OKRUNJENA KRASTOKORKA

Botryobasidium subcoronatum (Höhn. & Litsch.) Donk

Etimologija: sub (lat.) = ispod, približno. skoro + corona (lat.) = vijenac, kruna. Po izgledu.

Engleski naziv: Coronet Crust

Plodno tijelo: 1-50 cm široko, razrašteno poput tankog filma ili kore po površini supstrata, površina je obično glatka, neravna, grbava, fino zrnasta, paučinasta do pamučasta, boja može varirati od bjelkaste do svijetlokrem, žuto-oker ili sivkaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, eliptične, valjkaste ili u obliku brodice, glatke, prozirne, neamiloidne, 6.5-8 x 2.5-3.5 µm, Q = 1.7-2.7, bazidije su batinaste, 6-sporne, s bazalnom kopčom, 12.5-16 x 6-7 µm, cistide su odsutne, sustav hifa je monomitičan, hife su isprepletene, bogato razgranate, generativne hife su široke 4-8 µm, debelih stijenki, s dugim segmentima, subhimenijalne hife su tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima, na krajevima svih segmenata; otrusina je bjelkasta.

Meso (trama): Tanko, mekano, kasnije je tvrdo, kožasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima (oboreni trupci, grane i panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, ponekad kao parazit na živom drveću, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Botryobasidium subcoronatum je kortikoidna (korasta) gljiva. Plodno tijelo nema prepoznatljiv izgled poput drugih gljiva, već ima karakteristične bazidije koje izgledaju poput grozda grožđa, po čemu je rod i dobio ime.

Clavulicium macounii - created in Norway by Erik Kagge

SMEĐASTA VOSKOKORKA

Clavulicium macounii (Burt) J.Erikss. & Boidin ex Parmasto

Plodno tijelo: 1-40 cm široko i do 1.2 mm debelo, sivkasto-oker, kremasto-smeđe, površina glatka, rub je bijel, s kratkim je vlaknasto-kovrčavim završetcima.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, s tankim stijenkama, 9-12 x 6.4-8 µm, bazidije su 35-50 x 6-8 µm, hife su s kopčama, s jakim vrhom, prozirne, ali s blago žućkastim uljnim kapljama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto, sivkasto-oker, kremasto-smeđe, mekano, sočno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine (plodišta se razvijaju u ljeto i jesen) kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima različitih vrsta drveća u poodmaklom stupnju razgradnje. Kod nas je pronađena u miješanoj šumi bukve, jele i smreke na panju crnogorice, najvjerojatnije jele, na jedinom poznatom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

BIJELO-CRVENKASTA LISIČICA

Cantharellus alborufescens (Malençon) Papetti & S.Alberti

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + rufescens (lat.) = crvenkasto. Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, ljevkast, više ili manje ulegnut na sredini, površina je glatka, ponekad je s priraštenim, oker-smeđim ljuskama na sredini u starosti, pojasast, isprva je bijel, svijetlooker ili sivkasto-bijel, ponekad je s ružičastom nijansom, ponekad je žuto-narančast od početka ili postaje takav na kraju, osobito po vlažnom vremenu, često ostaje bijel blizu ruba ili na neizloženim dijelovima, često je prisutna svijetloružičasta do tamnoružičasta nijansa, koja prekriva čitavu površinu ili ograničena na mrlje na rubu, rub je tanak i lomljiv.

Stručak: 2-6.5 cm visok i 5-18 mm debeo, valjkast, često se sužava prema dolje, u početku je oker-bijel, zatim je svijetlooker, površina je glatka ili ponekad fino ljuskava na vrhu.

Himenij: Sastoji se od račvastih žilica, anastomozirajućih, prvo su bijele do oker-bijele, postupno postaju oker ili narančasto-oker, često se snažno zamrljavaju rukovanjem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do pomalo bubrežaste, ponekad su sužene na sredini, glatke, 8-13 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2.1, Qe = 1.8, bazidije su pretežno 5-6-sporne, 82-96 x 8.5-9.5 µm, hife pileipelisa su valjkaste, debelih stijenki (0.8–2 µm), sa žućkastim ili žuto-smećkastim sadržajem, širine 4-9.5 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je svijetlo žuto-oker.

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu kod mladih primjeraka je izraženo ružičasto ili narančasto-oker ispod kožice klobuka; miris je blag na voće, a okus je slatkast, naknadno je ljutkast i lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Površina stručka sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane crvenkasto-siva.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili skupno, često po više plodnih tijela srašteno zajedno, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastovima (Quercus ilex, Quercus cerris) ili kestenom, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. 

Napomena: Prilično je varijabilna vrsta u smislu boje klobuka i prisutnosti ružičastog premaza na površini klobuka. Tipični primjerci imaju bijeli klobuk, tragove ružičaste nijanse, bijeli himenij i snažno se zamrljavaju na pritisak. Opisana se vrsta razlikuje od srodnih vrsta po tome što gotovo isključivo raste u mediteranskim šumama zimzelenog hrasta na vapnenastom tlu, ali jedna kolekcija pronađena je ispod kestena. Izvorno je opisana u Maroku i široko je rasprostranjen u mediteranskoj regiji Europe. Primjerci s potpuno žuto-narančastim klobukom pripadaju istoj filogenetskoj vrsti. Plodna tijela s potpuno ružičastim klobukom su izgleda češći u kišnim godinama. Dvobojna lisičica (Cantharellus pallens), također raširena u mediteranskom području, ponekad ima potpuno bijeli klobuk kao opisana vrsta, ali se razlikuje po tome što ima tipično svjetlije žuto-narančaste žilice blizu ruba, prosječno manje spore (7.5-8.8 µm) i jasno preferira kiselo tlo, barem u mediteranskoj regiji. Na temelju određenih kriterija i sekvenci iz tipskih uzoraka, utvrđeno je da su Cantharellus ilicis, Cantharellus lilacinopruinatus i Cantharellus henrici sinonimi opisane vrste, iako je posljednja poslije izvojena kao zasebna vrsta. Nadalje, pregled holotipskog materijala i neobjavljeni originalni crtež s bojama opisane vrste podupiru ovo stajalište, jer se slažu s materijalom koji je ovdje proučavan. Ipak, oko opisane vrste vlada velika zbrka i rijetko je tretirana u ispravnom smislu i pod svojim prioritetnim nazivom. Cantharellus lilacinopruinatus je odvojena od opisane vrste zbog prisutnosti ružičasto-ljubičaste nijanse na klobuku, česte karakteristike koja se ovdje pokazala nestalnom i stoga nepouzdanom. Druga izvješća o opisanoj vrsti trebaju se odnositi na dvobojnu lisičicu što snažno sugerira žuto-narančasti rub himenija na njihovim fotografijama. Cantharellus henrici ovdje je predstavljen kao novi sinonim opisane vrste, a opisana je kao mala termofilna vrsta koja se razlikovala od holotipa tanke lisičice (Cantharellus romagnesianus) (sinonim Cantharellus cibarius var. tenuis) po tome što je imala hife pileipelisa s debelim stijenkama. Preferiranje rasta u mediteranskom području Cantharellus henrici, debele stijenke hifa pileipelisa i veličina spora (9-13 x 4.5-5 µm) u skladu su s opisanom vrstom. Mala veličina holotipnog uzorka (klobuk širine 23 mm) mogla bi, po našem mišljenju, biti posljedica sušnog razdoblja i u ovom slučaju nije taksonomski informativna.

