Lactarius albocarneus - created on October 2022 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

MAZAVOBLIJEDA MLIJEČNICA

Lactarius albocarneus Britzelm.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je konveksno-spljošten, ubrzo je lijevkast, na kraju je manje ili više nepravilan, blistav, prekriven je debelim slojem sluzi, svijetle je sivo-ljubičaste i okeraste ili sivo-smeđe boje, mjestimično je s pjegama, po suhom je vremenu srebrnasto pahuljast, rub je najprije podvijen, s bjelkastim mrljama dužine 1-1.5 mm, po suhom je vremenu oštar i narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, često je zakrivljen, stisnut, najprije je šupljikav, kasnije je šupalj, sluzav, po suhom je vremenu blistav, bjelkast do svijetlosmeđ, sa žutim je pjegama, na bazi je dlakav od micelijskih je niti.

Listići: Prilično su rijetki, nejednaki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli do okerasti, na mjestima gdje se mlijeko osuši nastaju svijetložute mrlje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, malo izdužene, bradavice tvore mrežicu, 9-10 x 7-9 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bjelkasto, na oštećenim mjestima požuti, spužvasto, elastično; miris nije izražen ili na voće, a okus je vrlo rezak i gorak; mlijeko je bjelkasto, na ozlijeđenom mjestu požuti, najprije je gorko pa žestoko.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće u šumama smreke i jele.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Ima karakteristično jako mazav klobuk na kojem su najčešće zakačene iglice bijele jele s kojom raste u simbiozi.

NAKOSTRIJEŠENA MLIJEČNICA

Lactarius atlanticus Bon

Klobuk: 2-9 cm širok, najprije je konveksan i malo ispupčen, ubrzo se raširi, gladak ili hrapav, oker-smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, po vlažnom je vremenu vodenast, sitno je maljav, rub je valovit i uzdignut.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, gladak, svijetlosmeđ, svijetlooker, narančast ili crveno-smeđ, na donjem je dijelu karakteristično bijelo dlakavo-čekinjast.

Listići: Gusti, pomiješani su s brojnim lamelulama, poneki se račvaju, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, svijetlosmeđi ili svijetlooker, kasnije postanu crveno-smeđe pjegavi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, mrežasto-bradavičave, 7-9 x 6.5-8.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Žućkasto ili krem, kasnije je crvenkasto-smeđe, u donjem dijelu stručka mnogo tamnije, lomljivo; miriše neugodno na lisne uši, slično kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus je blag; ispušta malo vodenastog, bjelkastoga mlijeka blagog okusa.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u mediteranskim krajevima u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, uglavnom hrastom, ali i borom, voli toplija staništa. Prvu je sliku snimio Neven Ferenčak, krajem studenog na otoku Krku, a ostale slike Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Rovinja, ispod hrasta crnike.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Karakteristična je prvenstveno po rastu u blizini mora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 803. Nakostriješena mliječnica (Lactarius atlanticus f. strigipes Bon)

NARANČASTA MLIJEČNICA

Lactarius aurantiacus (Pers.) Gray

Etimologija: aurantiacus (lat.) = narančaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Orange Milkcap

Klobuk: 2-8 cm širok, dosta mesnat, prvo je zvonolik, zatim se izravna i blago ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu mazav, nema koncentrične krugove, žućkasto-smeđ, narančast ili tamno crveno-narančast, rub je najprije podvijen pa se izravna, nešto je svijetlije žućkasto-narančaste boje.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.4-1 cm debeo, gladak, skoro je vitak, stanjen je na bazi, lomljiv, u starosti je šupalj, boje je klobuka, narančasto-oker ili narančasto-smeđ, blago je izbrazdan.

Listići: Gusti, prirasli, rijetko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su žućkasti, kasnije su žuto-crvenkasti ili narančasto-smećkasti, mjestimice su narančasto pjegavi, oštrica je glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, bradavičave, 8-10 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je tanko, bijelo, žućkasto do svijetlonarančasto, najprije dosta čvrsto pa skoro spužvasto; miris je malo oštar, na ružmarin ili na lisne uši kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus je blag, ponekad je malo gorkast i smolast; mlijeko je bijelo, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju, također može biti malo gorko.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i često usamljeno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće brezom ili smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora smatra nejestivom vrstom.

Napomena: Narančasta mliječnica i ariševa mliječnica (Lactarius porninsis) često rastu zajedno.

BESPOJASNA MLIJEČNICA

Lactarius azonites (Bull.) Fr.

Etimologija: a (gr.) = odricanje nečega + zonites = područje, pojas, zona. Po tome što nema pojasast klobuk.

Klobuk: 3-10 cm širok, mesnat, prvo je konveksan, ubrzo se raširi i jako tupo ispupči na sredini, skoro je bjelkast, žućkast ili sivkasto-smećkast, s velikim sivkasto-smećkastim pjegama, često je ujednačeno obojen, smeđ, bez dekoracije, u starosti je ispucan, rub je tanak i žućkast, najprije je podvijen, zatim je izravnat, valovit i uzdignut.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, sužen je na vrhu, baza je zašiljena, tvrd, pun, lomljiv, bjelkast, u starosti ili na pritisak postane smećkast.

