SMEĐOČEKINJASTA RUPIČARKA

Coriolopsis gallica (Fr.) Ryvarden

Etimologija: gallicus (lat.) = galski. Po mjestu rasta u Galiciji (Francuska).

Engleski naziv: Brownflesh Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-35 cm široko i 0.5-2 cm debelo, raste pojedinačno, spojeno s drugim plodnim tijelima ili naslagano jedno iznad drugoga poput crijepa na krovu kuće, lateralno, tanko na rubu, pojasasto, sivo, sivo-smeđe ili hrđastosmeđe, čupavo, čekinjasto, u starosti često glatko i bez dekoracije.

Rupice/cjevčice: Promjera su 1-3 mm, 2-3/mm², okruglaste ili višekutne, ponekad i izdužene, nazubljene, gotovo labirintne, krem-sivkaste, smeđe do sivo-smeđe, mjestimično crvenkasto-smeđe, cjevčice su duge do 15 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, u obliku banane, glatke, bezbojne, s tankim pregradama, 7.7-15 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smećkasto do crveno-smeđe, plutasto, kožasto; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Trama u dodiru s kalijevom lužinom pocrni.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, jasena, bukve, topole i vrbe; češće u nizinskim krajevima; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Latičastog je oblika zbog čega se može zamijeniti mekanom širokoporkom (Podofomes mollis).

PLAVA SOČNA RUPIČARKA

Cyanosporus caesius (Schrad.) McGinty

Etimologija: caesius (lat.) = plavo-zelenkast, sinji, sivkastozelen. Po boji.

Engleski naziv: Conifer Blueing Bracket

Plodno tijelo: 2-11 cm široko, u obliku je lepeze ili konzole, pričvršćeno je za podlogu stražnjom stranom u jednoj točki, nježno, zrakasto je naborano ili pojasasto, u mladosti je bjelkasto ili plavkasto-zelenkasto, kasnije je plavo ili žuto-plavo, sredina je više ili manje žuto-smeđa, na dodir lagano poplavi, čupavo baršunasto, rub je nepravilan.

Rupice/cjevčice: Sitne, promjera su 0.15-0.3 mm, okrugle, kasnije se labirintno rastrgaju, bijele, plavkaste do sivo-plavkaste, sa svijetlim su krem-okerastim pjegicama, na dodir pomodre, cjevčice su duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 3-5.7 x 1-2 µm; otrusina je bijela do sivkasto-plavkasta.

Meso: Mekano, vlaknasto, vodenasto, žilavo, osušeno je suho i lomljivo, bjelkasto, često je plavkasto prošarano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a obično od srpnja do prosinca, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, mnogo češće crnogoričnog, obično smreke.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Ova je rupičarka dosta malena rastom, ako se obrati pozornost na plavkasto-sivo-blijedu boju klobuka i sitnu dekoraciju, teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Postia subcaesia - created in Netherlands by Huib Leenders

PLAVKASTA SOČNA RUPIČARKA

Cyanosporus subcaesius (A.David) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Etimologija: Po sličnosti s plavom sočnom rupičarkom (Cyanosporus caesius).

Engleski naziv: Blueing Bracket

Plodno tijelo: 2-11 cm široko, trbušasto, klobučasto, poput crijepa, u obliku konzole, mesnato, dijelom je trokutasto, u mladosti je vodenasto, a u starosti tvrdo i suho, bijelo, sivkasto, krem-plavkasto, sivo-plavkasto do plavkasto-zeleno, plavkasta boja nije ili jedva izražena, teži prema okerastom, sa sivo-plavkastim mrljama, gornja je površina sitno baršunasto-maljava, u starosti je obično glatka.

Rupice/cjevčice: 4-5/mm, okruglaste, višekutne, bijele, sivkaste, rijetko su sivo-plavkaste, cjevčice su 2-5 mm duge, boje su rupica.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do kobasičaste, često su s uljnom kapljom, 4.5-5.6 x 1.2-1.7 µm, bazidije su batinaste, 10-14 x 4-5 µm, hife s tankim pregradama, 2-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, često bijelo-plavkasto prošarano, debljine do 2 cm, mekano, vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrbe i lijeske, ali i raznog crnogoričnog drveća, obično smreke i jele.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je plava sočna rupičarka od koje se razlikuje po izostanku plavičastog tona po površini klobuka. Smatra se prilično rijetkom vrstom. Ne postoji vrsta koja je ista po izgledu i navedenoj konzistenciji.

HRAPAVA RAZNOCIJEVKA

Daedaleopsis confragosa (Bolton) J.Schröt.

Etimologija: confragosus (lat.) = bodljikavo, neravno, oporo. Po izgledu površine klobuka.

Engleski naziv: Blushing Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 4-25 cm široko i 1-2 cm debelo, površina je izbrazdana, izravno je učvršćeno na supstrat,  bez stručka, ravno ili lagano konveksno, polukružnog ili bubrežastog oblika, krem-oker, svjetlosmeđe, tamnosmeđe, crveno-smeđe ili hrđastosmeđe, površina je malo rupičasta ili radijalno naborana, rub je svjetliji, bjelkast, s koncentričnim pojasevima iste boje.

Rupice/cjevčice: Promjera su oko 0.5-1 mm, u mladosti su višekutne, kasnije se izduže tako da ponekad imaju izgled gustih listića ili su labirintne, sivkaste, u starosti tamnosmeđe, na pritisak pocrvene, posmeđe pa postanu vinskiružičaste, cjevčice su 3-15 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 7-11 x 2-3 µm; otrusina je bijela do svijetloružičasta, prozirna.