Referentni izvori: Ibai Olariaga, Gabriel Moreno, Jose Luis Manjón, Isabel Salcedo, Valérie Hofstetter, Diego Rodríguez, Bart Buyck. 2016. Cantharellus (Cantharellales, Basidiomycota) revisited in Europe through a multigene phylogeny. Fungal Diversity, online, 2016. – Cantharellus alborufescens (Malençon) Papetti and S.Alberti

AMETISTNA LISIČICA

Cantharellus amethysteus (Quél.) Sacc.

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po ametistno nahukanom klobuku.

Engleski naziv: Amethyst Chanterelle

Klobuk: 1.5-9.5 cm širok, površina je isprva glatka, kasnije je vrlo često čitava ili samo na sredini pokrivena priraštenim, ružičasto-ljubičastim do ljubičastom ljuskicama, nekad je pojasasta, isprva je žućkasto-oker do svijetlo žuto-narančast, u mladosti je rijetko svijetlo žuto-oker, obično je u potpunosti ili djelomično s ružičasto-ljubičastom do ljubičastom nijansom, koja tipično zaostaje na sredini ili rubu, ponekad je odsutna u starosti, ljubičasto-smeđ kada izblijedi pod utjecajem vremenskih uvjeta, rub je tanak.

Stručak: 1.5-5.5 cm visok i 8-12 mm debeo, valjkast, često se sužava prema dolje, površina je glatka, isprva je oker-bijel, zatim je svijetlo žuto-oker.

Himenij: Sastoji se od račvastih žilica, anastomozirajućih, rijetko su naborane, isprva su svijetlo narančasto-oker do svijetlo žućkasto-oker, zatim su žuto-oker, ponekad rukovanjem malo potamnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do donekle bubrežaste, ponekad su sužene na sredini, glatke, prozirne, 9-12 x 4.5-7 µm, Q = 1.5-2.1, Qe = 1.7, bazidije su pretežno 4-6-sporne, 70-110 x 8-10 µm, hife pileipelisa su valjkaste, ponekad su malo vijugave, s debelim stijenkama (0.5-1 µm), ponekad su nešto debhlje na vrhu (0.5-1.5 µm), sa žutim sadržajem, sadržaj je u području obojenog sloja na klobuku ružičasto-smeđ, 4-7.5 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je žuto-oker.

Meso: Debelo, dugo je vremena čvrsto, suho, bijelo, u mladosti je žuto-oker ispod kožice klobuka; miriše tipično ugodno na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u klobuku i stručku sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivo, ali jasno crvenkasto-sivo u bazi stručka.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili hrastom, na glinenastom tlu, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova je vrsta karakteristična po ružičasto-ljubičastom do ljubičastom nijansi na klobuku, jakom tamnjenju na pritisak i po velikim sporama. Plodna tijela se teže determiniraju bez uočljivog sloja i bez ljuskave dekoracije, ali su prepoznatljiva po suptilnim ostacima obojenog sloja na rubu i/ili na sredini. Čini se da opisana vrsta jedinstveno reagira s FeSO4, meso u klobuku i stručku postane sivo, ali jasno crvenkasto-sivo na bazi stručka. Površina klobuka je svijetlo žumanjčanožuta i s blagim smeđim i ljubičastim slojem. U početku je zbog boje klobuka kao sinonim opisane vrste bila predložena vrsta Cantharellus rufipes, koji je sinonim bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), međutim taj prijedlog nije prihvaćen u široj mikološkoj zajednici. Također je kao sinonim predložen i drugi sinonim bjelkaste lisičice, Cantharellus cibarius subsp. squamulosus, prvenstveno zbog ljuskavog klobuka, crveno-smeđeg stručka i činjenice da je opisana vrsta raširena u Norveškoj, gdje bila izvorno opisana. Međutim, ni posljednji prijedlog sinonimije nije prihvaćen. Još je jedan od sinonima bjelkaste lisičice isprva također smatran srodnim opisanoj vrsti, Cantharellus cibarius var. umbrinus, prvenstveno na temelju dobivenih molekularnih podataka. Opisana vrsta nije rasprostranjena samo u mediteranskom području, široko je rasprostranjena u čitavoj Europi.

BJELKASTA LISIČICA

Cantharellus cibarius Fr.

Engleski naziv: Chanterelle

Klobuk: 1.5-8 cm širok, čvrst, suh, prvo je konveksan, kasnije se otvori i više ili manje ulegne na sredini, površina je bez izražene nijanse, fino baršunasta ili glatka, rijetko je slabo ljuskava na sredini, ujednačeno je obojen, žuto-narančast do svijetlog žuto-oker, ponekad je ružičasto-narančast, svijetlo žuto-oker u mladosti ili kada je dehidriran, ponekad je s bjelkastim ili srebrnastim nijansama, rub je tanak, valovit i zakrivljen.

Stručak: 3.5-5 cm visok i 8-15 mm debeo, valjkast, ponekad se sužava prema dolje, gladak, isprva je vrlo svijetlo oker-bijel, zatim je žuto-narančast, rijetko je svijetlo ružičasto-narančast.

Himenij: Sastoji se od račvastih vena, anastomozirajućih, spuštaju se po stručku, žuto-oker do žuto-narančaste, ponekad su ružičasto-narančaste, ujednačeno su obojene, na pritisak ne mijenjaju boju.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, ponekad su malo bubrežaste, ponekad su sužene na sredini, glatke, 7.5-10 x 4-6 µm, Q = 1-2.1, Qe = 1.6, bazidije su uglavnom 5-6-sporne, 76–104 x 8–9.5 µm, hife pileipelisa su valjkaste, debelih stijenki (1–1.5 µm), sa žutim sadržajem, širokie su 3-10 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je žuto-oker.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ponekad je slabo obojeno, osobito u mladosti, žuto-oker ili rijetko ružičasto-narančasto ispod kožice klobuka; lagano miriše na breskve, osobito ako su gljive očišćene i izrezane, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) posivi, s fenolom postane ljubičasto-sivo, s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta poplavi, dok sa sumpornom kiselinom najprije postane plavo-sivo pa zatim smećkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, od svibnja do listopada, u svim tipovima šuma, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, hrastom, bukvom ili brezom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Lisičica je nadaleko poznata i veoma cijenjena gljiva, ima dosta varijacija, a sve su podjednako kvalitetne jestive gljive.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antioksidativno i antikancerogeno (National Library of Medicine. 2024. Golden Chanterelle or a Gold Mine? Metabolites from Aqueous Extracts of Golden Chanterelle (Cantharellus cibarius) and Their Antioxidant and Cytotoxic Activities; Structural characterization, immune regulation and antioxidant activity of a new heteropolysaccharide from Cantharellus cibarius Fr.; Comparison of Different Extraction Solvents for Characterization of Antioxidant Potential and Polyphenolic Composition in Boletus edulis and Cantharellus cibarius Mushrooms from Romania).

