Ramaria fumigata - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

ZADIMLJENA CAPICA

Ramaria fumigata (Peck) Corner

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko i 5-20 cm široko, sliči na koralje, osnova je bijela i račva se u 2-4 debele grane koje se sve dalje račvaju u tanje grančice koje su na početku intenzivne ljubičaste boje, kasnije su sivo-ljubičaste, krem-smeđe, sivo-smeđe ili sive, često je s laganom ljubičastom nijansom, krajevi grančica završavaju s 2-3 ljubičasta zašiljena vrška.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 7.5-12.5 x 3-6 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, na presjeku ne mijenja boju, u osnovi je čvrsto, često je vodenasto; miriše na zemlju, a okus je također na zemlju do trpak, uglavnom je gorak u vršcima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom crnikom ili bukvom, češća je u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po ljubičastoj boji. Lako se zamijeni s feničanskom capicom (Ramaria fennica). Međutim, zadimljena se capica bitno razlikuje po tome što njezino meso na presjeku ili, ako je nagnječeno, ne mijenja boju. Osim toga, spomenuta capica raste isključivo u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreka.

Ramaria holorubella - created on September 2011 in Sainte-Anne-de-Bellevue, Montréal, Quebec, Canada by Renee Lebeuf

PURPURNOCRVENA CAPICA

Ramaria holorubella (G.F.Atk.) Corner

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko i 5-25 cm široko, ima izgled zbijenih koralja, mesnata je osnova bijela, žućkasta ili svijetlosmeđa, prema bazi je sve tanja i ukopana u tlo, na gornjem dijelu je purpurna s ružičastom nijansom, visoka do 7 cm i do 4 cm široka, račva se u mnoštvo kratkih svijetlosmeđih, crvenkastih ili crvenkasto-smeđih grana i grančica, koje se na vrhu račvaju na tamnije, tamnocrvene vrške koji su najčešće u obliku slova U.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, uzdužno crtaste, 8-13 x 3.5-4.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo, starenjem postaje ružičasto, osobito na ozlijeđenim mjestima, čvrsto; miris je jak, ali neodređen, a okus je često gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Purpurnocrvena capica pripada skupini capica koje su vrlo slične crvenkastoj capici (Ramaria botrytis), koja je vrlo česta i dobra za jelo.

Ramaria ignicolor - created in Norway by Bente Rian

VATRENA CAPICA

Ramaria ignicolor Corner

Plodno tijelo: 4-8 cm visoko, slično je koraljima, iz debelomesnate bjelkaste osnove račvaju se mnogobrojne zbijene, šuplje, ružičasto-crvene grane i grančice, vršci grančica su sa 2-4 žućkasta šiljka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, prozirne, 7-9 x 5.5-6.3 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo, vodenasto; miris nije osobito ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen na višim planinskim predjelima, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova prekrasna capica naraste samo do 8 cm visoko i raste pojedinačno. Vrlo se lako može zamijeniti s otrovnom capicom (Ramaria formosa) dok je mlada. Poslije spomenuta vrsta izblijedi i znatno se razlikuje po boji, a, osim toga, raste u bjelogoričnim šumama. Slična je i ružičasta capica (Ramaria subbotrytis), čiji su vršci grančica žive crvenkaste boje. Sakupljače gljiva upozoravamo na veliku sličnost capica koje imaju živu crvenkastu boju grančica.

ŽUĆKASTA CAPICA

Ramaria lutea Schild

Etimologija: luteus (lat.) = žuto. Po boji.

Plodno tijelo: 6-14 cm visoko i 7-16 cm široko, izgleda poput koralja, s jako je izraženom osnovom koja je lagano stožasta prema bazi, bjelkasta, prema vrhu je svijetložuta, račva se na mnogobrojne grane i grančice koje su osta su duge i ravne, jasno su savijene, lagano su stisnute i manje ili više uočljivo kanalićasto-crtaste, u mladosti su dosta svijetle sumporastožute boje, a u starosti izblijede, skoro uvijek su ujednačene debljine do vrha na kojemu se račvaju na 2 vrška, vršci su karakteristično u obliku slova V i skoro uvijek nešto tamnije boje, terminalne su grane skoro uvijek sa 2 tupa zupca.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 6-10.5 x 3-3.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo ili lagano sivkasto-žućkasto, vodenasto, mramorirano, osobito u panju i po vlažnom vremenu, mliječnobijelo kada se osuši; slabo miriše na travu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada.