Meso: U najranijoj mladosti je vrlo žilavo, plutasto, kožasto, ubrzo postane drvenasto, sivkasto-smećkasto, oker-smećkasto ili svijetlosmeđe; miris je malo kiselkast, na gljive, a okus je u mladosti malo kiselkast, a u starosti malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine po močvarnim šumama, aluvijalnim šumama i oko potoka kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično johi, vrbi, brezi ili bukvi, ali također i kao parazit na živom bjelogoričnom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Između sloja ispod kožice klobuka i mesa klobuka nalazi se tanak, crni do crno-smeđi sloj, koji nije jasno vidljiv posvuda u plodnom tijelu, a nažalost može i nedostajati kod vrlo mladih plodnih tijela. Smeđe ili crvene boje s karakterističnim polukružnim oblikom, u velikoj množini raste na suhim granama bjelogoričnog drveća. Himenij je kod ove vrste više listićav i na prelomljenom mjestu teži da postane krvavocrven. Vrlo je slična trobojnoj raznocijevki (Daedaleopsis tricolor) s radijalno hrapavim klobukom na kojem se ističu svjetliji i tamniji koncentrični polukrugovi smeđo-purpurne boje. Često se pronađe na drvu trešnje.

Hexagonia nitida - created on November 2023 in 57128 Livorno LI, Italy by Massimo Tabone

ŠESTEROKUTNA VELIKOPORKA

Daedaleopsis nitida (Durieu & Mont.) Zmitr. & Malysheva

Etimologija: nitidus (lat.) = blistavo, briljantno, sjajno, blještavo. Po površini klobuka.

Plodno tijelo: 3-25 cm je široko i 4 cm debelo, kapasto, bez stručka, gotovo je porozno i korasto, tamnosivo, sivo-smeđe, crveno-smeđe, crno-smeđe ili crnkasto, prema rubu je smeđe, u zoni u kojoj izrasta iz supstrata je bjelkasto, površina je grbava, blistava i pojasasta.

Rupice/cjevčice: Široke, 3-4/mm, višekutne (heksagonalne), okrugle ili duguljaste, radijalno su raspoređene, smeđe, sive do sivo-smeđe, na pritisak pocrnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, duguljaste, glatke, prozirne, 10-14 x 3.5-5 µm, bazidije su 6-sporne, do 45 µm duge, skeletne hife su žuto-smeđe, a generativne i vezivne hife su bezbojne i žute; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Vrlo je žilavo, žuto-smeđe ili smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) pocrni.

Stanište: Raste po više godina kao saprotrof krupnih drvnih ostataka hrastova sredozemnog područja. U Hrvatskoj je pronađena na trupcu hrasta crnike, na samo jednom lokalitetu, na otoku Korčuli.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Ima krupne šesterokutne rupice po čemu se po izgledu lako razlikuje od svih sličnih vrsta.

LISTIĆAVA RAZNOCIJEVKA

Daedaleopsis septentrionalis (P.Karst.) Niemelä

Klobuk: 2-7 cm širok i 1-3 cm debeo, polukružan ili lepezast, nepravilan, gornja površina je baršunasta, pojasasta, sivo-smeđ ili smeđ, rub je valovit i bjelkast.

Listići: Vrlo rijetki, nejednako dugi, račvasti, debeli, oštrica je malo nazubljena, bjelkasti, poslije su bjelkasto-sivi, na pritisak postanu smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, 7-10 x 2-3 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, sivo-smeđe, žilavo; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća; njezin autor tvrdi da raste isključivo na krupnim drvnim ostacima breze.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Listićava raznocijevka nije česta vrsta. Iako donekle sliči trobojnoj raznocijevki (Daedaleopsis tricolor) zamjena nije moguća. Spomenuta vrsta također ima listićav himenij, ali on ima drugu boju, a osobito je bitno različita i boja površine plodnog tijela. Listići opisane raznocijevke vrlo su rijetki, debeli, nejednako dugi i poneki se račvaju.

TROBOJNA RAZNOCIJEVKA

Daedaleopsis tricolor (Bull.) Bondartsev & Singer

Etimologija: tricolor (lat.) = trobojno.

Klobuk: 2-13 cm širok, bez stručka, kožast, spljošten, u obliku je polumjeseca, plodna tijela rastu jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu kuće, malo je dlakav i naboran, radijalno-brazdast s naizmjeničnim svjetlijim i tamnijim pojasevima, u mladosti je oker, narančast do vinskicrven, kasnije crveno-smeđ, vremenom je sve tamniji, obično se više-manje mogu razlikovati 3 boje, žuta, crveno-smeđa ili vinskicrvena i narančasta, rub je obično nešto svjetliji.

Rupice/cjevčice: Račvaste, često su anastomozirajuće, duguljaste i nekad labirintne, sliče listićima, bjelkaste, sivkaste, kasnije su tamnocrvene ili crveno-smeđe, na pritisak se stvaraju hrđastosmeđe mrlje.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, prozirne, 7-11 x 2-3 µm; otrusina je svijetloružičasta, prozirna.

Meso: Tanko, kožasto, skoro je plutaste konzistencije, žilavo, slabo je pojasasto, oker do sivo-smeđe boje; miris nije izražen, a okus je neutralan do malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrbe, breze i divlje trešnje, na vlažnim mjestima. Posljednju sliku snimio je Mladen Ormuž.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: S nešto je svjetlijim rubom. Neki autori smatraju da se radi o varijaciji hrapave raznocijevke (Daedaleopsis confragosa).

Erastia salmonicolor - created on October 2023 in Zollikon, Switzerland by René Stalder

CRNOGORIČNA MEKOPORKA

Erastia salmonicolor (Berk. & M.A.Curtis) Niemelä & Kinnunen

Engleski naziv: Salmon Bracket

Plodno tijelo: 2-12 cm dugo i 8 mm debelo, razrašteno, himenijalna je površina poroidna, narančaste boje lososa, zagasito žuto, narančasto-ružičasto do crvenkasto po hladnom vremenu, kada se osuši postaje tamnije, narančasto-smeđe do vinskicrveno, rub je bjelkasto-narančast.