Napomena: Karakteristična je po ujednačeno obojenom žuto-narančastom klobuku i što trljanjem ne mijenja boju. Klobuk ponekad može biti potpuno narančast ili bijel. Uzorci sa srebrnim slojem na klobuku je Cantharellus atlanticus (sinonim Cantharellus cibarius var. atlanticus) koji na temelju određenih kriterija pripadaju istoj filogenetskoj skupini kao i bjelkjasta lisičica (Cantharellus cibarius). Stariji i u potpunosti žuto-narančasti primjerci dvobojne lisičice (Cantharellus pallens) jako podsjećaju na bjelkastu lisičicu, ali se uglavnom može odvojiti od nje po nešto većim dimenzijama, svjetlijem žuto-narančastom himeniju blizu ruba klobuka, više smeđoj boji, svjetlijoj i hifama pileipelisa s debelim stijenkama. Iako je bjelkasta lisičica dosljedno interpretirana u Europi nakon revizije Eyssartiera i Buycka (2000.), predložen je jedan epitip kako bi se omogućila molekularna interpretacija. Na temelju sekvenci i morfološkog pregleda, Cantharellus parviluteus i Cantharellus atlanticus su u reviziji lisičarki svedeni na sinonime od bjelkaste lisičice, međutim kasnije su odvojeni u zasebne vrste. Cantharellus parviluteus je bila opisana kao mala bjelkasta lisičica karakteristična po higrofilnom staništu. Eyssartier i Roux (2011.) su smatrali da Cantharellus atlanticus zaslužuje status zasebne vrste. Opisana je vrsta široko rasprostranjena u čitavoj Europi, a ne samo u mediteranskom području. Također su slične ametistna lisičica (Cantharellus amethysteus), koja je mesnatija, više smeđe boje, svjetlija i ima hife pileipelisa s debelim stijenkama, sitna lisičica (Cantharellus friesii), koja je krhkija, s hifama pileipelisa s tankim stijenkama i uglavnom crvenkastija, hrđava lisičica (Cantharellus ferruginascens), koja raste na tlima bogatim hranjivim tvarima, ima limunastožuti klobuk i stručak s izraženim smeđim ili hrđastosmeđim mrljama. Sve su navedene vrste jestive. Paziti da se ne zamijeni s lažnom lisičicom (Hygrophoropsis aurantiaca) koja raste na panjevima, a ne na zemlji, klobuk joj je pahuljast i ima jako anastomozirajuće listiće. Ponekad se susreću izblijeđena ili gotovo bijela plodna tijela, koje nisu nikakva zasebna vrsta, već samo mutacije bjelkaste lisičice. Ista vrsta može se pojaviti i u ružičasto-narančastoj formi. 

PEPELJASTA LISIČICA

Cantharellus cinereus (Pers.) Fr.

Etimologija: cinereus (lat.) = pepeljast, siv. Po boji.

Engleski naziv: Ashen Chanterelle

Klobuk: 1.5-6 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i udubljen na sredini, duboko lijevkast s malom rupom na sredini koja se nastavlja do šupljeg stručka, površina je pahuljasto-ljuskava, osobito prema rubu, naborana i bez sjaja, tamno sivo-crn do sivo-smeđ, rub je isprva podvijen, zatim se izravna, kasnije je nepravilno valovit i režnjast.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 3-6 mm debeo, gotovo je valjkast, malo se sužava se prema dolje, šupalj, elastičan, površina je vlaknasta i uzdužno crtasta, boje je klobuka, sivo-crn do sivo-smeđ.

Himenij: Sastoji se od niskih nabora i žila, izraženo račvastih, anastomozirajućih, ponekad su poprečno povezani žilicama, promjenjivih su boja, bjelkasti, pepeljastosivi ili sivkasto-smeđi, uvijek su svjetliji i kontrastni u odnosu na tamnu površinu klobuka i stručka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 5-7 µm, Q = 1.3-1.6 (cromushrooms: spore su (5.5) 6.6 - 8.2 (10.1) × (4.1) 4.5 - 5.7 (6.9) µm, Q = (1) 1.3 - 1.6 (1.9), N = 120, Me = 7.3 × 5.1 µm, Qav = 1.4); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, vlaknato, nešto je svjetlije od boje površine, na prerezu je nepromjenjivo; miris je slab, ali ugodan voćni na šljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u velikim skupinama, u vlažnim bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom ili hrastom, često zajedno s crnom trubačom (Craterellus cornucopioides). Primjerke na prve dvije slike snimila je Ivana Mandić Mihaljević, u studenom, a na trećoj i četvrtoj slici Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su crna trubača, koja je većih dimenzija i ima glatki ili jedva naboran himenij na donjoj strani klobuka, te ugljenarska lisičica (Faerberia carbonaria), koja ima svjetliji klobuk, puni stručak, nije mikorizna i raste na opožarenom tlu.

HRĐAVA LISIČICA

Cantharellus ferruginascens P.D.Orton

Engleski naziv: Pale Chanterelle

Klobuk: 2-5.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i više ili manje ulegne na sredini, lijevkast, površina je glatka, ponekad je pokrivena ljuskama na sredini, ljuske su priraštene, smeđe i pojasasto razmještene, isprva je limunastožut, ponekad je s maslinastozelenom nijansom, u mladosti je rijetko djelomično žućkasto-bijel, kasnije je svijetlo žuto-oker, često ostane bijel blizu ruba, ponekad je čitav ili djelomično s ružičastom do ružičasto-smeđom nijansom, rub je tanak i lomljiv, u starosti je vijugav i režnjast.

Stručak: 1.5-6.5 cm visok i 5-11 mm debeo, valjkast, ponekad se sužava prema dolje, površina je glatka ili ponekad fino ljuskava na vrhu, isprva je vrlo svijetlo bijelo-oker, zatim je postupno svijetlooker.

Himenij: Sastoji se od račvastih, anastomozirajućih vena, spuštaju se po stručku, prvo su oker-bijele, zatim su postupno svijetlo žuto-oker, često ostanu bijele uz rub klobuka, ponekad na pritisak jako potamne.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do donekle bubrežaste, ponekad su šire na bazalnom dijelu i sužene na sredini, prozirne, glatke, 7-11.5 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.5-2.3, Qe = 1.9, bazidije su uglavnom 5-6-sporne, 75-110 x 7-10.5 µm, hife pileipelisa su valjkaste do usko batinaste, debelih stijenki (0.6-1.5 µm), sa svijetložutim sadržajem, široke su 4-10 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je svijetložuta.