Listići: Gusti, zatim su nešto razmaknutiji, prirasli su ili se vrlo kratku spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti, kasnije su žućkasto-ružičasti, s ružičastim pjegama od mlijeka.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, mrežasto-bradavičave, 8-8.6 x 7.4-7.9 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Bijelo do žuto-smećkasto, u dodiru sa zrakom postane ružičasto; miris je odbojan na voće ili sapun, a okus je u početku blag, a zatim je gorak; mlijeko je bijelo i obilno, u dodiru sa zrakom s ružičastim mrljama (ali samo u dodiru s mesom, inače ostaje bijelo), okus mu je najprije blag pa gorak, ali nije ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je vrlo loše kvalitete i malo otrovna. Sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Dio je skupine mliječnica s bijelim mlijekom koje u dodiru sa zrakom više ili manje poružičaste, nepojasasta mliječnica promijeni boju za oko 3 minute, dok grabova mliječnica (Lactarius pterosporus) i opora mliječnica (Lactarius acris) odmah promijene boju. Čađava mliječnica (Lactarius fuliginosus) promijeni boju u jednom sloju, a ima smeđi klobuk boje lješnjaka. Slične garava mliječnica (Lactarius lignyotus) i smrekova mliječnica (Lactarius picinus) su nešto tamnije boje, dok reska mliječnica raste isključivo na vapnenastom tlu. Naša mliječnica raste ispod hrasta i ima karakteristične spore po kojima je i dobila ime.

VISKOZNA MLIJEČNICA

Lactarius blennius (Fr.) Fr.

Etimologija: blenna (gr.) = viskozna. Po mazavoj kožici klobuka.

Engleski naziv: Beech Milkcap

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je malo konveksan, zatim je otvoren i ulegnut na sredini, skoro je lijevkast, po vlažnom je vremenu dosta mazav i ljepljiv, zatim je suh, sivo-zelenkast, maslinastozelenkast, maslinasto-smeđ ili sivo-smeđ, s izraženim je tamnijim sivo-zelenkastim mrljama ili koncentričnim krugovima, rub je dugo vremena podvijen i nešto svjetliji, u mladosti je maljav.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2.5 cm debeo, mazav, ljepljiv, gol, iznutra je spužvast, na kraju je šupalj, gotovo je bjelkast, sivkasto-zelenkast, zelenkast, sivo-smeđ ili ružičasto-siv, površina je prošarana s mrljama koje ponekad podsjećaju na zmijsku kožu, na pritisak postaje maslinasto-siv ili sivo-smeđ.

Listići: Gusti, tanki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, krem ili krem-sivkasti, u starosti su tamnosmeđi, na dodir postanu smeđi, sivi, maslinasto-sivi ili sivo-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, rjeđe su kuglaste, ukrašene su s niskim su bradavicama spojenim grebenima i slabo mrežaste, bradavice su visoke do 1 µm, 5.5-8 x 4.5-6.5 µm (cromushrooms: (6.4) 6.6 - 7.8 (8.4) × (4.8) 5.2 - 6.1 (6.4) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 120, Me = 7.2 × 5.6 µm, Qav = 1.3); otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Mekano, krhko, vodenasto, bjelkasto, na presjeku samo malo promijeni boju u sivkastu; miris je ugodno oštar, a okus je najprije slatkast, zatim je gorak; na prerezu ispušta bijelo mlijeko koje kasnije u dodiru sa zrakom postane sivkasto do zelenkasto, osušeno je zelenkasto.

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru s gvajakovom tinkturom trenutno postanu sivo-zeleni, dok meso s laktofenolom i fenolom postane ljubičasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom. Prva slika snimljena je 6.6.2024., na lokalitetu Radoboj kod Krapine, druga do četvrta 10.7.2025., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, peta 8.10.2022., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a posljednje dvije je snimio Stjepan Benčić, 20.6.2026., na lokalitetu u okolici Sv. Ivana Zeline.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je vrlo loše kvalitete i slabo otrovna. Sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Dosta sličnosti ima tekuća mliječnica (Lactarius fluens), koja na prerezu također ispušta bijelo mlijeko, ali nepromjenljive boje, na dodir postaje manje ili više crvenkasta, a klobuk je žive zelenkastomaslinaste boje i jako pojasast.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 769. Viskozna mliječnica (Lactarius blennius Fries)

Lactarius blumii - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

ĆILIMASTA MLIJEČNICA

Lactarius blumii Bon

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, po suhom vremenu je sjajan, po vlažnom vremenu je malo mazav, bjelkast, bez uočljivih koncentričnih krugova, čitava površina prekrivena je bijelim isprepletenim dlakama, što je osobito uočljivo na rubu, rub je u mladosti jako podvijen i sav isprepleten bijelim nitima, što je najuočljivija odlika ove vrste.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, kratak, valjkast, najčešće se sužava prema dnu, bjelkast, sa smeđim je mrljama, najprije je pahuljast, u starosti postaje gladak.

