens). Gotovo je ista Russula gigasperma, koja je prepoznatljiva po znatno većim sporama, te Russula picrea, koja je slična po lomljivosti, obliku i bojama, a razlikuje se po gorkastom, a ne ljutom okusu mesa, te brzoj i intenzivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom. Također je slična crnikina krasnica (Russula quercilicis), koja raste isključivo ispod hrasta crnike, ima smeđi do ružičasto-ljubičasti klobuk, glatki rub, čvrsto meso, listiće koji mirišu na cedrovinu i žutu otrusinu (IVc).

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 722. str., Russula cuprea Krombholz

Russula curtipes - created on August 2021 in Lellinge Skovhusvænge, Denmark by Thomas Kehlet

KRATKONOGA KRASNICA

Russula curtipes F.H.Møller & Jul.Schäff.

Etimologija: curtus (lat.) = skraćen, smanjen + pes (lat.) = noga. Po kratkom stručku.

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen, te široko i blago ulegnut na sredini, kožica se vrlo kratko guli, može biti vlažan, po suhom je vremenu suh i bez sjaja, ponekad je gotovo baršunast, pahuljast, osobito na sredini ili ponekad na velikoj površini, promjenjive je boje, ružičasto-ljubičast, crveno-ljubičast do ružičasto-smeđ, u tonovima jestive krasnice (Russula vesca), obično sa zasićenijim gradacijama na rubu, rijetko je relativno intenzivne ljubičaste boje, koja može podsjetiti na cvijet bušina (Cistus), na sredini je gotovo uvijek s krem-oker tonovima, vrlo rijetko je s laganom maslinastom nijansom, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, često je valovit, nazubljen ili blago raspucan, gladak, nije narebran.

Stručak: 3.5-10 cm visok i 1.6-2.5 cm debeo, kratak, zdepast, obično je kraći od širine klobuka, valjkast, više ili manje proširen na vrhu, pun, bijel, na bazi je smeđ do sivo-smeđ, nikada nije s crvenom nijansom, rukovanjem malo potamni.

Listići: Gusti, obično su bez lamelula, tanki, široki, često su račvasti, uvijek su zaokruženi uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, malo prelaze rub klobuka, lomljivi, krem, kasnije su oker, oštrica je ravna i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s tupim ili zašiljenim, stožastim bradavicama ili bodljama visokim oko 0.7-0.9 µm, djelomično povezanim grebenima koje tvore nepotpuni mrežasti ili zebrasti uzorak, amiloidne, 8.6-9.6 x 6.2-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 28-52 x 10-16 µm, cheilocistide su kratke, uske, vretenaste, 50-60 x 6-10 µm, pileipelis se sastoji od krupnih hifa, širokih 4-7 μm, s ne prekratkim bazalnim segmentom i sa slično dugim vršnim segmentom, samo djelomično blago suženih i nikada zašiljenih na vrhu, te rijetkih valjkastih dermatocistida, širokih 4-6 μm, sa sitnim izraslinama, teško vidljivih zbog malog broja i slabe refraktivnosti sadržaja; otrusina je svijetložuta (IVa).

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, malo omekša u starosti, bijelo, nekad je mjestimično blago žućkasto-smeđe; miris je jedva primjetan na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno ružičasto-narančasto (++), s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno plavo (++), a s fenolom smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, na raznim vrstama tla.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu ispod bukve i zdepastom izgledu, suhoj površini klobuka bez sjaja, ružičasto-crvenoj do vinskicrvenoj, često drugačije boje na sredini, glatkom rubu, svijetloj otrusini za svoju skupinu, na granici između oker i žute, potpuno blagom okusu mesa i neizraženom mirisu. Kratki stručak, po kojem dobila ime, zanimljiva je karakteristika za krasnicu iz velikih, sjenovitih bukovih šuma, jer debeli sloj otpalog lišća koji prekriva tlo ovakvog šumskog okružja vjerojatno stimulira sklonost gljive za vertikalni rast. Važno mikroskopsko obilježje je pileipelis s velikim hifama, te kratkim, rijetkim dermatocistidama (ova osobina svrstava vrstu između linije Romellii i podsekcije Olivaceinae). Među ostalim vrstama povezanim s bukvom, vjerojatno  je najsličnija Russula pseudoromellii, koja se usporediva po veličini, bojama, otrusini i karakteristikama mesa, međutim razlikuje se po vitkijem izgledu, relativno sjajnoj kožici klobuka i općenito drugačijim mikroskopskim karakteristikama. Na istom staništu raste i bukova krasnica (Russula faginea), prepoznatljiva po mesu koje posmeđi, sa FeSO4 pozeleni i mirisu na haringe, odnosno kombinaciji karakteristika koja označava pripadnost podsekciji Xerampelinae. Crveno-bijela krasnica (Russula rubroalba) karakteristična je po čisto crvenom pigmentu, žutim listićima u zrelosti, što je u skladu s bojom otrusine IVd, te pozitivnoj reakciji mesa s gvajakovom tinkturom.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1002. str. Russula curtipes Möller & Jul. Schäff.

LJUBIČASTOZELENA KRASNICA

Russula cyanoxantha (Schaeff.) Fr.

Etimologija: kyanos (gr.) = tursko staklo, tamnomodro, zagasitomodro, plavičasto + xanthos (gr.) = žut. Po boji.

Engleski naziv: Charcoal Burner

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, režnjast, uglavnom je bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera ili manje, vlažan i sjajan, mazav po vlažnom vremenu, izvanredno je promjenljive boje, ljubičast, plavkasto-ljubičast, ljubičasto-crn, sivo-ljubičast, više ili manje zelen, sivo-zelen, maslinasto-smeđ, malo izblijedi u oker na sredini ili tamniji, ponekad crnkast, ponekad je potpuno ružičast (Russula lilacina), potpuno maslinastozelen ili svjetlije zelene boje (Russula cyanoxantha f. peltereaui), može biti smećkast, ujednačeno obojen ili samo raspucan na rubu kao kod raspucane krasnice (Russula cyanoxantha f. cutefracta), rub je najprije podvijen, zatim se izravna, dosta je pravilan, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, valjkast, zadebljan ili sužen na donjem dijelu, čvrst, pun, u starosti je spužvast, bijel ili s ružičasto-ljubičastom nijansom na jednom dijelu, nekad je blago sivkast zbog upijanja vode, rijetko je smeđ, sitno je naboran.

Listići: Gusti, uski, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, nejednako su dugi, s brojnim su lamelulama, rijetko su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, elastični, savitljivi, nisu lomljivi, potpuno zakrivljeni se ne lome, samo u starosti mogu biti lomljivi, na dodir su masni, bjelkasti, ponekad su krem, na kraju su oker-smeđi u određenim uvjetima.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, s prilično su niskim, polukuglastim, izoliranim bradavicama, visokim 0.4-0.5 μm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, 7.2-9.5 x 5.8-7 µm, ponekad su nešto manje, 6.4-8.5 x 5.5-7 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 7-10 μm, cheilocistide su nejasno valjkaste, uske, široke do 8 μm, pileipelis je slabo diferenciran, sastoji se od vrlo tankih hifa, širokih samo 2-3 μm, te valjkastih ili nejasno vretenastih dermatocistida, djelomično glavičastih, 0-1-segmentnih, širokih 2.2-4 μm (cromushrooms: bazidiospore su (7.8) 8.1 - 9.3 (9.6) × (6.6) 6.8 - 7.8 (8.2) µm, Q = (1.1) 1.11 - 1.3 (1.4), N = 60, Me = 8.7 × 7.3 µm, Qav = 1.2); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Vrlo je čvrsto, ponekad je gotovo tvrdo, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto, ali ne uvijek, ne mijenja boju, nakon dužeg vremena postane sivkasto; miris nije izražen, trljanjem listića se može osjetiti malo neugodna metalna nota, a okus je općenito blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je negativna, kasnije polako postaje sivo-zeleno (--), a s gvajakovom tinkturom postane umjereno intenzivno svijetloplavo (+), a listići s anilinom kasnije narančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno ili pojedinačno, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom. Petu sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Prepoznatljiva po znatnoj veličini i mesnatosti, mazavoj i sjajnoj površini klobuka, koja je s dva pigmenta, zelenim i ljubičastim, odvojenim ili pomiješanim u različitim omjerima, više ili manje masnim listićima, bjelkastim ili s vrlo jasnim krem ​​odsjajem, čisto bijeloj otrusini, slatkastom i bezmirisnom mesu, koje blago posivi zbog ovlaživanja, koje dvostruko reagira u dodiru sa FeSO4, prvo negativno, a zatim naknadno postane sivo-zeleno. Zelene forme (Russula cyanoxantha f. peltereaui) mogu se zamijeniti sa smeđezelenom krasnicom (Russula heterophylla), koja je s grubljom, suhom i neprozirnom kožicom klobuka, klobuk je žuto-smeđ, s relativno je lomljivim listićima, meso u dodiru sa FeSO4 postane narančasto-crveno. Forme s ujednačenom ružičasto-ljubičastom bojom (Russula lilacina) mogu sličiti sivoj krasnici (Russula grisea), koja se razlikuje po kremastoj otrusini, lomljivim i ljutkastim  listićima, te narančasto-crbenoj reakciji sa FeSO4. Malo je teže razlikovati papigastu krasnicu (Russula ionochlora), koja je vrlo slična po boji listića i otrusine, ima prilično slabu, iako pozitivnu, reakciju sa FeSO4, površina klobuka je neprozirna ili čak fino baršunasta, listići su lomljivi i blago ljutkastog okusa (biti na oprezu s ljutim formama opisane vrste, osobito sa Russula cyanoxantha var. variata), a u slučaju sumnje, ključan je pregled kožice klobuka, jer se veličina hifa i dermatocistida znatno razlikuju kod dvije vrste. Na kraju, ističemo mogućnost zabune s određenim formama tamnopurpurne krasnice (Russula atropurpurea) sa svijetlozelenim i žućkasto-zelenim pjegavim klobucima, koje se zapravo prilično razlikuju po lomljivim listićima, zaokruženim uz stručak, koji izraženo posivi, a okus je ljut.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 805. Raspucana krasnica (Russula cutefracta Cooke); 812. Ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha Schff. ex Fr.); 814. Pelterova krasnica (Russula cyanoxantha var. peltereaui R.Maire); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 233. str., Russula cyanoxantha (Schaeffer) Fries var. cyanoxantha Fries 1863