Meso: Čvrsto, bijelo, jako potamni kod mladih primjeraka sakupljenih po suhom vremenu, bijelo do limunastožuto ispod kožice klobuka; miris je aromatičan, na voće ili gljive, a okus je aromatičan i ljutkast.

Kemijske reakcije: Površina stručka sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane siva do crvenkasto-siva.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastovima (Quercus robur, Quercus ilex), bukvom ili kestenom, na kiselom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. 

Napomena: Opisana je vrsta prepoznatljiva po limunastožutoj ili svijetlo žuto-oker boji klobuka kod mladih primjeraka. Vitki izgled i tamnjenje mesa kod mladih primjeraka dodatna karakteristika značajna za determinaciju. Po određenim kriterijima, primjerci s ružičastom ili smeđom nijansom na klobuku pripadaju istoj filogenetskoj skupini kao i primjerci tipične opisane vrste, koju je izvorno opisano Orton (1969.). kao sinonim opisane vrste predložen je Cantharellus cibarius var. flavipes, jer ima svijetlo žuto-oker klobuk i stručak koji na pritisak jako potamni što odgovara opisanoj vrsti. Iako se slična vrsta razlikuje samo po nedostatku samo jednog nukleotida, što podržava sinonimiju, prijedlog ipak nije prihvaćen i spomenuta vrsta je ostala sinonim bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius). Morfološki je slična dvobojna lisičica (Cantharellus pallens), koja ima veći i tipično bijeli klobuk u mladosti, kasnije postaje mjestimično žuto-narančast i ima svjetliji žuto-narančasti himenij. Vrlo je slična bijelo-crvenkasta lisičica (Cantharellus alborufescens), ali tipični primjerci imaju potpuno do djelomično bijeli klobuk i nikada nije limunastožut kao kod opisane vrste, te raste u mediteranskim područjima ispod raznih zimzelenih hrastova (Quercus ilex, Quercus humilis, Quercus rotundifolia), dok opisana vrsta raste u područjima s umjerenom klimom bez ljetnih suša i tipično je povezana s listopadnim drvećem iz porodica Fagaceae (kesten, bukva, hrast) i Betulaceae (grab), na vapnenastom tlu. Zanimljivo je da je kolekcija iz Ujedinjenog Kraljevstva sakupljena ispod zasađenog zimzelenog hrasta crnike (Quercus ilex). To sugerira da je klima glavni čimbenik za razmještaj, a ne mikorizni domaćin. Opisana vrsta također je pronađena na nekoliko lokaliteta u mediteranskom području, koji su uvijek bili ograničeni na vlažno tlo ispod hrasta plutnjaka (Quercus suber), na kiselom tlu. Dakle, čini se da se težište opisane vrste u mediteranskom području prebacuje na pH tla.

Referentni izvori: Ibai Olariaga, Gabriel Moreno, Jose Luis Manjón, Isabel Salcedo, Valérie Hofstetter, Diego Rodríguez, Bart Buyck. 2016. Cantharellus (Cantharellales, Basidiomycota) revisited in Europe through a multigene phylogeny. Fungal Diversity, online, 2016. – Cantharellus ferruganascens P.D.Orton

SITNA LISIČICA

Cantharellus friesii Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Friesa.

Engleski naziv: Orange Chanterelle

Klobuk: 1.5-5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut poput lijevka, u mladosti je svijetlo narančasto-bijel, zatim je ružičasto-narančast do narančasto-crven, bez izražene druge nijanse, rub je tanak i valovit.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 3-10 mm debeo, valjkast, površina je glatka, vrlo je svijetlo ružičasto-narančast, ponekad je s ružičasto-narančastim mrljama, osobito na vrhu.

Himenij: Sastoji se od račvastih vena, spuštaju se po stručku, ponekad ne dopiru do ruba klobuka, vrlo su svijetlo ružičasto-narančaste do svijetlo oker-narančaste, na pritisak ne potamnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, rijetko su bubrežaste ili sužene na sredini, glatke, 7.5-13 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2.1, Qe = 1.8-1.9, bazidije su uglavnom 5-sporne, 62-80 x 8-9 µm, hife pileipelisa su valjkaste do usko batinaste, tankih stijenki (< 0.5 µm), s narančastim sadržajem, široke su 7-12 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je svijetlonarančasta.

Meso: Tanko, mekano, u stručku se uzdužno kida, bijelo do svijetlonarančasto, narančasto ispod kožice klobuka; miris je blag na marelice, a okus je malo kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u stručku s KOH postane narančasto-žuto, a sa željeznim sulfatom (FeSO4) crvenkasto-sivo.

Stanište: Raste od lipnja do studenog, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom ili hrastom lužnjakom (Quercus robur), uglavnom na prilično kiselom tlu. U Hrvatskoj je poznata s petnaestak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u Gorskom kotaru. Prva slika snimljena je 31.5.2024., na lokalitetu Oštrica u Parku prirode Medvednica kod Zagreba, treća i četvrtu je snimila Helena Petrić, 28.5.2024., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, a peta je snimljena 15.9.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Lako prepoznatljiva među europskim lisičicama po svijetloj ružičasto-narančastoj boji, maloj veličini i rastu ispod bukve. Mikroskopski su značajne hife pileipelisa s tankim stijenkama. Tipični primjerci opisane vrste imaju ujednačeno obojen klobuk, ali mogu biti i sa svjetlijim rubom. Po vitkom izgledu i tankim stijenkama hifa pileipelisa je slična tanka lisičica (Cantharellus romagnesianus), međutim ona ima žuti ili često bijeli klobuk. Ružičasta bukvina lisičarka (Cantharellus roseofagetorum) također raste ispod bukve, kao i opisana vrsta, ali se razlikuje po bijelom klobuku u mladosti, žuto-oker himeniju i debelim stijenkama hifa pileipelisa. Fayod je smatrao Cantharellus ignescens sinonimom opisane vrste, ali je osigurao vrlo oskudan opis u kojem spominje malu veličinu "vatrenu" boju klobuka. Kasnije je osigurao detaljniji opis (1893.) s nazivom Cantharellus miniatus i uključio Cantharellus ignescens kao sinonim. Danas se obje navedene vrste, i Cantharellus ignescens i Cantharellus miniatus smatraju sinonimima Cantharellus subdenticulatus. 

Referentni izvori: Ibai Olariaga, Gabriel Moreno, Jose Luis Manjón, Isabel Salcedo, Valérie Hofstetter, Diego Rodríguez, Bart Buyck. 2016. Cantharellus (Cantharellales, Basidiomycota) revisited in Europe through a multigene phylogeny. Fungal Diversity, online, 2016. – Cantharellus friesii Quél; Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 987. Friesova lisičica (Cantharellus friesii Quélet); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Sitna lisičica (Cantharellus friesii Quél.)