Napomena: Paziti da se ne zamijeni sa žutom capicom (Ramaria flava) od koje se razlikuje po nešto svjetlijoj boji.

Ramaria obtusissima - created in Estonia by Vello Liiv

TUPA CAPICA

Ramaria obtusissima (Peck) Corner

Etimologija: obtusus (lat.) = tupo, otupiti.

Plodno tijelo: 6-19 cm visoko i 5-17 cm široko, prilično je veliko i masivno, izgleda poput koralja s 2-5 cm dugom bjelkastom osnovom, na vrhu je boje grana, osnova se račva na 2-5 glavnih grana promjera do 3 cm, uzdižu se gotovo vodoravno, brazdaste do hrapave, često se uzdužno cijepaju pod težinom gornjih dijelova, isprva su svijetlooker ili žuto-oker, kasnije su mesnatocrvenkaste, račvaju se u sekundarne su grančice širine do 1.5 cm, prilično su duge i guste, iste su boje u odnosu na glavne grane, ubrzo se podijele na kratke i tupe vrške, vršci izgledaju poput prstiju na ruci, u početku su žuto-oker, kasnije su zlatno žuto-oker, u starosti su boje grančica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, tipično glatke, 10.2-12.2 x 4-5.1 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Bijelo, nepromjenljive je boje, prilično je lomljivo, također je malo elastično i vlaknasto; miris je neugodan užegli, a okus je izrazito gorak.

Stanište: Raste najčešće u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drvaća. Neki izvori navode da raste ispod hrasta ili bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Dio autora je zbog narančasto-smeđeg tona grančica poistovjećuje s otrovnom capicom (Ramaria formosa).

BLIJEDA CAPICA

Ramaria pallida (Schaeff.) Ricken

Etimologija: pallidus (lat.) = blijedo. Po svijetloj boji.

Engleski naziv: Pallid Coral

Plodno tijelo: 5-8 cm visoko i 3-22 cm široko, koraljnog je izgleda, iz bjelkaste, žućkaste ili ružičasto crvenkaste kratke osnove račvaju se mnogobrojne sve manje grane koje završavaju malim tupim vršcima, grančice su najprije bjelkaste, zatim su svijetlosmeđe, jako guste, uzdužno naborane i imaju oblik velikog slova V, vršci su s mesnatocrvenkastom ili ljubičasto-crvenkastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, neamiloidne, 9-12 x 4.4-6.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo, prilično je čvrsto, kompaktno; miris je kiselkast, na sapun, u starosti na ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu, a okus je blag, u starosti je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom, rijetko u crnogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako izvješća o jestivosti govore da je jestiva vrsta, ipak se smatra otrovnom vrstom, jer uzrokuje gastrointestinalne smetnje s proljevom, obično ne osobito ozbiljnim, a razdoblje latencije je 30-90 minuta nakon konzumiranja. Općenito bi samo dobri poznavatelji gljiva trebali sakupljati capice, jer je točna identifikacija često vrlo teška.

Napomena: Prepoznatljiva je po lješnjaksmeđoj boji na svim dijelovima i po ljubičastom odsjaju koji je ponekad jedva zamjetan. Slična pepeljasta capica (Clavulina cinerea) ima svjetlosivu ili tamnosivu osnovu, grančice su različite dužine, malo su naborane i modro nahukane, a vršci su najčešće šiljati.

CRVENKASTOSMEĐA CAPICA

Ramaria rubella (Schaeff.) R.H.Petersen

Etimologija: ruber (lat.) = crven + -ella (lat.) = označava umanjenicu. Po boji.