Rupice/cjevčice: Višekutne, 3-5/mm, cjevčice su najprije narančaste, crvenkasto-smeđe do ljubičaste i natopljene smolom kada se osuše, do 7 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do usko eliptične, duguljaste, glatke, s tankim stijenkama, prozirne, 3.5-5.5 × 2-2.5 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 20-30 x 5-6.5 µm, cistide su odsutne, generativne hife su isprepletene, savijene, razgranate, anastomozirajuće, prekrivene su brojnim malim kristalima, uronjene u amorfnu i kristalnu tvar, zadebljanih stijenki, široke 3-6 µm, s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Mekano dok je svježe, a tvrdo, smolasto, hrskavičavo i žilavo kada se osuši, žućkasto ili žuto-narančasto; miris je malo kiselkast, a okus neugodan.

Stanište: Raste cijele godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće bora, a rjeđe smreke i jele; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo u šumi bukve, jele i smreke na jelovim trupcima samo na dva lokaliteta, oba u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po narančastoj boji9 plodnog tijela i staništu na drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

UGLJENARSKA LISIČICA

Faerberia carbonaria (Alb. & Schwein.) Pouzar

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Po rastu po opožarenim terenima.

Engleski naziv: Firesite Funnel

Klobuk: 2-5 cm širok, u početku je konveksan, zatim je više ili manje ravan, ponekad je urezan, također je režnjast, duboko je udubljen na sredini, površina je sa priraslim, radijalnim vlaknima, ponekad je pojasast na rubu, umjereno je vodenasta, sivo-smeđ do crno-smeđ, rub je u mladosti snažno podvijen, kasnije je nazubljen.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, ponekad je blago ekscentričan, zadebljan na bazi, pun, elastičan, fino je pustenast, boje je klobuka, ponekad je svjetliji, baza je baršunasta od bjelkastog micelija.

Listići: Široko su razmaknuti, ponekad su račvasti, uski, debeli, izmiješani su s lamelulama, dugo se spuštaju po stručku, isprva su bjelkasti, zatim su krem-oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, tankih stijenki, često s velikom središnjom uljnom kapljom, neamiloidne, nedekstrinoidne, 6.5-9.2 x 2.7-4.8 µm, Me = 7.8 x 3.9 µm, Q = 1.6-2.5, Qe = 2, bazidije su 44-51 x 6.4-8.7 µm, 1-2-4-sporne, usko i izduženo batinaste, subhimenij se sastoji od prozirnih elemenata, 5.5-11.5 µm, struktura listića je dimitska, sastoji se od hifa širokih 2-4 µm, umjereno želatiniziranih, vijugavih, generativne hife su uglavnom tankih stijenki, višesegmentne i s kopčama, izmiješane su sa skeletnim hifama sa stijenkama debljine do 2 µm, vijugavih i nepravilnih, nerazgranatih, jednosegmentnih, cheilocistide su 71-145 x 8.5-14.5 µm, usko su vretenaste, baza je više ili manje duga na stalku, često su zakrivljene, s vršnim žućkastim kristalima (metuloidne), sa zadebljanim stijenkama širokim 1.7-6 µm, dekstrinoidne, pleurocistide su oblikom i veličinom slične cheilocistidama cistidioidne hife su 68 x 11 µm, na vrhu su široke 4-6.5 µm, oblika boce do gotovo valjkaste, glavičaste, nisu obilne, prisutne su i na oštrici i na licu listića, bez vršnih kristala, nedekstrinoidne, pileipelis se sastoji od uglavnom paralelnog cutisa, sastavljenog od višesegmentnih hifa, širokih 2.5-8.5 µm, s tupim vrhovima, unutarnji citoplazmatski pigment je smeđ, a inkrustirani vanjski pigment sastoji se od smeđih granula, pileocistide su 55-86 x 9.5-18 µm, na vrhu su široke 4-8 µm, rijetke, oblika boce do valjkaste i vijugave, tankih stijenki, prozirne, dimitska struktura sastoji od hifa širokih 3.5-5 µm, snažno želatiniziranih, vijugavih, tankih stijenki, višesegmentnih, s kopčama, izmiješane su sa skeletnim hifama sa stijenkama debljine do 2 µm, bez segmenata, caulopelis je dimitske strukture, sastoji se od hifa širokih 2.5-9 µm, blago želatiniziranih, vijugavih, generativne hife su tankih stijenki, višesegmentne i s kopčama, izomiješane su sa skeletnim hifama s debljinom stijenki do 2.5 µm, caulocistide su usko vretenaste, s više ili manje dugim stalkom i često zakrivljenom bazom, 54-121 x 8-13.5 µm, sa stijenkama debljine 2-3.5 µm, rijetko su s vršnim kristalima, izmiješane su s drugima, oblika boce ili valjkastim, u oba slučaja s blago proširenim do glavičastim vrhom (slično cistidioidnim hifama), 44-135 x 7-13.5 µm, s vrhom širine 6.5-14 µm, s tankim stijenkama ili su ponekad debljine do 1.5 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.      

Meso: Kožasto, elastično, sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof u svim tipovima šuma, često po opožarenim terenima bogatim pougljenisanim ostacima drva, često hrasta, često na naknadno izrasloj mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog previše žilavog i bezukusnog mesa.

Napomena: Karakteristička je po plodnim tijelima s dimitskom strukturom, cistidama s vrlo debelim stijenkama i inkrustiranim vrhom (vrlo su slične lamprocictide kod nekih vrsta iz roda Corticiaceae), te specifičnom staništu. Donedavno je bila svrstavana u porodicu Pleurotaceae, zajedno s rodom Hohenbuehelia (koji međutim ima monomitsku strukturu), ali sada je svrstana u porodicu Polyporaceae. Ova je lisičica najprepoznatljivija po himeniju kojeg ne tvore krupne žilice (nervatura), već tanki listići, koji su jako račvasti i na bazi međusobno spojeni poprečnim žilicama. Slična je Myxomphalia maura, koja ima manje, amiloidne spore i cistide tankih stijenki. Vrste iz roda trubača (Craterellus) nemaju cistide, mikorizne su i obično rastu na neizgorenom tlu.