RASPUCANA KRASNICA

Russula cyanoxantha f. cutefracta Cooke

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, uglavnom je bez sjaja, kasnije se karakteristično raspucava od ruba prema unutra, promjenljive je boje, od ljubičaste, maslinastozelene, smeđe do plave, s mrljama druge boje, rub je gladak.

Stručak: 3-7.5 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, pun, u starosti je spužvast, bijel, može biti sa laganom ljubičastom nijansom.

Listići: Gusti, tanki, mekani, nisu lomljivi, prirasli ili gotovo slobodni, često su račvasti, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s prilično niskim, stožastim, izoliranim bradavicama, donekle povezanim kratkim grebenima, a ponekad i finim spojnim linijama, 6.5-10 x 6-7.5 µm, hife pileipelisa su tanke (cromushrooms: bazidiospore su (6.6) 7.3 - 9 (10.4) × (5.7) 6 - 7.3 (8.7) µm, Q = (1.1) 1.12 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 8.1 × 6.7 µm, Qe = 1.2, bazidije su 4-sporne, batinaste, 41-55 × 10-11.7 µm, N = 8, cheilocistide su 62-72 × 10.4-11.9 µm, N = 3, hife pileipelisa su široke 2.5-4 µm); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto; miris nije izražen, a okus je blag, ugodan, orašast.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je negativna, eventualno postane zeleno (--), a s gvajakovom tinkturom je snažnija nego kod cyanoxanthe (++).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno ili pojedinačno, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, češća je u planinskim područjima. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Zbog velike promjenljivosti boje klobuka moguća je zamjena sa brojnim drugim zelenim i ljubičastim krasnicama, a najvažnija značajka ove vrste je raspucana kožica klobuka. Po raspucanoj kožici je slična krastava krasnica (Russula virescens), koja ispod kožice klobuka nije s ljubičastom nijansom, stručak također nikad nije sa ljubičastom nijansom, klobuk je svjetliji i drugačije zelene nijanse.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 805. Raspucana krasnica (Russula cutefracta Cooke); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 237. str., Russula cyanoxantha fo. cutefracta (Cooke) Sarnari

VARLJIVA KRASNICA

Russula decipiens (Singer) Bon

Etimologija: decipiens (lat.) = lažan, varav, varljiv. Po teškoj determinaciji.

Klobuk: 4-14 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i više ili manje ulegne na sredini, rijetko je režnjast ili valovit, kožica se guli 1/2 promjera, mazav i sjajan, kasnije je suh i bez sjaja, fino je hrapav, ponekad je malo baršunast kada se ubere, vinskicrven, karmincrven, ljubičasto-smeđ, krem-ružičast, rijetko je življe i čiste crvene boje, smeđ, iznimno je narančasto-oker ili potpuno bijel, rub je gladak, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-14 cm visok i 1-2.5 cm debeo, uglavnom je vitak, valjkast ili blago zadebljan na bazi, blago je proširen na vrhu, pun, kasnije je omekšan, grudvast ili šupalj, bijel, pri dnu je sa smeđim mrljama, kasnije postepeno dosta posivi zbog upijanja vlage, nikada ne požuti, malo je naboran.

Listići: Gusti, tanki, izrezani su uz stručak, prirasli, lomljivi, prvo su svijetložuti, u starosti su s jasnom narančastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s rijetko izoliranim, tupim, stožastim bodljama visokim 0.7-1 µm, donekle povezanim različito dugim i više ili manje razgranatim grebenima koji ponekad tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.6 x 6.6-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-57 x 9-14 μm, cheilocistide su vise ili manje vretenaste, glomazne, s trbuhom širokim do 17 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, širokih 2.3-4 μm, te velikih i batinastih dermatocistida, obično jednosegmentnih, širokih 6-13 μm (cromushrooms: (7.1) 7.8 - 9.5 (9.6) × (6.3) 7 - 8.8 (9.0) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.4 × 7.7 µm, Qav = 1.1); otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: U početku je vrlo čvrsto, čak i tvrdo, kasnije je mekano i lomljivo, bijelo, kasnije posivi kada se navlaži; miris nije izražen, ispod kožice je kao kod vrsta iz linije Emetica, a okus je više ili manje papren ili blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), s fenolom crvenkasto-smeđe, s gvajakovom tinkturom prilično brzo i intenzivno plavo (++), a površina stručka s formalinom svijetloružičasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično s listopadnim i zimzelenim hrastovima, rjeđe kestenom ili grabom, na raznim vrstama tla, često u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po mesu koje posivi, ljutom okusu, tamnožutoj otrusini i staništu ispod hrasta. Tipična je forma po umjereno lijevastom klobuku u starosti, tankom rubu, stručku koji se blago sužava prema dnu i širi na vrhu slična jestivoj krasnici (Russula vesca), koja je prepoznatljiva po vinskicrvenom, crvenom do svijetlo crveno-smeđem klobuku, koji je više ili manje mazav i sjajan, uglavnom nije bez sjaja i fino baršunast, žumanjčanožutim listićima u zrelosti, tamnožutoj otrusini, sivljenju mesa, sporama s više ili manje razgranatim grebenima i pileipelisu s ogromnim, jednosegmentnim, batinastim dermatocistidama. Po izgledu je najsličnija vrsta iz podsekcije Urentes, vinskoljubičasta krasnica (Russula vinosopurpurea), koja je lako prepoznatljiva po sporama s izoliranim bodljama i vrlo dugim, valjkastim, višesegmentnim dermatocistidama, dok su makroskopski kriteriji za razlikovanje prilično nejasni, poput svjetlije otrusine, djelomično smeđe boje i određene sklonosti prema bukvi. Crnikina krasnica (Russula quercilicis) se može pojaviti sa sličnim vinskicrvenim klobukom, ali je prepoznatljiva po rastu isključivo ispod hrasta crnike (Quercus ilex), dosta proširenom stručku na vrhu, mesu koje ne posivi zbog ovlaživanja, gotovo negativnoj reakciji s gvajakovom tinkturom, slabom i naknadnom mirisu na cedrovinu i svjetlijoj, te žutoj otrusini (IVc). Po mesu koje posivi zbog ovlaživanja slična je Nuragijska krasnica (Russula nuragica), koja je malih dimenzija, s dosta razmaknutim listićima, bez narančastog odsjaja, svijetložutom otrusinom (IVb) i općenito blagim okusom mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 844. Varljiva krasnica (Russula decipiens (Sing.) Kuhn. & Romagn.); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 690. str., Russula decipiens (Singer) Svrček

Russula decolorans - created on August 2014 in Huuhanvuoret, Finland by Joona Saraste

BLIJEDA KRASNICA

Russula decolorans (Fr.) Fr.

Etimologija: decolorans (lat.) = promjenljive boje. Po promjeni boje mesa prema sivoj boji.

Engleski naziv: Copper Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, više ili manje režnjast, kožica se guli do 1/3 promjera ili malo više, naboran, bez sjaja kada se osuši, lijepe je više ili manje intenzivne narančaste boje, ujednačene ili sa žuto-oker nijansom, crvenkasto-smeđ, ponekad je malo crvenkast na rubu, rijetko je čitava površina crvena, rub je dugo vremena podvijen i gladak, kasnije je izravnat i kratko narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 1.4-2.5 cm debeo, valjkast ili blago batinast, više ili manje proširen na vrhu, pun, kasnije je grudvast, uzdužno je brazdast, bijel, kasnije polako sivi i crni, počevši od vrha nabora.