Plodno tijelo: 2-20 cm široko, izgleda poput koralja, panj se grana na brojne grane i grančice koje se račvaju na zašiljene vrške u obliku slova V, ružičasto-smeđe, crveno-smeđe, te također s ljubičastim tonom, u mladosti je svjetlije, a u starosti obično tamnosmeđe, baza panja je bjelkasta do plavkasta od micelija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.8-7 x 3.5-5.2 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlo crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama, obično bora ili smreke, na krupnijim drvnim ostacima, češerima ili na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Sliku je snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kraljev vrh (Medvednica) pokraj Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova vrsta se vrlo rijetko može sa sigurnošću determinirati, jer po boji gornjeg dijela plodnog tijela sliči vrsti Phaeoclavulina vinaceipes, koja je više limunastožute boje i raste u bjelogoričnim šumama, te bataillejevoj capici (Ramaria bataillei), kojoj meso u panju na prerezu postane crvenkasto-smeđe do crno-smeđe.

Ramaria sandaracina var. chondrobasis - created on November 2019 in Humboldt County, CA, United States of America by Damon Tighe

POLUVATRENA CAPICA

Ramaria sandaracina Marr & D.E.Stuntz

Plodno tijelo: 5-10 cm visoko i 3-8 cm široko, slično je koraljima, kratka osnova je bijela, račva se u nekoliko debelih grana, račve su u obliku velikog slova U, grančice su žućkasto-narančaste s crvenkastom nijansom, vršci grančica su s 2-4 žućkasta šiljka koji poslije postanu narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 6-10 x 3.5-4.5 µm; otrusina je žučkasta.

Meso: Bijelo, vlaknasto; miris je ugodan, a okus je gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Opisana se poluvatrena capica lako zamijeni s vatrenom capicom (Ramaria ignicolor) i otrovnom capicom (Ramaria formosa). Obje spomenute capice imaju vrlo sličnu boju plodnog tijela, ali vatrena capica raste u crnogoričnim šumama, dok poluvatrena capica raste u bjelogoričnim šumama, osobito ispod hrasta i bukve. Za precizno određivanje spomenutih capica nužno je mikroskopiranje.

KRVAVA CAPICA

Ramaria sanguinea (Pers.) Quél.

Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po tome što se meso oboji u krvavocrvenu boju.

Engleski naziv: Bloody Coral

Plodno tijelo: 6-15 cm je visoko i 4-12 cm široko, formirano je od osnove i grana, osnova je krupna i masivna, do 3 cm visoka i 2.5 cm široka, bijela, na vrhu je boje grana, mjestimično je s crvenkastim pjegama, račva se na 3-6 glavnih grana, koje su manje ili više stisnute, 1-2 cm široke, žute, sekundarne grane su postavljene u 4-6 redova, izdužene, stisnute, prilično su debele, zagasito žute do zagasito žuto-zelenkaste, račve su usko zaobljene u obliku slova V, na vrhu su kratki, zbijeni i tupi vršci, u početku sliče na čekinje, kasnije se rašire i nabubre, svijetložuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave ili skoro glatke, 8-12 x 4-5 µm; otrusina je žuta do krem-žućkasta.

Meso: Čvrsto, vlaknasto i vodenasto po vlažnom vremenu, po suhom je vremenu mekano i lomljivo, bijelo, na prerezu i na pritisak postane vinskicrveno, osobito u osnovi; ugodnog do blago aromatičnog mirisa na gljive, a okus je slatkast i ugodan, ponekad je u starosti gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, ali također i ispod crnogoričnog drveća, ispod smreke, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, a kod osjetljivih ljudi može izazvati proljev i lagane bolove u trbuhu. Grane su često pregorke zbog čega se ne preporučuje njihova konzumacija.

Napomena: Veoma je slična žuta capica (Ramaria flava) od koje se po makroskopskim osobinama razlikuje po mesu koje teži da postane crveno-ljubičasto.

Ramaria spinulosa - created in Netherlands by Peter Kroes

TRNOVITA CAPICA

Ramaria spinulosa (Pers.) Quél.

Etimologija: spinulosus (lat.) = ponešto bodljikavo.