LJUBIČASTOŽUTA LISIČICA

Cantharellus ianthinoxanthus (Maire) Kühner

Klobuk: 2-6 cm širok, nepravilno je lijevkast ili trubast, površina je isprva glatka, poslije je blago baršunasta, šafranastožut do žuto-narančast u mladosti, u starosti ili nekoliko sati nakon sakupljanja je sa ljubičastom nijansom, rub je prvo tanak i podvijen, već u ranoj mladosti je uzdignut, valovit i vijugav.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 cm debeo, čvrst, nepravilno je valjkast ili spljošten, obično je zakrivljen, sužava se prema bazi, šupalj, vlaknast, neki dijelovi su pahuljasti, svijetložut do ljubičasto-smeđ.

Himenij: Sastoji se od nepravilnih, valovitih, račvastih nabora, spuštaju se po stručku, isprva su ružičasti, zatim su s ljubičastom nijansom, prema rubu su razgranati, žuto-narančasti, vremenom postaju ljubičasto-sivi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, sa zrnatim sadržajem, glatke, neamiloidne, 9-11 x 6-8 µm, Q = 1.3-1.9, Qe = 1.6, bazidije su usko batinaste, 2-4-sporne, 50-80 x 8-10 µm, s bazalnom kopčom, hife pileipelisa su široke 5-15 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je krem-ružičasta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto sa svijetloružičastom nijansom ili kremasto-crvenkasto; miris je na voće, a okus je ugodan i blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u vlažnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom i hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po gotovo busenastom rastu i izraženim kontrastom između žute boje stručka i ljubičasto-sive boje himenija.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 996. Ljubičastožuta lisičica (Cantharellus cibarius var. ianthinoxanthus R.Mre.)

CRNOSUHA LISIČICA

Cantharellus melanoxeros Desm.

Etimologija: melanos (gr.) = crno + xeros (gr.) = suho, isušeno. Po crno obojenom mesu.

Engleski naziv: Blackening Chanterelle

Klobuk: 2-10 cm širok, isprva je konveksan, zatim se izravna, kasnije je ulegnut i lijevkast, grbav, režnjast, površina je fino baršunasta do pahuljasta, žumanjčanožut, žuto-oker do žuto-smeđ, nekad je s ljubičastom nijansom, kasnije izblijedi, rub je tanak, nepravilan i iskrivljen.

Stručak: 2-8 cm visok i 5-15 mm debeo, valjkast, sužen je na bazi, pun, gladak ili blago kanalićast, često je po više stručaka zajedno srašteno, bez sjaja, boje je klobuka, žut do žuto-smeđ.

Himenij: Sastoji se od vrlo gustih, anastomozirajućih, račvastih nabora ili žilica, spuštaju se po stručku, jasno se stanjuju na stručku, kremaste, žute, ljubičaste, sivo-ljubičaste do ružičasto-ljubičaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, sa zrnastim sadržajem, 8.2-10.4 x 5-7.2 µm, Q = 1.3-1.8, Qe = 1.5, bazidije su batinaste, oko 80 x 8 µm; otrusija je bjelkasta.

Meso: Tvrdo, lomljivo, žućkasto-bijelo ili kremasto, na prerezu i u starosti intenzivno pocrni; miriše na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, često busenasto, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično s hrastom ili bukvom, na glinenastom i vapnenastom tlu. Posljednje dvije snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Po izgledu himenija lako se zamijeni sa sličnom bjelkastom lisičicom (Cantharellus cibarius), kojoj meso na prerezu ne pocrni, a također se razlikuje po boji himenija i boji stručka. Također su slične ljubičastožuta lisičica (Cantharellus ianthinoxanthus) i ljevkasta lisičica (Craterellus tubaeformis), od kojih se razlikuje po mesu koje vrlo sporo potamni. Dosta je aromatična lisičica.

Cantharellus minor - created on July 2014 in Hellbender Bluff Park, Columbiana Co., Ohio, USA by mycowalt

MINORNA LISIČICA

Cantharellus minor Peck

Engleski naziv: Small Chanterelle

Klobuk: 5-20 mm širok, najprije je konveksan, poslije je izravnato-konveksan ili plitko ulegnut na sredini, površina je glatka i često pomalo voštana, suha ili malo vlažna, žumanjčanožut do žuto-narančast ili narančast, rub je zaobljen i valovit.

Stučak: 1-4 cm visok i 1-3 mm debeo, vitak, valjkast ili se blago sužava prema bazi, postaje šupalj, gladak, boje je klobuka ili svjetliji, žumanjčanožut do žuto-narančast.

Himenij: Sastoji se od dobro razvijenih, razmaknutih, uskih, debelih, račvastih letvica, spuštaju se po stručku, na bazi su poprečno povezane žilicama, boje su klobuka ili svjetlije, žumanjčanožute do žuto-narančaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, glatke, prozirne, neamiloidne, 8-11 x 5-7 µm, bazidije su 2-6-sporne, duge su 55-75 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, žućkasto do narančasto; miris je blag na voće, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s hrastovima i drugim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Od vrlo slične sitne lisičice (Cantharellus friesii), razlikuje se prije svega po vrlo rijetkim, uskim i debelim letvicama, te klobuku bez crvene nijanse.

DVOBOJNA LISIČICA

Cantharellus pallens Pilát

Engleski naziv: Frosted Chanterelle

Klobuk: 2.5-9.5 cm širok, lijevkast, površina je fino baršunasta do glatka, isprva je bijel, zatim je svijetlonarančast, ponekad je ružičasto-narančast, zatim je čitav žuto-narančast ili ponekad mjestimično ostane narančasto-bijel, osobito po suhom vremenu, bez izražene posebne nijanse, rub je iskrivljen i režnjast.

Stručak: 1.5-6.5 cm visok, 11-25 mm debeo, valjkast, ponekad se sužava prema dolje, gladak, u početku je svijetlooker, zatim je svijetlo žuto-oker, rijetko je svijetlo ružičasto-narančast.

