Amyloporia xantha - created on December 2023 in Naturpark Bayerischer Wald, Frauenau, Bayern, Germany by katrin_simon

ŽUTA DRVOPORKA

Daedalea xantha (Fr.) Ryvarden

Etimologija: xanthe (gr.) = zlatno, žuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Porecrust

Plodno tijelo: 2-30 cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, ponekad se rub izdigne i poput konzole tvori poluklobučiće, koji su žuto-smeđi, vrlo nepravilne površine, najčešće je kvrgava, bijelo ili limunastožuto, rub je tanak.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste, cjevčice su bijele do svijetložute, kod suhog plodnog tijela su kremasto-oker

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, prozirne, 4-5 x 1-1.5 µm; bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 10-14 x 3-4 µm, sustav hifa ima dva oblika, generativne hife su široke 2-4.5 µm, prozirne, pregrade su s kopčom, skeletne hife su mjestimično šire, prozirne, široke su 3-6 µm; otrusina je žućkasta.

Meso (trama): U mladosti je mekano, poslije postane tvrdo i raspucano, subiculum je bijel pa svijetložut i debeo 0.1-1 mm; miriše na limun, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na okomitim i vodoravnim površinama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, polegnuti trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, jele, bora i ariša, pokrije supstrat od jednog metra četvornog; izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Posjeduje vrlo intenzivan miris na limun, po čemu se lako prepozna. Prekriva drvo u svim smjerovima pa zbog toga površina plodnog tijela može biti ravna, kvrgava ili valovita. Na mrtvom drvu smreke i drugog crnogoričnog drveća raste kaskadna drvoporka (Neoantrodia serialis), koja na okomitom supstratu formira male klobučiće ili podsjeća na sige, ali ne miriše na limun.

BREZOVA GUBA

Fomitopsis betulina (Bull.) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Etimologija: betula (lat.) = breza. Po staništu.

Engleski naziv: Birch Polypore, Razorstrop Fungus

Plodno tijelo (klobuk): 3-30 cm široko, na gornjoj strani konveksno, a na donjoj stožasto, u mladosti ima izgled konjskog kopita, kasnije se raširi i spljošti, središte je često s grbom usmjerenom prema gore, bjelkasto-krem, kasnije smećkasto, žućkasto-sivo ili crvenkasto-smeđ, kasnije sa smeđim mrljama, u starosti se uz rub često zrakasto raspucava, rub je prema rupicama zaokružen, gladak i valovit kod jako velikih plodnih tijela.

Stručak: Točka je rasta na deblu često u starosti stručkoliko sužena, u mladosti je uglavnom bez stručka, tvrd, vrlo je kratak, obično se i ne vidi ispod kore breze, horizontalno je postavljen u odnosu na supstrat.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, 2-4/mm, bjelkaste, kremaste do svijetložute, kasnije žućkasto-sive do oker-smeđe, odvajaju se od trame, u starosti su zelenkaste od alga, cjevčice su vrlo guste, do 1 cm duge, bijele.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, kobasičaste, prozirne, 4-7 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: U mladosti je bijelo, mekano i elastično, a u starosti vrlo tvrdo, čvrsto, žilavo, plutasto i neprobavljivo; miris je kiselkast, a okus je također kiselkast i pomalo gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit isključivo na otpalim granama i trupcima breze koja je u fazi odumiranja; uzrokuje smeđu trulež drva. Drugu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog okusa mesa, ali samo sasvim mlada. U starosti je nejestiva zbog drvenaste konzistencije.

Ljekovitost: Farmakološke su studije pokazale da preparati od brezine gube posjeduju antibakterijske, antiparazitske, antivirusne, protuupalne, antikancerogene, neuroprotektivne i imunomodulatorne učinke (National Library of Medicine. 2024. Chemical composition and biological activity of extracts from fruiting bodies and mycelial cultures of Fomitopsis betulina; Effects of Piptoporus betulinus Ethanolic Extract on the Proliferation and Viability of Melanoma Cells and Models of Their Cell Membranes; Fomitopsis betulina (formerly Piptoporus betulinus): the Iceman’s polypore fungus with modern biotechnological potential; Cultivation and utility of Piptoporus betulinus fruiting bodies as a source of anticancer agents; Bioprospecting of Selected Species of Polypore Fungi from the Western Balkans). Za gastrointestinalne tegobe ili žgaravicu se u posudu od 2 l stavi 1-2 žlice praha gljive i prelije kipućom vodom, ohladi i pije tijekom dana.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom. Raste isključivo na stablu breze kao tipičan parazit. Ako se ne ubere, ostaje čitave godine na stablu.