Plodno tijelo: 4-11 cm visoko x 4-10 cm široko, formirano je od dosta izduženog panja i grana, osnova se račva na 2-4 glavne uspravne grane, do 8 mm široke, hrapave, oker, svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe, sekundarne grane su višestruko račvaste, duge, guste, postavljene su u 3-7 redova, uspravne su i gotovo ravne, krem-smeđe, račvaju se na 2 najčešće zašiljena i uvijena, prstatsta, cimetasto-smeđa su do krem-ružičasta vrška.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do skoro bademaste, karakteristično sitno i jedva uočljivo dekorirane, slabo amiloidne, 8-12.9 x 4.4-7 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo, kremasto, uopće nije mramorirano, nepromjenjive je boje, relativno je čvrsto, lomljivo; miris je blago aromatičan, na zemlju, a okus je blagi, slatkast, na gljive, ponekad je malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma ili na neobrađenom zemljištu u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično bukvom, jelom ili smrekom.

Doba rasta: 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, ali neki autori navode da je vjerojatno otrovna i da uzrokuje gastrointestinalne poremećaje s proljevom, obično ne osobito ozbiljne, a razdoblje latencije je oko 30-90 minuta nakon konzumiranja. Općenito bi samo dobri poznavatelji gljiva trebali sakupljati capice, jer je točna identifikacija često vrlo teška.

Napomena: Može se zamijeniti s lijepooblikovanom capicom (Phaeoclavulina eumorpha) koja je nešto manja rastom, boja i oblik su veoma slični, međutim raste samo ispod crnogoričnog drveća. Razlikuju se i po mikroskopskim karakteristikama.

Ramaria stricta - created in Norway by Rune Solvang

TIJESNA CAPICA

Ramaria stricta (Pers.) Quél.

Etimologija: strictus (lat.) = usko, stisnuto. Po tankim i stisnutim grančicama.

Engleski naziv: Upright Coral

Plodno tijelo: 3-12 cm visoko i 5-10 cm široko, formirano je od osnove i grana, osnova je 1-1.5 cm visoka i 0.5-1.5 cm debela, jednostavna, poput korijena, sužava se prema bazi, mesnatocrvenkaste do vinskicrvene boje, na bazi je često bijelo baršnasto-maljav od micelijskih niti, osnova se račva na najviše do 8 glavnih grana, uspravnih i paralelnih, često se račvaju na 2, a ponekad na više grančica, širokih 1-5 mm, krem-žućkaste, u početku su svijetložute do žuto-oker, kasnije su žuto-narančaste, račvaju se u obliku slova U na brojne, zašiljene, sumpornožute vrške, kasnije su tupi, kasnije svi dijelovi plodnog tijela postaju svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, 7.5-10.5 x 3.5-5.5 µm; otrusina je zlatnožuta do žuto-oker.

Meso: Vrlo je tanko, svježe je žilavo i elastično, osušeno je lomljivo, bjelkasto, blijedosmeđe do svijetlonarančasto, na prerezu potamni; miriše ugodno na gljive i često na anis, a okus je papren, kiselkast do malo gorkast i trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, a nešto rjeđe hrasta, te na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, rjeđe se pronađe na drvu crnogorice, obično smreke.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom, prvenstveno zbog vrlo velike sličnosti s nekim otrovnim capicama.

Napomena: Neobična je vrsta, jer raste u velikim skupinama na raspadajućem drvu. Slična je lijepooblikovana capica (Phaeoclavulina eumorpha) koja raste samo na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, te na zemlji. Zdjeličasta capica (Artomyces pyxidatus) također raste na trulom drvu, gornje grančice su šire, a vršci su čaškasto rašireni i malo udubljeni. Jelova capica (Phaeoclavulina abietina) ima grančice s 2-3 zupčasta vrška.

RUŽIČASTA CAPICA

Ramaria subbotrytis (Coker) Corner

Etimologija: jer je slična crvenoj capici (Ramaria botrytis).