Himenij: Sastoji se od račvastih vena, anastomozirajućih, žuto-oker do žuto-narančaste, gotovo uvijek su svjetlije uz rub klobuka, na pritisak slabo potamnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, ponekad su bubrežaste, ponekad su sužene na sredini, prozirne, glatke, 7-10 x 3.5-6 µm, Q = 1.5-1.9, Qe = 1.7, bazidije su pretežno 5-6-sporne, 82-115 x 7-9.5 µm, hife pileipelisa su valjkaste, debelih stijenki (1-2 µm), sa žutim sadržajem, široke su 4.5-8 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Čvrsto, bijelo, ponekad dosta potamni, osobito kod mladih primjeraka sakupljenih po suhom vremenu, bijelo ili žuto-oker ispod kožice klobuka; miris je aromatičan na voće ili na gljive, a okus je blago ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso sa željeznim sulfatom (FeSO4) posivi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od rujna do listopada, skupno, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi sa hrastom, na glinenastom i kiselom tlu. U Hrvatskoj je nađena na lokalitetu u blizini Sinja. Posljednje tri slike snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Po boji klobuka i himenija je vrlo promjenjiva vrsta. Tipični primjerci su prepoznati po čitavim ili djelomičnim svijetlo narančasto-bijelim klobucima i izraženo svjetlijem žuto-narančastom himeniju uz rub klobuka. Stariji primjerci ili primjerci natopljeni vodom mogu biti bez bijele boje klobuka i mogu sličiti bjelkastoj lisičici (Cantharellus cibarius). Boja himenija je kod opisane vrste u rasponu od svijetle žuto-narančaste do svijetle žuto-oker boje, ali je gotovo uvijek svjetlije žuto-narančaste boje uz sam rub klobuka. Mlada plodna tijela, osobito po suhom vremenu, mogu biti s izraženim mrljama, ali zreliji primjerci ili primjerci natopljeni vodom se slabo oboje. Opisana vrsta ima najmanje spore od svih europskih lisičica, ali se njihova veličina preklapa sa sporama svih vrsta osim s bijelo-crvenkastom lisičicom. Rasprostranjena je od mediteranske regije do sjevera Europe, ali s nešto drugačijim ekološki preferencijama, na sjeveru Europe obično raste na tlu bogatom hranjivim tvarima, a u mediteranskoj regiji na izraženo kiselom tlu. Dosta je neslaganja autora oko ispravnog naziva ove vrste. Dok se na sjeveru Europe obično koristi naziv Cantharellus pallens, za istu vrstu se u južnoj Europi koristi naziv Cantharellus subpruinosus. U opisu Cantharellus subpruinosus stoji da je vrsta koja izraženo potamni, s bijelim klobukom kod mladih primjeraka, dok izravna usporedba s Cantharellus pallens nije napravljena. Ova se karakteristika ipak pokazala promjenjivom i nepouzdanom, pa primjerci koji izraženo i slabo tamne pripadaju istoj filogenetskoj skupini, pa Cantharellus subpruinosus smatramo sinonimom opisane vrste. Cantharellus cibarius var. bicolor i Cantharellus cibarius var. albidus su također predloženi kao sinonimi opisane vrste, međutim posljednja vrsta je naknadno izvojena kao zasebna.

Referentni izvori: Ibai Olariaga, Gabriel Moreno, Jose Luis Manjón, Isabel Salcedo, Valérie Hofstetter, Diego Rodríguez, Bart Buyck. 2016. Cantharellus (Cantharellales, Basidiomycota) revisited in Europe through a multigene phylogeny. Fungal Diversity, online, 2016. – Cantharellus pallens Pilát; Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 985. Dvobojna lisičica (Cantharellus cibarius var. bicolor Maire)

Cantharellus romagnesianus - created on October 2024 in A Coruña, Galicia, Spain by Javier Marcos Martínez

TANKA LISIČICA

Cantharellus romagnesianus Eyssart. & Buyck

Etimologija: U čast francuskog mikologa Henrija Charles Louis Romagnesija (1912.–1999.), koji je prvi opisao ovu vrstu 1995. godine pod nazivom Cantharellus cibarius var. tenuis (tenuis (lat.) = tanak, vitak. Po nježnom izgledu gljive.

Engleski naziv: Lemon Chanterelle

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini, površina je suha, glatka, nije vodenasta, žut, žuto-narančast do oker-žut, ponekad je potpuno sivo-smeđ, na sredini je tamniji, bez druge izražene nijanse, rub je tanak, nepravilan i valovit.

Stručak: 2.5-3 cm visok i 1.5-10 mm debeo, valjkast, često se sužava prema bazi, zakrivljen, čvrst, gladak, svijetlo žuto-oker, ponekad je bijel ili s narančasto-crvenom nijansom na dnu.

Himenij: Sastoji se od račvastih žila, često široko razmaknutih, spuštaju se po stručku, isprva su svijetlo žuto-oker do žuto-oker, ponekad su bijele do kremaste, na pritisak ne tamne.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bubrežaste, glatke, prozirne, neamiloidne, malo su sužene na sredini, 8-12.5 x 4-6.5 µm, Q = 1.6-2.1, Qe = 1.8-1.9, bazidije su uglavnom 5-sporne, batinaste, 70-86 x 9-12 µm, bazidiole su brojne, bez cheilocistida i pleurocistida, hife pileipelisa su valjkaste do usko batinaste, ponekad vijugave, tankih stijenki (<0.8 µm) sa svijetložutim sadržajem, široke su 6-12 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je svijetlo žuto-oker.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo do žuto-oker ispod kožice klobuka; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane crvenkasto-sivo.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, uz ceste, u mikorizi s primorskim borom (Pinus pinaster), na kiselom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. 

Napomena: Prilično je varijabilna vrsta u smislu boje klobuka i prisutnosti ružičastog sloja na površini klobuka. Romagnesi je 1995. godine opisao je Cantharellus cibarius var. tenuis, iz kolekcije prikupljene na francuskoj atlantskoj obali, ispod primorskog bora. Romagnesi je izvijestio o veličini spora od 7.5-11.5 x 5-6 µm i opisao je kao vrstu s klobukom širokim 2-4 cm, izrazito tankim i pomalo prozirnim na rubu, s rubom koji na kraju postaje jako valovit. Eyssartier & Buyck su 1999. godine na temelju određenih karakteristika ove vrste, uglavnom pileipelisa s hifama s tankim stijenkama, ali i male veličine plodnih tijela, prosudili da se ne može smatrati varijetetom bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), te da zaslužuje status samostalne vrste. Budući da je Heinmann 1958. godine opisao afričku lisičicu jarko narančaste boje, Cantharellus pseudominimus, koja ima malo ili nimalo veze s europskom vrstom, rekombinacija varijeteta koji je opisao Romagnesi u vrstu učinila je nužnim dati joj novo ime. U čast francuskog mikologa, odabrali su ime Cantharellus romagnesianus. U istom radu, Eyssar-Tier & Buyck (1999.) navode veličinu spora od 8-10.5 x 4.5-5 µm. Nakon toga, Eyssartier & Buyck (2001.) opisuju podrod Parvocantharellus, sastavljen od vrsta sa slabo mesnatim plodnim tijelima, klobukom širine 1-3 cm, pileipelisom sastavljenim od hifa s tankim stijenkama i kopčama, te svrstavaju opisanu vrstu u ovaj podrod. Bjelkasta lisičica se makroskopski razlikuje od opisane vrste po tome što ima veća plodna tijela koji na pritisak ne požute. Mikroskopski se razlikuje po nešto manjim sporama i debelim stijenkama hifa pileipelisa. Cantharellus gallaecicus je vrlo bliska opisanoj vrsti, jer ima plodna tijela slične veličine, ponekad crvenkastu bazu stručka, tendenciju žućenja kada se protrlja i hife pileipelisa tankih stijenki. Makroskopski, obje se vrste razlikuju po boji plodnog tijela, a osobito klobuka, koji je kod slične vrste bjelkast, a na mikroskopskoj razini ima nešto manje spore. Cantharellus pseudominimus je još jedna vrsta koja je vrlo blisko povezana s opisanom vrstom, od kojeg se makroskopski razlikuje po tome što joj plodna tijela trljanjem ne mijenjaju boju, klobuku koji nije širi od 15 mm i vrlo slabo razvijenom stručku, kraćem od širine klobuka, a mikroskopski nema značajnih razlika. Eyssartier i sur. (1998.) navode veličinu spora vrlo sličnu onima kod opisane vrste, brojne kopče u svim tkivima i, iako ne specificiraju jesu li hife s tankim stijenkama, uključuju crtež na kojem se vidi da ih imaju. Stoga bi slična vrsta također pripadala podrodu Parvocantharellus.