IBERSKA GUBA

Fomitopsis iberica Melo & Ryvarden

Etimologija: ibericus (lat.) = iberski, odnosi se na Pirinejski poluotok (današnja Španjolska i Portugal). Po mjestu gdje je prvi put opisana.

Plodno tijelo (klobuk): 11-18.5 cm široko, 4-14 cm dugo i 3-10 cm debelo na mjestu na kojem izrasta, lateralno je spojeno sa supstratom, poluklobučasto, tvori štitaste nakupine, rijetko pojedinačne, sterilna je površina bez kožice, nepravilna, s mjestimičnim izbočinama ili udubinama, golo do blago pahuljasto, u mladosti je svijetloružičasto, zatim je bijelo-kremasto, s nijansama od krem ​​do narančaste ili crvenkasto-smeđe boje, na dodir postaje smećkasto, u starosti pocrni, rub je dobro izražen, nepravilan, režnjast, više ili manje tup, narančasto-smeđ do oker-smeđ, plodna je površina poroidna i u ranim fazama rasta izlučuje bezbojnu, vodenastu tekućinu (lateks).

Rupice/cjevčice: Nepravilne, okrugle do višekutne, bijelo-kremaste do slamnatožute, 2-3/mm, cjevčice su u jednom sloju, iste su boje kao i ruppice, duge su 3-18 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do vretenaste (kao kod vrganja), glatke, prozirne, neamiloidne, 6.9-8.2 x 3-3.6 µm, Q= 2.1-2.5, Me = 7.6 x 3.3 µm, Qe = 2.3, bazidije su 4-sporne, uske, 14-26 x 5.5-7 µm, sterigme su duge do 4 µm, cistide su odsutne, trimitski hifalni sustav se sastoji od prozirnih, višesegmentnih generativnih hifa s tankim stijenkama, prozirnih, jednosegmentnih skeletnih hifa s malo zadebljanim stijenkama, te prozirnih, vijugavih, rijetko razgranatih vezivnih hifa; otrusina je bijela.

Meso: Kožasto, elastično kod svježih primjeraka, plutasto kada se osuši, bijelo, ponekad je žućkastih tonova, kod najvećih primjeraka debelo je 3-17 mm; miris je jak, neugodan i kiseo, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće crvenog hrasta (Quercus rubra), hrasta plutnjaka (Quercus suber), crnog bagrema (Acacia melanoxylon), primorskog bora (Pinus pinaster) ili alepskog bora (Pinus halepensis). Slike je snimila Helena Petrić, 14.9.2025., na lokalitetu u blizini Rijeke, na panju alepskog bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog okusa i tvrde, vlaknaste konzistencije.

Napomena: Karakteristična je po odsutnosti kožice na sterilnoj površini, svijetloj boji, kožastoj i elastičnoj konzistenciji plodnog tijela i jakom, neugodnom mirisu, kao i rastu na starim panjevima i bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Vretenaste spore su dosta slične kao kod kaskadne drvoporke (Neoantrodia serialis), dok izgledom podsjeća na neke vrste iz roda Trametes, s identičnom morfologijom spora i hifalnim sustavom, a također je jednogodišnja i uzrokuje bijelu trulež.

SMREKOVA KOPITARKA

Fomitopsis pinicola (Sw.) P.Karst.