Listići: Gusti, široki su 7-12 mm, izmiješani su s lamelulama, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili potpuno slobodni, lomljivi, kremasti, s oker odsjajem, na ozlijeđenim mjestima najprije posive, a kasnije pocrnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s bodljama su visokim do 1-1.6 µm, prilično povezanim spojnim linijama koje tvore zebrasti ili djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8.8-12.8 x 7.2-9.7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, velike, 50-60 x 14.5-18 μm, s dugim sterigmama, cheilocistide su vretenaste, 60-120 x 10-16 μm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih hifa, širokih 1.8-2.5 μm, te valjkastih ili batinastih dermatocistida, bez vršnog produžetka, rijetko višesegmenatnih, s trbuhom širokim 5-11 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Debelo, prilično je čvrsto, bijelo, na prerezu prvo blago pocrveni, kasnije postane sivo ili crno-sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane sivkasto-ružičasto (+), s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno plavo (++), s fenolom smeđe, s formalinom jarko narančasto, a listići s anilinom žuti pa narančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u močvarnim crnogoričnim šumama bogatim borovnicama (Vaccinium myrtillus), u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Jedna je od najčešćih i najbolje opisanih kontinentalnih krasnica, koja se lako prepoznaje po vanjskom izgledu i širokoj rasprostranjenosti u planinskim močvarnim crnogoričnim šumama. Osim sa crnogoričnim drvećem, zabilježeni su i slučajevi rasta ispod cretne breze (Betula pubescens) i patuljaste breze (Betula nana). Osim ekoloških karakteristika, prepoznatljiva je po srednjoj veličini i dobroj kompaktnosti plodnog tijela, površini klobuka koja je brzo suha i bez sjaja, marelično narančastoj boji i svjetlim listićima koji oslobađaju tamnokrem otrusinu. Ali najvažnija je karakteristika blagi okus i neizraženi miris mesa (po Schäfferu miriše slabo na med), koje na prerezu polako crni i u dodiru s formalinom postaje crveno-narančasto, kao kod vrsta iz podroda Compactae. Na prerezu prvo malo pocrveni, što je rijetko među krasnicama, događa se samo kod nekih vrsta u podrodu Compactae. U mladosti može sličiti močvarnoj krasnici (Russula paludosa) s bakrenocrvenim ili narančasto-crvenim klobukom, koja također često raste po planinskim tresetištima, dvostruko je većih dimenzija, ima mazavu i sjajnu kožicu klobuka, meso eventualno postane sivkasto zbog upijanja vode, nikada ne pocrni, a reakcija s formalinom je negativna. Primjerci sa pretežno žutim klobucima mogli bi se zamijeniti sa sjajnožutom krasnicom (Russula claroflava), prepoznatljivoj po nešto tamnijoj otrusini (IIIc), rastu ispod bjelogoričnog drveća, uglavnom breze, karakteristikama spora i primordijalnim hifama. Blum je predvidio sposobnost oscilacija u pigmentnoj ravnoteži, s gradacijama koje se mogu više ili manje izraženo okrenuti prema žutoj, kao kod žućkastobijele krasnice (Russula ochroleuca) ili prema crvenoj, kao kod ružičaste krasnice (Russula aurora) ili močvarne krasnice. Pitanje okusa čini se nešto složenijim, a očito je važna karakteristika s obzirom na to da analiza brojnih zbirki nije uspjela otkriti nikakve tragove gorčine, koja je uočena kod tipične forme pronađene u središnjoj Švedskoj. Međutim, budući da su poznati slučajevi gorčine u mesu kod inače blagih vrsta, kao primjerice kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), ništa nas ne sprječava da zamislimo da se radi o slučajnom odstupanju opisane vrste.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 947 str. Russula decolorans (Fr. : Fr.) Fr.

MODROLISNA KRASNICA

Russula delica Fr.

Engleski naziv: Milk White Brittlegill

Klobuk: 5-18.5 cm širok, dosta je nepravilan, prvo je konveksan, na kraju je ekscentričan i duboko pupčast, ljevkast, ponekad je valovit ili režnjast, suh, kožica je polusraštena, vrlo malo ili nimalo se ne guli, bijel, bjelkast (često prljav jer je prekriven ostacima zemlje ili lišća), ubrzo je oker-smećkast, zatim postaje hrđastosmeđ, ubrzo je upadljivo sitno hrapav ili mjestimično pjegav, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je iskrivljen, gladak, nije narebran.

Stručak: 2.5-4.8 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, debeo, uglavnom je pun, čvrst, srž je samo na kraju malo omekšana i crvena, vrlo je kratak i zdepast, raširen je na vrhu, valjkast, ponekad je malo zadebljan pri dnu, površina je gotovo glatka ili fino valovita, žućkasto-smeđ, bijel, zatim postaje hrđastosmeđ, rijetko je sa sivo-smeđim pojasom na vrhu.

Listići: Gusti, na rubu ih je manje od 10/cm, široki su 6-9 mm, prilično su debeli, pomiješani su s lamelulama, u starosti su malo razmaknuti, rijetko su račvasti, lomljivi, kratko se spuštaju po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, u mladosti su ponekad orošeni vodenastim kapljicama, bijeli, s laganim su plavkastim odsjajem, osobito prema stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, s izoliranim su s tupim bodljama visokim 0.8-1 µm, djelomično povezanim grebenima i lancima, 8.5-11.2 x 7-9 µm, nekad su nešto manje, 8-10.5 x 7.5-9.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 46-70 x 10.5-14 μm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, s vršnim produžetkom, 78-150 x 9-13 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa, ponekad vršno glavičastih, širokih 2.5-4 μm, nekad proširenih do 6-8 μm, te tupih, valjkastih dermatocistida, širokih 3-4 μm (cromushrooms: (6.8) 7.3 - 9.1 (10.4) × (5.4) 6.2 - 7.7 (8.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 8.2 × 7 µm, Qav = 1.2); otrusina je bjelkasta (oko Ib).

Meso: Debelo, tvrdo, lomljivo, zrnasto, bijelo, ne mijenja boju; miris je jak i neugodan na ribu ili voće, a okus je malo ljutkast u listićima, a često i u stručku.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 polako postane svijetloružičasto (-), a reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna ili polako postane tamnozeleno (++).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili borom, osobito na vapnenastom ili neutralnom tlu, često je ukopana u tlu. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, jer ima dosta tvrdo meso koje nije baš najboljeg mirisa i okusa. Bijele su krasnice dosta nekvalitetne jestive gljive.

Napomena: U usporedbi sa sličnim vrstama, prepoznatljiva je po velikim dimenzijama i prilično zdepastom izgledu, nepravilnijem i asimetričnijem klobuku, relativno širokim i široko razmaknutim listićima, vrlo svijetloj otrusini (Ib-IIa) i umjereno ljutom okusu. Mikroskopski su značajne velike, slabo dekorirane spore, uglavnom s grebenima i lancima. Klobuk se razvije već u zemlji i tek kasnije probija tlo koje poslije ostane na klobuku, isto kao i kod baršunaste mliječnice (Lactifluus vellereus). Ova krasnica dosta sliči mliječnicama iz skupine u kojoj je tipična vrsta paprena mliječnica (Lactifluus piperatus), koja se razlikuje po izlučivanju mlijeka i jako ljutom okusu. Zelenkasta krasnica (Russula chloroides) ima gušće listiće, listiće ili vrh stručka sa zekenkastim nijansama i spore s bodljama visokim do 1.5 µm. Druge, rjeđe ljevkaste krasnice imaju tamniju otrusinu. Blijedosporna je krasnica (Russula pallidospora) lako prepoznatljiva po osvježavajućem, gorkom okusu mesa, nikada nije trpak, oker listićima sa narančastim odsjajem i tamnokrem otrusini (IId).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 846. Modrolisna krasnica (Russula delica Fries), Sinonim: Lactarius exsuccus Otto; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 188. str., Russula delica Fries var. delica Fries 1838

Russula densifolia - created on August 2021 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

GUSTOLISTIĆAVA KRASNICA

Russula densifolia Secr. ex Gillet

Etimologija: densi (lat.) = gusto + folium (lat.) = list, listić. Po gustim listićima.

Engleski naziv: Crowded Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se nešto otvori i ulegne na sredini, ljevkast, više ili manje režnjast, nepravilan, gladak, vlažan, ubrzo je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera ili malo više, krem-smećkast, smećkast do žućkasto-oker, može biti s maslinastim nijansama, osnova je bjelkasta do krem, mjestimično je sa hrđastosmeđim mrljama, polako crni, ali rub dugo ostaje bjelkast, površina je barem djelomično naborana, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna ili izvrne prema gore, valovit, gladak, nikad nije narebran.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-2.8 cm debeo, valjkast ili malo zadebljan na dnu, malo je proširen na vrhu, ostali dio je blago naboran, bijel, postupno postaje smeđ, crvenkasto-smeđ, kasnije je sivo-crn.