Referentni izvori: Ibai Olariaga, Gabriel Moreno, Jose Luis Manjón, Isabel Salcedo, Valérie Hofstetter, Diego Rodríguez, Bart Buyck. 2016. Cantharellus (Cantharellales, Basidiomycota) revisited in Europe through a multigene phylogeny. Fungal Diversity, online, 2016. – Cantharellus romagnesianus Eyssart. and Buyck; N. Santamaría, S. Serrano, Madrid. 2011. Cantharellus romagnesianus, Cantharellus gallaecicus, Mycenella rubropunctata y Pholiotina striipes, cuatro especies poco frecuentes encontradas en Candás (Asturias) – Cantharellus romagnesianus Eyssart. & Buyck

Cantharellus roseofagetorum - created on 2016 in Georgia by I. Olariaga, D. Rodriguez

RUŽIČASTA BUKOVA LISIČICA

Cantharellus roseofagetorum I. Olariaga, G. Moreno, J.L. Manjon, I. Salcedo, V. Hofstetter, D. Rodríguez & B. Buyck

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast + Fagus (lat.) = bukva. Po boji i mikoriznom partneru.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se izravna i ponekad ulegne na sredini, površina je glatka do vrlo fino ljuskava, isprva je vrlo svijetlo oker-bijel, zatim je žuto-oker, mjestimično ili uz rub klobuka ostane svijetlo oker-bijel, osušen je tamnooker, sa slabom do izraženom svijetloružičastom do ljubičasto-crvenom nijansom na sredini ili na gotovo čitavoj površini, rub je tanak do umjereno debeo, isprva je podvijen, kasnije je izravnat, i u starosti valovit.

Stručak: 1-3 cm visok i 6-12 mm debeo, valjkast, često je malo širi na dnu, površina je glatka ili ponekad fino ljuskava na vrhu, isprva je oker-bijel, zatim je svijetlo žuto-oker, osušen je tamnooker do hrđastosmeđ.

Himenij: Sastoji se od račvastih vena, anastomozirajućih, spuštaju se po stručku, isprva su oker-bijele, ubrzo su žuto-oker ili žuto-narančaste, osušene su narančasto-oker do hrđasto narančasto-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do donekle bubrežaste, nisu sužene na sredini, prozirne, glatke, 7-11.5 x 4-6 µm, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 5-sporne, 82–99 x 8–9 µm, hife pileipelisa su valjkaste do usko batinaste, ponekad su vijugave, debelih stijenki (0.8–1.8 µm), sa žutim do svijelosmeđim pigmentom, široke su 4.5-9 µm, terminalni segmenti su dugi 32-93 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je žuto-oker.

Meso: Čvrsto, bijelo, slabo do umjereno potamni, bijelo do žuto-oker ispod kožice klobuka; miris je na voće, okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete.

Napomena: Opisana je vrsta najsrodnija s bijelo-crvenkastom lisičicom (Cantharellus alborufescens) s kojom tvori zaseban filogenetsku skupinu, koja je morfološki karakteristična po bijelom klobuku u mladosti i žuto-narančastom himeniju. Intenzitet ružičaste nijanse je promjenjiv, kao i kod ostalih vrsta u skupini hrđave lisičice (Cantharellus ferruginascens). Boja himenija je vjerojatno potpuno svijetla kod mladih primjeraka, jer su neki mladi primjerci imali krem-bijeli himenij. Boja himenija kod starijih primjeraka je izrazito tamnija od one kod hrđave lisičice i bijelo-crvenkaste lisičice. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se postigao bolji uvid u morfološku varijabilnost opisane vrste. Od srodne se hrđave lisičice razlikuje po bijelom klobuku u mladosti i nedostatku tipične limunastožute boje klobuka u mladosti. Po bijeloj boji klobuka je slična bijelo-crvenkasta lisičica, koja se razlikuje po svjetlijem himeniju i rastu u mediteranskoj regiji. Osim toga opisana vrsta i bijelo-crvenkasta lisičica su filogenetski različite vrste. Po boji klobuka je slična Cantharellus indicus, koja ima ujednačeno obojeni žuto-narančasti klobuk za razliku od opisane vrste.

BIJELA LISIČICA

Cantharellus subalbidus A.H.Sm. & Morse

Engleski naziv: White Chanterelle

Klobuk: 5-10 cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i ulegnut na sredini, površina je glatka do pustenasta u mladosti, ponekad je raspucana ili fino ljuskava u starosti, bijela do bjelkasta, na raspuknutim ili zagrebanim mjestima postane narančast do narančasto-smeđ, rub je dugo vremena podvijen i nepravilno valovit.

Stučak: 3-6 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, suh, gladak, pun, bjelkast, na pritisak postane žut do narančast.

Himenij: Sastoji se od rijetki, račvastih, prilično širokih, bjelkastih nabora koji se dugo spuštaju se po stručku, izraženo su račvasti blizu ruba klobuka, često su razgranati i međusobno poprečno spojeni žilicama na bazi, bijeli do sivkasto-bijeli, na dodir također postanu žuti do narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, glatke, neamiloidne, 7-9 x 5-6 µm, Q = 1.3-1.6, Qe = 1.5; otrusina bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bjelkasto, na prerezu postane oker do smećkasto; miris i okus su blagi.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u crnogoričnim šumama i šikarama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično jelom ili borom. Slike je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Opisana vrsta se razlikuje od bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius) po bijelom plodnom tijelu koje na ozlijeđenim mjestima postane narančasto do čak narančasto-smeđe. U Hrvatskoj je vrlo rijetka vrsta, može se pronaći u Gorskom Kotaru u šumama jele.

LJUBIČASTA CAPICA

Clavulina amethystina (Bull.) Donk

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po ametistnoj boji plodnog tijela.