Plodno tijelo: 5-20 cm visoko i 5-18 cm široko, koraljnog je izgleda, bijela je osnova zadebljana i kratka, na pritisak požuti, prema vrhu postaje bjelkasto-crvenkasto, račva se na brojne tamnije žuto-crvene, crvene ili ružičaste grane koje se zatim dijele na grančice s 3-5 jarko crvenih vršaka koji podsjećaju na vilice širine 5-12 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 7-10 x 3-4 µm; otrusina je žućkasto-oker.

Meso: Bijelo, s narančastim ili ružičastim tonom u granama, na pritisak postane žućkasto; miris dosta ugodan na gljive, a okus je pomalo gorak.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u travnatim bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako izvješća o jestivosti govore da je jestiva vrsta, smatra se nejestivom, prvenstveno zbog velike sličnosti s otrovnom capicom (Ramaria formosa) i zato što pojedini autori navode da je otrovna.

Napomena: Ova vrsta se vrlo rijetko može sa sigurnošću determinirati, jer po boji gornjeg dijela plodnog tijela sliči crvenkastoj capici (Ramaria botrytis) i crvenoj capici (Ramaria rufescens), kao i boji slične otrovne capice (Ramaria formosa) s kojom se vrlo lako zamijeni, treba uočiti da je plodno tijelo naše vrste ujednačeno obojeno.

CIMETASTA TVRDOKOŠKA

Coltricia cinnamomea (Jacq.) Murrill

Etimologija: kinnamomon (gr.) = cimet. Po boji.

Engleski naziv: Shiny Cinnamon Polypore

Klobuk: 2-8 cm širok, malo je plutast, mlohav, spljošteno-ulegnut, gotovo je lijevkast, baršunast pa gol, blistav, žive je cimetastosmeđe, tamnosmeđe ili hrđastosmeđe boje s tamnijim koncentričnim pojasevima, boja na pojasevima polako slabi i na kraju je ujednačene riđe boje i bez pojaseva, rub je često resast.

Stručak: 1-5 cm visok i 1-4 mm debeo, centralan, šupljikav do šupalj, sužen je na osnovi, dlakav, fino baršunast, žućkast, hrđastosmeđ ili narančasto-smeđ.

Rupice/cjevčice: Uglavnom su dosta široke, promjera 1-2 mm, u početku izdužene pa 5 ili 6-višekutne, s tankim stijenkama, 2-3/mm, žućkaste, cimetastosmeđe ili crvekasto-smeđe, isušene su riđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, glatke, 7.2-8.3 x 3.8-4.6 µm, Me = 7.7 x 4.2 µm; otrusina je žuto-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Prljavo bjelkasto, žućkasto, hrđastosmeđe do narančasto, kasnije tamnosmeđe, kožasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili rijetko busenasto, kao saprotrof i simbiont u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, osobito šumama smreke, na mahovini i na zemlji.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Često se zajedno mogu uočiti brojni klobuci koji zajedno podsjećaju na cvijet.

TRAJNA RUPIČARKA

Coltricia perennis (L.) Murrill

Engleski naziv: Tiger's Eye / Brown Funnel Polypore

Klobuk: 2-11 cm širok, kružan, raširen, lijevkast, često je valovit, gornja površina je s izraženim koncentričnim krugovima, gladak ili dlakav i blago baršunast, žuto-smeđ, narančasto-smeđ, sivo-smeđ, hrđastosmeđ ili tamnosmeđ, rub je obično svjetliji, tanak, valovit i često rascijepljen.

Stručak: 1-5 cm visok i 0.3-1.2 cm debeo, isprva je gotovo ležeći na podlozi, osnova je zadebljana, hrđastosmeđ do narančasto-smeđ, dlakav i maljav, često je po nekoliko stručaka zajedno srašteno i tvori zajednički klobuk.

Rupice/cjevčice: Žućkaste do crvenkasto-smeđe, do ruba su svjetlije, okruglaste, višekutne, 1-3/mm, cjevčice su 2 mm duge, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6-9 x 3.5-6.5 µm; otrusina tamnosmeđa.