Engleski naziv: Red-Banded Polyporet

Plodno tijelo (klobuk): 5-40 cm široko, školjkasto, lepezasto, debelo, pojasasto, izbrazdano, gornja je površina u mladosti bijela do žućkasta, kasnije je crvena, narančasta, narančasto-crvena, sivo-crvena ili tamnosmeđa, u starosti sa sivo-crnkastom sjajnom korom, rub je tup i svijetložute do narančaste boje, a u starosti je tamno crvenkasto-smeđ ili sivo-crn.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, promjera 0.2-0.25 mm, 3-4/mm², bjelkaste ili žućkaste, kasnije tamnosmeđe, orifiziji su debeli i unutar rupica, mjestimično s riđim mrljicama, u mladosti su s gutacijskim kapljicama, cjevčice su jednoslojne, do 8 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6-9 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, kožasto do drvenasto, skoro je erodirano, bijelo, krem ili žućkasto, kasnije je žuto-smeđe ili tamnosmeđe; miris je ugodno kiselkast ili na med, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke, a rjeđe bora, ariša i jele, rijetko se pronađe na bjelogoričnom drveću kao što su bukva i breza, vrlo rijetko se razvija kao parazit na živom drveću; uzrokuje smeđu trulež drva. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a posljednje dvije snimljene su na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, sredinom travnja, na trupcu bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Farmakološke su studije pokazale da ekstrakti ove gljive posjeduju antioksidacijska i protuupalna svojstva, dok su dvije od tri studije izvijestile o inhibiciji rasta tumora i produljenom preživljavanju (National Library of Medicine. 2024. Characterisation of Extracts and Anti-Cancer Activities of Fomitopsis pinicola; Investigating Migration Inhibition and Apoptotic Effects of Fomitopsis pinicola Chloroform Extract on Human Colorectal Cancer SW-480 Cells; Fungal strain matters: colony growth and bioactivity of the European medicinal polypores Fomes fomentarius, Fomitopsis pinicola and Piptoporus betulinus; Medicinal mushrooms as an attractive new source of natural compounds for future cancer therapy; Bioprospecting of Selected Species of Polypore Fungi from the Western Balkans). 

Napomena: Raste u velikim skupinama po smrekovim šumama gdje su ponekad vrlo velikih dimenzija i obrastu čitave panjeve. Prepoznatljiva je po crveno-smeđem klobuku, dok je rub klobuka upadljivo drugačiji, svjetliji, riđe boje. Dobra je za dekoraciju dnevnog boravka, jer ne privlači kukce.

Postia fragilis - created in Estonia by Urmas Ojango

LOMLJIVA SOČNA RUPIČARKA

Fuscopostia fragilis (Fr.) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Etimologija: fragilis (lat.) = krhko, lomljivo, slabo. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Brown-Staining Cheese Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 5-15 cm široko i do 10 cm visoko, u obliku je polumjeseca ili konzole, ponekad je gomoljasto, te je tada manje polumjesečasto, sastavljeno je od mnogobrojnih međusobno sraslih plodnih tijela, prilično su mesnati, trokutastog oblika, mekane konzistencije, površina je sitno sitno dlakava, nabrana, snježnobijela pa smećkasta, oštećena mjesta odmah posmeđe pa postanu crvenkasto-smeđa, rub je tanak.

Rupice/cjevčice: 2-4/mm, okruglaste i labirintne, bijele, na dodir postaju crvenkasto-smeđe, cjevčice su 2-8 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, s uljnim kapljama, prozirne, 4-5 x 1.5-2 µm, hife su s kopčama, široke su 2-4 µm, bazidije su 15-25 x 4-5 µm, 6-sporne, uske, batinaste, s bazalnim su kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, vlaknasto, žilavo, bijelo; miris nije izražen, a okus je pomalo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, bora i jele; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a eventualno se može konzumirati sasvim mlada dok je mekše konzistencije.

Napomena: Po makroskopskim je osobinama najkarakterističnija po tome što na prerezu veoma brzo posmeđi.

Postia leucomallella - created in Spain by Manuel Merino San Martín

BIJELOKREM SOČNA RUPIČARKA

Fuscopostia leucomallella (Murrill) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm široko, 1-7 mm debelo prema dnu, rijetko je potpuno srašteno sa supstratom ili razrašteno, suho, površina je sitno dlakava, najprije je bijelo, poslije je smećkasto, ubrzo je pojasasto, rub je valovit i vrlo nepravilan, himenij je poroidan.