Plodno tijelo: 2-6.5 cm visoko i 3-7 cm široko, nije veliko, lomljivo; u mladosti je bijelo-sivo pa je lijepe i vrlo žive ljubičaste boje, u starosti je nakon što se osuši smećkasto i sivo-žuto; panj je veoma malen, nekad i nije izražen; grančice su lomljive i poprečno okrugle, pune, glatke, slabo su razgranate, uzdužno crtaste, ljubičaste, pri dnu svjetlije, vršci su poput rogova.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, 7-12 x 6-8 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Svijetloljubičasto do ružičasto, vodenasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao svim tipovima šuma, po šumskim čistinama, uz rubove šuma, uz potoke, u travi, na mahovinom prekrivenim šumskim površinama, u simbiozi s raznim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje vrijednosti. Navodi se da konzumiranje ove vrste može imati laksativni učinak.

Napomena: Ova capica je osrednjih dimenzija i prekrasne ljubičaste boje koja se vrlo brzo izgubi, kao jedna od jasno izraženih osobina je i lomljivost mesa.

PEPELJASTA CAPICA

Clavulina cinerea (Bull.) J.Schröt.

Engleski naziv: Grey Coral

Plodno tijelo: 3-8 cm visoko i 4-12 mm široko, u obliku koralja, ako postoji, panj je bijel do žut, odmah se od dna počinje granati, grane su sive, račvaju se na 2 ili 3 kraka, vršci su svjetliji, oker-žuti, tupi, ponekad u obliku roga.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, glatke, s velikom uljnom kapljom, 6.5-11 x 6-10 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: U trupu je skoro bijelo, a u granama ili grančicama sivkasto, osobito pod površinom, malo je elastično, ali nije tvrdo, u grančicama je lomljivo; miris je ugodan, aromatičan poput nekog starog likera, u starosti malo pljesniv, na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto jesen i ranu zimu (voli prve mrazeve) u kolonijama kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, najčešće u blizini bora u najužem sredozemnom pojasu, gotovo isključivo pokraj ili pod kamenjem, na pjeskovitom terenu bez trave i veoma sunčanom, ali se pronađe i dalje od obale.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Mnogi smatraju da je jedna od 10 najboljih gljiva. Njezina se aroma pri kuhanju još više intenzivira pa djeluje opojno, a na neke pojedince i euforično. Jedna je od rijetkih jestivih cappica u obliku koralja. Sive ili plave capice u obliku koralja uglavnom su jestive, dok druge boje treba izbjegavati zbog njihove rijetkosti i opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

OKRUNJENA CAPICA

Clavulina coralloides (L.) J.Schröt.

Engleski naziv: Crested Coral

Plodno tijelo: 1-16 cm visoko, u obliku je koralja; panj je kratak ili gotovo i ne postoji, bijel pa smeđ; grane su prilično mesnate i glatke, manje ili više su lomljive, na vrhu se račvaju na šiljate roščiće, bijele do svijetlosmećkaste, u starosti su oker boje, vršci izgledaju poput krune, zbog izlaganja suncu ili u starosti mogu postati žućkasti ili žuto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do sivkasto mramorirano, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 4.1.2026., na lokalitetu kod slapa Sopot, Ponikve, kod Zagreba.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo dobre vrijednosti. Vrlo je popularna u Francuskoj.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po karakterističnim vršcima na granama koji izgledaju poput krune.

HRAPAVA CAPICA

Clavulina rugosa (Bull.) J.Schröt.

Engleski naziv: Wrinkled club

Plodno tijelo: 4-12 cm visoko i 0.5-1.5 cm široko, bijelo do prljavo bijelo, malo je žućkasto u starosti, formirano kao pojedinačna batina ili se grana u nekoliko krakova, po dužini je uzdužno brazdasto, hrapavo i uvijeno, najčešće je spljošteno, ako se grana, tada se na vrhu račva na 2-3 tupa vrška, vrlo je nepravilno.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do gotovo kuglaste, glatke, prozirne, sa širokom su uljnom kapljom, 8.5-13.5 x 7.8-12 µm, bazidije su valjkaste, batinaste, 60-75 x 5-8 µm, 2-sporne, s bazalnim su kopčama, hife su široke 5-12 µm, pregrade su s malim kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, elastično, lomljivo, sočno; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, pojedinačno ili u skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama, uz šumske staze, u travi i mahovini. Primjerke na prve dvije slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, a posljednje dvije Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice

Doba rasta: 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo dobre vrijednosti, ali je malih dimenzija.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po bijeloj boji i po obliku plodnog tijela. Najčešće raste u skupinama kao pojedinačna nepravilna batina, čija je površina izrazito uzdužno brazdasta i hrapava. Donekle su slične neke forme okrunjene capice (Clavulina coralloides), ali ona redovito raste busenasto kao koralji.

Craterellus caeruleofuscus - created on September 2024 in Vassvika, Larvik, Norway by Rune Solvang

PLAVKASTO-CRNA TRUBAČA

Craterellus caeruleofuscus A.H. Sm.

Etimologija: caeruleus (lat.) = plav, tamnopalv, modar + fuscus (lat.) = tamnosmeđ, mračan, crnkast, potamnjeli. Po boji.

Engleski naziv: Cerulean Black Trumpet

Plodno tijelo (klobuk): 1.5-7 cm široko i 3-10 cm visoko, na sredini je izraženo udubljeno, površina je glatka na vrhu, fino je vlaknasta, tamnosmeđe do crnkasto-smeđe, gotovo je iste boje kada je vlažno i suho, rub je gusto kovrčast ili nepravilno valovit.

Stručak: 2-7 cm visok i 3-10 mm debeo, nije jasno raspoznatljiv, šupalj, tankomesnat, boje je klobuka, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ, pri dnu je svjetliji.

Himenij: Sastoji se od žilica, nabora i anastomozirajućih grebena, nabori su najizraženiji uz rub klobuka, spuštaju se po stručku, sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, tankih stijenki, prozirne, 7-9 x 5-6.5 μm, bazidije su batinaste, duge su 50-74 μm, obično su 4-5-sporne, cistide su odsutne, trama se sastoji od isprepletenih hifa bez kopči; otrusina je bjelkasta do žućkasta.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, elastično, crno-smeđe, sivo-smeđe ili sivo-crno; miris je slab, slatkast, sličan kao kod crne trubače (Craterellus cornucopioides), a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od srpnja do listopada, skupno, a ponekad u množini ili busenasto, u crnogoričnim šumama, grmljacima i uz staze, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, na vlažnim mjestima na tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Stručak je sa svijetlijom bazom, nešto niži, širi i više smeđ neko kod crne trubače, rub klobuka je gusto kovrčav i gotovo gladak iznutra, dok je rub kod crne trubače kvrgav ili prilično gladak i često ljuskav na sredini. Opisana vrsta ima manje spore, bazidije su 4-5-sporne, dok su kod crne trubače 2-sporne.