Meso: Crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe, kožasto, žilavo, plutasto, tanko, drvenasto u stručku; miris nije izražen, a okus je blag, pomalo trpak kada se prožvače.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, ali češće u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, voli i opožareno tlo, mahovinu, pjeskovito tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Opisana trajna rupičarka lako se može zamijeniti s baršunastim rupičarom (Onnia tomentosa), koji raste u crnogoričnim šumama. Međutim, on nema koncentrične krugove na klobuku, robusnijeg je rasta, plodno tijelo može rasti i busenasto, a himenij je siv do tamnosivo-smećkast. Slična cimetasta tvrdokoška (Coltricia cinnamomea) ima klobuk svijetle cimetaste boje, ali brojni autori smatraju da je ona samo jedan od varijeteta trajne rupičarke.

ROGATA DUGOZUPKA

Deviodontia pilaecystidiata (S.Lundell) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: pilea (lat.) = što se odnosi na klobuk + cystidia (lat.) = mikroskopska struktura gljive. Po mikrostrukturi.

Plodno tijelo: 2-50 cm dugo i 3-6 cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira plahtice, isprva je prljavo kremasto do svijetlooker s blagim žućkastim tonom, himenij je nepravilno pustenast do zupčast, sa šiljcima ili čak nejasno poroidan, rub je jasno ograničen, plodan cijelom širinom ili s uskom, sterilnom, pustenastom zonom.

Šiljci: Različitih su oblika, stožasti ili valjkasti, ponekad su razgranati, duge su 1–5 mm, uglavnom su tupih vrhova, pod povećalom su dlakave zbog stršećih cistida.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, tankih stijenki, glatke, prozirne, često s s jednom uljnom kapljicom, 5–6.5 × 3–3.5 µm, bazidije su valjkaste, zadebljane na sredini, 4-sporne, s bazalnom kopčom, 18-22 x 4-5 µm, leptocistide su oblika tučka (s vršnim proširenjem i proširenom bazom), tankih stijenki, na vrhu su sa smolastom inkrustacijom koja se otapa u mediju za mikroskopiranje, 20-35 x 3-5 µm, sustav hifa je monomitičan, hife su višesegmentne, s kopčama, široke 2-3 µm (cromushrooms: bazidiospore su (5) 5.1 - 5.8 (6) × (2.4) 2.8 - 3.5 (3.6) µm, Q = (1.6) 1.61 - 2.1 (2.8), N = 42, Me = 5.4 × 3.2 µm, Qe = 1.7, bazidije su 17.2 - 18 × (4.1) 4.14 - 4.8 µm, N = 3, leptocistide su 20.7-35.2 × 2.7-3.7 µm, N = 21); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u vlažnom i svježem stanju je poluvoštano, bijelo, osušeno je vlaknasto i prilično žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) hrasta, a rjeđe na drugom bjelogoričnom drveću. Slike je snimio Slobodan Bjelajac, 10.10.2026., na lokalitetu Lokve kod Fužina u Gorskom kotaru, na drvetu bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta najčešće raste na stojećim mrtvim stablima vrba, i to na mjestima gdje je kora raspukla i zavila se na dvije strane. Spušta se dugo po stablu mijenjajući oblik i dužinu šiljaka. Debeli i tupi šiljci mogu biti dugi do 8 mm i podsjećaju na stalaktite. Viseći šiljci sliče šiljcima vrste Hyphodontia abieticola, koja raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća i njezini su šiljci obavijeni sitnijim izraslinama. 