KRESIVA GUBA

Fomes fomentarius (L.) Fr.

Etimologija: fomes-fomitis (lat.) = mamac, opskrba za vatru. Jer se upotrebljava kao pripala za vatru.

Engleski naziv: Hoof Fungus / Tinder Bracket

Klobuk: 3-40 cm širok i 10-20 cm debeo, oblika je kopita, s vrlo tvrdom i debelom korom, sjajan, hrđastosmeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ, svijetlosiv ili tamnosiv, s razmaknutim je koncentričnim brazdama, odnosno stepenast i kružno naboran, kora je u prvoj godini rasta prilično mekana i posuta sivim prahom, kasnije nastanu sivo-smeđi pojasevi, najprije je dlakav pa poslije gol i siv, donja je himenijalna površina izravnata, rub je zaobljen i debeo pa hrđasto oker-smeđ.

Rupice/cjevčice: Okrugle, sitne, promjera 0.2-0.3 mm, bjelkasto-smeđe ili sivkaste, kasnije su smeđe, na dodir postanu tamnosmeđe, u mladosti često izlučuje gutacijske kapljice, cjevčice su 2-6 mm duge, višeslojne, na presjeku se jasno vide mnogi slojevi koji označavaju godine rasta, hrđastosmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, prozirne, 17-19 x 5-6 µm, Q=2.8-3.4, N=30, Me=18 x 5.7 µm, Qav=3.2; bazidije su batinastog oblika i sa 4 spore; otrusina je bijela.

Meso: Najprije je žilavo i malo spužvasto pa kasnije postane plutasto, kožasto i drvenasto, svijetlosmeđe ili hrđastosmeđe, na mjestu spoja sa supstratom je bjelkasto, na presjeku se po slojevima cjevčica jasno uočava starost; miris je slab na gljive, nije neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste po više godina kao parazit na živom ili mrtvom bjelogoričnom drveću, najčešće bukvi, topoli, hrastu, kestenu, lijeski i brezi; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na petoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji posjeduju antikancerogene, protuupalne i antidijabetičke učinke (National Library of Medicine. 2024. Fomes fomentarius Ethanol Extract Exerts Inhibition of Cell Growth and Motility Induction of Apoptosis via Targeting AKT in Human Breast Cancer MDA-MB-231 Cells; Apoptotic properties of polysaccharide isolated from fruiting bodies of medicinal mushroom Fomes fomentarius in human lung carcinoma cell line; Fungal strain matters: colony growth and bioactivity of the European medicinal polypores Fomes fomentarius, Fomitopsis pinicola and Piptoporus betulinus).

Napomena: Kresivna guba je fakultativni parazit, zanimljiva je po tome što raste po više godina. Godovi se najbolje vide na presjeku plodnog tijela. Nekada se upotrebljavala za kresivo za potpalu vatre, a danas se može koristiti u dekorativne svrhe. Prvi sloj koji se nalazi na dnu klobučaste tvorevine je prilično mekan.

POSUTA SJAJNICA

Ganoderma adspersum (Schulzer) Donk

Etimologija: adspergere (lat.) = rasipati, raznijeti, posipati, prosipati.

Plodno tijelo (klobuk): 6-40 cm široko, 20 cm dugo i do točke u kojoj izrasta iz supstrata do 20 cm visoko, klobučasto, veliko je i zadebljano, u obliku je pojedinačnih polumjeseca, jako je priraslo i u zadnjoj fazi razvoja prekriveno crvenkasto-smeđom otrusinom, kora je tvrda, kvrgava, pojasasta, često je i do 2 mm debela, na pritisak se ne savija, smeđe, tamnosmeđe, crvenkasto-smeđe i crnkasto-smeđe, rub je u mladosti bjelkast i ispupčen.

Rupice/cjevčice: Okrugle, sitne, 3-4/mm², bijele, u starosti su žuto-smeđe ili sivo-smećkaste, na pritisak posmeđe, cjevčice su i preko 1 cm duge, višeslojne, unutrašnji sloj uz tramu je nježniji.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, s dvostrukim su stjenkama, 8-13 x 5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Izdašno, tamno hrđastosmeđe, plutasto; miris je ugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste po više godina u parkovima i dvorištima kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, hrasta, lipe i divljeg kestena, ali i crnogoričnog drveća, ponekad i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Ljekovitost: Znanstvena je studija pokazala da je ova vrsta bogat izvor triterpenoida kao što su steroli i lanostanoidi, te fenola, flavonoida, kondenziranih tanina i galotanina, a metanolni ekstrakt pokazao je najjače antioksidativno djelovanje i inhibicijski učinak na peroksidaciju lipida, međutim nije pokazao zadovoljavajuću antimikrobno djelovanje i citotoksičnost protiv ispitivanih linija raka (National Library of Medicine. 2024. Ganoderma adspersum (Ganodermataceae): Investigation of Its Secondary Metabolites and the Antioxidant, Antimicrobial, and Cytotoxic Potential of Its Extracts).

Napomena: Kao i kod svih sjajnica, po rupicama s donje strane klobuka se može bojati/pisati. Ako se gornji sloj klobuka može utisnuti, to nije posuta sjajnica, već plosnata sjajnica (Ganoderma applanatum) od koje se razlikuje po čvršćoj konzistenciji i većim sporama.

PLOSNATA SJAJNICA

Ganoderma applanatum (Pers.) Pat.

Etimologija: appianatus (lat.) = izglađeno, ravno. Po obliku.