Rupice/cjevčice: Višekutne, labirintne, bijele, poslije su oker-krem, cjevčice su bijele, 6-7 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, duguljaste, glatke, prozirne, 4.5-6 x 1-1.8 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Mekano, spužvasto, 1-2 mm debelo, osušeno je lomljivo, bijelo; miris je neodređen ili slab na anis, a okus je vrlo gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, jele i bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana rupičarka ima vrlo promjenljivi oblik plodnog tijela. Ako raste na donjoj strani povaljenog stabla, trupca ili grane, tada je plodno tijelo potpuno srašteno sa supstratom, razrašteno. Međutim, ako raste na gornjoj strani supstrata, tada plodno tijelo ima klobučiće sraštene postrance. Mijenjanje pozicije plodnog tijela na supstratu jest i razlog što je himenij različit i što može imati izgled labirinta.

MIRISNA RUPIČARKA

Ischnoderma benzoinum (Wahlenb.) P.Karst.

Etimologija: benzoe, benzoin (lat.) = benzoinska aromatična smola. Po mirisu.

Engleski naziv: Benzoin Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-40 cm široko, oblika su polumjesca, naslagana su jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu, tamnosmeđe, crveno-smeđe, s crnkastim do plavo-sivim pojasevima, površina je fino dlakava, baršunasta, rub je nepravilan, kovrčast, kružan, kasnije je tanak i oštar.

Rupice/cjevčice: Izdužene, višekutne, 0.3-0.6 mm široke, u mladosti su često s crvenim gutacijskim kapljicama, bjelkaste, oker, svijetlosmeđe, kasnije su narančasto-smeđe do hrđastosmeđe, na dodir posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 4.9-7.7 x 1.4-2.8 µm, Q = 2.1-3.8, bazidije su 14-19 x 3.8-6 µm; otrusina je bjelkasta do kremasta.

Meso: Mekano, sočno, vlaknasto, kasnije je plutasto i tvrdo, bjelkasto, brzo postane tamnosmeđe, kasnije je oker-smeđe; miris nije izražen ili kiselkasto-aromatičan, često podsjeća na anis, a okus nije izražen ili je blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, obično smreke, izaziva bijelu trulež drva. Slike je snimila Mirna Katičić, 31.8.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od slične se smolaste rupičarke (Ischnoderma resinosum) razlikuje po tome što uvijek raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, meso je tamnije, tamnosmeđe boje, a rub je tanak i oštar.

SMOLASTA RUPIČARKA

Ischnoderma resinosum (Schrad.) P.Karst.

Etimologija: resinosus (lat.) = smolast.

Engleski naziv: Resinous Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 4-40 cm široko, promjer od supstrata je 15-25 cm i do 3 cm debeli, kapasto-polumjesečastog je oblika, raste na bukovim panjevima i u blizini zemlje, nekad se raširi i na metar dužine, polumjeseci su često malo izdignuti, u mladosti je sivo-smeđe ili sivo-crvenkasto, često je prekriveno s crvenim ili crvenkasto-smeđim kapljicama, sa pojasevima, uz supstrat je tamnocrveno, maslinasto-smeđe i narančasto-crveno, kasnije postaje sve tamnije crveno, površina je hrapava, maljavo-baršunasta, s brojnim je tamnim mrljama, valovita, rub je kružan i bjelkast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-6/mm², u mladosti su često s crvenim gutacijskim kapljicama, sivkaste, svijetlooker ili smećkaste, na dodir postanu cimetastosmeđe, cjevčice su duge do 10 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Slojevito, plutasto, debljine do 2.5 cm, bjelkasto, žućkasto ili smećkasto, uz rub je crvenkasto; miris je ugodan, slatkast, na gljive ili anis, a okus nije izražen.