Listići: Vrlo su gusti, 12-14/cm na rubu klobuka, s prisutnim su lamelulama, dosta su pravilni, vrlo su uski i tanki, zakrivljeni, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, relativno su lomljivi, krem-žućkasti, kasnije su sa hrđavosmeđim mrljama, na dodir polako postaju sivkasto-smeđi, a zatim crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični do putpuni mrežasti uzorak, 6.5-8.2 x 5.6-7 µm, s najvećim sporama 7.5-9.6 x 6-7 µm, Q = 1.2-1.3, Qav = 1.25, bazidije su 4-sporne, uske, batinaste, 32-50 x 7-9 µm, cheilocistide su valjkaste, sa više segmenata sa suženjima, 50-100 x 5-7 µm, pileipelis se sastoji od velikih hifa, formiranih od više ili manje zadebljanih segmenata, zadebljanih do 18 μm, te dermatocistidama koje nisu rijetke, širokih 4-6 μm, s račvastim produžecima na vrhu, sferocistide blizu ruba klobuka široke su široke preko 7.5 µm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, sivkasto, na prerezu polako pocrveni, kasnije pocrni; miris je karakteristično voćno-kiseli, a okus je blag, malo ljutkast u listićima, ali naknadan i prolazan.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto, zatim zeleno (+), s formalinom polako jarko narančasto, s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno tamnoplavo (++), s fenolom smeđe ili crvenkasto-smeđe, s formalinom polako jarko narančasto, a listići s anilinom crvenkasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uglavnom bukvom, borom ili smrekom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu i manje ili više pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je među vrstama iz sekcije Compactae po maloj ili srednjoj veličini, klobuku koji se brzo suši, krem-smećkastoj nijansi, nikada nije crvenkasto-smeđ kao kod ljutolisne krasnice (Russula acrifolia), vrlo gustim, kremastim listićima, praktički blagom okusu i mesu koje na prerezu postaje izraženo ružičasto-crveno prije nego što pocrni. Najvažnija mikroskopska karakteristika je što se pileipelis sastoji od rijetkih dermatocistida s račvastim vrhom i velikim hifama sa zadebljanim bazalnim elementima i nejasno šiljastim vršnim segmentom, koje Romagnesi uspoređuje sa hifama kod određenih vrsta iz podsekcije Griseinae. Među srodnim vrstama slične su ljutolisna krasnica, koja je nešto većih dimenzija, klobuk je izraženo sluzav i pretežno crvenkasto-smeđ, listići su nešto rjeđi, a okus je jako ljut, najgušća krasnica (Russula densissima), koja na prerezu izravno pocrni bez crvenjenja (ili samo malo pocrveni) i koja ima čistije bijele listiće, Russula fuliginosa, koja općenito nešto većih dimenzija, kožica klobuka je vlažna i sjajna, listići su bjelkasti, okus je nešto ljući i raste ispod hrastova, te pepeljasta krasnica (Russula atramentosa), koja ima suhi ili čak baršunasti klobuk, a meso na prerezu izravno i brže pocrni, kao i površinski dijelovi trljanjem.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 853. Gustolistićava krasnica (Russula densifolia Secr. (ss. Romagn.)); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 164. str., Russula densifolia Secretan ex Gillet

Russula densissima - created on September 2024 in Videløkke Dam, Denmark by Kirsten Bjørnsson

NAJGUŠĆA KRASNICA

Russula densissima Romagn.

Etimologija: densus (lat.) = gust, zbijen, čvrst, a densissima je augmentativ i znači najgušći. Po gustim listićima.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/3 promjera ili malo više, površina je glatka, rijetko je pomalo naborana, po vlažnom je vremenu ljepljiv, prilično je sjajan, bijelo-žućkast, žućkasto-smeđ, smećkast do tamnosmeđ, često je s maslinasto-smeđim mrljama, trljanjem pocrni, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, gladak.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 0.5-1.6 cm debeo, valjkast ili blago sužen prema gore, pun, gladak, bijel, u starosti posmeđi ili pocrni, trljanjem pocrni.

Listići: Vrlo su gusti, uski do vrlo uski, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama različite dužine, rijetko su račvasti, lomljivi, bijeli, bjelkasti do kremasti, na pritisak pocrnu, oštrica je iste boje ili ponekad crna.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s niskim, vrlo gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.1-0.5 μm, dobro povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-7.5 x 5-6 μm, Q = 1.2-1.3, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 41-55 x 8-11 μm, cheilocistide su šiljaste do usko vretenaste, sužavaju se prema vrhu ili su s jednim ili dvostrukim suženjem ili dodatkom, tankih stijenki, ponekad su ispunjene smeđim pigmentom, 37-80 x 5-10 μm, pleurocistide su sličnog oblika kao cheilocistide, 38-75 x 7-14 μm, pileipelis se sastoji od jednosegmentnih, valjkastih do šiljastih hifa, suženih prema vrhu, s malim suženjem ili s 1-2 ekscentrična dodatka, 35-168 x 5.8-8 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Čvrsto, lomljivo, oko 6 mm debelo na sredini klobuka, bijelo, na prerezu posivi pa zatim pocrni, bez prethodnog crvenjenja; miris nije izražen, a okus je blag, u listićima je ljut.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakolom odmah postane tamnoplavo (++).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom ili bukvom, rjeđe sa smrekom, voli toplija staništa, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa.

Napomena: Vrlo se malo razlikuje od gustolistićave krasnice (Russula densifolia) pa je mnogi autori smatraju njezinim sinonimom. Slična je antracitna krasnica (Russula anthracina), koja ima slabije mrežasto povezane bradavice na sporama.

Russula depallens - created on September 2024 in Esbønderup Kohave, Denmark by Ella Buck

IZBIJELJENA KRASNICA

Russula depallens (Pers.) Fr.

Etimologija: depallere (lat.) = izblijedjeti, izgubiti boju. Po izblijedjeloj boji klobuka.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, uglavnom je sjajan, po vlažnom je vremenu mazav, kožica se guli do 1/4 promjera, svijetloružičast, sivkasto-ljubičast, maslinasto-narančast do tamnosiv, na sredini je tamniji, kada izblijedi može postati žućkast, krem ili bjelkast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 0.6-2 cm debeo, valjkast, bijel, po vlažnom vremenu posivi, može biti s crvenom nijansom, obično je jako naboran.

Listići: Gusti, tanki, prirasli, račvasti, lomljivi, bjelkasti, ubrzo su sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim bradavicama visokim do 0.3 µm, djelomično povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, 8-9.5 x 6-7 µm, Q = 1.3-1.4, cheilocistide su brojne, valjkaste, često su sužene na vrhu, pleurocistide su brojne, slične cheilocistidama, pileipelis se sastoji od batinaste, 0-3 segmentnih hifa; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Mekano, lomljivo, bjelkasto, ispod kožice je obično crvenkasto, u starosti je lagano sivkasto; miris je ugodan, a okus je umjereno ljut, izrazito u listićima u mladosti, ali ljutina ubrzo nestane.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane oker-ružičasto do crvenkasto-sivo (+), s gvajakovom  tinktturom maslinastozeleno (+), s fenolom (karbolnom kiselinom) ružičasto, klobuk s KOH svijetlosmeđ, crven do svijetlo crvenkasto-smeđ.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u bjelogoričnim šumama i na otvorenim područjima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično brezom, hrastom, bukvom ili grabom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Dijeli stanište, boju otrusine i okus mesa sa šarolikom krasnicom (Russula versicolor), koja je obično manjih dimenzija, ima žućkasti stručak i manje guste listiće. Slična je i izblijedjela krasnica (Russula exalbicans), koja ima žućkastu do oker otrusinu i nema naboran stručak.

Russula dryadicola - created on August 2021, in Villar-Saint-Pancrace, France by Guinberteau Jacques

DRIJASOVA KRASNICA

Russula dryadicola R.Fellner & Landa

Etimologija: Dryas (lat.) = fresinica, osinica, rod biljaka iz porodice ruža (Rosaceae), među kojima je najpoznatiji osmerolatični drijas (Dryas octopetala), biljka koja raste u alpskom i arktičkom području + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi uz. Po staništu.

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je konveksno-izravnat, pomalo je valovit, gladak, kožica se može guliti, lagano je mazav, žućkast, narančasto-smeđ do crvenkasto smeđ, rub je s ružičastom nijansom, kasnije uglavnom blijedi do žuto-oker boje, mjestimično je hrđastosmeđ, rub je gladak, kasnije je slabo narebran.

Stručak: Oko 3 cm visok i 1.5 cm debeo, valjkast, blago je zakrivljen, pun, bijel, kasnije na bazi postaje hrđastosmeđ, slabo je pahuljast.

Listići: Gusti, široki su 4-5 mm, tanki, prirasli, račvasti, lomljivi, oker do žućkasti, sazrijevanjem postupno žute, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, prekrivene su izoliranim bradavicama ili tupim bodljama visokim 0.9-1.3 µm, bez spojnih su linija, 8.5-11.5 x 7.5-10 µm, Me = 9.5 x 8.2, Qav = 1.2, bazidije su 4-sporne, ponekad su 2-sporne, 50-62 x 10.5-18 μm, cheilocistide su 75-130 x 9.5-16.5 μm, pileipelis se sastoji od slabo batinastih, višesegmentnih pileocistida, 50-125 x 4.5-8 μm, te tupih hifa, suženih na vrhu, širokih 3-7.5 μm; otrusina je žuta, ali nije kodirana po Romagnesiju.