Engleski naziv: Artist's Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 6-40 cm široko, klobučasto, bubrežasto, rašireno, nepravilno, lagano pojasasto, koncentrično užlijebljeno, smeđe, sivo-smeđe, rub je bijel, kod razvijenih plodnih tijela je smeđ i zašiljen, kožica je tanka i na pritisak se lako urezuje.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, 5-6/mm, bjelkaste, kasnije su krem-žućkaste, na dodir postaju smećkaste, cjevčice su kratke, jednoslojne.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7-9 x 5-6.5 µm, Q = 1.3-1.5 (cromushrooms: (6) 6.4 - 7.7 (8) × (4.4) 4.7 - 5.5 (6.1) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.47 (1.5), N = 120, Me = 7 × 5.1 µm, Qav = 1.4); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Prvo je bjelkasto pa crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe, žilavo, drvenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u planinskim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvene su studije identificirale mnogobrojne vrijedne bioaktivne tvari od kojih su najvažniji triterpeni, polisaharidi i peptidoglikani (National Library of Medicine. 2024. A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities). Polisaharidi se sastoje od arabinoze, fukoze, glukoze i ramnoze koji mogu suzbiti širenje stanica raka dojke (National Library of Medicine. 2024. Research Progress on the Anticancer Activities and Mechanisms of Polysaccharides From Ganoderma). Pokusi sa plisaharidima iz ove vrste su pokazali antikancerogeno, imunomodulatorno i antibakterijsko djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Exopolysaccharide from Ganoderma applanatum as a Promising Bioactive Compound with Cytostatic and Antibacterial Properties), dok vodeni ekstrakt pomaže kod gljive dijabetesa, hiperlipidemije i degeneracije jetre (National Library of Medicine. 2024. Ganoderma applanatum mushroom provides new insights into the management of diabetes mellitus, hyperlipidemia, and hepatic degeneration: A comprehensive analysis). Određene su studije pokazale da ova vrsta ima potencijalno depresivno, anksiolitičko i analgetsko djelovanje na središnji živčani sustav, što sugerira da se može koristiti kao prirodni izvor antidepresiva, anksiolitika i analgetika (National Library of Medicine. 2024. CNS anti-depressant, anxiolytic and analgesic effects of Ganoderma applanatum (mushroom) along with ligand-receptor binding screening provide new insights: Multi-disciplinary approaches).

Napomena: Može se eventualno zamijeniti sa smrekovom kopitarkom (Fomitopsis pinicola) koja je sive do bordocrvenkaste boje. Često po nekoliko primjeraka raste zajedno i jako je napadaju crvi. Kod opisane se vrste spore najviše proizvode noću, a najmanje u podne. Ako se spore nalaze na gornjoj strani klobuka, to se događa jer gljiva stvara temperaturnu razliku, odnosno stvara posebno strujanje zraka koje tjera spore prema gore. Po rupicama plosnate sjajnice se po rupicama može pisati. Također je često napada žučna muha (Agathomyia wankowiczi) koja stvara čahure s ličinkom u obliku nepravilnih crnkastih izraslina na donjoj himenijalnoj strani gljive. Ove se muhe nalaze samo kod plosnate sjajnice pa je to stoga dodatno obilježje za identifikaciju ove vrste.

CRNOGORIČNA SJAJNICA

Ganoderma carnosum Pat.

Plodno tijelo (klobuk): 5-40 cm široko, vrlo je promjenjivog oblika, može biti pločasto, lepezasto, polukružno, ovalno ili lopatasto, gornja je površina valovito-grbava, katkad se vide koncentrični krugovi, glatko, sjajno, kao da je lakirano, u mladosti je žuto-smeđe i crvenkasto-smeđe, kasnije je crno-crveno, rub je svjetliji, bjelkast, valovit.

Stručak: 5-15 cm visok, ponekad je sa stručkom, vrlo je nepravilan, obično je samo ravan i raširen, stisnut, grbavo-valjkast, zakrivljen, mjestimično je trbušast, gladak, tvrd, sjajan, kao da je lakiran, crvenkasto-smeđ ili gotovo crn.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, sivkaste, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu posmeđe, okruglaste, 3-4/mm, cjevčice se kratko spuštaju po stručku, do 2 cm duge, oštro su odvojene od stručka.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, bradavičave, 11-13.5 x 7.5-8.5 µm; otrusina smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe, tvrdo, drvenasto, plutasto; miris je slab po vlažnim pelenama, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog crnogoričnog drveća ili uz panjeve, najčešće jela, a povremeno i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Ljekovitost: Znanstvene su studije potvrdile da ova vrsta sadrži triterpene i druge sitnomolekularne sastojke koji su potencijalni prirodni antioksidansi (National Library of Medicine. 2024. A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities; A Comprehensive Review of the Structure Elucidation and Biological Activity of Triterpenoids from Ganoderma spp.).

Napomena: Vrlo je slična valaisijska sjajnica (Ganoderma valesiacum), ali ona raste samo uz panjeve ariša.

HRASTOVA SJAJNICA

Ganoderma lucidum (Curtis) P.Karst.

Etimologija: lucidus (lat.) = sjajno, blještavo, osvijetljeno, blistavo. Po izgledu.

Engleski naziv: Lacquered Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 4-20 cm široko, kuglasto ili bubrežasto, malo udubljeno, prekriven tvrdom i sjajnom korom poput glazure, s nepravilnim je užlijebljenim koncentričnim krugovima koji završavaju na sastavu sa stručkom, sjajne je žuto-narančaste, crveno-smeđe ili ljubičaste boje, u starosti je crno-smeđe ili crno-crveno, rub je u mladosti bijel ili žut.