Stanište: Raste više godina kao saprotrof krupnih drvnih ostataka skoro isključivo bukve; izaziva bijelu trulež drva. Slike su snimljene 27.9.2024., na lokalitetu Brezovac na Dinari.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Od slične se mirisne rupičarke (Ischnoderma benzoinum) razlikuje po tome što uvijek raste na bukvi, a ne na crnogoričnom drveću, meso je nešto svjetlije boje, nije tamnosmeđe, rub je zadebljan i jasno kružan, a ne oštar i tanak, te nema crnih mrlja po kožici klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1254. Smolasta rupičarka (Ischnoderma resinosum (Fr.) P.Karst. ss. Pouzar)

KASKADNA DRVOPORKA

Neoantrodia serialis (Fr.) Audet

Etimologija: serialis (lat.) = serija, niz. Po načinu rasta.

Engleski naziv: Serried Porecrust

Plodno tijelo: 2-35 cm široko, formirano je od mnogo malih, međusobno spojenih, klobuka, visokih 1-2 cm, povezani su u redove poput crijepova na krovu, klobuci su bijeli, žuto-oker, svijetlosmeđi ili tamnosmeđi, rub je bijel ili žućkast i valovit.

Rupice/cjevčice: Okrugle, guste, 2-4/mm², bijele, kasnije su krem ili svijetlooker, također djeluju crvenkasto zbog rasta plijesni, cjevčice su do 8 mm duge, uspravne, bijele.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, prozirne, 6.5-9 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, kožasto, plutasto, tvrdo, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće jele, bora i ariša, uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Paziti da se ne zamijeni sa starom rupičarkom (Heterobasidion annosum) koja ima nešto manje spore i jednu tamniju crtu na trami.

Neoantrodia variiformis - created on April 2014 in Villanúa, Huesca, Spain by Joseba

PROMJENJIVA DRVOPORKA

Neoantrodia variiformis (Peck) Audet

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm široko, razrašteno, 0.2-1.5 cm promjera od supstrata i 6 mm debelo, izdignuto poput police, polukružno, pojedinačni su klobučići uglavnom izduženi, uski, gornja je površina u početku bijela do kremasta, zatim je oker do cimetastosmeđa ili crvenkasto-smeđa, u starosti je više krem ili svijetlooker, često je svjetlija prema rubu, sitno je dlakava, s uskim i često blago užlijebljenim pojasevima, u starosti je gola s raštrkanim čupercima, rub je oštar.

Rupice/cjevčice: Okrugle do višekutne, 2-3/mm, češće su nepravilne, bjelkaste ili krem, cjevčice su 0.5-5 mm duge, bijele, krem do svijetlooker.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, prozirne, 8-12 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo ili kremasto, plutasto, žilavo i savitljivo kada je svježe, tvrdo je kada se osuši, 1-4 mm debelo; miriše na drvo, a okus blag.

Stanište: Raste tijekom godine u planinskim crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka jele, smreke i bora, a vrlo rijeko bjelogoričnog drveća, breze i hrasta; uzrokuje smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na trupcu jele u miješanoj šumi bukve, jele i smreke na samo dva lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera i u okolici Crnog Luga.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po užljebljenim pojasasevima i staništu na kojem raste.

Fomitopsis spraguei - created on August 2023 in Первомайский район, Минск, Belarus by Агеев Николай

KESTENOVA GUBOVKA

Niveoporofomes spraguei (Berk. & M.A.Curtis) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Etimologija: Po imenu, C.J. Spragueu.

Engleski naziv: Green Cheese Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 2-15 cm široko i do 6 cm visoko, polukuglasto do gotovo kuglasto ili nepravilno, gornja je površina bjelkasta, sivkasta do oker, hrapava je i kvrgava, donja je himenijalna površina slične boje, rub je u mladosti narančast, kasnije je sivkasto-zelen.

Rupice/cjevčice: Sitne, višekutne, 3-6/mm, bijele, krem do smećkaste, cjevčice su do 5 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-8 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, sivkasto ili blago plavkasto, u mladosti jasno podijeljeno u bjelkaste i sivkaste zone, na prerezu je nepromjenjive boje, kožica je mekana, kasnije postaje čvršća; miris je ugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, ali i kao parazit na živom drveću, osobito kestenu i hrastu; uzrokuje smeđu trulež drva. U Europi je zabilježena samo na šumskom kestenu i hrastu plutnjaku, a u Hrvatskoj je nađena na panju šumskog kestena samo na jednom lokalitetu, na južnim obroncima planine Medvednice, u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Mladi primjerci izlučuju gutacijske kapljice po rubu i na gornjoj površini. Zelena diskoloracija ruba je koristan marker za ovu vrstu, koji pomaže u razlikovanju od sličnih vrsta.