Listići: Gusti, nejednako su dugi, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bjelkasto-crvenkasti, na pritisak postaju oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, prekrivene su sitnim šiljcima, 6.5-8.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Tanko, bijelo; miriše na lišće pelargonije, a okus je papren; mlijeko je nepromjenjive bijele boje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u razbacanim skupinama, u vlažnim šumama, uvalama, uz potoke te u parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ovu ćete vrstu najlakše pronaći ako pretražite stanište ispod breza. U zagrebu raste u množini u svim parkovima gdje rastu breze. Velika je sličnost s otrovnom runjavom mliječnicom (Lactarius torminosus) koja također raste ispod breza, ali se bitno razlikuje po tome što na površini klobuka ima crvenkasto-smeđe koncentrične krugove. Maljava mliječnica (Lactarius pubescens) također je otrovna vrsta, potpuno je bijela i mnogo manja od ćilimaste mliječnice.

KAMFORNA MLIJEČNICA

Lactarius camphoratus (Bull.) Fr.

Etimologija: camphoratus (lat.) = poput kamfora. Po mirisu.

Engleski naziv: Curry Milkcap

Klobuk: 2-9 cm, prvo je konveksan, zatim se ulegne i često izboči na sredini, lijevkast, crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ ili tamnosmeđ, vodenast, rub je prvo lagano podvijen, zatim se izravna, tanak, oštar, narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, pun, valjkast, nekad je korjenasto sužen na dnu, često je iskrivljen, ponekad je i uzdužno naboran, smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, na vrhu je svjetliji.

Listići: Prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, gusti, izmiješani su s lamelulama različite duljine, ponekad su s njima i srasli tako da djeluju račvasto, zrnati su od mlijeka koje se zgrušava, crvenkasto-smeđi, mjestimično sa smeđim pjegama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6.8-8.5 x 5.9-7.5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Tanko, lomljivo, crvenkasto-smećkasto, u stručku je tamnije; miriše na kamfor ili cikoriju, a okus je blag, više ili manje smolast; mlijeko je bijelo, blago, slatkasto, malo je smolasto i gorko.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakom odmah postane ružičastosmeđe pa nakon 10-tak minuta zagasito smeđo-zeleno, a s kalijevom lužinom odmah postane sivo-maslinasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u nizinskim miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom, kestenom ili bukvom, nešto je rjeđa po crnogoričnim šumama, te po višim planinskim predjelima, voli jače kisela tla.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvanredne kvalitete. Upotrebljava se u manjim količinama kao začinska gljiva. Gljive se osuše, istucaju u prah i pohrane u staklenkama, gdje mogu godinama zadržati svoj predivni miris. Sve bijele mliječnice, koje su blagog okusa, uglavnom su jestive, a neke su izvrsne kvalitete. Treba izbjegavati sve mliječnice koje imaju opor, smolast ili gorak okus. Mliječnice su djelomično otrovne kada se konzumiraju sirove. Sve mliječnice s crvenim mlijekom su stimulansi i uvijek su jestive.

Napomena: Može joj sličiti čitav niz manjih crveno-smeđih mliječnica od kojih se uglavnom razlikuje po karakterističnom mirisu. Dosta je malena rastom. Slična je pahuljičasta mliječnica (Lactarius glyciosmus) svjetlije boje, sivkasta, a miriše po mlijeku koje curi iz lista smokve ili po kokosovom orahu.

LAŽNA RUJNICA

Lactarius chrysorrheus Fr.

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + rheo (gr.) strujati, teći. Po ispuštanju bijelog mlijeka koje postane zlatnožuto.

Engleski naziv: Yellowdrop Milkcap

Klobuk: 3-13 cm širok, slabo je mesnat, najprije je polukuglast, zatim je konveksno-spljošten, ubrzo se ulegne na sredini, lijevkast, nije mazav, svijetlooker, žuto-narančast, narančasto-crven ili mesnatocrven, prema rubu je s nepravilnim tamnijim koncentričnim pojasevima, bez dekoracije, rub je najprije podvijen, poslije je nepravilno ispupčen.

Stručak: 3-10 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, najprije je pun, zatim je šupalj, valjkast, bjelkast, s crvenkastom ili narančastom nijansom, a kasnije je boje klobuka, na bazi je tamniji, najprije je pahuljast, poslije je gladak.

Listići: Svijetlokrem, kasnije su narančasto-crvenkasti poput klobuka, gusti, račvasti, prirasli, izmiješani su s lamelulama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo kuglaste, sitno mrežasto-bradavičave, amiloidne, 5.5-9 x 5-7 µm (cromushrooms: (6) 6.4 - 7.7 (8.6) × (4.8) 5.1 - 6.2 (7) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 7 × 5.6 µm, Qav = 1.2); otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, tvrdo, lomljivo, požuti od mlijeka; miris nije izražen, a okus je vrlo ljut; mlijeko je obilno, bijelo, nakon nekoliko minuta postane sumpornožuto, okus mu je najprije blag pa gorak, zatim gorak i na kraju izrazito trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim bjelogoričnim šumama bogatim mahovinom, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom ili pitomim kestenom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, prvenstveno zbog velike ljutine, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Bijelo mlijeko u dodiru sa zrakom požuti, a narančasti klobuk je nekad pojasast. Slična je jestiva plemenita rujnica (Lactarius deliciosus) koja se razlikuje po narančastom mlijeku. U našim šumama je toliko česta da je prava šteta što nije jestiva.

KOLOBARASTA MLIJEČNICA

Lactarius circellatus Fr.