Stručak: Nepravilan, grbav, često je najširi ispod klobuka, ponekad je samo spljošten, uspravan, lateralno ili ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, tvrd je i sjajan poput klobuka, promjenljive je boje, najčešće je crvenkasto-smeđ, kao prekriven crno-smeđim lakom.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste, 4-5/mm, bjelkaste, krem ili sivkaste, na pritisak posmeđe, cjevčice su vrlo kratke, 0.5-2 cm duge, svijetlosmeđe, kratko se spuštaju po stručku, ali su oštro odvojene.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, bradavičave, 9-12 x 5.5-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, drvenasto, žilavo, u mladosti je bijelo, kasnije je svijetlosmeđe, jako je lagano kada se posuši; miris je blag na gljive, a okus je slabo izražen do gorak.

Kemijske reakcije: Rupice ispod klobuka u dodiru sa sulfovanilinom pocrnu, a sa sumpornom kiselinom postanu crno-smeđe.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, nešto rjeđe crnogoričnog drveća, a ponekad i kao parazit na živom drveću, pronađe se i izvan šume; izaziva bijelu trulež drva. Drugu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, osobito triterpenoide, koji se koriste u alternativnoj medicini kao potpora tradicionalnoj medicini u liječenju teških bolesti, među kojima su dijabetes, hepatitis i rak (National Library of Medicine. 2024. Antioxidant, antibacterial, antitumor, antifungal, antiviral, anti-inflammatory, and nevro-protective activity of Ganoderma lucidum: An overview; Exploring the Therapeutic Potential of Ganoderma lucidum in Cancer; Health-Promoting of Polysaccharides Extracted from Ganoderma lucidum; Antitumour, Antimicrobial, Antioxidant and Antiacetylcholinesterase Effect of Ganoderma Lucidum Terpenoids and Polysaccharides: A Review; A review of anti-tumour effects of Ganoderma lucidum in gastrointestinal cancer; Ganoderma lucidum put forth anti-tumor activity against PC-3 prostate cancer cells via inhibition of Jak-1/STAT-3 activity; Nutritional Profile and Health Benefits of Ganoderma lucidum “Lingzhi, Reishi, or Mannentake” as Functional Foods: Current Scenario and Future Perspectives; A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities; The effect of Ganoderma lucidum polysaccharide extract on sensitizing prostate cancer cells to flutamide and docetaxel: an in vitro study; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance). Različiti su se ekstrakti ove vrste pokazali učnkoviti protiv starenja, a svoje učinke ostvaruju uglavnom kroz antioksidaciju, imunomodulaciju i anti-neurodegeneraciju (National Library of Medicine. 2024. Emerging Roles of Ganoderma Lucidum in Anti-Aging). Zbog svojih antivirusnih i imunomodulatornih svojstava pokazalo se da može imati terapeutske učinke i na COVID-19 (National Library of Medicine. 2024. Exploring the Potential Medicinal Benefits of Ganoderma lucidum: From Metabolic Disorders to Coronavirus Infections). Gljiva se može samljeti u prah i koristiti za pripremu ljekovitog čaja za jačanje organizma. Napitak se priprema tako da se prah gljive potopi u vodi tijekom noći, najmanje osam sati. Ujutro se procijedi i tekućina se na laganoj vatri kuha 5-10 minuta. Zatim se malo ohladi i zasladi medom ili se doda limun. Okusom podsjeća na mušmule. Prah se može koristiti još jednom jer ponovo oslobađa ljekovite tvari. Ovaj čaj ima i smirujuće djelovanje protiv nervoze. Od ove se gljive radi i tinktura tako da se 15 g osušene gljive stavi u 1 l vina ili u rakiju da odstoji 3-4 mjeseca. Nakon toga se procijedi i konzumira jedna mala čašica dnevno.

Napomena: Karakterističnog je izgleda s izrazito lateralno postavljenim stručkom, ali je ponekad i bez stručka, također je karakteristična po blistavom izgledu, kao da ima lakiran klobuk i stručak, kao da su prekriveni glazurom. Vrlo je slična crnogorična sjajnica (Ganoderma carnosum) koja se ralikuje po malo tamnijem klobuku. Veličine ove gljive naraste i plosnata sjajnica (Ganoderma applanatum) koja skoro nikad nema stručka ili on vrlo kratak, površina joj je smežurana u koncentrične grbave krugove i nije sjajna, smeđe je boje, samo je uz rub svjetlija. U posljednje se vrijeme komercijalno čak proizvodi i zamjenaska kava sa hrastovom sjajnicom. Nova su istraživanja pokazala da se gljiva može koristiti i u proizvodnji tiskanih pločica ili baterija. Može se proizvesti čak i koža koja se sama obnavlja, na primjer za robote. U tu se svrhu uvijek koristi hidrogel od spora i kožice gljive. Istraživanja će sigurno izvući mnogo više iz ove gljive.

FAJFEROVA SJAJNICA

Ganoderma pfeifferi Bres.

Etimologija: U čast njemačkom botaničaru Ludwigu Karlu Georgu Pfeifferu (1805.-1877.). Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Beeswax Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-70 cm široko, do 25 cm dugo i 10 cm debelo, klobučasto, pojedinačno ili se po više klobuka naslažu jedan iznad drugoga, najčešće je kuglasto ili u obliku konzole, kožica je tanka, površina je vrlo nepravilna, naborana, korasta, nepravilno grbava, pojasasta, u starosti se raspucava, pokrivena je slojem smolaste konzistencije, sličnim laku, izgleda kao lakirana i na temperaturi iznad 50 stupnjeva se rastapa i postaje blistavo crveno-smeđa, često je prekrivena smeđim prahom od poispadalih zrelih spora, u mladosti je svijetložuto, kasnije je crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe, rub je valovit, bjelkast ili sivkast, kasnije je žuto-smeđ, na kraju je purpurnocrven.