Meso: Debelo, čvrsto, slabo je lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je prljavo smeđe, na oštećenim dijelovima postaje žuto-oker; miris je slab na voće, a okus je isprva blag, ubrzo je malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s alfanaftolom ljubičasto do crno, a s gvajakovom tinkturom odmah plavo (++).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično na višim planinskim predjelima u simbiozi sa brezom (Salix reticulata) i u blizini osmerolatičnog drijasa.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Raste u zajednici s Dryasom na višim nadmorskim visinama. Nastanak ove vrste pratila su dosta različita tumačenja raznih autora pa su potrebna daljnja istraživanja kako bi se razjasnile sve nejasnoće.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 706. str., Russula dryadicola Singer → Fellner & Landa

Russula dryophila - created on May 2020 in Celle Ligure, Italy by nicolo_oppicelli

HRASTOVA KRASNICA

Russula dryophila Sarnari

Etimologija: drys (gr.) = hrast + philos (lat.) = prijatelj, koji voli, sklon. Po staništu.

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je kuglast do bubrežast, zatim je konveksan, kasnije je nepravilno spljošten i malo ili nimalo ulegnut na sredini, često je valovit i režnjast, kožica se guli do 1/2 ili 2/3 promjera, ponekad je hrapav, suh i bez sjaja, sitno je raspucan po suhom vremenu, u određenim uvjetima je blago baršunast, vinskicrven do svijetloružičast, u nijansama jestive krasnice (Russula vesca), ponekad je crveno-ljubičast, sredina je crnkasta kod zasićenijeg pigmenta, inače izblijedi do oker i mjestimično hrđastosmeđe, koja na zasićenije obojenim dijelovima prelazi u ljubičaste tonove, rub je dugo vremena podvijen, gladak, kasnije se raširi, nikad nije narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-3 cm debeo, obično je ekscentričan, zdepast, valjkast, tipično je dosta proširen na vrhu gdje može biti s uzdužnim naborima ili žilama, dugo ostaje pun, ponekad je hrapav ili šupljikav, bjelkast, kasnije je s hrđastosmeđim mrljama, rijetko je s karmin ružičastom nijansom na jednom dijelu ili na čitavoj površini.

Listići: Gusti, široki su do 8-10 mm, 5-8/cm 10 mm od ruba klobuka, debeli, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi uz stručak, prirasli ili djelomično slobodni, račvasti uz stručak, lomljivi, bjelkasti, kasnije su krem kada sazriju, s uočljivim su hrđastosmeđim mrljama u starosti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, sa stožastim bradavicama visokim 0.3-0.5 µm, povezanim tankim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore više ili manje razvijeni, gusti mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 6.6-9.4 x 5.8-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 8.5-12 μm, cheilocistide su gotovo batinaste do vretenaste, ponekad s papilom na vrhu, 50-80 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od kratkih, razgranatih, hifa, tupih ili naglo suženih na vrhu, širokih 2.4-5 μm, te neinkrustiranih dermatocistida, širokih do 18 μm, višesegmentnih, s 7-12-14 kratkih segmenata; otrusina je krem (IIc).

Meso: Tanko, čvrsto u mladosti, bijelo, na prerezu nakon dužeg vremena postane krem-žuto, mjestimično je s hrđastosmeđim mrljama; miris je slabo izražen u mladosti, u starosti ili sušenjem je slab na med, a okus je blag u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto, zatim za nekoliko minuta jarko ružičasto-narančasto (+), reakcija s fenolom je slaba, s gvajakovom tinkturom je pozitivna, odmah postane plavo, ponekad je spora i vrlo slaba (+), a mesa i listića s amonijakom, KOH i anilinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u brdskim bjelogoričnim šumama hrasta u simbiozi s raznim vrstama hrastova, ispod hrasta medunca i plutnjaka u mediteranskom području, na vapnenastom i blago zakiseljenom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu ispod hrastova (Quercus spp.), glatkom rubu klobuka, blago baršunastoj kožici bez sjaja, karmin ružičastom ili vinskicrvenom klobuku, kratkom stručku, uočljivo proširenom na vrhu, zaokruženim i slobodnim listićima uz stručak, krem otrusini, čvrstom mesu, slabom mirisu i blagom okusu mesa, koje na prerezu nakon nekog vremena postane lagano hrđastooker. Važna značajka za prepoznavanje na terenu može biti izblijeđenost odraslih plodnih tijela. Ova značajka je zapravo kvalificira kao pripadnicu sekcije Polychromae sa svijetlom otrusinom, sužavajući raspon mogućih sličnih vrsta. Zbog malih bi dimenzija mogla sličiti nekim vrstama iz sekcije Tenellae, od kojih se razlikuje po zdepastoj građi, čvrstom mesu, debelim listićima i glatkom rubu klobuka. Male vrste iz podsekcije Xerampelinae razvijaju miris mesa na haringe, trljanjem brzo posmeđe i s FeSO4 pozelene. Daleko je najbliža medna krasnica (Russula melliolens), koja je gotovo dvostruko većih dimenzija, meso joj izrazito požuti, a kožica klobuka je vlažna, sjajna i promjenjivijih boja, od čisto crvene, karmin ružičaste do bakrenosmeđe, ponekad djelomično marelično narančaste. Opisana se vrsta svrstava u sekciju Polychromae zbog dermatocistida, zdepastog izgleda i vrlo čvrstog i blagog okusa mesa. Njezino članstvo u podsekciji Meliolentinae sugeriraju krem otrusina, smeđenje, sitno dekorirane spore i višesegmentne dermatocistide s kratkim elementima.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 922 str. Russula dryophila Quél.

PAPRENA KRASNICA (BLJUVARA)

Russula emetica (Schaeff.) Pers.

Etimologija: emetikos (gr.) = koji povraća. Po efektu koji izaziva trovanje.

Engleski naziv: Sickener

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije se spljošti i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, gladak, mazav i sjajan, prekrasne je svijetle i zasićene crvene do krvavocrvene boje, ponekad je s crnkastim primjesama na sredini ili oštro ograničenim bjelkastim zonama, rijetko je čitav bjelkast, rub je gladak, pravilan ili malo valovit, u starosti je slabo i kratko narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-2 cm debeo, blago je batinast u mladosti, kasnije je valjkast, nije raširen na vrhu, ponekad je čak malo sužen, pun, srž je ubrzo mekana i spužvasta, bijel, bez crvenih je nijansi, u određenim je uvjetima mjestimično žuto-smeđ, ostatak je fino crtast i malo svilenkast.

Listići: Relativno su gusti, široki su 6-9 mm, tanki, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, bijeli, ponekad su bjelkasti, s vrlo su jasnim krem-žutim odsjajem, ali ne uvijek, oštrica je glatka i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s tupim, stožastim bradavicama oko 1.2 x 0.9 µm, povezanim tankim spojnim linijama i s nekoliko grebena koji tvore mrežasti uzorak, izraženo su amiloidne, 8.8-10.5 x 7.4-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42-60 x 11-14 μm, sa sterigmama dugim 8 μm, cistide su brojne, vretenaste, tupe, sužene ili sa papilom na vrhu, 60-80 x (8) 11-16 μm, pileipelis se sastoji od tupih hifa, malo vijugavih ili čvornatih, vitkih, s lokalnim zadebljanjima do 4 μm, te valjkastih dermatocistida, djelomično gotovo batinastih, višesegmentnih, širokih 6-10 μm; otrusina je bjelkasta (Ib).

Meso: Umjereno je debelo, lomljivo, u starosti je vodenasto, bijelo, truljenjem lagano žuti; neprimjetno ili slabo miriše na voće, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane žuto-ružičasto (-), s fenolom smeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je negativna (--).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u manjim skupinama, u planinskim, močvarnim crnogoričnim šumama, šumskim putevima i tresetištima, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom ili jelom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum) ili drugim vrstama mahovine. Slike je snimio Neven Ferenčak, 31.10.2023.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Među ljutim vrstama s crvenim klobukom i više ili manje bijelim listićima i stručkom, opisana se vrsta može zamijeniti s brojnim sličnim vrstama, kao što su Maireijeva krasnica (Russula nobilis), planinska bljuvara (Russula nana), posivjela krasnica (Russula grisescens), brezova paprena krasnica (Russula betularum) i crvenocrna krasnica (Russula rhodomelanea), ne isključujući moguće crvene vrste iz linije Atropurpurea. Kod determinacije najviše obratiti pozornost na stanište, odnosno simbiozu sa crnogoričnim drvećem. I u našoj je literaturi bilo određenih konfuznih navoda oko staništa paprene krasnice pa tako Romano Božac u Enciklopediji gljiva, 2. svezak (1008.) navodi da raste u šumama, što sugerira da raste u svim tipovima šuma, a ne samo u crnogoričnim šumama. Ta pogreška vjerojatno vuče korijene još od Bruna Cetta koji u I funghi dal vero (1976.) navodi da raste u bjelogoričnim šumama, a na istoj stranici u napomeni navodi da tipična vrsta raste najčešće ispod bukve, kao i Bona (1988.), koji navodi da raste ispod bukve. Od ostalih karakteristika korisnih za njezinu determinaciju su relativno male dimenzije unutar linije, zvonoliki klobuk u mladosti, listići sa slabom žućkastom nijansom, jedva uočljiva promjena boje mesa u starosti i vrlo slaba reakcija s gvajakovom tinkturom. Na sličnom staništu rastu posivjela krasnica (Russula grisescens), koja je gotovo upola manjih dimenzija, meso joj posivi od vlage, a spore su mnogo manje i sa nižom dekoracijom, hrenova krasnica (Russula aquosa), koja ima crveni klobuk s ljubičastom ili smeđom nijansom, okus joj je jedva primjetno ljutkast, a reakcija s gvajakovom tinkturom je spora, ali pozitivna, te planinska bljuvara, koja se razlikuje po malim dimezijama, zdepastom izgledu, dobro razmaknutim listićima i mesu koje blago posivi. Maireijeva krasnica često raste u hladnim bjelogoričnim šumama, osobito ispod bukve, ima općenito čvršći klobuk, u dodiru sa gvajakovom tinkturom poplavi, a listići su sa sivkastim odsjajem, što je karakteristična značajka, ali nije uvije prisutna, brezova paprena krasnica, koja je manja i krhkija vrsta, raste po močvarnim staništima ispod breze ili nekad ispod smreke, nježne ružičaste ili ljubičaste nijanse klobuka ponekad potpuno izblijede, a oštrica listića je fino nazubljena, te gorska paprena krasnica (Russula silvestris), koja raste na relativno suhim, vapnenastim tlima, preferirajući tepihe mahovine Polytrichum i Leucobryum u podnožju hrasta, kestena ili bora, nešto je manjih dimenzija i slabije mesnata, pigment klobuka je nešto manje zasićen ili djelomično ispran, a spore su nešto manje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 831. Paprena krasnica (bljuvara) (Russula emetica Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 554. str., Russula emetica (Schaeffer : Fr.) Persoon