Etimologija: Po pojasastoj dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Ringed Milkcap, Circled Milkcap

Klobuk: 3-12 cm širok, uglavnom dosta pravilno kružan, malo je ulegnut na sredini, površina je vlažna i mazava, sivo-smećkast ili sivo-oker, s narančastom ili ljubičastom nijansom, uglavnom s jasnim sivo-smeđim koncentričnim pojasevima, vodenast, u starosti blijedi, prema rubu je sitno ljuskav, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1-4 cm debeo, uglavnom je kratak, dužina mu je jednaka promjeru klobuka, valjkast, malo je zašiljen na bazi, u mladosti je pun, kasnije je šupalj, najprije je svijetlokrem, kasnije je sivo-smeđ, mesnatocrvenkast, sivkast, sivo-oker ili sivo-ružičast, više je sivo-oker na gornjoj trećini, donja je trećina crvenkasta, površina je uglavnom glatka do uzdužno sitno vlaknasta, ponekad je s malim nešto tamnijim jamicama (blago udubljene sivo-smeđe mrlje).

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, nisu široki, prirasli su ili se vrlo krako spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, zatim su blage smećkaste, oker ili sivo-smeđe boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, bradavičave, 6-8 x 5-7 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Bijelo ili sivkasto; miris je slab na voće, a okus je u početku blag, kasnije je gorak i trpak; mlijeko je bijele boje, na prerezu polako postaje žućkasto do žuto-zeleno, paprenog je okusa.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po parkovima i grobljima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće grabom, hrastom, brijestom ili bukvom. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem svibnja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Jestiva je vrsta, ali ljutog okusa mesa i malo otrovna, pa je smatramo otrovnom vrstom. Sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Mnogi autori navode da dosta sliči ljutoj mliječnici (Lactarius pyrogalus), od koje se razlikuje po tipičnom obliku, nešto je mesnatija i s ljubičastom nijansom.

BUŠINOVA MLIJEČNICA

Lactarius cistophilus Bon & Trimbach

Etimologija: cistus (lat.) = bušin + phileo (gr.) amo, osobito voli. Po staništu ispod bušina (Cistus).

Klobuk: 3-7 cm širok, konveksno-izravnat, zatim se ulegne i izravna, rub je ponekad izvrnut pa je lijevkast, dosta je nepravilan, površina je bez sjaja, vlažna, ujednačeno je sivkasto-ljubičast i ljubičasto-smeđeg tona, često je nešto tamniji na sredini.

Stručak: Uglavnom je kratak, često je izdužen i nije centralno spojen s klobukom, pravilno je valjkast ili sužen i lagano zadebljan na bazi, ponekad je po više stručaka spojeno na bazi, bjelkast, kasnije je mjestimično okerasto i ljubičasto zaprljan, postepeno je uzdužno crtast i pahuljast.

Listići: Osrednje su gusti, relativno su dosta široki, prirasli ili se vrlo kratko se spuštaju po stručku, bjelkasti, zatim su okerasti, na dodir poljubičaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, mrežaste, 12-13 x 7.5-8.5 µm; otrusina je bjelkasto-krem.

Meso: Bijelo, porozno, u stručku je prilično spužvasto, na prerezu ujednačeno poljubičasti; mlijeko nije obilno, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u jesen, od listopada do prosinca, u sredozemnom području, u simbiozi s ljepljivim bušinom (Cistus monospeliensis). U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, u okolici Pule te na otocima Braču i Lošinju. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 17.12.2025., na lokalitetu u Istri.

Doba rasta: 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je slična pokisla mliječnica (Lactarius uvidus), kao i neke druge vrste koje na prerezu ili na oštećenom mjestu poljubičaste. Razlikuje se po tipičnom staništu, osrednjoj veličini, te po osobnom iskustvu i po tendenciji da se na svim djelovima okerasto zaprljava po čemu se najviše razlikuje od sličnih vrsta. Navedena slična vrsta poprimi više ružičastu, a ne ljubičastu boju.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Bušinova mliječnica (Lactarius cistophilus Bon et Trimbach)

Lactarius controversus - created on October 2004 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

TOPOLOVA MLIJEČNICA

Lactarius controversus Pers.

Etimologija: controversus (lat.) = zavrnut unatrag. Po rubu klobuka koji je skoro uvijek zavrnut.

Engleski naziv: Blushing Milkcap

Klobuk: 5-30 cm širok, debeo, mesnat, kompaktan, prvo je spljošteno-konveksan, zatim se ulegne na sredini, nije lijevkast, često je nepravilan, po vlažnom je vremenu ljepljiv i mazav, po suhom je vremenu sjajan, bjelkast, s jasnim je ružičastim, ružičasto-smeđim ili ružičasto-crvenim mrljama, nema koncentrične krugove, rub je najprije podvijen, poslije je izravnat, tanak, dlakav i krpast.

Stručak: 4-9 cm visok i 1-4 cm debeo, kratak, zdepast, prema bazi je uvijek uži, tvrd, pun, bez dekoracije, često je ekscentrično ili lateralno postavljen u odnosu na klobuk, površina je mazava i ljepljiva, bjelkast, ponekad je s crvenkastom nijansom.

Listići: Gusti, uski, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, račvasti, najprije su krem s ružičastom nijansom, kasnije su svijetlonarančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, s gustim šiljcima u obliku mrežice, 6-7.5 x 4.5-5 µm; otrusina je kremasto-žuta do kremasto-smećkasta.