PUNKTIRANI PLUTNJAK

Fomitiporia punctata (P.Karst.) Murrill

Engleski naziv: Elbowpatch Crust

Plodno tijelo: 4-100 cm dugo i više od 2 cm debelo, potpuno priraslo na supstrat, razrašteno, nisko konveksno, skoro jastučastog oblika, hrđastosmeđe, crvenkasto-smeđe, sivkasto-smeđe ili tamnosmeđe, rub je vrlo tanak i u mladosti baršunast, himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, okruglaste ili duguljaste, 5-6/mm, smeđe, crveno-smeđe, kasnije sivo-smeđe, cjevčice su u slojevima, po svakom sloju su 1-5 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 5.5-7.5 x 5-7 µm, Q = 1.1-1.2 (cromushrooms: bazidiospore su (5.7) 6.9 - 7.6 (7.8) × (4.8) 5.7 - 6.6 (7.1) µm, Q = 1.1 - 1.2 (1.4), N = 80, Me = 7.3 × 6.2 µm, Qe = 1.2); otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Hrđastosmeđe,vremenom se raspucava, prerez otkriva različite slojeve rasta; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina na drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća koje nije u dodiru s tlom (stojeće drvo), osobito lješnjaka i vrbe, najčešće raste uzduž trupca ili grana, izaziva bijelu trulež drva. Prve tri slike snimljenu su 6.5.2026., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na drvu brijesta, a posljednje dvije slike snimila je Mirna Katičić, 16.2.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, na oborenom trupcu jele.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Punktirani plutnjak raste isključivo i potpuno prirašteno za supstrat, nikada ne raste u obliku klobuka. Lako je prepoznatljiv upravo po pravilnom i oštrom rubu koji jasno odvaja supstrat od plodnog tijela.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1268. Punktirani plutnjak (Phellinus punctatus (Fr.) Pilat)

ROBUSNI PLUTNJAK

Fomitiporia robusta (P.Karst.) Fiasson & Niemelä

Etimologija: Po dimenzijama i konzistenciji.

Engleski naziv: Robust Bracket

Plodno tijelo: 5-35 cm široko i do 10 cm visoko, u mladosti polukuglasto, jastučasto, kasnije u obliku konzole ili polumjeseca, polumjeseci su često poredani jedan iznad drugoga, žilavo su prirasli na koru, gornji je dio gladak, zadebljan, lagano pojasast, smećkast, hrđastosmeđ i sivo-smeđ, uglavnom je prekriven svijetlozelenim algama, donji je dio trbušast, sitno rupičast, nakošen je prema vrhu, rub je zaobljen, žuto-smeđ i hrđastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-5/mm, žućkasto-smeđe do hrđastosmeđe, cjevčice su u slojevima, po sloju su duge 2-7 mm, srednji je sloj plodan.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, glatke, s debelim pregradama, s velikom uljnom kapljom, 6-9 x 5.5-8 µm; hife su s nježnim sponama, generativne hife su bezbojne, s tankim pregradama, 2-3 µm, skeletne su hife žuto-smeđe i hrđastosmeđe, 5-8 µm; bazidije nose 6 spora, krupno su batinaste, 10-15 x 7-10 µm; lažne su čekinjice (cistidiole) s debelim pregradama, batinaste, žućkaste, šupljo-valjkaste, u obliku su hifa, dužine su do 70 µm; čekinjice su dosta rijetke, pojedinačne, svijetlosmeđe, do 40 x 4-5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Vrlo tvrdo, drvenasto, žilavo, žuto-smeđe ili svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina, često visoko na granama i deblima živog hrasta, ali također i na bukvi, bagremu ili pitomom kestenu; izaziva bijelu trulež drva. Sliku je snimio Matija Josipović, sredinom kolovoza, na lokalitetu u prašumi Prašnik kod Okučana. 

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Kao i kod pasje gube (Fomitiporia hippophaeicola), na gornjoj su površini uvijek prisutne zelenkaste alge. Sličan se vrbov plutnjak (Phellinus igniarius) razlikuje po nešto svjetlijoj i malo blistavijoj trami, te po drugačijoj kemijskoj reakciji spora koje u dodiru s Melzerovim reagensom poplave.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1255. Robustan plutnjak (Phellinus robustus (P.Karst.) Bourd. & Galz.), Sinonim: Fomes robustus Karst.

Fuscoporia ferrea - created in Norway by Inger Kristoffersen

ŽELJEZNI PLUTNJAK

Fuscoporia ferrea (Pers.) G.Cunn.