Russula emeticicolor - created on July 2011 in Thorskov, Marselisborg, Denmark by Flemming V. Larsen

OTROVNOCRVENA KRASNICA

Russula emeticicolor Jul.Schäff.

Etimologija: emetere (lat.) = povraćati + color (lat.) = boja. Po sličnosti s bojom paprene krasnice (Russula emetica).

Klobuk: 3-6.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, valovit, nepravilan, nekad je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, malo je sjajan po vlažnom vremenu, kasnije je bez sjaja, sitno je pahuljast (koristiti povećalo), zasićene je crvene boje, tamniji na sredini, gdje može biti gotovo crnkast, na kraju izblijedi do ružičastih tonova ili je manje zasićene karmincrvene boje, kao kod sitne krasnice (Russula minutula), sušenjem tamni prema vinskicrvenim ili ružičastim tonovima, kao kod zvarove krasnice (Russula zvarae), rub je gladak, nekad je malo narebran u starosti.

Stručak: 2.5-4.5 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, valjkast, zadebljan je na donjem dijelu, srž je odmah spužvasta, kasnije je šuplja, fino je hrapav, malo je pahuljast ili ljuskav, osobito prema vrhu, bijel, ponekad je ružičasto-crven pri dnu, na bazi je oker-smećkast.

Listići: Gusti, 11-12/cm na rubu klobuka, uglavnom su bez lamelula, široki su 3-6 mm, tanki, blago su trbušasti u zrelosti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, nisu račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su s krem odsjajem, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do jajolike, sa stožastim, izoliranim bradavicama ili bodljama visokim do 1 µm, rijetko povezanim kratkim grebenima u nisu koji povezuje 2-3 bradavice, amiloidne, 6.5-8.4 x 5.5-6.6 µm, bazidije su 4-sporne, 32-42 x 9-11 µm, cheilocistide su vretenaste, 35-55 x 8-10 µm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, tupih ili blago suženih na vrhu, širokih 2-3.5 μm, prekrivenih snopovima dugih, suženih primordijalnih hifa, širokih do 5 μm; otrusina je bijela do bjelkasta (Ia-b).

Meso: Nekad je tanko, a nekad deblje i čvršće, lomljivo, bijelo, na prerezu polako postane oker; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto (+), sa sulfovanilinom polako svijetlo žuto-ružičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je promjenjiva, ponekad pozitivna, spora, ponekad slabog intenziteta (+-).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u kontinentalnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom ili hrastom, na vapnenastom i kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Ova je graciozna vrsta iz podsekcije Lilaceinae prepoznatljiva po svojoj maloj, ponekad minijaturnoj veličini, klobuku bez sjaja, dekoriranom pahuljama koje tvore tanki čuperci inkrustiranih, primordijalnih hifa, crvene boje trešnje, koja više ili manje izblijedi u ružičastu, vrlo svijetlim listićima, brašnjavom stručku, potpuno bijelom ili s crvenom nijansom na donjoj polovici, blagom okusu mesa, neizraženom mirisu, staništu u hladnim bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod bukve, malim sporama s uglavnom izoliranim bodljama i pileipelisom od tankih primordijalnih hifa, više ili manje suženih. Vjerojatno ne raste u mediteranskom području. Čini se da je slabo definirana reakcija s gvajakovom tinkturom, koja može biti pozitivna i brza, ali je uglavnom naknadna i slaba. Među sličnim vrstama, sitna krasnica je prepoznatljiva po općenito vitkom obliku, uvijek prisutnom mirisu mesa na ružmarin i vrlo slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom, lilasta krasnica (Russula lilacea) je promjenjivijih boja, uglavnom ružičasto-ljubičasta ili djelomično smećkasta, vrlo rijetko žuto-zelena na sredini.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1311. str. Russula emeticolor (Jul. Schäff.) Singer

Russula exalbicans - created in Germany by Th. Kuhnigk

IZBLIJEDJELA KRASNICA

Russula exalbicans (Pers.) Melzer & Zvára

Etimologija: ex-albesco (lat.) = blijediti, izblijediti. Po svijetloj boji.

Engleski naziv: Bleached Brittlegill

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, više ili manje valovit, nepravilan, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, vlažan i sjajan, pomalo je svilenkast na izlijedjelim dijelovima, zatim je suh i bez sjaja, rijetko je lijepe ružičasto-crvene boje poput crveno-bijele krasnice (Russula rubroalba) ili netaknute krasnice (Russula persicina), češće je malo mramorirane ili ujednačene vinski crveno-ružičaste boje kao kod varljive krasnice (Russula decipiens), također je sa primjesama zelene na sredini ili oker-narančast s ružičastim rubom, međutim izraženo mijenja boju, sa kremasto-sivkastim ili oker-sivim varijantama, ravnomjerno izblijedi ili je sa zaostalim tragovima ružičaste, rub je tanak, dosta je vremena podvijen, kasnije je izravnat i kratko narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1.6-2.5 cm debeo, uglavnom je valjkast, blago ili nimalo proširen na vrhu, pun, srž je kasnije grudvasta, naboran, bijel, na dnu je žuto-smeđ nakon duljeg upijanja vode, preostali dio posivi proporcionalno stupnju hidratacije, može biti sa ružičastom nijansom na jednom dijelu.

Listići: Prilično su gusti, tanki, izmiješani su s brojnim, različito dugim lamelulama, različito su spojeni sa stručkom, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, ali ponekad su zaokruženi uz stručak i gotovo slobodni, rijetko su račvasti, lomljivi, bijeli, kasnije su krem, na kraju su sa sivkastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s bradavicama visokim oko 0.4-0.75 µm, prilično spojenih malim grebenima koji su povezani u jedva uočljivi mrežasti uzorak, amiloidne, 7-9.6 x 5.4-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-52 x 9-12.5 μm, cheilocistide su brojne, batinaste ili vretenaste, neke su vrlo duge i utonule u srednji sloj listića, široke 7-13 μm, pileipelis se sastoji od vrlo tupih ili blago zadebljanih hifa, širokih 3.5-4.6 μm, te dugih, valjkastih, neinkristriranih, jednosegmentnih dermatocistida, širokih 4.5-9 μm; otrusina je svijetlooker do oker (IIIa-b).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo, kasnije izraženo posivi zbog upijanja vode, lagano požuti u bazi i srži stručka; miriše lagano na voće, a okus je malo ljutkast, ponekad je prilično blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-sivko (+), s gvajakovom tinkturom je spora i slaba, polako postane svijetloplavo (-), s fenolom smećkasto, a reagcija s formalinom, amonijakom i KOH je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, vrtovima, uz ulice i u bjelogoričnim šumarcima, na manje ili više travnatim i sunčanim područjima, u simbiozi s brezom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Vrsta je koja tipično raste uz breze, osobito, ako ne i isključivo na vapnenastom tlu. Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, listićima koji se često blago spuštaju po stručku, oker otrusini, kompaktnoj jezgri stručka koja dobro posivi zbog upijanja vode, slabom ili neizraženom mirisu, okusu koji se kreće od izrazito ljutog do potpuno blagog, te srednje velikim, izduženim sporama s jedva uočljivim mrežastim uzorkom i dugim, valjkastim dermatocistidama, koje su rijetko sa višesegmentne. Sposobnost blijeđenja, označena epitetom exalbicans, prilično je izražena kod ove vrste iz podsekcije Sardoninae, koja često ima kremasto-sivkasti klobuk sa svijetloružičastim rubom. Međutim, nijanse su ponekad intenzivnije i ujednačenije crvene, vinskicrvene boje ili s maslinastim mrljama na sredini. Po makroskopskim i mikroskopskim karakteristikama najsličnija je netaknuta krasnica, osobito kada je opisana vrsta s crvenijim klobukom nego inače ili u slučaju vrlo čestih izblijedjelih formi, čija bi fizionomija mogla opravdati zamjenu s varijetetom netaknute krasnice Russula persicina var. intactior, koja je s mesom koje možda malo manje posivi i koje je samo krem ​​boje. Također su slične graciozna krasnica (Russula gracillima), koja često raste ispod breza na više ili manje tresetnom i vlažnom tlu, a prepoznatljiva je po maloj veličini i lomljivosti, nepromjenjivom mesu, blagom ili jedva primjetnom ljutkastom okusu i svijetlokrem otrusini, te krvava krasnica (Russula sanguinea), koja može rasti u miješanim šumama breze i bora i koja je gotovo ista sa svojim izblijedjelim formama, kod kojih se s nestankom krvavocrvenog pigmenta izgubi glavna karakteristika vrste, međutim listići su nešto svjetliji, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je izraženija, meso rijetko posivi, a spore su sa izoliranim bradavicama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 825. Izblijedjela krasnica (Russula pulchella Borszcow), Sinonim: Russula exalbicans (Pers.) Melz. & Zv.;  Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 651. str., Russula exalbicans (Persoon) Melzer & Zvara

BUKOVA KRASNICA

Russula faginea Romagn.