Meso: Tvrdo, lomljivo, debelo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ubrzo postane ljut; na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka nepromjenljive boje, okus mu je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim krugovima ili po nekoliko primjeraka zajedno, u aluvijalnim bjelogoričnim šumama, parkovima i po rubovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito topolom, hrastom, lijeskom, vrbom ili brezom, voli glinenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa. Nije toksična.

Napomena: Neki je autori svrstavaju u skupinu s paprenom mliječnicom (Lactifluus piperatus) od koje se lako razlikuje po glatkom pojasastom klobuku koji je ružičasto nahukan, nekad je isti odjaj i na listićima. Mlijeko joj nije toliko papreno kao kod spomenute vrste zbog čega se gljiva ne može konzumirati. U starosti boja izblijedi i postane okerasto-ružičasta. Lako je prepoznatljiva po izvanredno velikom i mesnatom klobuku, ružičastim listićima, te po tome što pri rastu diže zemlju koja najčešće ostaje na površini klobuka. U vrijeme rasta prošećite ispod topola i gotovo je sigurno da ćete je pronaći i lako prepoznati.

Lactarius cremor - created on September 2022 in Pratond, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

VODENASTOMLIJEČNA MLIJEČNICA

Lactarius cremor Fr.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, ubrzo se raširi i ispupči na sredini, uglavnom je s malom grbicom, pravilan, površina je suha, glatka, nepravilno naborana, bez koncentričnih pojaseva, crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ, crveno-narančast ili tamnosmeđ, rub je dugo vremena podvijen i narebran.

Stručak: 1-3 cm visok i 5-10 mm debeo, lomljiv, na bazi je nešto uži, zakrivljen, pun, u starosti je šupalj, bjelkast, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, ispod klobuka svjetlije boje lososa, baza je tamnosmeđa i bijelo maljava.

Listići: Srednje su gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, kasnije su svijetlooker, u starosti su narančasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptičme, bradavičave, krestaste, 6.5-8 x 6-7 µm (cromushrooms: bazidiospore su (6.5) 6.6 - 7.4 (8.5) × (5.3) 5.7 - 6.7 (7.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.3), N = 110, Me = 6.8 × 6.2 µm, Qe = 1.1, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-39 × 8.8-11.6 µm, N = 27, macrocistide su kopljaste, uske, zašiljene na vrhu, 30-44 × 4-8 µm, N = 13); otrusina je krem.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetlosmeđe, oker do oker-narančasto, u stručku je tamnije; miris je jak na kamfor ili lišće bršljana, sličan kao kod kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus) ili hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus je najprije slatkast, ali nakon nekog vremena postaje neugodno gorak; obično ispušta bijelu vodenastu tekućinu koja nakon nekog vremena postane gorka.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po nekoliko primjeraka zajedno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, na vlažnim mjestima obraslim mahovinom. Uzorak je pronađen 13.6.2026., na lokalitetu Radoboj kod Krapine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Vrlo slična je grbavočađava mliječnica (Lactarius serifluus), čiji je klobuk veoma hrapav, a listići su joj vrlo gusto pomiješani s kraćim lamelulama. Također je slična kamforma mliječnica, koja također ispušta vodenasto mlijeko, ali joj je rub klobuka narebran i listići su narančasto-smeđi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 788. Vodenastomliječna mliječnica (Lactarius cremor Fries)

ZAMJENJIVA MLIJEČNICA

Lactarius decipiens Quél.

Etimologija: decipiens (lat.) = lažan, varav, varljiv. Po tome što se po izgledu može zamijeniti drugim vrstama.

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksno-ulegnut, zatim se nešto otvori i ispupči na sredini, površina je malo blistava, svijetle je crvenkaste, ružičasto-oker do narančaste boje, nekad je boje ljudske kože, rub je gladak ili narebran.

Stručak: Malo je nepravilan, sužen je na bazi, najprije je pun, u starosti je šupalj, crvenkaste, ružičasto-oker do narančaste boje klobuka ili nešto intenzivnije vinskicrven, pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, dosta su svijetli, žućkasto-ružičasti do svijetlonarančasti, mjestimično su s hrđastosmeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, mrežaste, 6-8 x 6-7 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Žućkasto, u bazi stručka je svijetlosmeđe ili crvenkasto, prvo tipično miriše na voće, zatim na lišće pelargonije, a okus je vrlo trpak i gorak, te malo slankast; mlijeko je prilično obilno, ubrzo postane sumpornožuto, a okus je gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, voli kiselo tlo. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici lipnja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog gorkog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Dosta se lako determinira po karakterističnom mirisu, što nije osobina brojnih drugih vrsta kojima mlijeko također u dodiru sa zrakom požuti. Ovoj vrsti sliči žutomliječna mliječnica (Lactarius tabidus) koja se razlikuje po mikroskopskim osobinama. Lažna rujnica (Lactarius chrysorrheus) je mnogo rasprostranjenija vrsta, a razlikuje se po pojastastom klobuku.

PLEMENITA RUJNICA

Lactarius deliciosus (L.) Gray

Etimologija: deliciosus (lat.) = delikatesan. Po dobroj kvaliteti.