Parmastomyces mollissimus - created on December 2023 in La Brée-les-Bains, France by Guinberteau Jacques

PROMJENJIVA PRILJEPNICA

Parmastomyces mollissimus (Maire) Pouzar

Klobuk: 3-9 cm široko, izduženo razrašteno, rubna je zona malo izdignuta, s gotovo je formiranim klobucima, u mladosti je sa staklastim elastičnim slojem, gornji sloj se osuši, bijelo, žućkasto, sa žućkasto-smeđim do crvenkasto-smeđim mrljama, rubna je zona sitno paperjasta.

Rupice/cjevčice: Bijele, okruglaste, višekutne.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, 4-6.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, žilavo, vlaknasto, mekano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, prvenstveno smreke ili bora, obično se spoje u veću površinu s donje strane ležećih trupaca. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Dubrovnika. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po crvenkasto-smeđoj i neravnoj površini klobuka i svjetlijoj paperastoj rubnoj zoni.

Resinoporia crassa - created on May 2018 in Mellalahti 60, 95690 Ylitornio, Finland by bodhiheera

DEBELA DRVOPORKA

Resinoporia crassa (P.Karst.) Audet

Plodno tijelo: 5-30 cm široko i 1-2 cm debelo, razrašteno, čvrsto je sraslo za podlogu, bijelo, rub je u mladosti opnast, kasnije je tup, zaobljen, gladak.

Rupice/cjevčice: 5-6/mm, 0.09 - 0.12 mm široke, okrugle, bijele su do krem, cjevčice su u početku u jednom sloju, kasnije su u više slojeva, kose, s tankim stijenkama, u donjim su slojevima ispunjene bijelim micelijem, rastu 2-4 mm godišnje, kao da su djelomično natopljene smolastom tvari, posebno kod starijih primjeraka, u početku su bijele, kasnije su krem, prljavo žute ili žuto-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, na jednom kraju zašiljene, prozirne, 5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: U početku je vrlo tanko, gotovo neprimjetno, kasnije do 10 mm debelo, zrnasto, na presjeku malo pojasasto, svježe je mekano, tvrdo i lomljivo kada je suho, bijelo; smolastog je mirisa koji s godinama postupno nestaje, a okus je gorak.

Stanište: Raste više godina u crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke, ariša, jele ili bora; izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo na smreki na tri lokaliteta, sva tri u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Fomitopsis cajanderi - created on November 2020 in Gateshead NE9, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by adcapraecaput

CRNOGORIČNA KOPITARKA

Rhodofomes cajanderi (P.Karst.) B.K.Cui, M.L.Han & Y.C.Dai

Etimologija: rhodo (lat.) = ruža. Po rupicama boje ruže. Naziv cajendri dobila ime po Aimou Kaarlu Cajanderu, šumskom ekologu koji je također je služio kao premijer Finske tijekom nekoliko razdoblja svog života.

Engleski naziv: Rosy Conk

Plodno tijelo (klobuk): 2.5-10 cm široko i polumjera 2-6 cm, pločasto, kuglasto, kvrgavo ili različito kružno izbočeno, raste lateralno, površina je u početku ružičasto-crvena do crvenkasto-smeđa i baršunasta, u starosti je siva, sivo-smeđa do crno-siva i nepravilno ispucana, rub je zaokružen i bjelkasto-crvenkast, na dodir pocrveni.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-5/mm, u mladosti su ružičaste do crvenkasto-smećkaste, u starosti su smeđe, cjevčice su višeslojne, po sloju su duge 1-4 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, slabo su kobasičasto zakrivljene, prozirne, 5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Plutasto, drvenasto, vlaknasto, 2-8 mm debelo, crveno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog crnogoričnog drveća, rijetko se pronađe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Lako je prepoznatljiva zbog baršunaste površine mladog plodnog tijela koje je crvenkasto-smeđe. Posebice je znakovit rub koji je bjelkasto-crvenkast te na dodir najprije pocrveni, a zatim posmeđi.