Etimologija: fagus (lat.) = bukva + -ea (lat.) = povezana s bukvom ili se može pronaći u bukovim šumama. Po staništu.

Klobuk: 5-13 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije je nepravilno raširen, valovit, često je režnjast, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, suh i bez sjaja, lagano je baršunast, ponekad je djelomično sjajan, ponekad je pojasast i podsjeća na maslinastu krasnicu (Russula olivacea), vrlo je promjenjive boje, od ružičasto-ljubičaste, crveno-smeđe do vinskicrvene, može izblijediti do žuto-zelene, oker-smeđe, izrazito ružičaste, ružičasto-narančaste ili ružičasto-crvene boje, djelomično i smeđe, zelenkasto-oker, također može biti s narančasto-smeđim, žućkasto-smeđim ili maslinasto-oker pjegama, rub je dugo vremena podvijen, gladak, u normalnim uvjetima nije narebran.

Stručak: 6-10 cm visok i 2-4 cm debeo, valjkast ili batinast, blago je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije grudvasta i djelomično šuplja, pahuljast, najprije je bijel, kasnije je hrđastosmeđ na dnu, rijetko je s ružičastom nijansom na jednom dijelu, trljanjem potamni, površina može biti sa malim, razloženim oker-smeđim ljuskicama koje se ističu na bijeloj pozadini.

Listići: Gusti, bez lamelula, na kraju su trbušasti, široki su 6-14 mm, prilično su debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, ponekad su račvasti, lomljivi, bjelkasti, žućkasti, u zrelosti su oker, na kraju je oštrica hrđastosmeđa, zatim čitava površina, a ranije i intenzivnije na ozlijeđenim mjestima.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim 0.8-1 µm, donekle skupljenim ili slabo povezanim spojnim linijama, koje su malo ili nimalo razgranate, amiloidne, 8-9.8 x 6.8-8.2 µm, ponekad su nešto veće, 8.8-11 x 7.4-8.8 µm ili 9.2-11.2 x 7.4-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 8-12.5 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, često su s vršnim produžetkom, približno su iste širine, pileipelis se sastoji od velikih i polimorfnih hifa, najtanje su fleksibilne i s dugim segmentima, ostale su uočljivo zadebljane i s kratkim segmentima, širokim 10-14 μm, te jednosegmentnih dermatocistida, dosta neupadljivih zbog homogenog sadržaja, male refraktivnosti i male veličine, širokih 4-6 μm; otrusina je tamnooker do svijetložuta (IIIc-IVa).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu ili trljanjem vanjske površine posmeđi; miriše tipično na trimetilamin ili haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane zeleno (+), s anilinom crveno, kao i kod ostalih vrsta iz podsekcije, s gvajakovom tinkturom polako i intenzivno plavo (++), a s fenolom smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s bukvom, na različitim vrstama tla. Sliku je snimio Neven Ferenčak, 11.10.2025., na lokalitetu u okolici Ivanca.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blagog okusa i stoga jestive, a miris na ribu nestaje tijekom pripreme jela.

Napomena: Tipična forma opisane vrste lako je prepoznatljiva po karakterističnom staništu u sjenovitim bukovim šumama u društvu s Faustovom krasnicim (Russula faustiana), maslinastom krasnicom i Romellijevom krasnicom (Russula romellii), velikim dimenzijama i mesnatosti, suhom, gotovo baršunastom ili blago pojasastom pokrovu klobuka, kao kod vrsta iz podsekcije Olivaceinae, vinskicrvenom do narančasto-smeđem klobuku, više ili manje prošaranom žutim ili maslinastozelenim tonovima, relativno tamnoj otrusini, koja graniči s oker i žutom, blagom okusu, mirisu na haringe u starosti i pozitivnim reakcijama s kemijskim reagensima. Stručak može biti sa slabom ružičastom nijansom. Često je i sa sitnim smeđim ljuskama na stručku, koje nastaju fragmentacijom i istodobnim smeđenjem kore stručka. Ova je karakteristika ovisna o ekološkim uvjetima, osobito brzim izmjenama kiše i vjetra. Može se zamijeniti s različitim vrstama koje rastu ispod bukve, koje su mesnate, sa žućkastim listićima, blagim okusom, kožicom klobuka uglavnom bez sjaja i crveno-ljubičastom bojom. To uključuje kratkonogu krasnicu (Russula curtipes), maslinastu krasnicu i vrlo rijetku Russula pseudoromellii. Razlikovanje je uvijek lako, prvenstveno zahvaljujući smeđenju, mirisu i reakciji površine stručka s FeSO4, koja kod ove, kao i kod drugih vrsta iz podsekcije Xerampelinae, nepogrešivo pozeleni. Kemijski test daje bolje rezultate kod zrelih primjeraka, dok mladi primjerci prvo postanu prolazno svijetlo ružičasto-narančasti. Pašnjačka krasnica (Russula pascua) je minijaturna dvojnica, ograničena na visoke planinske pašnjake. Otrusina je općenito oker, ali može biti i žuta. Malo je vjerojatno da opisana vrsta raste isključivo ispod bukve, jer neki izvori navode i grab, a neki su uzorci pronađeni i ispod drugog bjelogoričnog drveća, kao što su zimzeleni mediteranski hrastovi.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 896 str. Russula faginea Romagn.

BRAŠNJAVONOGA KRASNICA

Russula farinipes Romell

Etimologija: farina (lat.) = brašno + pes (lat.) = noga. Po dekoraciji stručka.

Engleski naziv: Floury Brittlegill

Klobuk: 3.5-8.7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i jasno ulegnut na sredini, pupčast, nepravilan ili režnjast, valovit i vijugav, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, po suhom je vremenu sitno ljuskav do bradavičav, hrapav, kožica je prirasla i teško se guli, ujednačene je oker boje, često je sa smećkastim mrljama u starosti, rub je u mladosti podvijen, kasnije je izravnat, zakrivljen, manje ili više narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-3 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast, na bazi je više ili manje zašiljen i zakrivljen, nije proširen na vrhu, pun, u starosti je komorasto šupalj, bjelkast, kasnije je okerast, na vrhu je uglavnom sitno pahuljast, u starosti je sa smeđim pjegama, ponekad je odmah na početku žut na bazi, a kasnije je hrđastosmeđ, trljanjem postane oker.