Rupice/cjevčice: U mladosti su uvijek bjelkaste, sivkaste pa žućkastog tona, a u starosti smećkaste ili sive, okrugle, 5-6/mm, na dodir posmeđe kao i kod svih sjajnica; cjevčice su višeslojne, do 20 mm duge, unutrašnji sloj uz tramu je nježniji, smećkaste, prekrivene su nekom vrstom tvari žute boje poput kožice klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, 9-13 x 6-9 µm, Q = 1.2-1.6, tri su vrste hifa, generativne su hife 2-4 µm, s tankim pregradama, bezbojne, sa sponama, vezivne su hife 2-4 µm, svijetlosmeđe, jako su razgranate, skeletne su hife 3-6 µm, svijetlosmeđe, s debelim pregradama (cromushrooms: spore su (9) 9.2 - 10.9 (12.2) × (6.1) 6.2 - 7.3 (8) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 30, Me = 10.1 × 6.7 µm, Qe = 1.5, hife trame himenija su široke 1.8-4.3 µm); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, žilavo, plutasto, debelo do 5 cm, tamno crveno-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste po više godina u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima, uglavnom kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve i hrasta, a nekad i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva. Prve četiri slike snimio je Mladen Matišić, 4.4.2020., na panju bukve, a ostale su snimljene 14.5. 2026., na lokalitetu Oštrica, Perk prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, iako se u određenim područjima konzumira.

Ljekovitost: Znanstvene studije pokazale su da sadrži hlapljivo ulje i terpentoide koji imaju antimikrobne, antioksidativne i citotoksične učinke (National Library of Medicine. 2024. Chemical Composition, Antimicrobial and Antioxidant Activities of the Volatile Oil of Ganoderma pfeifferi Bres; Bioactivity and Mycochemical Profile of Extracts from Mycelial Cultures of Ganoderma spp.; A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities).

Napomena: Slična je smrekova kopitarka (Fomitopsis pinicola) od koje se razlikuje po dimenzijama spora, te osobito po karakterističnoj površini klobuka koja izgleda kao otopljena, himenij je u mladosti bijele boje, a kasnije teži da požuti.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1279. Fajferova sjajnica (Ganoderma pfeifferi Bres.), Sinonim: Polyporus cupreolaccatus Kalchbr.

SMOLASTA SJAJNICA

Ganoderma resinaceum Boud.

Etimologija: resinosus (lat.) = smolast.

Plodno tijelo (klobuk): Velik, 6-35 cm širok, kuglasto, bubrežasto, u obliku konzole, debelo, kožica je korasta, naborana, grbava i po vlažnom vremenu dosta sjajna, površina je vijugavo-izbrazdana, svijetložuto, crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe, površina je često smeđa od praha poispadalih zrelih spora, rub je u mladosti bjelkast ili sivkast, kasni se ispupči te postane žut do žuto-narančast, a osušen je krem boje.

Rupice/cjevčice: Promjera su 0.4-0.5 mm, okruglaste, bjelkaste ili sivkaste, kasnije su žućkaste, smećkaste ili sive, a u starosti su cimetastosmeđe, žilave, plutaste; cjevčice su duguljaste, naslagane su u 2-5 slojeva.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, glatke ili sitno mrežaste, izravnate na jednom kraju, 9-11 x 5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žilavo, plutasto, korasto, tamne je crvenkasto-smeđe boje, pojasasto, u blizini cjevčica je svijetlosmeđe, pri rezanju mladih plodnih tijela brzo iscuri smolasta tekućina; miris je na voće poput šljive, a okus nije neugodan, malo je gorkast.

Stanište: Raste po više godina u bjelogoričnim i miješanim šumama i po parkovima kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, a ponekad i kao parazit na živom drveću; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji pridonose snižavanju šećera u krvi (National Library of Medicine. 2024. Isolation, Structural Elucidation, and α-Glucosidase Inhibitory Activities of Triterpenoid Lactones and Their Relevant Biogenetic Constituents from Ganoderma resinaceum; A Review of Ganoderma Triterpenoids and Their Bioactivities). Sadašnji nalazi potvrđuju da sadrži frakcije bogate polisaharidima koji su pokazali citotoksično djelovanje na stanice određenih vrsta karcinoma (National Library of Medicine. 2024. Polysaccharide-Rich Fractions from Ganoderma resinaceum (Ganodermataceae) as Chemopreventive Agents in N-Diethylnitrosamine-Induced Hepatocellular Carcinoma in Wistar Rats).

Napomena: Po izgledu je najkarakterističnija po ekstremno poroznoj konzistenciji mesa, izvana je sjajna i žilava.

UGLATI RUPIČAR

Lentinus arcularius (Batsch) Zmitr.

Etimologija: arcularius (lat.) = kriv (ili savijen), u obliku luka.

Engleski naziv: Spring Polypore

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i lagano ulegne na sredini, tanak, elastičan, kožica se lako guli, žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, dlakavo-ljuskav, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, dekoriran je sitnim stršećim dlačicama.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 1-3 cm debeo, najčešće je centralan ili blago ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, žućkasto-smeđ do smeđ, bjelkasto ljuskav na smeđoj osnovi, uz cjevčice je bjelkast.

Rupice/cjevčice: Višekutne, izdužene, 1-2 x 0.5-1 mm velike, 0.5-2/mm, bjelkaste ili kremaste, cjevčice su 2-3 mm duge, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 7-9 x 2.5-3 µm, Qav = 2.9 (cromushrooms: (5.4) 6.9 - 8.9 (10.8) × (2.2) 2.5 - 3.6 (4.2) µm, Q = (1.9) 2.2 - 3.1 (3.7), N = 120, Me = 8 × 3.1 µm, Qav = 2.6); otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo, kremasto ili žućkasto, čvrsto, elastično, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta ili graba; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerak na slici je rastao na truloj grani graba na lokalitetu Vojnić pokraj Sinja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo žilave konzistencije mesa.