Engleski naziv: Saffron Milkcap

Klobuk: 4-15 cm širok, manje ili više mesnat, prvo je konveksan, široko ulegnut i često sa sitnom grbicom na sredini, mazav, narančast, narančasto-crven ili narančasto-smeđ, kasnije sa zelenim mrljicama, po površini su jasno uočljivi koncentrični krugovi koji su ponekad zelenkastog tona, u starosti su zelene mrlje uočljivije, rub je jako podvijen.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, prema dnu je malo tanji, najprije je pun, kasnije je šupalj, bjelkast do narančast, ponekad je s plosnatim i plitkim tamnonarančastim jamicama ili mrljama.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, kratko se spuštaju po stručku, svijetlooker do narančasto-oker, na pritisak kasnije postaju blago zelenkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do malo eliptične, mrežaste, 8-10.5 x 6.5-8 µm (cromushrooms: spore su 8 - 9.1 (10.1) × (6.3) 6.5 - 7.4 (8) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.4), N = 80, Me = 8.6 × 6.9 µm, Qe = 1.2, bazidije su 4-sporne, batinaste,42-55 × 8.8-11.5 µm, N = 10); otrusina je žućkasto-okerasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, svjetlije je u sredini pa sve obojenije do žuto-narančasto, ispod kožice je crvenkasto, na zraku postaje zelenkasto; miriše ugodno na voće, a okus je blag i jedva malo gorkast; na prerezu ispušta žuto-narančasto do narančasto-crveno mlijeko ugodnog voćnog mirisa i slatkastog okusa.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom za 20-tak minuta postane maslinastozeleno, a s fenolanilinom smeđo-ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama i po vlažnim travnjacima pored šuma, u simbiozi s borom, a često se pronađe i oko grmova borovice (Juniperus fructus). Prva slika snimljena je 19.11.2022., na lokalitetu Oštrica, Park prirode Medvednica kod Zagreba, drugu i treću snimio je Neven Ferenčak, 2.11.2024., a ostale su snimljene 15.11.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, u šumi bora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Zbog jakog mirisa je najbolja pomiješana s drugim gljivama. Nemojte se bojati krvavocrvenog urina koji se može pojaviti nakon konzumacije ovih gljiva. Boja ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne tvari koje imaju antioksidativno, antihiperglikemijsko, imunostimulirajuće, antibakterijsko i antikancerogeno djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Evaluation of metal concentration and antioxidant, antimicrobial, and anticancer potentials of two edible mushrooms Lactarius deliciosus and Macrolepiota procera; New Azulene-Type Sesquiterpenoids from the Fruiting Bodies of Lactarius deliciosus; Chemical Composition, Antioxidant and Antihyperglycemic Activities of the Wild Lactarius deliciosus from China; Immunostimulant Activity of a Novel Polysaccharide Isolated from Lactarius deliciosus (L. ex Fr.) Gray).

Napomena: Sve su mliječnice sa crvenim mlijekom jestive. Slična je jestiva polukrvna rujnica (Lactarius semisanguifluus) koja ima nešto crvenije mlijeko, u dodiru sa zrakom za nekoliko minuta postane crveno poput krvi. Krvna rujnica (Lactarius sanguifluus) ima izrazito crveno mlijeko (poput krvi). Runjava mliječnica (Lactarius torminosus) je otrovna, te s uočljivo dlakavim klobukom. Glavna je vrsta u skupini mliječnica s mlijekom boje mrkve, slične su još jelova rujnica (Lactarius salmonicolor) i smrekova rujnica (Lactarius deterrimus) čije je mlijeko gorko i nekad ljuto. Polukrvna i smrekina rujnica jako pozelene na prerezu u dodiru sa zrakom, osobito na listićima.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 741. Plemenita rujnica (Lactarius deliciosus Linne ex Fries)

SMREKOVA RUJNICA

Lactarius deterrimus Gröger

Engleski naziv: False Saffron Milkcap

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je konveksno-ulegnut, malo lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav i vrlo sluzav, najprije je narančast ili narančasto-crvenkast, u starosti blijedi u žuto-smeđu boju, kasnije jako zeleni, sa zelenkastim pjegama, osobito u sredini, također je s tamnijim zelenkastim koncentričnim krugovima, rub do kraja ostane narančast i u starosti je uzdignut.

Stručak: 5-17 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, odmah je šupalj, prema dnu je malo tanji, crvenkasto-narančast, blago je bijelo pahuljast, vrh je svjetliji, površina nije jamičasta.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, lomljivi, u blizini stručka su račvasti, svijetlonarančasti su ili narančasto-oker, boje su klobuka, ubrzo postanu zelenkasto pjegavi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, bradavičave, 7.5-10 x 6-7.6 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Lomljivo, crvenkasto do svijetlonarančasto, bjelkasto je u stručku; miris je ugodan i jak na voće, a okus je blago gorkast i trpak; mlijeko na prerezu je najprije narančasto poput mrkve, a za desetak minuta postane tamnocrveno ili crveno-ljubičasto kao kod krvne rujnice (Lactarius sanguifluus).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, isključivo u simbiozi sa smrekama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je ipak nešto manje kvalitetna od plemenite rujnice (Lactarius deliciosus). Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće nakon konzumacije ove vrste. Boja koja se nalazi u mlijeku gljive uzrokuje crvenkastu nijansu urina i stolice. Ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da ehtrakt ove vrste ima antioksidativno i antidijabetičko djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Protective Effects of the Mushroom Lactarius deterrimus Extract on Systemic Oxidative Stress and Pancreatic Islets in Streptozotocin-Induced Diabetic Rats; Evaluation of the Antioxidant and Antiglycation Effects of Lactarius deterrimus and Castanea sativa Extracts on Hepatorenal Injury in Streptozotocin-Induced Diabetic Rats)