Fomitopsis rosea - created on September 2020 in Tartu maakond, Estonia by Triin Varvas

RUŽIČASTA GUBOVKA

Rhodofomes roseus (Alb. & Schwein.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto. Po boji.

Engleski naziv: Rose Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-20 cm široko i 4-5 cm debelo, lateralno, često je po nekoliko plodnih tijela sraslo jedno na drugo, površina je u početku ružičasta, crvenkasta do crvenkasto-smeđa, kasnije je crno-smeđa, neravno naborano, nije pojasasto, na mjestu na kojem izrasta je sa svijetloružičastim prstenom.

Rupice/cjevčice: Višekutne, 3-5/mm, bjelkasto-crvenkaste ili ružičaste, u starosti su crvenkasto-smeđe ili smeđe i bjelkaste od praha spora, cjevčice su višeslojne, po sloju su do 5 mm duge. 

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, prozirne, 6-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, kožasto, plutasto, drvenasto, ružičasto-sivo, ružičasto-smeđe ili ružičasto; miris i okus su blagi na smolu.

Stanište: Raste više godina uglavnom po planinskim crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke, jele ili bora. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, na trupcima smreke, samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Veoma je slična smrekova kopitarka (Fomitopsis pinicola) koja ima crveni rub, a od nje se razlikuje po ružičastoj trami, rupice su također ružičaste boje, a ima i nešto manji klobuk.

ZEČARKA

Grifola frondosa (Dicks.) Gray

Etimologija: frondosus (lat.) = lisnat, šumovit, s gustim lišćem. Po izgledu.

Engleski naziv: Hen of the Woods

Plodno tijelo: 10-50 cm visoko i široko, iz čvrste debelomesnate baze granaju se mnogobrojni stručci koji završavaju pojedinačnim klobucima, sraslim u grozdove ili rozete, klobuci su 3-9 cm široki, lepezasti ili u obliku lopate, po svom izgledu podsjećaju na latice nekog cvijeta, gornja je strana smeđa ili sivo-smeđa, sa zonama koje mijenjaju boju od ruba, kasnije je sve više siv, obrnutno nego kod jelenovog uha (Polyporus umbellatus), površina je uzdužno vlaknasta i naborana, rub je vijugav.

Stručak: Valjkast, lateralan, nepravilan, bijel ili sivkasto-smeđ, vlaknast.

Rupice/cjevčice: Sitne, osobito u mladosti, skoro su okrugle, kod starijih primjeraka su mnogo šire, bijele, cjevčice su vrlo kratke, spuštaju se po stručku, bijele do svijetlosmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, zrnaste, prozirne, 5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Krhko, vlaknasto, bijelo do svijetlosmeđe, nepromjenljivo; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na korijenju ili prividno na tlu, te kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) hrasta ili kestena, a rjeđe lipe, bukve ili drugog bjelogoričnog drveća. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo dok je mlada.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji posjeduju antitumorske, imunomodulatorne, protuupalne, antialergijske, antivirusne, antibakterijske, antidijabetičke i antioksidacijske učinke, te pomažu u regulaciji metabolizma lipida i kontroli hipertenzije (National Library of Medicine. 2024.  (National Library of Medicine. 2024. Bioactive Ingredients and Medicinal Values of Grifola frondosa (Maitake); Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Grifola frondosa (Maitake) Extract Reduces Fat Accumulation and Improves Health Span in C. elegans through the DAF-16/FOXO and SKN-1/NRF2 Signalling Pathways; Synergistic Apoptotic Effect of D-Fraction From Grifola frondosa and Vitamin C on Hepatocellular Carcinoma SMMC-7721 Cells; Grifola frondosa polysaccharides induce breast cancer cell apoptosis via the mitochondrial-dependent apoptotic pathway; Antitumor, Anti-inflammatory and Antiallergic Effects of Agaricus blazei Mushroom Extract and the Related Medicinal Basidiomycetes Mushrooms, Hericium erinaceus and Grifola frondosa: A Review of Preclinical and Clinical Studies; In Vitro Anti-proliferative and Anti-invasive Effect of Polysaccharide-rich Extracts from Trametes Versicolor and Grifola Frondosa in Colon Cancer Cells; Polysaccharide isolated from Grifola frondosa eliminates myeloid-derived suppressor cells and inhibits tumor growth by enhancing T cells responses; Structural Elucidation and Immune-Enhancing Effects of Novel Polysaccharide from Grifola frondosa; The anti-obesity effects of a water-soluble glucan from Grifola frondosa via the modulation of chronic inflammation).