Napomena: Ima dosta razilaženja u literaturi oko ove vrste, svibanjski rupičar (Lentinus substrictus) se često poistovjećuje s ovom gljivom. U svakom slučaju, niti jedna od spomenutih gljiva nema kulinarske vrijednosti.

ZIMSKI RUPIČAR

Lentinus brumalis (Pers.) Zmitr.

Etimologija: brumalis (lat.) = zimsko. Po pojavi zimi.

Engleski naziv: Winter Polypore

Klobuk: 4-12 cm širok, konveksan, kasnije je izravnat, ulegnut i više ili manje ispupčen na sredini, oker, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, rub je nepravilan, kovrčast i baršunast.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, pun, tanak, tvrd, žuto-smeđ, oker, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, maljav, zatim je lagano ljuskav.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, duguljaste ili višekutne, 1-3/mm, bjelkaste su do žućkaste, cjevčice su kratke, do 3 mm duge, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste ili kobasičaste, glatke, 4-7 x 1-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vrlo je žilavo, elastično, bjelkasto, svijetlosmeđe ili sivo-smeđe, prema dnu je tamnije; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do travnja, u šumama, po parkovima i vrtovima kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve i vrbe; izaziva bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom prosinca i u drugoj polovici siječnja, na ukopanoj grani bagrema.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Nasuprot uglatom rupičaru (Lentinus arcularius) nema trepavičasti rub klobuka i ima sitne rupice koje su bijele, okrugle, višekutne i kratke. Prepoznatljiva je po tome što se čitave godine može pronaći na otpalim granama raznog bjelogoričnog drveća.

SVIBANJSKI RUPIČAR

Lentinus substrictus (Bolton) Zmitr. & Kovalenko

Etimologija: sub (lat.) = ispod, blizu + strictus (lat.) = stisnut, zategnut. Po značajkama.

Engleski naziv: Fringed Polypore

Klobuk: 3-12 cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi blago ulegne u sredini, u starosti je gladak, tanak, elastičan, može biti žuto-smeđ, tamnosmeđ, maslinasto-smeđ ili sivo-smeđ, baršunast, rub je dugo podvijen, valovit i čekinjasto-dlakav.

Stručak: 1-6 cm visok i 1-1.5 cm debeo, centralno je postavljen u odnosu na stručak, dug, tanak, tvrd, pun, ujednačene je debljine ili je neposredno ispod klobuka nešto tanji, najprije je sivkast, zatim je smećkast do oker-smećkast, sitno je pahuljast i dlakav, ponekad je prošaran poput zmijske kože.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, okruglaste, 0.1-0.2 mm široke, 5-6 /mm, najprije su bijele, zatim su žućkaste, cjevčice su najprije bjelkaste, zatim su žućkaste, kratke, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, u obliku banane, glatke, prozirne, neamiloidne, 5-6 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Jako tvrdo, elastično, vrlo žilavo, svijetlosmeđe, prema dnu stručka je tamnije; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano proljeće i ljeto u vlažnim šumama, na obalama potoka i na rubovima močvara, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, cjepanice, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, vrbe i bukve; izaziva bijelu trulež drva. Prva i treća slika snimljene su u drugoj polovici travnja na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a drugu je snimio Neven Ferenčak, u drugoj polovici svibnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrdog i žilavog mesa.

Napomena: Moguća je zamjena sa zimskim rupičarom (Lentinus brumalis) koji raste tijekom godine na istom staništu. Međutim, spomenuta vrsta ima mnogo veće rupice (0.3-1 mm široke), stručak je kraći i često ekscentrično postavljen. Vrlo je sličan i lavlježuti rupičar (Cerioporus varius), koji raste u ljeto i jesen na istome staništu, klobuk je gladak, oker-žut i ubrzo postane drvenast. Najveća je razlika u tome što mu donji dio stručka crn, a od sredine prema gore bjelkast. Nijedna od spomenutih vrsta nije jestiva.

TIGRASTA BUSENJAČA

Lentinus tigrinus (Bull.) Fr.

Etimologija: tigrinus (lat.) = tigrasto. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Tiger Sawgill

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut, pupčast ili ljevkast, prilično je kožast, cijela je površina gusto prekrivena sitnim tamnosmeđim ili crno-smeđim ljuskicama na svijetložutoj osnovi, na rubu su mnogo rjeđe, rub je tanak, iskrivljen i često iscijepan.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, tanak je i kratak, postepeno se zakrivljuje, pun, obično dobro ukorijenjen u drvu, površina je prekrivena sa smeđim ili crno-smeđim ljuskicama na bjelkastoj osnovi, ispod klobuka se nalaze bijeli ostaci prolaznog zastorka.

Listići: Gusti, uski, oštrica je sitno nazubljena, spuštaju se po stručku, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, prozirne, neamiloidne, 6-10 x 2-3 µm (cromushrooms: (6) 6.1 - 7.2 (7.7) × (2.4) 2.41 - 2.9 (3) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.7 (2.9), N = 120, Me = 6.6 × 2.6 µm, Qav = 2.5); otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko, žilavo, kožasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, kasnije je ljutkast i gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom ubrzo postane purpurno-crveno, dok s kalijevom lužinom postane žućkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, po više primjeraka zajedno, u aluvijalnim i bjelogoričnim šumama, te uz rijeke i potoke, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, topole ili breze.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada, jer je poslije dosta žilava. Ljudi je u okolici Osijeka skupljaju i prodaju na tržnici, dok je sasvim mlada, a nazivaju je vrbovača i kažu da je to jedna od najboljih gljiva. Dosta je cijenjena gljiva i u Francuskoj.

Napomena: Ova je gljiva vrlo karakterističnog izgleda, a raste u velikoj množini na svom omiljenom staništu, trulim panjevima topola, vrba ili breza.