Napomena: Sve su mliječnice s crvenim mlijekom jestive. Slična je i u skupini s plemenitom rujnicom i jelovom rujnicom (Lactarius salmonicolor) koja raste ispod jela, dok opisana vrsta raste ispod smreka kao što joj i ime govori. Potrebno je samo obratiti pozornost na narančasto mlijeko koje ispušta na presjeku. Smrekina rujnica je jedna od varijacija plemenite rujnice, a meso teži da pozeleni.

ŽUTA MLIJEČNICA

Lactarius flavidus Boud.

Etimologija: flavidus (lat.) = žuto. Po boji.

Klobuk: 3-10 cm širok, konveksan, zatim se raširi, ulegne i ispupči na sredini, kožica je vlažna i blistava, žut, krem-oker, žućkasto-smeđ ili sivo-smeđ, sredina je uvijek tamnija, nema koncentrične pojaseve, s tendencijom da se stvaraju ljubičaste mrlje, sitno je vlaknast, rub je dugo vremena podvijen, gladak i tanak.

Stručak: Valjkast je i ujednačene debljine ili malo zadebljan na bazi, kasnije je šupalj, bijel, žućkast ili krem-sivkast, prema dnu je s mjestimičnim oker mrljama, na pritisak postane ljubičastio-smeđ.

Listići: Gusti, stisnuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, račvasti su uz stručak, bjelkasti su ili krem, na pritisak ili ozlijeđenom mjestu brzo postanu vinskicrveni ili ljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, lagano bradavičave, 9-11 x 7-8 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Bjelkasto do blago žućkasto, na prerezu najprije brzo postane vinskicrveno do tamnoljubičasto, a na kraju je smećkasto; miriše na voće, a okus je gorak i trpak; mlijeko je obilno, bijelo, u dodiru sa zrakom poljubičasti kao i meso po kojemu curi, gorkog je okusa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog i gorkog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po ljubičastoj boji na ozlijeđenim mjestima. Veoma je slična tipičnoj vrbinoj mliječnici (Lactarius aspideus) od koje se razlikuje po staništu ispod bjelogoričnog drveća i po mesu koje teži da upadljivije poljubičasti.

Lactarius fluens - created in Germany by Markus Pischel

TEKUĆA MLIJEČNICA

Lactarius fluens Boud.

Engleski naziv: Nimbus Milkcap

Klobuk: 3-12 cm širok, konveksno-spljošten, ponekad je ispupčen, na kraju je ulegnut na sredini i konkavan, po vlažnom je vremenu mazav, a po suhom je vremenu sjajan, žućkasto-maslinast, sivkast, maslinasto-smeđ ili siv, površina je s tamnosmeđim pjegama, s jasnim je maslinasto-smeđim koncentričnim pojasom prema rubu, na dodir postane tamnosmeđ, rub je najprije podvijen, kasnije je iskrivljen i valovit.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.8-2 cm debeo, šupljikav, na kraju je šupalj, proširen je na bazi, po vlažnom je vremenu mazav, bjelkast, na bazi je obično tamnosmeđ, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu je smeđe prošaran.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, uski, najprije su bjelkasti, zatim su krem do svijetlooker, na pritisak ili na oštećenom mjestu se stvaraju smeđe ili narančasto-smeđe mrlje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s brojnim širokim, međusobno povezanim grebenima visokim do do 1 µm, koji ne tvore potpunu mrežicu, 6-8 x 5-6.5 µm, bazidije su valjkaste do batinaste, uglavnom 4-sporne, 40–55 x 8–11 µm, cheilocistide i pleurocistide su vretenaste, s oštrim vrhom, 55–72 x 7–9 µm (nekado i do 90 µm), s obilnim, refraktivnim granuliranim sadržajem, pileipelis je iksocutis koji se sastoji od nitastih, gusto isprepletenih hifa širokih 2–5 µm, bogato razgranatih, uronjenih u želatinoznu (sluzavu) osnovu, hife su sa žućkasto-smeđim sadržajem (cromushrooms: bazidiospore su (6) 6.1 - 7.2 (7.8) × (4.7) 5.2 - 6.2 (7) µm, Q = (1) 1.1 - 1.25 (1.3), N = 113, Me = 6.6 × 5.6 µm, Qe = 1.2, bazidije su 34-49 × 8.2-9.9 µm, N = 13); otrusina je svijetlokrem.

Meso: Bijelo, na prerezu blago pocrveni; miris nije izražen, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta bijelo ili vodenasto mlijeko koje ne mijenja boju, na dodir postaje više ili manje smećkasto ili crvenkasto, okus mu je najprije blag pa trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim busenima, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito grabom i bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Veoma je slična viskozna mliječnica (Lactarius blennius) od koje se razlikuje po zelenkastoj boji i po mlijeku koje teži da postane smećkasto, a ne sivo.