Engleski naziv: Iron Porecrust, Cinnamon Porecrust

Plodno tijelo: 5-100 cm široko i do 1.5 cm debelo, potpuno je priraslo na supstrat, razrašteno, formira cijele plohe, na vertikalnom je supstratu kvrgavo, raste slojevito, u 3-5 slojeva, svijetlosmeđe, cimetastosmeđe, sivo-smeđe, tamno hrđastosmeđe, rub je u mladosti žut do svijetlosmeđ i baršunast, himenij je poroidan.

Rupice/cjevčice: Okruglaste ili višekutne, a na okomitom supstratu imaju izgled labirinta, 4-6/mm, najprije su žuto-smeđe, a kasnije crveno-smeđe, na pritisak postanu hrđastomeđe, cjevčice su u slojevima, po svakom su sloju 1-3 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 6-8 x 2-2.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Tanko, 1-12 mm debelo, žuto-smeđe do cimetastosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, johe, breze, graba, kestena, lijeske, bukve, trešnje i vrbe; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Željezni se pliutnjak vrlo lako može zamijeniti s drugim sličnim plutnjacima, kao što su hrđavi plutnjak (Fuscoporia ferruginosa), planinski plutnjak (Phellinus viticola) i punktirani plutnjak (Fomitiporia punctata), od kojih se razlikuje po valjkastim i većim sporama. Željezni plutnjak ima osobitu karakteristiku da na pritisak vrlo brzo mijenja žuto-smeđu boju u hrđastosmeđe-crvenu boju.

Phellinus ferruginosus - created in Norway by Terje Spolén Nilsen

HRĐAVI PLUTNJAK

Fuscoporia ferruginosa (Schrad.) Murrill

Engleski naziv: Rusty Porecrust

Plodno tijelo: 5-100 cm široko i 1-8 mm debelo, potpuno je priraslo za supstrat, razrašteno, formira plahtice, površina je poroidna (bodljikava), na vertikalnom supstratu raste stupnjevito ili trbušasto, crvenkasto-smeđe ili hrđastosmeđe, u starosti je sivo-smeđe, rubna zona je svjetlija i u mladosti baršunasta.

Rupice/cjevčice: Smeđe, vrlo nepravilne, okruglaste, višekutne ili labirintne, nazubljene, 5-6/mm, cjevčice su 0.5-8 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4.5-5.5 x 3-3.5 µm; otrusina smeđa.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, lijeske, vrbe i johe, voli vlažna mjesta; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od drugih se sličnih plutnjaka bitno razlikuje po vrlo različitim oblicima rupica na himeniju. Vrlo je sličan plutnjak Phellinus ferrugineofuscus, koji raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća (smreka, jela, bor) te ima vrlo sitne rupice, 5-8/mm², manje spore (4-5 x 1.5-1.8 µm) i kraće bazidije (6-10 µm).

CRVENOPORNI PLUTNJAK

Fuscoporia torulosa (Pers.) T.Wagner & M.Fisch.

Etimologija: torulus (lat.) = mala gruda, valjak. Po obliku.

Engleski naziv: Tufted Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-40 cm široko i do 10 cm debelo, veoma je krupno, jednim je krajem pričvršćeno za supstrat, spljošten ili ulegnuto, izbrazdano, cimetastosmeđ ili hrđastosmeđ, u starosti zelenkast od alga, rub je ispupčen i nešto svjetliji, žut ili hrđasto žuto-smeđ, na spoju sa supstratom hrđastosmeđe, mjestimično je sa crno-smeđim pojasevima.

Rupice/cjevčice: Vrlo sitne, promjera su 0.1-0.24 mm, okruglasto-jajolike, svijetlosmeđe ili cimetastosmeđe, po vlažnom su vremenu tamnocrvene, cjevčice su 3-11 mm duge, boje su klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, široko eliptične, prozirne, neamiloidne, 4-6 x 3-4 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Plutasto, žilavo, tvrdo, prilično je izraženo pojasasto, smećkasto ili žuto-smeđe; miris je ugodan, a okus gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta crnike i pitomog kestena, češća je na sredozemnom području.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dosta je krupna vrsta iz roda Fuscoporia pa se samim time teško može zamijeniti s nekom drugom vrstom, klobuk nekad naginje prema bordocrvenoj boji.