Napomena: Slično je jelenovo uho, koje ima jednostavne, središnje postavljene klobuke, a plodno tijelo nije u obliku cvijeta. Slična je orijaška rupičavka (Meripilus giganteus) koja ima mnogo veće klobuke, a meso joj na presjeku pocrni. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

Hyphoderma cremeoalbum - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŽUĆKASTOBIJELA NITOKOŠKA

Hyphoderma cremeoalbum (Höhn. & Litsch.) Jülich

Plodno tijelo: 1-25 cm široko i 0.2-0.5 mm debelo, razrašteno, poput premaza vapnom na drvu, često bradavičavo-kvrgavo, bjelkasto, svijetlosivo, kasnije postaje žućkasto, rub je porozan, brašnast, nije vlaknast, himenijalna je površina glatka, nije ispucana, a pomoću povećala se ne vide cistide.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, duguljaste, 8-15 x 5-6.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, skoro ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog, rjeđe bjelogoričnog drveća, uglavnom oguljenom, često na boru, smreci, jeli, topoli, hrastu, bukvi, voli vlažna mjesta. U Hrvatskoj je pronađena samo u miješanoj šumi bukve, jele i smreke na krupnim drvnim ostacima jele i smreke, a poznata je samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju neophodna mikroskopska analiza spora.

Hyphoderma occidentale - created in Spain by Luis García Bona

ZAPADNA NITOKOŠKA

Hyphoderma occidentale (D.P.Rogers) Boidin & Gilles

Etimologija: occidens (lat.) = zapad. Po orijentaciji prema zapadu.

Plodno tijelo: 1-5 cm široko i 0.1 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, formira plahtice, bjelkasto do krem-oker, površina je kasnije slabo poroidna, po suhom vremenu je glatka, rub je nepravilno rastrgan.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 11-14 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, skoro je nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta bjelogoričnog drveća, a po literaturi se pronađe i na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta izdvaja od vrste Hyphoderma definitum samo po širim sporama (4-5 µm), a spomenuta vrsta ima spore debele 3-4 µm. U literaturi se navodi i slična vrsta Hyphoderma medioburiense, koja kolonizira drvne ostatke bjelogoričnog drveća.

Metulodontia nivea - created on June 2019 in Pirkkala, Iso Naistenjärvi, Finland by Unto Söderholm

BIJELA GRBAVIČARKA

Metulodontia nivea (P.Karst.) Parmasto

Etimologija: nivea (lat.) = snježnobijela, snježna. Po boji.

Plodno tijelo: 1-40 cm široko i 0.1-0.2 mm debelo, razrašteno, izliveno, prilično je čvrsto, kremasto do žućkasto-okerasto, rub se često nastavlja u razgranate rizomorfe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, s tankim stijenkama, neamiloidne, 3-5 x 2.5-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo do žućkasto, tanko, u mladosti je poput voska; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, uglavnom jele, smreke i bora, ali se pronađe i na bjelogoričnom drveću, johi, grabu, topoli ili hrastu; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi gotovo ugroženih gljiva.

Incrustoporia papyracea - created in Finland by Allar Antson

PAPIRASTA HRSKAVIČARKA

Incrustoporia papyracea (A.David) Zmitr.

Plodno tijelo: 1-15 cm široko, razrašteno, vrlo je tanko, bijelo, žućkasto do žuto-smeđe, rub je s rizomorfima.

Rupice/cjevčice: Sitne, 4-5/mm, boje su plodnog tijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, 4-5.5 × 1.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, skoro nepostojeće, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, obično smreke, bora ili jele. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na trupcima smreke. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je sličnih vrsta pa je za točnu determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.