ČAĐAVA MLIJEČNICA

Lactarius fuliginosus (Fr.) Fr.

Etimologija: fuliginosus (lat.) = gar, čađa. Po boji.

Engleski naziv: Sooty Milkcap

Klobuk: 2-10 cm širok, prvo je ispupčen, zatim je ulegnut i lijevkast, suh, bez sjaja, promjenljive je boje, žućkasto-smeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili smeđ, površina je fino baršunasta, rub je isprva usko podvijen, poslije je izravnat i tanak, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.8-2 cm debeo, valjkast ili zadebljan na vrhu, zašiljen je na bazi, gol, gladak, svijetlosmeđ do tamnosmeđ.

Listići: Gusti, različito su dugački, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, dosta su račvasti u blizini stručka, izmiješani su s lamelulama, oštrica je glatka, najprije su kremasto-žućkasti, kasnije su kremasto-oker ili narančasto-oker, na dodir poružičaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo kuglaste, s krestom, mrežaste, 8-8.5 x 7-7.5 µm; otrusina je svijetložuta do svijetlooker.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo do bjelkasto, u dodiru sa zrakom postaje ružičasto, osobito u bazi sttručka; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je prvo blag, kasnije je ljut i gorak; ispušta oskudno bijelo mlijeko koje sušenjem postaje ružičasto, okus je prvo blag, a kasnije je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drveće, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična smrekova mliječnica (Lactarius picinus) ima tamnosmeđi baršunasti klobuk, guste žućkaste listiće i ljuto mlijeko, raste po višim planinskim predjelima pod smrekama, nije jestiva. Sliči i garava mliječnica (Lactarius lignyotus).

LISIČJESMEĐA MLIJEČNICA

Lactarius fulvissimus Romagn.

Etimologija: fulvus (lat.) = riđe, crvenkasto-žuto. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Tawny Milkcap

Klobuk: 4-8.5 cm širok, dosta je mesnat, najprije je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini s malom grbicom, bez sjaja, vlažan i mazav, narančasto-smeđ, crven ili crvenkasto-smeđ, ujednačeno je naboran, pahuljast, rub je najprije tanko podvijen, kasnije je izvrnut.

Stručak: Sužava se od vrha prema bazi, pun, mazav, žuto-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, površina je uzdužno pahuljasta.

Listići: Gusti, s prisutnim su lamelulama, kratko se spuštaju po stručku, bjelkasti, kasnije su žuto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do skoro kuglaste, krestasto-mrežaste, 6-9 x 5.5-7.5 µm, s bodljama visokim do 1.2 µm (cromushrooms: (7) 7.1 - 8.2 (9.8) × (5.2) 5.7 - 6.9 (7.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 7.6 × 6.3 µm, Qav = 1.2): otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Slabo je kompaktno, svijetlooker do žućkasto-narančasto, u stručku malo pocrveni; miriše na lisne uši poput hrastove mliječnice (Lactarius quietus), ali ne neugodno, a okus je blag, kasnije je gorak i ljut; mlijeko je bijelo, vodenasto, kasnije sušenjem postaje svijetložuto, okus je prvo blag, a kasnije gorak ili trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, a po nekim nepotvrđenim podacima i s crnogoričnim drvećem, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po jarkoj boji kakvu se može sresti kod narančaste mliječnice (Lactarius aurantiacus) i drugih mliječnica kojima mlijeko u dodiru sa zrakom teži da oksidira i požuti.

Lactarius glyciosmus - created in Finland by Jukka Vauras

PAHULJIČASTA MLIJEČNICA

Lactarius glyciosmus (Fr.) Fr.

Etimologija: glykys (gr.) = slatko + osme (gr.) = miris. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Coconut Milkcap

Klobuk: 1-7 cm širok, slabo je mesnat, konveksan, ubrzo je raširen, ulegnut i s malom grbicom na sredini, kožica je sluzava i mazava, sivkasto-smećkast ili žućkasto-smeđ, siv ili sivo-smeđ, po suhom vremenu izblijedi, baršunast, često je s koncentričnim pojasevima, rub se brzo izravna i postane valovit.

Stručak: 4-9 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, lomljiv, tanak, pun, kasnije je šupljikav, blistav, bjelkast, s žućkasto-ružičastom ili sivkasto-smećkastom je nijansom, također je s mjestimičnim sivo-smeđim mrljama.

Listići: Prirasli su i kratko se spuštaju po stručku, gusti, nejednaki, krem, svijetlooker ili svijetloružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, sitno bradavičave, 7-9 x 5-8 µm; otrusina je krem do svijetlooker.

Meso: Bijelo do smećkasto, tanko, lomljivo; karakteristično miriše na kokosov orah ili anis, a okus je najprije blag, a kasnije podnošljivo ljut; mlijeko je bijelo, oskudno, okus je mu je najprije blag, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, najčešće u bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom brezama, na travnatim površinama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ova mala mliječnica dosta sitna rastom, sivkaste je boje, karakteristično miriše na kokosov orah, a mlijeko miriše poput smokvinog mlijeka. Sličnog je mirisa kokosova mliječnica (Lactarius mammosus) koja je nešto tamnije boje i većih dimenzija.