Listići: Dosta su razmaknuti, uski, tanki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, često izgledaju voštano, nisu jako lomljivi, izmiješani su s lamelulama, račvasti, bijeli, zatim su krem, po vlažnom vremenu izlučuju gutacijske kapljice.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, rjeđe su kuglaste, s niskim, šiljastim, stožastim, izoliranim bradavicama visokim do 0.6 µm, slabo povezanim spojnim linijama, amiloidne, 6.4-8 x 5.8-6.7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 7-11 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, duge i uske, široke su 8-11 μm, caulocistide su s djelomično zlatnožutim sadržajem, pileipelis se sastoji od tupih hifa, širokih 3-5 μm, te brojnih jednosegmentnih dermatocistida, relativno velikih, s trbuhom širokim od 6-11 μm, račvastim, često s 1-2 suženja prije vršnog produžetka (cromushrooms: (6.2) 6.6 - 7.9 (8.7) × (5) 5.4 - 6.4 (6.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 7.2 × 5.9 µm, Qav = 1.2); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Čvrsto, blago je elastično, bijelo, ispod kožice klobuka je žućkasto; miris je ugodan na voće, a okus je vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), s fenolom smeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom (--) i KOH je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, na travnatim površinama u rijetkim bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, uglavnom na vlažnim mjestima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer određeni njemački izvori navode da sadrži određene nepoznate toksine, uključujući crustulinol, koji nakon konzumacije veće količine uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja, odnosno slabije probavne smetnje, s latencijom od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednje maloj veličini, klobuk je prilično ujednačene oker boje, rub je tanak i narebran, listići se spuštaju po stručku, po vlažnom vremenu izlučuju bjelkaste vodenaste kapljice, meso je umjereno elastično, miris je ugodan na voće, a okus je jako ljut. Reakcija mesa na gvajakovu tinkturu je negativna, otrusina je bijela. Prisutnost zlatnožutog pigmenta u caulocistidama može obojiti bazu stručka u oker. Ova vrsta dobro karakterizirana čak i mikroskopski, zbog svojih malih, fino šiljasto dekriranih spora i ogromnih, vretenastih ili višestruko suženih dermatocistida, po kojima se razlikuje od vrsta iz podsekcije Foetentinae. Slična zaobiđena krasnica (Russula praetervisa) razlikuje se po pretežno oker-smeđem ili sivo-smeđem klobuku, krem otrusini, nedostatku ljutine mesa i neugodnom mirisu na ribu ili gumu. Po mirisu se razlikuje od rebraste krasnice (Russula pectinata), dok se sestrinska krasnica (Russula sororia) i kamember krasnica (Russula amoenolens) prepoznaju prvenstveno po svojim vrlo tamnim bojama, od smeđe do sive. Po bijeloj otrusini i jako ljutom okusu je slična žučna krasnica (Russula fellea), kojoj meso slabo reagira sa gvajakovom tinkturom, klobuk je oker, nešto je većih dimenzija, rub klobuka je gladak i samo blago narebran, a reakcija sa FeSO4 je negativna. Žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca) je prepoznatljiva po glatkom rubu klobuka, koji je malo ili nimalo narebran, odsutnosti mirisa i jedva primjetnom ljutom okusu. Sunčana krasnica (Russula solaris) raste isključivo ispod bukve, a prepoznatljiva je po prekrasnom žutom ili djelomično narančastom klobuku, tankom i lomljivom mesu, otrusini koja je na granici između krem i oker, te neobičnom mirisu.

Russula faustiana - created on August 2006 in Provincia di Pavia, Italy by Federico Calledda

FAUSTOVA KRASNICA

Russula faustiana Romagn.

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 3.5-12 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, nepravilan, često je režnjast, rjeđe je lijevkast, kožica se guli 1/3 do 2/5 promjera, vlažan, ponekad je sa sjajnim područjima, uglavnom nije homogeno obojen, tipično je sivkasto-smeđ, oker-smeđ, svijetlo crvenkasto-smeđ, na sredini je često svjetliji, krem-oker ili je cijela površina te boje, s hrđastosmeđim mrljama, vrlo rijetko je zelen ili maslinasto-sivo-smeđ, nikad nije s ljubičastim nijansama, u određenim uvjetima je fino baršunast, rub je gladak, slabo je narebran samo u starosti.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 0.9-2.2 cm debeo, valjkast, malo je proširen na vrhu, pun, kasnije je spužvast u sredini, lagano je naboran, potpuno je bijel ili s mjestimičnim oker-smeđim mrljama.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, 6-8/cm na rubu klobuka, široki su 3-6 mm, prirasli, izmiješani su s lamelulama različite dužine, rijetko su račvasti, lomljivi u zrelosti, bjelkasti do krem, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s izoliranim bradavicama visokim do 0.65 µm, slabo povezanim grebenima ili lancima koji tvore djelomični zebrasti uzorak, slabo su amiloidne, 6.4-8 x 5.4-6.2 µm, Q = 1-1.6, Me = 7.6 x 6 µm, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 46-63 x 8-11.5 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste ili valjkaste s tupim, glavičastim ili šiljastim vrhom, 50-94 x 8-13 μm, pileipelis se sastoji od ogromnih hifa, širokih 8-15 μm, te uglavnom vrlo kratkih dermatoeistida, širokih 7-10-12 μm, često sa sitnim vršnim produžetkom; otrusina je krem (IIb-c).

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu nakon dužeg vremena postane okerasto, na oštećenim mjestima posmeđi; miris nije izražen, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), reakcija s gvajakovom tinkturom je spora i srednjeg intenziteta (+), postane svijetloplavo, a listići s anilinom nejasno svijetložuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednjim dimenzijama, s blijedim i tamnim bojama klobuka, tipično je sivkasto-smeđ, oker-smeđ, svijetlo crvenkasto-smeđ na kremastoj osnovi poput račvaste krasnice (Russula subterfurcata). Samo je u iznimnim slučajevima sa maslinasto-sivim nijansama, kao sivozelenkasta krasnica (Russula anatina). Nikada nje sa ružičasto-ljubičastim nijansama. Mikroskopski je slična sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), zbog malih grebenastih spora i krupnih hifa pileipelisa, ali ona rijetko raste ispod bukve, klobuk je više ili manje s tamnijim zelenim tonovima. Mogu biti slične svjetlije forme jestive krasnice (Russula vesca) i smeđezelene krasnice (Russula heterophylla), koje imaju bijelu otrusinu, potpuno slatkast okus i narančastu reakciju s FeSO4.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 326. str., Russula faustiana Sarnari

Russula favrei - created on August 2012 in Nilsiä, Tahkovuori, Huutavanholma, Finland by Ville Kälviäinen

FAVREOVA KRASNICA

Russula favrei M.M.Moser

Etimologija: U čast švicarskom mikologu i ljekarniku Henriju Favreu (1872–1935), koji je bio istaknuti istraživač gljiva, osobito onih u Alpskom području. Bavio se floristikom i taksonomijom gljiva. Po imenu.

Klobuk: 5-10.5 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, kasnije je raširen i uglavnom ulegnut na sredini, uglavnom je režnjast, nepravilan, često neravan s izbočinama na sredini, kožica se lako guli, bez sjaja i baršunasta po suhom vremenu, vlažna i relativno sjajna po vlažnom vremenu, ponekad je pahuljast prema sredini, promjenjive je boje, najčešće je smećkast, ljubičasto-smeđ do tamnosmeđ, u tonovima smeđokože golubače (Russula integra), na sredini može biti crnkast, ponekad je s zelenim nijansama, općenito je malo ružičast barem na rubu, s oker mrljama, može biti maslinasto-oker, potpuno izblijeđen u krem-oker tonovima, izblijedjele zelene ili posebno sivo-zelene boje, s crnkastom sredinom, točno kao kod određenih formi modrikaste krasnice (Russula parazurea) ili pojasast kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea), rub je gladak, kasnije je jasno narebran.

Stručak: 5-10 cm visok i 1.6-2.3 cm debeo, nepravilno je valjkast ili blago zadebljan na bazi, lomljiv, naboran, srž je kasnije mekana i grudvasta, bijel, nakon berbe lagano posmeđi, u svakom slučaju uočljivo i opsežno kao i kod ostalih vrsta iz podsekcije, ponekad je s svijetloružičastom nijansom na donjem dijelu ili cijeloj površini.

Listići: Relativno su gusti u mladosti, izmiješani su s lamelulama, široki su 8-13 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, zatim su razmaknuti, lomljivi, krem, kasnije su oker, na kraju su smeđi, brže na ozlijeđenim mjestima.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s izoliranim bradavicama visokim do 1 µm, ponekad povezanim kratkim grebenima, amiloidne, 8.8-11.2 x 6.6-9 µm ili nešto manje, 8.5-10.4 x 7.2-8.3 µm, rjeđe su još manje, 6.6-9 x 5.5-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 10.5-15 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, često su s vršnim produžetkom, prozirne, 50-100 x 11-16.5 μm, pileipelis se sastoji od nepravilno valjkastih, tupih ili valjkasto-batinastih hifa, širokih 4-7 μm, proširenih u sporadične ampule koje mogu biti široke do 10 μm, te malobrojnih, nepravilno valjkastih ili gotovo vretenastih, 1-2-3-segmentnih dermatocistida, s trbuhom širokim 6-10 μm; otrusina je tamnooker do svijetložuta (IIIc-IVa).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postane oker, a trljanjem postane oker-smeđe; tipično miriše na trimetilamin ili haringe u starosti, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane zeleno (+), a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično brza (+).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom smrekom, arišem ili borom, na vapnenastom tlu, često na većim nadmorskim visinama, ali podjednako i u nizinskim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blage i jestive gljive, a miris nestaje tijekom pripreme.

Napomena: Malo je poznata vrsta iz podsekcije Xerampelinae, koja često raste ispod smreke, bora ili ariša. Prepoznatljiva je po staništu, klobuku oker-smeđe do svijetlo crvenkasto-smeđe, te ružičasto-smeđe do više ili manje maslinaste boje, ponekad s vrlo tamnom sredinom, crnkasto-sivom, kožici koja je bez sjaja ili fino baršunasta, tamnooker do svijetložutoj otrusini, stručku s ružičastom nijansom, šiljastim i kratko grebenastim sporama, te višesegmentnim dermatocistidama. Po staništu se razlikuje od slične pašnjačke krasnice (Russula pascua), koja raste na većim nadmorskim visinama. Vrlo je bliska Russula abietum, čiji se raspon boja kreće od crvenkasto-smeđe do vinskicrvene, raste ispod jele ili smreke, otrusina je još tamnija, IVb-c, a pileipelis je sa višesegmentnim dermatocistidama. Druge vrste iz podsekcije Xerampelinae sa smeđim klobucima uglavnom rastu u bjelogoričnim šumama.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 883 str., Russula favrei M.M. Moser